GENETIKA, Vol. 14, broj 3 (1982)
Nada SAVKOVIĆ, Jugoslava PEČEVSKI, Ljiljana VUKSANOVIĆ i DuŠanka RADIVOJEVIĆ
DELOVANJE HENODEZOKSIHOLNE KISELINE NA REPRODUKTIVNI SISTEM MUŽJAKA MIŠEVA I NJIHOVOG POTOMSTVA [Izvod]
Milka ŠOPOVA, Z. SEKOVSKI i I. KOLIŠEVSKA
CITOLOŠKI EFEKAT HERBICIDA TREPHLANA I DERVINOLA U CAPSICUM ANNUUM ROTUND GREEN" SK-70 [Izvod]
Vesna HADŽI-TAŠKOVIĆ ŠUKALOVIĆ i R. PETROVIĆ
AKTIVNOST NEKIH ENZIMA ASIMILACIJE AZOTA I SINTEZA PROTEINSKIH FRAKCIJA U ENDOSPERMU ZRNA OPAQUE-2 (O2) I SUGARY-2/OPAQUE-2 (SU2 O2) I MUTANATA KUKURUZA [Izvod]
Branka TUCIĆ i V. STEVANOVIĆ
ELEKTROFORETSKO ISPITIVANJE TAKSONOMSKIH ODNOSA VRSTA GENTIANA ASCLEPIADEA L., GENTIANA PNEUMONANTHE L. I GENTIANELLA AUSTRIACA (L. i A. KERNER) [Izvod]
Mirjana MILOŠEVIĆ, D. MARINKOVIĆ i M. ANĐELKOVIĆ
PROUČAVANJE REGULACIJE TKIVNO SPECIFIČNE EKSPRESIJE α-AMILAZE KOD DROSOPHILA MELANOGASTER I DROSOPHILA SUBOBSCURA [Izvod]
Olga ĐORĐEVIĆ i Ljiljana KOSTIĆ
HROMOZOMSKE ABERACIJE IZAZVANE ISTOVREMENIM ILI NAIZMENIČNIM DELOVANJEM HIPERTERMIJE I ADRIAMICINA U SISARSKIM ĆELIJAMA IN VITRO [Izvod]
D. MIŠEVIĆ, J. DUMANOVIĆ i D. FIDLER
GENETIČKA VARIJABILNOST BSSS POPULACIJE KUKURUZA [Izvod]
K. NAUMOVSKI
PROUČAVANJE OPŠTIH I SPECIFIČNIH KOMBINACISKIH OSOBINA NEKIH VIRŽINISKIH GENOTIPOVA DUVANA [Izvod]
S.K. SHARMA i B. SHARMA
DIFERENCIJALNA MANIFESTACIJA MIKRO-MUTACIJA RAZLIČITIH KVANTITATIVNIH OSOBINA SOČIVA (Lens culinaris Medic) [Izvod]
Branka KRAJINČANIĆ, M. KICK, i Vesna KRAJINČANIĆ
NEKE SOMATSKE I GENETSKE KARAKTERISTIKE POPULACIJE U HOMOLJU [Izvod]
Milka ŠOPOVA
ZASTUPLJENOST GENETIKE U SREDNJEM USMERENOM I VISOKOM OBRAZOVANJU [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 207-215
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.46.044
Originalni naučni rad
DELOVANJE HENODEZOKSIHOLNE KISELINE NA REPRODUKTIVNI SISTEM MUŽJAKA MIŠEVA I NJIHOVOG POTOMSTVA
Nada SAVKOVIĆ, Jugoslava PEČEVSKI, Ljiljana VUKSANOVIĆ i Dušanka RADIVOJEVIĆ
Institut "Boris Kidrič", Laboratorija za radiobiologiju 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 217-226
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.23
Originalni naučni rad
CITOLOŠKI EFEKAT HERBICIDA TREPHLANA I DERVINOLA U CAPSICUM ANNUUM ROTUND GREEN" SK-70
Milka ŠOPOVA, Z. SEKOVSKI i I. KOLIŠEVSKA
Botanički institut, Biološki fakultet, 91000 Skopje, Jugoslavija
Izvod
Herbicidi trephlan (trifluralin) N, N-d-idi-n-propyl-1-2,6-dinitrol-4-trifluoromethylalanin i dervinol (napromamid)-naftiloksipropiondietilamid koriste se za kontrolu korova u usevima pripadnika familije Solanaceae, a posebno za kulturu paprike i paradajza. Za ova ispitivanja koristili smo kulturu paprike C. annuum sorta "Rotund green" SK-70.
Oba herbicida su bila efikasna ako je tretirano zemljište u dubini od 5-7 cm i to trephlan-om pre rasađivanja biljaka, a dervinol-om pre zasejavanja semena. Za tretiranje zemljišta upotrebljene su dve koncentracije: standardna (koja za trephlan iznosi 2 l/ha, a za dervinol 3 kg/ha), kao i povećanu koncentraciju koja za trephlan iznosi 3 l/ha a za dervinol 4 kg/ha.
Analizom dobivenih rezultata došlo se do saznanja da oba herbicida ispoljavaju određeni citogenetički efekt.
U procesu mitoze-smanjuju metotsku aktivnost u somatičnim ćelijama korenovih vrhova. Uzrokuju određene anomalije u deobnom procesu, kao što je pojava slepljenih hromozoma i formiranje hromatinske mase u metafazi. Frekvencija anomalija u mitotskom ciklusu je u korelaciji sa koncentracijom herbicida. Posebno je evidentno dejstvo povećane doze herbicida dervinol-a, koja uzrokuje i potpunu inhibiciju rasta epikotilnog stabla, te kod ovih biljaka mejoza nije mogla biti ispitana.
Citološki efekat u toku mejoze je sličan kontrolnim biljkama, s tom razlikom što je frekvencija abnormalnih ćelija mnogo veća. Sa najvećom frekvencijom javljaju se slepljeni hromozomi, zaostajanje hromozoma u toku mejoze I, nepravilna orijentacija hromozoma u toku anafaze I i II, nepravilna citokineza i formiranje mikronukleusa. Kao rezultat ovih nepravilnosti, povećan je procenat sterilnog polena.
C. annuum sorta "Rotund green" SK-70 u poređenju sa sortom "aleksinačka babura" je osetljivija na iste koncentracije herbicida trephlan-a, na šta ukazuje prisustvo veće frekvencije abnormalnih ćelija u mitozi i mejozi (S o p o v a et al, 1981).
Na osnovu ovih ispitivanja može se zaključiti da testiranje herbicida treba vršiti za svaku sortu određene kulture, budući da osetljivost sorata jedne vrste nije jednaka.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 227-242
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.172
Originalni naučni rad
AKTIVNOST NEKIH ENZIMA ASIMILACIJE AZOTA I SINTEZA PROTEINSKIH FRAKCIJA U ENDOSPERMU ZRNA OPAQUE-2 (O2) I SUGARY-2/OPAQUE-2 (SU2 O2) I MUTANATA KUKURUZA
Vesna HADŽI-TAŠKOVIĆ ŠUKALOVIĆ i R. PETROVIĆ
Institut za kukuruz - Zemun Polje, 11080 Beograd - Zemun, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 243-248
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.173
Originalni naučni rad
ELEKTROFORETSKO ISPITIVANJE TAKSONOMSKIH ODNOSA VRSTA GENTIANA ASCLEPIADEA L., GENTIANA PNEUMONANTHE L. I GENTIANELLA AUSTRIACA (L. i A. KERNER)
Branka TUCIĆ i V. STEVANOVIĆ
Institut za biološka istraživanja "S. Stanković"
i Prirodno-matematički fakultet, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Analizom osam genskih lokusa koji kodiraju sintezu enzima leucinamino-peptidaze (Lap), fosfoglukoizomeraze (Pgi) i malat dehidrogenaze (Mdh), utvrdili smo stepen genetičke sličnosti između vrsta Gentiana asclepiadea, Gentiana pneumonanthe i Gentianella austriaca. Veličina koeficijenta genetičke sličnosti (I) iznosila je 0,8532 izmedu Gentiana pneumonanthe i Gentianella austriaca, 0,7742 između Gentiana asclepiadea i Gentianella austriaca i 0,3732 između Gentiana asclepiadea i Gentiana penumonanthe.
Dobijene vrednosti za I, između tri analizirane vrste, nalaze se na nivou genetičkih sličnosti utvrđenih između vrsta istoga roda, bilo da je reč o biljnim ili životinjskim organizmima. Od značaja je i podatak da je vrednost koeficijenta genetičke sličnosti između Gentiana asclepiadea i Gentiana pneumonanthe znatno niža (0,3732) od vrednosti dobijenih između vrste Gentianella austriaca i svake od navedenih vrsta iz roda GtnUiunu ponaosob (0,8532 i 0,7742). To bi, svakako, išlo u prilog ranijem shvatanju (Kusnezow, 1897) taksonomskog statusa roda Gentianella, kao podroda roda Gentiana.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 249-258
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.232
Originalni naučni rad
PROUČAVANJE REGULACIJE TKIVNO SPECIFIČNE EKSPRESIJE α-AMILAZE KOD DROSOPHILA MELANOGASTER I DROSOPHILA SUBOBSCURA
Mirjana MILOŠEVIĆ, D. MARINKOVIĆ i M. ANĐELKOVIĆ
Prirodno matematički fakultet i Institut za biološka istraživanja, univerziteta u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Polimorfnost u tkivno-specifičnoj ekspresiji α - amilaze nađena je kod nekoliko vrsta roda Drosophila. Testiranje homozigotnih linija D. melanogaster za drugi, odnosno drugi i treći par hromozoma, pokazuje da se regulatorni sistem gena verovatno nalazi (delom) i na trećem paru hromozoma, što ne isključuje mogućnost da je neki regulatorni gen lociran na preostala dva para hromozoma (I, IV). Homozigotne linije zadržavaju varijabilnost, mada je ona znatno redukovana u odnosu na heterozigote (Tab. 1, 2, 3).
Analiza fenotipske varijabilnosti ekspresije α-amilaze u crevu D.subobscura ide u prilog pretpostavci da je karakter poligeno determinisan sistemom regulatornih gena, koji se međusobno razlikuju po stepenu polimorfnosti. U potomstvu jedinki sa brzim embrionalnim razvićem varijabilnost se povećava i javljaju se novi fenotipovi, verovatno kao rezultat interakcija u sistemu regulatornih gena. U potomstvu grupe jedinki sa sporim embrionalnim razvićem broj fenotipova je takođe povećan. Kroz selekciju za brzinu razvića postignut je određen stepen homozigotizacije što se i odrazilo na stepen varijabilnosti regulatornih tipova za α-amilazu. Izabrani parovi roditelja koje karakterišu ekstremni tipovi aktivnosti α-amilaze i njihovo potomstvo potvrđuju navedene zaključke (Tab. 4, 5). Neki rezultati ukazuju na mogućnost dominantno recesivnih odnosa između pojedinih lokusa ovog kompleksa.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 259-266
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.46
Originalni naučni rad
HROMOZOMSKE ABERACIJE IZAZVANE ISTOVREMENIM ILI NAIZMENIČNIM DELOVANJEM HIPERTERMIJE I ADRIAMICINA U SISARSKIM ĆELIJAMA IN VITRO
Olga ĐORĐEVIĆ i Ljiljana KOSTIĆ
Radiobiološka laboratorija, Institut za nuklearne nauke "Boris Kidrič", Post, fah 522,11001 Beograd, Jugoslavija
Izvod
U cilju boljeg razumevanja mehanizma koji je uključen u pojavu povećanog intenziteteta delovanje hemioterapeutskih agenasa pomoću hipertermije, ispitivano je delovanje ADR i hipertermije na indukciju hromozomskih aberacija u sisarskim ćelijama in vitro. Eksperimenti su rađeni na L ćelijama (NCTC clone 929) koje su u logaritamskoj fazi rasta inkubirane u prisustvu različitih koncentracija ADR. U uslovima hipertermije (42°C) ćelije su inkubirane istovremeno, odnosno 1 čas pre ili posle tretmana sa ADR. Posle tretmana ćelije su radi oporavka reinkubirane 24, 48 i 72 časa na 37°C. Nađeno je da ADR izaziva znatno više hromozomskih aberacija u ćelijama koje su tretirane na 42°C u poređenju sa tretmanom na 37°C. Najveći efekat potenciranja hromozomskih oštećenja dobijen je pri simultanom tretmanu, dok je nešto manji postignut kada je ADR apliciran pre hipertermije. Treba istaći nalaz da u uslovima kada su ćelije tretirane ADR posle hipertermije, ne dolazi do povećanja hromozomskih aberacija, tj. hepertermija u ovim uslovima dovodi do rezistencije ćelija na ADR. Ovi podaci pokazuju da je za postizanje maksimalnog povećanja hromozomskih oštećenja, a time i ćelija, od velikog značaja redosled izlaganja ćelija na povišenu temperaturu i ADR.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 267-276
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.17 : 631.523.5
Originalni naučni rad
GENETIČKA VARIJABILNOST BSSS POPULACIJE KUKURUZA
D. MIŠEVIĆ, J. DUMANOVIĆ i D. FIDLER
Institut za kukuruz, Zemun Polje, 11080 Beograd - Zemun, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 277-283
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222.7
Originalni naučni rad
PROUČAVANJE OPŠTIH I SPECIFIČNIH KOMBINACISKIH OSOBINA NEKIH VIRŽINISKIH GENOTIPOVA DUVANA
K. NAUMOVSKI
Institut za tutun, 97500 Prilep, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 285-293
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.2
Originalni naučni rad
DIFERENCIJALNA MANIFESTACIJA MIKRO-MUTACIJA RAZLIČITIH KVANTITATIVNIH OSOBINA SOČIVA (Lens culinaris Medic)
S.K. SHARMA i B. SHARMA
Odeljenje za genetiku, Institut za poljoprivredna istraživanja, Nju Delhi, Indija
Izvod
Upoređivan je kvantum indukovane poligenske varijabilnosti za pet ekonomski važnih osobina u M2 i M3 generaciji, dobijenih tretiranjem semena dve sorte sočiva (Lens culinaris Medic) gama zracima i NMU. Nisu nađene nikakve razlike ni između sorata ni između mutagena. Međutim, nađene su razlike u manifestovanju varijabilnosti u različitim generacijama.
Na osnovu ovih rezultata je utvrđeno da selekciju mikro-mutacija treba vršiti u generaciji koja pokazuje najveću varijabilnost i stabilnosti prosečnih vrednosti u poželjnom pravcu. Prema tome selekcija na period od nicanja do cvetanja i na broj izdanaka po biljci, trebalo bi da počne u M2 generaciji, a selekcija na 1000 zrna u M3 generaciji. Selekcija na visinu mahune na biljci i prinos zrna po biljci bila bi efikasnija u M3 nego u M2 generaciji.
Zaključci ovog rada ne bi trebalo da se generalizuju pošto efekat mutagena i ponašanje mutacija može da varira u zavisnosti od genotipa, mutagena i njihove interakcije.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 295-308
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.17
Originalni naučni rad
NEKE SOMATSKE I GENETSKE KARAKTERISTIKE POPULACIJE U HOMOLJU
Branka KRAJINČANIĆ, M. KICK, i Vesna KRAJINČANIĆ
Defektološki fakultet Univerziteta u Beogradu
i Interna klinika VMA u Beogradu. 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 14, broj 3 (1982),
str: 309-316
© 1982 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.1
Pregledni rad
ZASTUPLJENOST GENETIKE U SREDNJEM USMERENOM I VISOKOM OBRAZOVANJU
Milka ŠOPOVA
Biološki fakultet, 91000 Skopje, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.