GENETIKA, Vol. 16, broj 1 (1984)

 

B. WALLACE

KVANTIFIKACIJA SKRIVENE I ŠTETNE GENETIČKE VARIJABILNOSTI U MENDELOVSKOJ POPULACIJI [Izvod]

 

E.W. SPRAGUE

POTENCIJALNA ORGANIZACIJA ZA RAZVOJ GERMPLAZME KUKURUZA. PRVI DEO [Izvod]

 

S. PANDEY, S. K. VASAL, C. De LEON, A. ORTEGA, G. GRANDSON and E. VILLEGAS

RAZVOJ I POBOLJŠANJE POPULACIJA KUKURUZA [Izvod]

 

Nada BARJAKTAROVIĆ

ODNOS STRUKTURNIH ABERACIJA I IZMENA SESTRINSKIH HROMATIDA U HUMANIM LIMFOCITIMA POSLE OZRAČIVANjA IN VITRO [Izvod]

 

Iskra PETKOVIĆ

VARIJABILNOST EUKROMATSKOG I HETEROKROMATSKOG SEGMENTA HUMANOG Y KROMOSOMA [Izvod]

 

Dragica KRALJ

PROUČAVANjE IZVORA VARIJABILNOSTI OSOBINA HMELJA (HUMULUS LUPULUS L.) [Izvod]

 

Marija KOSANOVIĆ, Vukosava DIKLIĆ, Jovanka NIKOLIŠ, Ljiljana LJUBA i Ljiljana RUMENIĆ-GARZIČIĆ

SATELITNE ASOCIJACIJE U NORMALNIH ŽENA [Izvod]

 

Nadežda SAVKOVIĆ, Jugoslava PEČEVSKI, Ljiljana VUKSANOVIĆ, Dušanka RADIVOJEVIĆ i P. CVETKOVIĆ

EFEKAT CERULOPLASM NA NA PREŽIVLjAVANjE, FERTILNOST I INDUKCIJU HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA KOD ZRAČENIH MIŠEVA [Izvod]

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 16, broj 1 (1984), str: 1-12
© 1984 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.17.2

Originalni naučni rad

 

 

KVANTIFIKACIJA SKRIVENE I ŠTETNE GENETIČKE VARIJABILNOSTI U MENDELOVSKOJ POPULACIJI

 

B. WALLACE

 

Zavod za biologiju, V.P.I. i S.U., Blacksburg, VA 24061, S.A.D.

 

 

Izvod

 

Dva metoda se obično upotrebljavaju da bi se izrazila depresija u viabilitetu koji prati inbriding, kao i posledica inbridinga koje je povećanje homozigotnosti: (1) "pigeon-hole" kod Drosophila-e (Dobzhansky i saradnici), vodi raspoređivanju hromozoma u letale, semiletale, subletale, normalne i super vitalne; i (2) Izračunavanje letalnog ekvivalenta (Morton i saradnici) pri čemu se procenjuje depresija vitalnosti kao broj letalnih mutacija po hromozomu, koji ako su distribuirani slučajno izazvaće ekvivalentnu depresiju u viabilnosti. U tome je nađeno objašnjenje za empirijska promatranja. Prosečan broj letalnih ekvivalenata po subvitalnim hromozomima je skoro isti u testovima koji uključuju različite speciese Drosophila-e i različite hromozome jednog speciesa. To proizilazi iz veze (srednje vrednosti za viabilnost homozigota) Xho i srednje vrednosti za viabilnost heterozigote (Xhe) kao njihovih standardnih devijacija. U velikoj populaciji, ove veze uzrokuju frekvenciju subvitala koja dostiže 1,00, dok razlika (d) između Xho i Xhe vodi do procene letalnog ekvivalenta oko 0,25. U maloj populaciji događaju se kompenzatorne promene u d (koje su obi6no male) u ho i he (koje su skoro ili jednake sa d) prouzrokuju promene u frekvenciji subletalnog i letalnog ekvivalenta, tako da prosečan broj letalnih ekvivalenata po subletalnom hromozomu ostaje blizu nepromenjenog - oko 0,25.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 16, broj 1 (1984), str: 13-22
© 1984 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.1:631.523

Originalni naučni rad

 

 

 

POTENCIJALNA ORGANIZACIJA ZA RAZVOJ GERMPLAZME KUKURUZA. PRVI DEO

 

E.W. SPRAGUE

 

Međunarodni centar za kukuruz i pšenicu (CIMMYT) Londres 40,06600 Mexico, D.F., Mexico

 

 

Izvod

 

Postojeći program hibridnog kukuruza u Evropi zasnovan je na uskoj genetičkoj osnovi. Takva situacija bi mogla da se popravi reorganizacijom germplazme kukuruza.

Tradicionalna uloga kolekcija germplazme se sastojak u čuvanju statičnih pulova. Egzotična germplazma koja se nalazila u takvim kolekcijama, po definiciji nije adaptirana lokalnim uslovima, te su odgovarajući skrining i ocena praktično neizvodljivi.

Zbog toga što se ispoljavanje agronomskih osobina vrsi u određenim spoljnim uslovima, za identifikaciju poželjnih osobina neophodno je testiranje u više lokacija. Za ove svrhe je poželjna međunarodna kooperacija, a za male zemlje je i neophodna.

Za praktične programe korišćenja germplazme, neophodno je da se poželjni genotipovi inkorporiraju u dinamičan sistem oplemenjivanja. Takav sistem obezbeđuje kontinuirano materijal za poboljšanje populacija, a koje se mogu koristiti za razvoj poboljšanih sorata ili za razvoj samooplodnih linija za dobijanje hibrida (ili, pak, za obe ove potrebe istovremeno). .

Da bi se dobili iskoristivi genetički raznorodni i dinamički pulovi germplazme, moraju se prethodno ukrstiti materijali adaptirani različitim klimatskim uslovima, kako bi se dobio pogodan i adaptiran materijal. Mali stres spoljnih uslova je neophodan da bi se obezbedilo cvetanje, a višekratnom setvom se omogućuje ukrštanje materijala različite dužine vegetacije. Posle inicijalnog ukrštanja koristi se više ciklusa slobodne oplodnje kako bi se pokidale moguće ukopčane genske veze, a što obezbeđuje potencijalno raznovrsno ispoljavanje, neophodno za buduće osmatranje i selekciju.

Obično je potrebno više takvih pulova kako bi se obezbedili superiorni materijali za specifične populacije gde se poklanja pažnja adaptivnosti spoljnim uslovima, dužini vegetacije i zahtevu za određenom bojom ili teksturom zrna. Za skrining je neophodno da se odabere takva lokacija koja je reprezentativna uslovima za koje se pretpostavlja da će se koristiti dati materijal. Pored toga, potrebno je izabrati i neke ekstremne uslove za potrebe šire adaptacije i stabilnosti prinosa.

Pogodan adaptiran pul germplazme se zatim podvrgava selekcionom pritisku kako bi se akumulirale poželjne osobine. Pul se održava primenom odgovarajućih metoda koji obezbeđuju integraciju nove germplazme, održavanje genetičke varijabilnosti, poboljšanje kvaliteta i dobijanje pogodnih genotipova za dalji razvoj i korišćenje.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 16, broj 1 (1984), str: 23-42
© 1984 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.174:631.524

Originalni naučni rad

 

 

RAZVOJ I POBOLJŠANJE POPULACIJA KUKURUZA

 

S. PANDEY, S. K. VASAL, C. De LEON, A. ORTEGA, G. GRANDSON and E. VILLEGAS

 

Međunarodni centar za kukuruz i pšenicu (CIMMYT) Londres 40, Mexico, D.F., Mexico

 

 

Izvod

 

Razmatrana je uloga poboljšanja populacija u razvoju superiornih sorata i hibrida. U radu su prikazani rezultati koji se odnose na razvoj selekcionih populacija, uključujući kolekcionisanje, ocenu i rekombinacije. Ukazano je na pogodan sistem za opšte poboljšanje populacija koji uključuje istovremenu selekciju na više svojstava. Primenjeni metod omogućuje integraciju različitih disciplina koje mogu biti uključene u poboljšanje populacija, a sluzi i za konsolidaciju kratkoročnih i dugoročnih ciljeva datog programa. Inkorporacija nove germplazme u jednu populaciju može da popravi prosečno ispoljavanje te populacije u vrlo kratkom roku, a isto tako, i da poveća potencijal te populacije za dalja poboljšanje u dugoročnom programu. U radu su razmatrane faze inkorporiranja nove germplazme u populaciju. Dati su teorijski aspekti primenjenog metoda i podaci koji potkrepljuju efikasnost sistema. Istaknut je metod za identifikaciju superiornih porodica iz jedne populacije i postupak za razvoj novih sorata. U radu je ukazano i na neka iskustva u razvoju tipova sa poboljšanim kvalitetom proteina.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 16, broj 1 (1984), str: 43-51
© 1984 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

ODNOS STRUKTURNIH ABERACIJA I IZMENA SESTRINSKIH HROMATIDA U HUMANIM LIMFOCITIMA POSLE OZRAČIVANjA IN VITRO

 

Nada BARJAKTAROVIĆ

 

Klinička bolnica grada Beograda, 11000 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 16, broj 1 (1984), str: 53-56
© 1984 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.2:576.315.43

Originalni naučni rad

 

 

VARIJABILNOST EUKROMATSKOG I HETEROKROMATSKOG SEGMENTA HUMANOG Y KROMOSOMA

 

Iskra PETKOVIĆ

 

Zavod za zaštitu majki i djece, 41000 Zagreb, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 16, broj 1 (1984), str: 57-65
© 1984 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.2

Originalni naučni rad

 

 

PROUČAVANjE IZVORA VARIJABILNOSTI OSOBINA HMELJA (HUMULUS LUPULUS L.)

 

Dragica KRALJ

 

Institut za hmeljarstvo in pivovarstvo, 63310 Žalec, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 16, broj 1 (1984), str: 67-73
© 1984 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.224.232:576.316.25

Originalni naučni rad

 

 

SATELITNE ASOCIJACIJE U NORMALNIH ŽENA

 

Marija KOSANOVIĆ, Vukosava DIKLIĆ, Jovanka NIKOLIŠ, Ljiljana LJUBA i Ljiljana RUMENIĆ-GARZIČIĆ

 

Institut za biologiju i humanu genetiku Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Analiza SA u 50 normalnih žena je pokazala da je većina parametara, značajnih za procenu asocijativnosti akrocentričnih hromozoma, u granicama karakterističnim za normalnu populaciju (procenat ćelija sa asocijacijama, broj asocijacija po ćeliji, tip asocijacija).

Dvočlane satelitne asocijacije su najzastupljenije (77.20% od svih asocijacija).

Najčešći tip asocijacije je 14-21, a od homologih, asocijacija 22-22.

Učešće hromozoma D i G grupe SA otstupa od očekivanih vrednosti, jer hromozom 21 znatno češće, a hromozom 15 najrađe učestvuje u SA.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 16, broj 1 (1984), str: 75-79
© 1984 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.224.23:576.316

Originalni naučni rad

 

 

EFEKAT CERULOPLASM NA NA PREŽIVLjAVANjE, FERTILNOST I INDUKCIJU HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA KOD ZRAČENIH MIŠEVA

 

Nadežda SAVKOVIĆ, Jugoslava PEČEVSKI, Ljiljana VUKSANOVIĆ, Dušanka RADIVOJEVIĆ i P. CVETKOVIĆ

 

Institut za nuklearne nauke "Boris Kidrič", Laboratorija za Radiobiologiju i Dečja Univerzitetska klinika, Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Cilj ovog rada je bio da se utvrdi da li ceruloplasmin (Cp) može da utiče kada se primeni sam, na reproduktivnu sposobnost i indukciju hromozomskih translokacija u dijakinezi prve mejotične metafaze, i da li ovaj agens ima terapijsko delovanje protiv X-zračenja. Dobijeni rezultati pokazuju da cerulopksmin dat sam nema efekta na smrtnost, fertilnost i indukciju hromozomskih translokacija. Kada je ceruloplasmin injiciran posle zračenja, procenat preživelih i fertilnih mužjaka je bio manji nego posle samog zračenja. Procenat hromozomskih translokacija je bio manji kod životinja tretiranih sa ceruloplasminom posle zračenja (3.72%), nego kod samo zračenih (5.22%).

 

Povratak na sadržaj