GENETIKA, Vol. 40, broj 1 (2008)
Gordan ZEC, Slavica ČOLIĆ, Dejan MARINKOVIĆ i Dragan NIKOLIĆ
Varijabilnost osobina stabla sejanaca vinogradske breskve [Izvod] [Rad]
Ksenija TAŠKI-AJDUKOVIĆ, Vuk ĐORĐEVIĆ, Miloš VIDIĆ, Milka VUJAKOVIĆ, Mirjana MILOSEVIĆ i Jegor MILADINOVIĆ
REZERVNI PROTEINI SEMENA VISOKOPROTEINSKIH GENOTIPOVA SOJE [Izvod] [Rad]
Lazar KOJIĆ i Dillyara ajgozina
Selekciono-genetička karakteristika sorte kukuruza uzbekska bela [Izvod] [Rad]
Mirjana VASIĆ, Jelica GVOZDANOVIĆ-VARGA i Janko ČERVENSKI
DIVERGENTNOST U KOLEKCIJI PASULJA PRIKAZANA ANALIZOM GLAVNIH KOMPONENATA (PCA) [Izvod] [Rad]
Biljana TOŠOVIĆ-MARIĆ, Borislav KOBILJSKI, Dragana OBREHT i Ljiljana VAPA
EVALUACIJA RHT GENA PŠENICE KORIŠĆENJEM MOLEKULARNIH MARKERA [Izvod] [Rad]
Dragana OBREHT, Borislav KOBILJSKI, Mihajla ĐAN i Ljiljana VAPA
MARKER ASISTIRANA SELEKCIJA U OPLEMENJIVANJU PŠENICE NA KVALITET [Izvod] [Rad]
Adriane MENSSEN i Peter A. PETERSON
DELECIJA DUŽINE DEVET BAZNIH PAROVA JE UZROK RAZLIKE EN/SPM TRANSPOZON ALELA KOD KUKURUZA: GENETIČKA AKTIVNOST I DESKRIPCIJA
Milka BRDAR, Ivana MAKSIMOVIĆ, Borislav KOBILJSKI, Tijana ZEREMSKI ŠKORIĆ i Marija KRALJEVIĆ BALALIĆ
TOLERANCIJA KLIJANACA PŠENICE NA VISOKE KONCENTRACIJE BORA [Izvod] [Rad]
Ksenija MARKOVIĆ, Ana NIKOLIĆ, Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ, Violeta ANĐELKOVIĆ i Vesna LAZIĆ-JANČIĆ
S1 FAMILIJE KAO IZVOR POŽELJNIH ALELA ZA OPLEMENJIVANJE KUKURUZA NA SUŠU [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 1-7
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 634.25
Originalni naučni rad
Varijabilnost osobina stabla sejanaca vinogradske breskve
Gordan ZEC1, Slavica ČOLIĆ1, Dejan MARINKOVIĆ1 i Dragan NIKOLIĆ2
1 Institut PKB Agroekonomik, Padinska Skela
2 Poljoprivredni fakultet, Zemun, Srbija
Izvod
Sejanci vinogradske breskve su najvažnija podloga za breskvu u našoj zemlji i šire. Sadni materijal vinogradske breskve koji se koristi u rasadničarstvu kao podloga, karakteriše velika neujednačenost. Višegodišnjim radom su odabrani i kolekcionisani genotipovi sa kvalitetnim svojstvima. Ispitivanja su obavljena na sejancima koji predstavljaju potomstva devet odabranih genotipova, nastala samooplodnjom i slobodnom oplodnjom. Standard su predstavljali sejanci koji su nastali nekontrolisanom oplodnjom većeg broja genotipova, različitog geografskog porekla. Cilj rada je dobijanje genotipova vinogradske breskve koji će davati ujednačeno generativno potomstvo sa kvalitetnim osobinama. U radu su prikazani dvogodišnji rezultati ispitivanja morfoloških osobina stabla preko 500 sejanaca vinogradske breskve. Na osnovu dobijenih rezultata izdvojeni su pozitivni genotipovi za dalji inbriding. Najmanji koeficijenti varijacije kod sejanaca selekcije 6 za debljinu debla, visinu stabla i broj grana ukazuju da se samooplodnjom može dobiti potomstvo veće ujednačenosti.
Autor za kontakt: Gordan Zec, Institut PKB Agroekonomik
E-mail: zec2004@yahoo.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 9-16
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.34
Originalni naučni rad
REZERVNI PROTEINI SEMENA VISOKOPROTEINSKIH GENOTIPOVA SOJE
Ksenija TAŠKI-AJDUKOVIĆ 1, Vuk ĐORĐEVIĆ 2, Miloš VIDIĆ 2, Milka VUJAKOVIĆ 1, Mirjana MILOSEVIĆ 1 i Jegor MILADINOVIĆ 2
1Nacionalna laboratorija za ispitivanje semena, Novi Sad
2Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
Izvod
Rezervni proteini soje [Glycine max (L.) Merr.] imaju veliku nutritivnu vrednost zbog čega imaju veliku primenu u prehrambenoj industriji. Procena sadržaja dva glavna rezervna proteina, glicinina (11S) i β-conglicinina (7S), i njihovih subjudinica kod visokoproteinskih genotipova soje Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad uradjena je denzitometrijskim skeniranjem SDS-poliakrilamidnih gelova.
Od 20 analiziranih genotipova, sadržaj α’ i α subjedinica b-konglicinina je bio signifikantno veći kod svih, osim kod genotipova KO531 i KO5431. Genotipovi KO535 KO5437, KO534, KO537, KO539, KO5439, KO532, KO5435, KO538, KO5438 i KO533 su imali signifikantno veći sadržaj βsubjedinice β-konglicinina. Sadržaj kiselih subjedinica glicinina je statistički značajno bio viši kod genotipova KO5439, KO5437, KO5436, KO5438, KO5432, KO5435, KO5433 i KO5434. Bazne subjedinice glicinina nisu bile signifikantno povećane samo kod genotipova KO539, KO536, KO538, KO535 i KO533.
Presentovani rezultati pokazuju da visokoproteinski genotipovi imaju značajne razlike u sadržaju polipepditnih subjedinica i da bi neki od njih mogli biti značajni u programu oplemenjivanja na željeni sadržaj proteinskih komponenti rezervnih proteina semena soje.
Autor za kontakt: Ksenija Taski-Ajdukovic, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbia, phone 021/4898 157,fax: 021/ 421 249,
e-mail: ksenijat@ifvcns.ns.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 17-21
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 633.15
Originalni naučni rad
Selekciono-genetička karakteristika sorte kukuruza uzbekska bela
Lazar KOJIĆ1 i Dillyara ajgozina2
1Institut za kukuruz, Zemun Polje, Beograd, Srbija
2SPK "Budan", Almatinska 51, p. Balatay, Kazakhstan
Izvod
Izučavanje, izbor i korišćenje početnog materijala je od prvorazrednog značaja za uspešnu realizaciju programa stvaranja inbred linija i hibrida kukuruza. Za ispitivanja smo izabrali sortu kukuruza Uzbekska bela (Uz.b) i ukrstili je sa 9 inbred linija. Tri inbred linije potiču iz Amerike (FR 809 i B73 tipa BSSS, i Mo17 tipa Lancaster, 2 iz Jugoslavije-P3/72-22 dobijena iz ukrštanja domačih populacija Konjski zub x Domaći tvrdunac, L17/17 dobijena iz sintetičke populacije Syn6/9 (L)Co tipa Lancester i 4 inbred linije iz Zambije-L7, N3, L9-2 i L12-7).
Pored sorte Uz.b. i njenih kombinacija sa navedenim inbred linijama u ispitivanja smo uključili i hibridnu kombinaciju B73 x Mo17, kako bi mogli da upoređujemo svojstva sorte Uz.b i njene hibridne kombinacije sa ovim poznatim hibridom.
Uporedno sa ispitivanjem dobijenih hibridnih kombinacija procesom kontinuirane samooplodnje, dobili smo iz Uz.b 6 inbred linija, ukrstili ih sa Mo17 i ispitivali u ogledima 2003-2004. godine.
Na osnovu dobijenih rezultata istraživanja može se zaključiti da postoji genetička razlika između sorte Uz.b i ispitivanih inbred linija kukuruza. Sorta Uz.b predstavlja interesantan heterotični par za dobijanje hibrida kukuruza sa linijama tipa BSSS, Lancester i nekih jugoslovenskih populacija kukuruza (Konjski zub, Domaći tvrdunac). Nešto manju rodnost i procenat heterozisa, u odnosu na ostale ispitivane inbred linije u hibridnim kombinacijama sa sortom Uz.b, pokazale su inbred linije iz Zambije.
Sortu Uz.b možemo koristiti u procesu stvaranja novih inbred linija uz strogi izbor biljaka na određeno svojstvo (visina biljke i klipa, stabilnost biljke) i/ili u stvaranju sintetičkih populacija kao izvornog materijala za selekciju koristeći odgovarajuće donore za poboljšanje ovih svojstava, koja nam prema postavljenom cilju selekcije nisu zadovoljavajuća (stabilnost biljke, visina klipa).
Autor za kontakt: Kojic Lazar, Institut za kukuruz, Slobodana Bajica 1, 11185 Beograd-Zemun, Srbija
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 23-30
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 635.652
Originalni naučni rad
DIVERGENTNOST U KOLEKCIJI PASULJA PRIKAZANA ANALIZOM GLAVNIH KOMPONENATA (PCA)
Mirjana VASIĆ, Jelica GVOZDANOVIĆ-VARGA i Janko ČERVENSKI
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
Izvod
Ispitivana je divergentnost kolekcije pasulja. Posmatrane su boja i oblik zrna pasulja kao kvalitativne i 13 kvantitativnih osobina (tri komponente visine biljke, pet direktnih komponenti prinosa i pet hemiskih osobina zrna). Analizom glavnih komponenata (PCA) utvrđeno je koje su od ispitivanih osobina odlučujuće u diferenciranju genotipova. Glavne komponente su formirane na osnovu korelacione matrice. Prikaz glavnih komponenti vršen je preko nerotiranih i preko rotiranih vrednosti korelacija osobina sa glavnim osama. Prikazan je procentualni udeo pojedinih glavnih komponenata u ukupnoj varijabilnosti, kao i kumulacija varijabilnosti. Za objašnjenje varijabilnost kolekcije dovoljno je bilo sedam glavnih komponenata. Prva glavna komponenta govori o produktivnosti genotipa, druga o obliku zrna, treća o krupnoći zrna, četvrta o pogodnosti genotipova za žetvu, a ostale tri o hemijskom sastavu zrna.
Autor za kontakt: Mirjana VASIĆ, vasicka@ifvcns.ns.ac.yu, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 31-38
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22: 633.11
Originalni naučni rad
EVALUACIJA RHT GENA PŠENICE KORIŠĆENJEM MOLEKULARNIH MARKERA
Biljana TOŠOVIĆ-MARIĆ 1, Borislav KOBILJSKI 2, Dragana OBREHT 1 i Ljiljana Vapa 1
1Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Republika Srbija
2Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Republika Srbija
Izvod
Koristeći STSs i SSR markere, u ovom radu izvršena je evaluacija tri, na svetskom nivou najznačajnija major gena reduktora visine, Rht-B1b, Rht-D1b i Rht8. U grupi od 172 genotipa heksaploidne pšenice, poreklom iz više od 20 zemalja, Rht-B1b, Rht-D1b i Rht8 geni nađeni su u 40%, 22% i 62% slučajeva, respektivno. U grupama genotipova domaćeg i stranog porekla najuočljivija razlika u frekvencijama karakterističnih alelnih formi utvrđene su u slučaju Rht8, koji se pokazao kao češći kod domaćih genotipova (78,3%), i Rht-B1b koji je dominirao stranom germplazmom (57,6%). Zastupljenost Rht-D1b bila je gotovo ujednačena u obe grupe sa 22,6% (domaći genotipovi) i 21,2% (strane sorte). Dobijeni rezultati i usvojena metodologija za detekciju ova tri Rht gena od izuzetnog značaja, predstavljaju odličnu polaznu tačku za marker asistiranu selekciju (MAS) u oplemenjivanju visokoprinosnih genotipova pšenice u agroklimatskim uslovima Srbije i područja Mediterana.
Autor za kontakt: Tošović-Marić Biljana, PMF Novi Sad, Trg Dositeja Obradovića 2, 21000 Novi Sad, Srbija; Fax: +380 21 450 620, Tel. +380 21 63 64 902; E-mail: delfinb@neobee.net
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 39-49
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21; 634.23
Originalni naučni rad
MARKER ASISTIRANA SELEKCIJA U OPLEMENJIVANJU PŠENICE NA KVALITET
Dragana OBREHT, Borislav KOBILJSKI, Mihajla ĐAN i Ljiljana VAPA
1Prirodno-matematički fakultet, Novi Sad
2Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
Izvod
Implementacija marker asistirane selekcije (MAS) u oplemenjivačke programe omogućava procenu genetičkog potencijala genotipa bez potrebe za predhodnom fenotipskom evaluacijom. Mehanizami koji čine biohemijsku bazu tehnološkog kvaliteta pšenice danas su dobro proučeni. Pored toga, naučnoj javnosti su dostupni podaci o DNK sekvencama gena koji kodiraju funkcionalne proteine glutena, kao i tehnike PCR-zasnovanih markera. Sve ovo omogućava razvijanje serije dijagnostičkih DNK markera za polje proučavanja tehnološkog kvaliteta pšenice. Rezultat oplemenjvačkih programa pšenice Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu je veliki broj visoko kvalitetnih sorti namenjenih proizvodnji hleba. Tokom posledjih dvadeset godina u programima oplemenjivanja na kvalitet pored praćenja osnovnih komponenti tehnološkog kvaliteta korišteni su i podaci o kompoziciji glutenina velike molekulske mase (HMW GS). U cilju unapredjenja domaćih oplemenjivačkih strategija razvija se i primena različitih PCR-zasnovanih markera. Cilj ovog rada je pregled tipova dijagnostičkih markera koji se trenutno koriste u inostranim i domaćim selekcionim programima.
Autor za kontakt: Obreht Dragana, PMF, Trg D. Obradovica 2., 210000 Novi Sad,Phone: 021 485 2656,E-mail: obrehtd@ib.ns.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 51-65
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 633.15
Originalni naučni rad
DELECIJA DUŽINE DEVET BAZNIH PAROVA JE UZROK RAZLIKE EN/SPM TRANSPOZON ALELA KOD KUKURUZA: GENETIČKA AKTIVNOST I DESKRIPCIJA
Adriane MENSSEN i Peter A. PETERSON
Dept. of Agronomy (Plant Genetics), Iowa State University, Ames, USA
Izvod
U radu su opisana dva alela transpozon elemenata En/Spm u A1 lokusu kukuruza (Zea mays). Jedan od tih alela je A1-m (papu); (Peterson, 1961). Dva različita fenotipa su karakteristična: svetli i crveni sektori su okruženi velikom površinom aleurona bez sektora. Drugi alel, a1-m (Au) daje potpuno obojen aleuron sa vrlo izraženim prisustvom mutacija koje se eksprimiraju kao bezbojni areali. Ova dva alela se razlikuju po učestalosti produkata derivata |a1-m(papu)- bezbojan i svetli delovi nasuprot a1-m(Au)- većim delom bezbojni sektori|. Izvršen je opis na molekularnom nivou da bi se objasnile razlike fenotipova i produkata derivata. Deficijencija devet baznih parova u Exonu 2 A1 lokusa a1-m (papu) alela ima poreklo u tom alelu i delecija je verovatno odgovorna za pojavu različitih fenotipova. Diskutovano je i moguće poreklo delecije od devet baznih parova.
Autor za kontakt: Peter A. Peterson, Dept. of Agronomy (Plant Genetics)
Iowa State University, Ames, IA 50011 USA, Ph 515-294-9652, Fax 515-204-2299
e-mail pap@iastate.edu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 67-74
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
NUTRIGENOMIKA
Snežana B. PAJOVIĆ
Institut za nuklearne nauke “Vinča”, Beograd, Srbija
Izvod
Nutrigenomika je nauka koja izučava efekte bioaktivnih komponenti hrane na ekspresiju gena. Zahvaljujući genetskoj različitosti naša biotransformacija i kapacitet detoksikacije , kao i podložnost bolestima, značajno variraju od osobe do osobe. Moguće je, ako je potrebno, menjati ekspresiju gena promenom načina ishrane, što dovodi do aktiviranja gena, koji sprečavaju razvoj različitih patoloških procesa. Sve je više podataka koju ukazuju da su mnoge hronične bolesti uzrokovane neusklađenom ishranom.
Pravilna ishrana podrazumeva korišćenje hrane, koja deluje na različitim fiziološkim nivoima organizma u smislu promocije zdravlja, pa se takva vrsta hrane naziva funkcionalna hrana. Ova vrste hrane pored uobičajenih hranljivih sastojaka sadrži i funkcionalne komponente, kao što su bioaktivni peptidi, antioksidanti, prebiotici, probiotici i dr.
Ovakav način ishrane je opšti svetski trend, jer je dosadašnja praksa pokazala da funkcionalna hrana može smanjiti rizik od geneze kancera, hroničnih srčanih obolenja, nervnih obolenja i dr. Antioksidativne komponente su veoma važno svojstvo funkcionalne hrane. U prilog tvrdnji da funkcionalna hrana predstavlja bitnu komponentu preventivne medicine govori sve veći broj eksperimentalnih i kliničkih studija. Nutrigenomika i trend personalizacije ishrane razvija se vrlo dinamično, a rezultati ovih istraživanja daju značajne podatke, koji ukazuju na neophodnost primene nutrigenomskog testa.
Dakle, sekvenciranje genoma otvorilo je potpuno novo poglavlje u razumevanju interakcije zdravlja i ishrane, pre svega, personalizovane ishrane kao saveznika zdravlja.
Autor za kontakt: Prof. Dr. Snežana B. Pajović, Labaratorija za molekularn biologiju i endokrinologiju, Vinča, P. O. Box 522 ,11001 Beograd Serbia
Tel./Fax : +381 (11) 2455 561 ; +381 (11) 80 66 514,E-mail: pajovic@vin.bg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 75-82
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 633.11
Originalni naučni rad
TOLERANCIJA KLIJANACA PŠENICE NA VISOKE KONCENTRACIJE BORA
Milka BRDAR 1*, Ivana MAKSIMOVIĆ 1,2, Borislav KOBILJSKI 1, Tijana ZEREMSKI ŠKORIĆ 1 i Marija KRALJEVIĆ BALALIĆ 2
1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
2Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad
*stipendista Ministarstva nauke Republike Srbije
Izvod
Mikroelement bor može imati toksično dejstvo na više biljke ukoliko se u spoljašnjoj sredini nađe u visokoj koncentraciji. Cilj rada je bilo ispitivanje tolerancije na bor kod klijanaca 12 genotipova pšenice (Triticum aestivum L.) tretiranih bornom kiselinom. Selekcioni kriterijum je bila redukcija rasta korena u prisustvu bora, koja je varirala između 15,2 (Apache) i 46,3% (Renan). Nije zabeležena korelacija između dužine korenovog sistema na kontroli i redukcije rasta korena na tretmanima. Sadržaj bora i masa suvih klijanaca su varirali u širokim intervalima u svim grupama, i na kontroli i na tretmanima, čemu su verovatno uzrok različiti mehanizmi tolerancije na bor. Kod genotipova Apache, Trakija i Bezostaja 1 je redukcija rasta korena bila manja od 20% i oni bi se mogli smatrati tolerantnim na bor. Renan, Fundulea 4, Magdalena, Pergamino Gaboto i Donjecka 48 su svrstani u grupu osetljivih genotipova. Redukcija rasta korena je u ovoj grupi iznosila preko 30%. Sorte Norin 10/Brevor 14, Radika, Žitarka i Mironovska 808 su bile srednje tolerantne na visoke koncentracije bora.
Autor za kontakt: Brdar Milka, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, 064/61 33 426 milkabrdar@yahoo.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 40, broj 1 (2008), str: 83-93
© 2008 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22: 633.15
Originalni naučni rad
s1 familije kao izvor poželjnih ALELA ZA oplemenjivanje kukuruza na sušu
Ksenija MARKOVIĆ, Ana NIKOLIĆ, Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ,
Violeta ANĐELKOVIĆ i Vesna LAZIĆ-JANČIĆ
Institut za kukuruz „Zemun Polje“,Beograd, Srbija
Izvod
U uslovima stresa suše kod kukuruza dolazi do povećanja dužine intervala između svilanja i metličanja (ASI) i do smanjenja prinosa zrna. U oplemenjivanju se primenjuju različite strategije da bi se prevazišli negativni efekti suše. U Institutu za kukuruz stvorena je DTP-A (DTP79 x DTP12 x Dwarf) populacija, koja se pokazala kao dobar izvor tolerantnosti na sušu za germplazmu adaptiranu na uslove umerenog klimatskog pojasa. U ovim istraživanjima s1 familije DTP-A x B84 su ocenjene za ASI i analizirane SSR markerima primenom analize grupnih uzoraka, radi stvaranja novog genetičkog pula za dobijanje hibrida tolerantnih na sušu. SSR analiza je omogućila identifikaciju potencijalnih genomskih segmanata i identifikaciju razlika u alelnoj strukturi, odgovornih za ekspresiju ASI. Identifikovana su četiri SSR lokusa, koja se razlikuju u alelnoj strukturi familija sa kratkim i dugačkim ASI. Glavna karakteristika ovih razlika je u prisustvu/odsustvu DTP79/DTP12 alela. Najverovatnije da kombinacija nekoliko različitih gena i alela utiče na ekspresiju ASI, pri čemu DTP79 aleli pokazuju pozitivan, a DTP12 negativan efekat. Dva hromozomska regiona koja su identifikovana u ovom radu su prijavljena za ASI i u Maize Genetics and Genomics Database. Rezultati dobijeni klaster analizom su pokazali da sve familije sa kratkim ASI grupišu sa DTP79, mada se i jedna dugačka ASI familija grupiše sa navedenim genotipovima.
Ovo može ukazivati da, iako je ukupno učešće DTP79 genoma slično kod svih analiziranih familija, samo mali deo njegovog genoma utiče na ekspresiju ASI.
Autor za kontakt: Vesna Lazić-Jančić, Institut za kukuruz „Zemun Polje“
S. Bajića 1, 11185 Beograd, Srbija
Tel: 011/3756704, Fax: 011/3756707, e-mail: vlazic@mrizp.co.yu