GENETIKA, Vol. 33, broj 1-2 (2001)
Nenad BRKIĆ, Živorad GAJIĆ i Milovan PUŠIĆ
GENETSKA I FENOTIPSKA VARIJABILNOST I POVEZANOST INTENZITETA PORASTA I OSOBINA MESNATOSTI KOD PERFORMANS TESTIRANIH NAZIMICA [Izvod]
Vera LAVADINOVIĆ, Vasilije ISAJEV i Miloš KOPRIVICA
UTICAJ GENOFONDA PROVENIJENCIJA DUGLAZIJE NA VISINSKI PRIRAST STABALA U EKSPERIMENTALNOM OGLEDU U ISTOČNOJ SRBIJI [Izvod]
Slobodan DRAŽIĆ i Slaven PRODANOVIĆ
FENOTIPSKA DIVERGENTNOST SORTI BERLEJ DUVANA [Izvod]
Aleksandra STANKOVIĆ, Nenad ILIĆ, Dragan ALAVANTIĆ, Ljiljana MARKOVIĆ i Sanja GLIŠIĆ
DELECIONI POLIMORFIZAM U GENU ZA ANGIOTENZIN I- KONVERTUJUĆI ENZIM U SRPSKOJ POPULACIJI: POLNO SPECIFIČNA POVEZANOST SA HIPERTENZIJOM [Izvod]
S.K. BHARGAVA, S.T. CHRISTIANA i T.M. VEERAIAH
INTERAKCIJA GENOTIPA I SREDINE ZA PRINOS SVILE KOJA DOPRINOSI SVOJSTVIMA SVILENE BUBE, BOMBYX MORI L. [Izvod]
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 33, broj 1-2 (2001), str: 1-10
© 2001 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
GENETSKA I FENOTIPSKA VARIJABILNOST I POVEZANOST INTENZITETA PORASTA I OSOBINA MESNATOSTI KOD PERFORMANS TESTIRANIH NAZIMICA
Nenad BRKIĆ1, Živorad GAJIĆ2 i Milovan PUŠIĆ1
1 PKB ¨INI Agroekonomik¨, Padinska Skela - Beograd
2 Poljoprivredni fakultet, Zemun – Beograd, Jugoslavija
Izvod
Ocena priplodne vrednosti performans testiranih nazimica izvedena je na farmama “Vizelj” i “Ratari” gde su na obe farme nazimice ostvarile, pri prosečnom uzrastu od 209.25 dana, telesnu masu od 103.81 kg, sa prosečnim dnevnim prirastom od 0.491 kg. Na kraju testa, na živim grlima ultrazvučnim aparatom (PIGLOG 105), izmerena je prosečna debljina slanine u slabinskom delu (SL1) 20.09 mm, u leđnom delu (SL2) 15.25 mm, prosečna debljina slanine (SLP) 17.67 mm, prosečna dubina dugog leđnog mišića (MLD) 45.25 mm i prosečna mesnatost 53.64%. Nazimice melezi F1 generacije švedski landras x veliki jorkšir (ŠLxVJ) ostvarile su bolje rezultate za osobine intenzitet porasta i pokazatelje mesnatosti u odnosu na nazimice čiste rase švedskog landrasa (ŠL), a t-testom utvrđene su statistički visoko značajne razlike (P<0.01) između rasa za sve ispitivane osobine izuzev za SL1 i dubinu MLD-a gde dobijeni rezultati nisu bili statistički značajni (P>0.05). Za osobine pokazatelje mesnatosti utvrđeni su visoki heritabiliteti (h2) za SL1, SL2, SLP i mesnatost (h2 od 0.561 do 0.776), dok je za dubinu MLD-a utvrđen slab heritabilitet (h2 0.077), a za dnevni prirast srednji heritabilitet (h2 0.254). Utvrđene genetske korelacije (rg) između debljine slanine su potpune (rg 0.972 do 0.993), kao i između debljine slanine i mesnatosti gde su korelacije negativne i potpune (rg -0.988 do -0.999), dok su između debljine slanine i MLD-a mali i negativni (rg -0.192 do -0.299).
Autor za kontakt: Nenad Brkić, PKB ¨INI Agroekonomik¨, Padinska Skela - Beograd, Jugoslavija
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 33, broj 1-2 (2001), str: 11-17
© 2001 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
UTICAJ GENOFONDA PROVENIJENCIJA DUGLAZIJE NA VISINSKI PRIRAST STABALA U EKSPERIMENTALNOM OGLEDU U ISTOČNOJ SRBIJI
Vera LAVADINOVIĆ1, Vasilije ISAJEV2 i Miloš KOPRIVICA1
1Šumarski Institut, 11030 Belgrade,
2Šumarski Fakultet, 11030, Belgrade, Jugoslavija
Izvod
Zelena duglazija (Pseudotsuga menziensii /Mirb/ Franco) je jedna od najznačajnija introdukovana vrsta četinara u Evropi. Prilikom introdukcije alohtonih vrsta potrebno je pristupiti ispitivanju provenijeničnog varijabiliteta, kako bi se što pouzdanije upoznao njihov genofond i obavila selekcija onih koje su najbolje za gajenje na novim staništima. U tom cilju postavljen je provenijenični ogled duglazije u Istočnoj Srbiji na lokalitetu Tanda. Ogled je osnovan na staništu krupne granice i cera (Quercetum farnetto cerris Rud.) na nadmorskoj visini od 370 m. U ogledu su sađene sadnice proizvedene od semena 29 provenijencija duglazije koje praktično pokrivaju ceo prirodni areal vrste - od Oregona do Vašingtona. Iz svake provenijencije izdvojen je uzorak od 15 test stabala, koja se na osnovu svojih fenotipskih karakteristika mogu smatrati prosečnim reprezentom za provenijenciju kojoj pripadaju. Analiza taksacionih elemenata provenijencija duglazije u ogledu sprovedena je pri starosti biljaka od 15 godina. Na osnovu vrednosti dobijenih statičkih parametara, konstatovane su značajne razlike za vrednosti visinkog pri-rasta stabala različitih provenijencija. Disjunktivan areal duglazije u Severnoj Americi, uslovio je i izvesne specifičnosti genofonda njenih prostorno izolovanih populacija, čije fenotipske ekspersije se lako uočavaju pri gajenju na alohtonim staništima. U obavljenim istraživanjima, primarni cilj je bio da se utvrdi efekat uticaja geografskih parametra lokacija odakle potiču provenijencije - geografske širine, geografske dužine i nadmorske visine na razvoj stabala u Istočnoj Srbiji, u cilju selekcije najadaptivnije za šire gajenje na sličnim staništima. Variranje vrednosti visinskog prirasta bila je u granicama od 46 cm, kod provenijencije Vašington 19, do 90 cm, kod provenijencije Vašington 31. Rezultati miltipne regresione analize su prikazali da 85% opšteg opsega variranja visinskog prirasta u provenijeničnom testu je pod uticajem geografske dužine i nadmorske visine provenijencije, a da je uticaj geografske širine, praktično zanemarljiv. Relativna ujednačenost mikrostanišnih karakteristika gde je ogled osnovan, kao i dobijene vrednosti statističkih parametara, ukazuju na to da su evidentirane međuprovenijenične razlike za analizirano svojstvo, u najvećoj meri uslovljene genofondom svake analizirane provenijencije.
Autor za kontakt: Vera Lavadinović, Šumarski Institut, 11030 Belgrade
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 33, broj 1-2 (2001), str: 19-27
© 2001 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
FENOTIPSKA DIVERGENTNOST SORTI BERLEJ DUVANA
Slobodan DRAŽIĆ1 i Slaven PRODANOVIĆ2
1Institut za proučavanje lekovitog bilja ’’dr Josif Pančić’’, Beograd
2Poljoprivredni fakultet, Beograd-Zemun, Jugoslavija
Izvod
Ispitivano je sedam svojstava (dužina vegetacionog perioda, visina, broj listova, dužina i širina srednjeg lista, površina lista i prinos) kod dvadeset sorti berlej duvana. Utvrđene su značajne razlike u njihovim vrednostima, odnosno velika varijabilnost svojstava između proučavanih genotipova. Za procenu stepena njihove divergencije korišćena je hijerarhijska klaster analiza. Dobijena su dva dendrograma od kojih je prvi zasnovan na divergenciji sorata po važnijim svojstvima razvoja i morfologije odnosno komponentama rodnosti, bez uključivanja prinosa, a drugi je zasnovan i na ovom kompleksnom svojstvu. Na prvom dendrogramu se izdvajaju tri (I-1, II-1, III-1), a na drugom dva (I-2, II-2) klastera, odnosno grupe sorti. Klaster II-2 se sastoji od sorti iz klastera II-1 i III-1. Unutar svakog klastera našli su se genotipovi približne produktivnosti, što ukazuje da su izabrana elementarna svojstva osnov za oplemenjivanje na prinos berlej duvana. Pri planiranju hibridizacija roditelje treba odabirati iz različitih klastera ili subklastera kako bi se rekombinovali što divergentniji genotipovi po ispitivanim kvantitativnim svojstvima.
Autor za kontakt: Slobodan Dražić, Institut za proučavanje lekovitog bilja ’’dr Josif Pančić’’, Beograd, Jugoslavija
tel. +381 (11) 3031656
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 33, broj 1-2 (2001), str: 29-38
© 2001 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
DELECIONI POLIMORFIZAM U GENU ZA ANGIOTENZIN I- KONVERTUJUĆI ENZIM U SRPSKOJ POPULACIJI: POLNO SPECIFIČNA POVEZANOST SA HIPERTENZIJOM
Aleksandra STANKOVIĆ, Nenad ILIĆ, Dragan ALAVANTIĆ, Ljiljana MARKOVIĆ i Sanja GLIŠIĆ
Institut za nuklearne nauke “Vinča”, Laboratorija za radiobiologiju i molekularnu genetiku, Beograd, Jugoslavija
Izvod
Ispitivali smo povezanost inserciono-delecionog (I/D) polimorfizma u genu za angiotenzin I-konvertujući enzim (ACE) sa povišenim krvnim pritiskom u studiji bele populacije poredjenjem afektiranih osoba i osoba u kontrolnoj grupi (ukupno 175 žena i 210 muškaraca). Kao afektirane osobe odredjene su one sa nelečenom graničnom hipertenzijom. Nadjena je značajna i umerena povezanost, specifično za muški pol, izmedju genotipa DD i krvnog pritiska. Izračunata šansa (OR) za celu grupu bila je 2,0 (95%CI, P=0.03) a za grupu izdvojenu na osnovu starosnog doba (≤50 godina) bila je 2,5 (95%CI, P=0.01). Dobijeni rezultati potvrdjuju našu hipotezu da je ACE polno specifični gen kandidat za hipertenziju.
Autor za kontakt: Dr. Dragan Alavantić, Institut za nuklearne nauke “Vinča”, Laboratorija za radiobiologiju i molekularnu genetiku, Beograd, Jugoslavija
Tel/Fax: +381 (11) 444 74 85
E-mail: adragan50@hotmail.com; dragvin@infosky.net
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 33, broj 1-2 (2001), str: 39-52
© 2001 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
INTERAKCIJA GENOTIPA I SREDINE ZA PRINOS SVILE KOJA DOPRINOSI SVOJSTVIMA SVILENE BUBE, BOMBYX MORI L.
S.K. BHARGAVA, S.T. CHRISTIANA i T.M. VEERAIAH
Laboratorija za tehnologiju jaja svilene bube, Kodathi Bangalore - 560 035, Indija
Izvod
Ispitivana je stabilnost 42 soja svilene bube (Bombyx mori L.) različitog geografskog porekla. Podaci za prinos svile tri sezone (jesen, proleće i leto), tj. brzina ulutkavanja, masa čaure (kokona), masa ljuske i dužina filamenta, su statistički analizirani regresionom metodom. Dobijeni rezultati ukazuju na značajnost interakcije genotip/soj, sredina i genotip x sredina za svih pet svojstava. Indeks sredina pokazuje da je jesen (septembar, oktobar) najpovoljnije doba za iskorišćavanje svih pet svojstava. Vodeći računa o parametrima stabilnosti, najstabilniji sojevi za različita svojstva su sledeći: NJ1 (masa čaure, masa ljuske, odnos ljuske i dužina filamenta) CJ3P i SSOP (brzina ulutkavanja, odnos ljuske i dužina filamenta), Dong 306, NB1 i SPC1 (brzina ulutkavanja i dužina filamenta), soj 247 i J1M (brzina ulutkavanja i odnos ljuske). Odabrani sojevi će se koristiti za stvaranje novih rodova i linija.
Autor za kontakt: S.K.Bharagava, Carmelaram Post, Kodathi, Bangalore – 560 035, India