GENETIKA, Vol. 1, No.2 (1969)
A.K.A. SELIM, A.A.M. OMAR i L.R.M. MOHAMED
PROUČAVANjE VEZANOSTI NEKIH SVOJSTAVA KOD JEČMA [Izvod]
P. MIŠIĆ i Ž. TEŠOVIĆ
PRILOG PROUČAVANjU INDUKOVANIH SOMATSKIH MUTACIJA U SORTE JABUKE JONATAN [Izvod]
S.E.A. YOUNIS
LOKACIJA GENA KOJI USLOVLJAVAJU OTPORNOST PREMA FUSARIUM-U KOD KUKURUZA [Izvod]
A. TAVČAR i Vlasta KENDJELIĆ
CITOGENETSKE KARAKTERISTIKE INDUCIRANIH »VIVIPARIH« MUTANATA KOD ZEA MAYS L. [Izvod]
D. MARINKOVIĆ i M. ANDJELKOVIĆ
DEJSTVO JONIZUJUĆEG ZRAČENjA NA IZAZIVANJE GENETIČKIH OPTEREĆENjA KOJA SMANJUJU VIJABILITET, SEKSUALNU AKTIVNOST I FERTILNOST KOD DROSOPHILA MELANOGASTER [Izvod]
S.E.A. YOUNIS
PRILOG PROUČAVANjU ODNOSA DOMAĆIN-PARAZIT NA TRULEŽI STABLA KUKURUZA [Izvod]
A.K.A. SELIM, A.A.M. OMAR i M.I. KHALIFA
NASLEĐIVANjE VOŠTANE PREVLAKE (PEPELJAK) U JEČMA [Izvod]
V. JOVANOVIĆ i L. ATKINS
KARIOTIPOVI DVE AMERIČKE STRNADICE (AVES, EMBERIZINAE) [Izvod]
Vera MARKOVIĆ, P. KALIČANIN, Slavka MORIĆ-PETROVIĆ i Stefanija MARKOVIĆ
UVEĆANI KRATKI KRAK NA JEDNOM HROMOZOMU G U DVE PORODICE BOLESNIKA SA DOWNOVIM SINDROMOM [Izvod]
Milena ĆIRIĆ
CITOGENETSKE KARAKTERISTIKE EHRLICH ASCIT TUMORA KOD MIŠA [Izvod]
B. SOLDATOVIĆ, A. NEDOK i Mirjana MILOŠEVIĆ
PARCIJALNA A/D TRANSLOKACIJA U HUMANOM KARIOTIPU [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 105-113
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PROUČAVANjE VEZANOSTI NEKIH SVOJSTAVA KOD JEČMA
A.K.A. SELIM, A.A.M. OMAR i L.R.M. MOHAMED
Faculty of Agriculture AIN SHAMS Univ., Cairo and Department of Agriculture, Giza, Cairo, U.A.R.
Izvod
Vršena su ispitivanja uzajamnog odnosa nekih svojstava kod ječma. Za ispitivanja je korišćeno 11 kombinacija F2 generacije hibrida dobijenih ukrštanjem 6 sorata.
Testovima za određivanje stepena vezanosti ispitivanih svojstava je utvrđeno da ne postoji vezanost između broja redova i sledećih svojstava: tip porasta, osatost, boja zrna i obuvenosti. U većine kombinacija nije uočena vezanost između ranostasnosti i tipa porasta, između boje zrna i osatosti odnosno obuvenosti, a takođe između osatosti i obuvenosti.
U pojedinim kombinacijama je nadcna signifikantna vezanost između nekih svojstava i to: u kombinaciji North Carolina Hooded x Tridax između broja redova u osatosti (vrednost rekombinacije 2,86 ± 0,79%); broja redova i boje zrna u kombinaciji Bonus x Tridax (vrednost rekombinacije 38,76 ± 3,4.'!%); broja redova i obuvenosti u kombinaciji C. I. 5632 x Bonus (vrednost lekombinacije 32,31 ± 8,43%). Zapažena je vezanost između ranostasnosti i tipa porasta u kombinacijama: Bonus x Tridax (vrednost rekombinacije HA5 ± 5,04%); Torusuando x Tridax (vrednost rekombinacije 18,98 ± 4,71%) i kombinacije Torusuando x North Carolina Hooded (vrednost rekombinacije 22,2 ± 3,44,%).
Signifikantna vezanost je ustanovljena između broja redova i osatosti kao i broja redova i obuhvatnosti zrna kombinacije Bonus x Tridax i ranostasnosti i tipa porasta u kombinaciji Torusuando x Tridax, — ali rekombinaciona vrednost ovde nije izračunata.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 115-121
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PRILOG PROUČAVANjU INDUKOVANIH SOMATSKIH MUTACIJA U SORTE JABUKE JONATAN
P. MIŠIĆ i Ž. TEŠOVIĆ
Institut za voćarstvo - Čačak
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 123-129
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
LOKACIJA GENA KOJI USLOVLJAVAJU OTPORNOST PREMA FUSARIUM-U KOD KUKURUZA
S.E.A. YOUNIS
Alexandria University, Faculty of Agriculture, Genetics Department, Alexandria, Egypt
Izvod
Vršena su ispitivanja lokacije gena na hromozomima koji uslovljavaju otpornost prema Fusarium moniliforme kod kukuruza. Za identifikova-nje hromozoma na kojima su locirani geni za otpornost korišćeno je ukupno 20 recipročnih translokacija koje obuhvataju sve hromozomske krake izu-zev dugi krak hromozoma 2 i kratki krak hromozoma 8. Za ova ispitivanja su korišćene jedna vrlo osetljiva samooplodna linija kukuruza — 57/75 i jedna otporna forma — Syn. 61 C.
Ovim ispitivanjima je utvrđeno da je jedan gen za otpornost prema F. moniliforme lociran na dugom kraku hromozoma 10, a drugi gen na krat-kom kraku hromozoma 7. Pretpostavlja se da je i na kratkom kraku hromozoma 2 ili 3 takođe lociran gen za otpornost, ali to ovim ispitivanjima nije dokazano.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 131-138
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
CITOGENETSKE KARAKTERISTIKE INDUCIRANIH »VIVIPARIH« MUTANATA KOD ZEA MAYS L.
A. TAVČAR i Vlasta KENDJELIĆ
Zavod za genetiku i oplemenjivanje bilja Poljoprivredni fakultet, Zagreb
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 139-145
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
DEJSTVO JONIZUJUĆEG ZRAČENjA NA IZAZIVANJE GENETIČKIH OPTEREĆENjA KOJA SMANJUJU VIJABILITET, SEKSUALNU AKTIVNOST I FERTILNOST KOD DROSOPHILA MELANOGASTER
D. MARINKOVIĆ i M. ANDJELKOVIĆ
Institut za biološka istraživanja, Beograd
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 147-153
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PRILOG PROUČAVANjU ODNOSA DOMAĆIN-PARAZIT NA TRULEŽI STABLA KUKURUZA
S.E.A. YOUNIS
Atomic Energy Establishment, Radiobiology Dept., Genetics Lab., Cairo, U.A.R.
Izvod
Trulež stabla kukuruza umanjuje prinose ovog useva u Egiptu za oko 17%, te su započeta istraživanja u pravcu stvaranja otpornijih sorata i hibrida prema ovoj bolesti. Cilj ovih istraživanja je proveravanje i ocenjivanje stepe-na otpornosti nekih lokalnih inbred linija kukuruza prema truleži stabla. U tom cilju izolovane su različite fiziološke rase patogena i korišćene za istraživanje odnosa domaćin-parazit. Od materijala, kao domaćim korišćene su deset lokalnih inbred linija šest američkih inbred linija i dve sintetičke sorte kukuruza, a kao parazit četiri virulentne rase Fusarium moniltforme. Kao metod korišćena je veštačka inokulacija biljaka u istoj fazi porasta i razvića po Young-u (1943), i Koehler-u (1960). Rezultati o reagovanju različitih genotipova domaćina prikupljeni su šest nedelja po inokulaciji, a vrednosti o ispoljenom stepenu patogenosti određivane su po Sprague-u (1954). Pretpostavljalo se da nema značajnijih razlika između različitih linija kukuruza u otpornosti prema truleži stabla koju prouzrokuje Fusarium, kao i da nema razlika u virulentnosti različitih izolata F. moniliforme. Istraživanja pokazuju da je opravdano vršiti selekciju otpornih linija u lokalnim uslovima sredine, koje mogu izdržati napad prevalentnih rasa prisutnog patogena, jer su rezultati pokazali da postoje veoma značajne razlike između linija kukuruza u otpornosti prema truleži stabla, kao i da se fiziološke rase patogena pouzdano razlikuju u stepenu patogenosti. Utvrđene su značajne interakcije između domaćina i parazita, a odnosi se objašnjavaju hipotezom da na svaki gen koji uslovljava određeni stepen patogenosti parazita odgovara specifični gen koji upravlja reagovanjem domaćina. Očekuje se da linije kukuruza koje su ispoljile zadovoljavajući stepen otpornosti protiv truleži stabla ostanu za duže vreme otporne i posluže za selekciju otpornih hibrida.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 155-164
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANjE VOŠTANE PREVLAKE (PEPELJAK) U JEČMA
A.K.A. SELIM, A.A.M. OMAR i M.I. KHALIFA
Department of Genetics, Ain Shams University and Department of Agriculture, Ministry of Agriculture, Cairo, U.A.R.
Izvod
Sorte ječma fenotipski ispoljavaju različite intenzitete ove osobine; u nekih se voštana prevlaka nalazi po svim vegetativnim strukturama, u drugih samo na listovima, dok su neke sorte potpuno bez ove prevlake. Nedovoljno je upoznat način nasleđivanja ove osobine, te su u ovom radu vršena istraživanja u tom pravcu. Vršena su ukrštanja između kompletno voštavih, poluvoštavih i nevoštavih sorata ječma i analizirana potomstva u F1, F2 i F3 - generacijama. U ukrštanjima je učestvovalo deset lokalnih i introdukovanih sorata ječma iz tri botaničke vrste. Izvršena su direktna i recipročna ukrštanja, a generacijska potomstva sejana u uporednim poljskim ogledima uz analizu fenotipova i određivanje genotipova na osnovu fenotipskog po-nasanja. Na osnovu dobijenih rezultata u drugoj i trećoj hibridnoj generaciji predstavljene su genetske konstitucije roditeljskih sorata u odnosu na ovu osobinu. Proizilazi da ovu osobinu kontroliše pet pari gena. U jednoj sorti su identifikovana dva komplementarna gena (Wxi i Wx2) ciji je efekat poluvoštavost, a druga dva komplementarna gena (Wx3 i Wx4) locirani su u drugoj sorti. Interakcija između ova cetiri dominantna gena čini osnov za fenotipsko ispoljavanje pune voštavosti. Od recesivnih gena koji su nosioci odsustva voštane prevlake, jedan je (wx) lociran u jednoj lokalnoj sorti, a ostala četiri (wx,, wx2, wx3, wx4) u jednoj lokalnoj i jednoj japanskoj sorti.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 165-175
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
KARIOTIPOVI DVE AMERIČKE STRNADICE (AVES, EMBERIZINAE)
V. JOVANOVIĆ i L. ATKINS
Museum of Comparative Zoology Harvard University Cambridge, Massachusetts 02138
and
James Homer Wright Pathology Laboratories Massachusetts General Hospital Boston, Massachusetts 02114
Izvod
Analizirani su kariotipovi dve severno-američke strnadice (Junco hyemalis i Pipilo erythropthalmus). Preparati metafaznih figura dobijeni su iz primarnih kultura ćelija pluca i bubrega gajenih modifikovanom metodom Harnden-a (1960), ranije detaljno opisanom od strane autora (Jovanović and Atkins, 1969a). Diploidni brojevi i morfologija hromozoma ranije proučavanih (kariološki ) vrsta iz potfamilije Emberizinae upoređeni su sa rezultatima ovoga rada. Diploidni brojevi (2n = 80± za Junco hyemalis i 2n = 84± za Pipilo erythrophthalmus) ne razlikuju se signifikantno od diploidnih brojeva ranije studiranih vrsta (Y a m a s h i n a, 1951; U d a g a w a, 1954; T h o r n e y c r o f t, 1966). Međutim, suprotno mišljenju da su kariotipovi srodnih vrsta ptica vrlo slični ili identični (Y a m a s h i n a, 1944, 1951; U d a g a w a, 1952, 1954; H a m m a r, 1966) utvrđene su znatne razlike u grupisanju hromozoma po veličini unutar hromozomskog komplementa, a takođe i u morfologiji hromozoma. U pogledu polnih hromozoma utvrđeno je da je kod obe vrste ženski pol heterogametan po tipu ZZ ♂, ZW ♀.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 177-183
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
UVEĆANI KRATKI KRAK NA JEDNOM HROMOZOMU G U DVE PORODICE BOLESNIKA SA DOWNOVIM SINDROMOM
Vera MARKOVIĆ, P. KALIČANIN, Slavka MORIĆ-PETROVIĆ i Stefanija MARKOVIĆ
Institute for Mental Health, Human Cytogenetic Laboratory, Palmotićeva 37, Beograd, Yugoslavia
Izvod
Od 120 porodica mongoloidne dece koje su citogenetički ispitane u na-soj laboratoriji otkrili smo dva slučaja porodične pojave uvećanog kratkog kraka na jednom od hromozoma grupe G. U prvoj porodici ovaj hromozom je otkriven u probanta (si. 1 i 2), njegove majke i sestre. U drugoj porodici u probanta (si. 3 i 4) i njegove majke.
Smatramo da je ova strukturna anomalija ili inserciona translokacija malog fragmenta sa nekog drugog hromozoma ili varijacija u konstituciji satelitnog predela normalnog kariotipa. To je nasledno svojstvo i može biti prisutno u nekoliko članova iste porodice, cak i u onih koji nisu aficirani Downovim sindromom. Još uvek je neizvesno da li ovo strukturno svojstvo, koje može biti prisutno u fenotipski zdravih osoba, može biti razlog mejotskog nerazdvajanja i prisustva trizomije G.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 185-191
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
CITOGENETSKE KARAKTERISTIKE EHRLICH ASCIT TUMORA KOD MIŠA
Milena ĆIRIĆ
Institute for Medical Research, Novi Sad
Izvod
Tumor koji pripada grupi tetrapoloidnih Ehrlich ascit tumora bio je predmet ovog rada. Tumor je održavan pomoću intraperitonealne transplantacije ascilne tečnosti na heterozigotnim albino miševima muškog pola. Transplantacija je vršena u vremenskom intervalu ad sedam dana.
Analize hromozoma su vršene pomoću direktne metode koju su dali Tjio i Whang, uz manje modifikacije. Preparati hromozoma pravljeni su air-drying tehnikom Rothfels-a i Siminowitsch-a, bojeni Giemsom i prekriveni Kanada balzamom. Hromozomi su analizirani pomoću mikroskopa i fotografije.
Numeričke analize hromozoma su izvršene na 15 uzoraka tumora koji su pripadali razlicitim generacijama. Modalan broj hromozoma određen pojedinačno za svaki tumor nalazi se u hipotetraploidnom regionu (68 - 70) Distribucija broja hromozoma u odnosu na ukupan broj analiziranih celija pokazuje modalan broj u is tom regionu (69±1, tabela 1 i slika 1).
Hromozomi - marker! su prisutni u svim ćelijama i to: a) metacentričan hromozom, b) minutni hromozomi - umanjeni telocentrični hromozomi i pored njih tzv. double - minutes formacije, koji su bili do sada zapaženi samo izuzetno u ćelijama ovog soja Ehrlich ascit tumora. (Distribucija i učestalost markera prikazani su u tabeli 2). Većina ćelija ima sva tri markera. .
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 2 (1969),
str: 193-198
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PARCIJALNA A/D TRANSLOKACIJA U HUMANOM KARIOTIPU
B. SOLDATOVIĆ, A. NEDOK i Mirjana MILOŠEVIĆ
Institut za biološka istraživanja, Beograd Dijagnostički centar, Beograd
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.