GENETIKA, Vol. 48, broj 1 (2016)

 

Fuad NUR AZIS i dan Kuntoro BOGA ANDRI

MORFOLOŠKE RAZLIČITOSTI ČETRNAEST SORATA U SELU TIRON, KEDIRI, INDONEZIJA [Izvod] [Rad]

 

Ahmed M. EL-SHEHAWI, Saad A. AL-OTAIB, and Ehab M. AZAB

EKSPRESIJA ODBRAMBENIH  GENA KOD NEKIH BILJNIH IZVORA U REGIONU TAIF [Izvod] [Rad]

 

Mashhid HENAREH, Atilla DURSUN, Babak ABDOLLAHI MANDOULAKANI,Kamil HALİLOĞLU

UTVRĐIVANJE GENETIČKOG DIVERZITETA KULTIVARA PARADAIZA PRIMNEOM ISSR MARKERA  [Izvod] [Rad]

                                                                                                

Jelena P. JOVIČIĆ-PETROVIĆ, Ivana M. STANKOVIĆ, Aleksandra R. BULAJIĆ, Branka B. KRSTIĆ, Dragan D. KIKOVIĆ, Vera B. RAIČEVIĆ

FILAMENTOZNE GLJIVE IZOLOVANE IZ KOMINE GROŽĐA KAO ANTAGONISTI Botrytis cinerea  [Izvod] [Rad]

 

Almira softić, Katica velija,  Jasmin ramić, Kasim bajrović, Gabrijela radosavljević, Lejla lasić, Belma kalamujić, Vedad šakić, Naris pojskić

MIKROSATELITNI DIVERZITET BOSANSKO-HERCEGOVAČKO-HRVATSKOG PASTIRSKOG PSA TORNJAKA [Izvod] [Rad]

 

Marijana RAKONJAC, Goran CUTURILO, Milena STEVANOVIC, Ida JOVANOVIC,,  Ljiljana JELICIC DOBRIJEVIC, Marija MIJOVIC, Danijela DRAKULIC

GOVORNO JEZIČKE SPOSOBNOSTI DECE SA FAMILIJARNOM FORMOM SINDROMA DELECIJE 22Q11.2 [Izvod] [Rad]

 

Jafar AHMADI, Behroz VAEZI, Alireza POUR-ABOUGHADAREH

ANALIZA VARIJABILNOSTI, HERITABILNOSTI, I ODNOSA PRINOSA ZRNA I OSOBINA VEZANIH ZA PRINOS PERSPEKTIVNIH LINIJA JEČMA [Izvod] [Rad]

 

Fatih S. BERIS, Necla PEHLIVAN, Melike KAC, Ayhan HAZNEDAR, Fatih COŞKUN, Cemal SANDALLI

EVALUACIJA GENETIČKE DIVERGENTNOSTI KLONOVA  GAJENOG ČAJA (Camellia sinensis (L.) Kuntze) NA ISTOČNOJ OBALI CRNOG MORA TURSKE KORIŠĆENJEM MOLEKULARNIH MARKERA (ISSRs) [Izvod] [Rad]

 

Vladimir TRUKHACHEV, Valery BELYAEV, Andrey KVOCHKO, Alexander KLICHENKO, Dmitry KOVALEV, Sergey PISARENKO, Anna VOLYNKINA, Marina SELIONOVA, Magomet AYBAZOV, Svetlana SHUMAENKO, Arslan OMAROV, Tatyana MAMONTOVA, Olesya YATSYK, Alexander KRIVORUCHKO, Milan P.PETROVIC, Vlada PANTELIC, Violeta CARO PETROVIC

MEF2B GEN SNP MARKERA ZA PRODUKCIJU MESA KOD SEVEROKAVKAZSKE RASE OVACA  [Izvod] [Rad]

 

Nebojša MOMIROVIĆ, Zoran BROĆIĆ, Rade STANISAVLJEVIĆ2, Ratibor ŠTRBANOVIĆ, Goran GVOZDEN, Aleksandra STANOJKOVIĆ-SEBIĆ, Dobrivoj POŠTIĆ

VARIJABILNOST HOLANDSKIH SORTI KROMPIRA U RAZLIČITIM USLOVIMA SRBIJE [Izvod] [Rad]

 

Reyhaneh SEYYED-NAZARI, Mortaza GHADIMZADEH, Reza DARVISHZADEH, Seyyed Reza ALAVI
Dialelna analiza orjentalnih genotipova duvana u cilju utvrđivanja genetičkih parametara [Izvod] [Rad]

 

Ezatollah FARSHADFAR, Reza AMIRI

Odrđivanje genetičkog diverziteta i određivanje genetičkih parametara za remobilizaciju srodnih osobina pšenice u uslovima stresa suše  [Izvod] [Rad]

 

Saidin Saclain, Md Abdul Latif, Babul Bala, Mithun Mallik, Md., Shahidul Islam

Analiza genetičkog diverziteta sorata tropske šećerne repe (Beta vulgaris L.).)  [Izvod] [Rad]

 

Jovan PAVLOV, Nenad DELIĆ, Tomislav ŽIVANOVIĆ, Danijela RISTIĆ, Zoran ČAMDŽIJA, Milan

MEĐUZAVISNOST GENETIČKE DISTANCE, POSEBNIH KOMBINACIONIH SPOSOBNOSTI I HETEROZISA KOD KUKURUZA (Zea mays L.)  [Izvod] [Rad]

 

Yuksel kaya, Ramazan ayranci

OPLEMENJIVANJE JEČMA NA KVALITET U TURSKOJ [Izvod] [Rad]

 

Tanja VASIĆ, Vesna KRNJAJA, Darko JEVREMOVIĆ, Slavica STANKOVIĆ, Dragan TERZIĆ, Jasmina MILENKOVIĆ, Jordan MARKOVIĆ

VEGETATIVNA KOMPATIBILNOST I RFLP ANALIZA Colletotrichum destructivum IZOLATA SA LUCERKE I CRVENE DETELINE [Izvod] [Rad]

 

A.I ATEYA, Y.Y EL-SEADY, S.M. ATWA, B.H. MERGHANI i N.A. SAYED

NOVI POLIMORFIZAM POJEDINAČNIH NUKLEOTIDA (SNP) U LAKTOFERIN GENU I NJIHOVA ASOCIJACIJA SA OSETLJIVOSTI HOLŠTAJN KRAVA NA MASTITIS  [Izvod] [Rad]

 

Jana Žiarovská, Michal Záhorský, Andrea Hricová

Prosistemin identifikacija  Amaranthus cruentus I A. hypochondriacus x hybridus zasnovana na dobijenim podacima i redosledu sekvenci [Izvod] [Rad]

 

Srbislav denčić, Ron Depauw, Vojislava   momčilović i Vladimir aćin
POREĐENJE KOEFICIJENATA SLIČNOSTI KORIŠČENIH ZA KLASTER ANALIZU NA OSNOVU  SSR MARKERA U SESTRINSKIM LINIJAMA PŠENICE [Izvod] [Rad]

 

R. El-Bakatoushi, A. Elframawy

RAZNOVRSNOST U RASTU I EKSPRESIJI POHKT1 I POVHA TRANSPORTER GENA KOD Portulaca oleracea TAKSONOMSKE GRUPE U USLOVIMA STRESA ZASLANJENOSTI  [Izvod] [Rad]

 

Liwei DONG, Ning LI, Xiaobing LU, Slaven PRODANOVIC, Yanhao XU, Wenying ZHANG, Yueming YAN

KVALITATIVNA SVOJSTVA I PROFILISANJE EKSPRESIJE GENA PROTEIN DISULFID IZOMERAZE TOKOM RAZVOJA ZRNA TRI JARE BLISKO IZOGENE LINIJE PŠENICE [Izvod] [Rad]

 

N. CHANDRAKANTH, S.M. MOORTHY, M. REKHA i V. SIVAPRASAD

Pat analiza stabilnosti prinosa i srodnih osobina svilene bube (Bombyx mori L.) gajene u uslovima stresa [Izvod] [Rad]

 

Renata ILIČIĆ, Jelica BALAŽ, Vera STOJŠIN, Dragana JOŠIĆ

KARAKTERIZACIJA Pseudomonas syringae PATOVARA SA RAZLIČITIH SORTI TREŠNJE KORIŠĆENJEM RAPD ANALIZE [Izvod] [Rad]

 

Luka ANDRIĆ, Vlado KOVAČEVIĆ, Imre KADAR; Antun JAMBROVIĆ, Hrvoje PLAVŠIĆ and Domagoj ŠIMIĆ

GENETIČKI EFEKTI NA KONCENTRACIJE BORA I REAKCIJA INBRED LINIJA KUKURUZA NA  ĐUBRENJE BOROM [Izvod] [Rad]

 

Noha S. khalifa, Maher M. shehata, Ahmed F. abodoma, Abdullah F. al-kumbezy

MOLEKULARNA ANALIZA KOMERCIJALNIH KULTIVARA URME U LIBIJI  PRIMENOM  ISSR I SRAP PCR MARKERA [Izvod] [Rad]

 

Sohail Ahmad JAN, Zabta Khan SHINWARI, Malik Ashiq RABBANI

Morfo – biohemijska evaluacija Brassica rapa sub – speciesa na tolerantnost prema zaslanjenosti  [Izvod] [Rad]

 

Dario DANOJEVIĆ, Živko ĆURČIĆ, Nevena NAGL, Ksenija TAŠKI-AJDUKOVIĆ, Jan BOĆANSKI

PROUČAVANJE SVOJSTAVA KORENA RAZLIČITIH GENOTIPOVA ŠEĆERNE REPE METODAMA MULTIVARIJACIONE ANALIZE [Izvod] [Rad]

 

Ivana bakić, Vera rakonjac, Dragan nikolić, Milica fotirić-akšić, Slavica čolić, Aleksandar radović

KARAKTERIZACIJA BIOTIP KOLEKCIJE VINOGRADSKE  BRESKVE KAO KORAK U PREDOPLEMENJIVAČKOM PROGRAMU [Izvod] [Rad]

 

Mahmoud A. ALOMARI, Omar F. KHABOUR, , Asmaa A. ABU OBAID

 ASOCIJACIJA IZMEĐU POLIMORFIZMA PULA GENA ZA ADIPONEKTIN ADIPO-Q GENA SA DEBLJINOM MLADIH ŽENA U JORDANU [Izvod] [Rad]

 

Gordana PETROVIĆ, Dušica JOVIČIĆ, Zorica NIKOLIĆ, Gordana TAMINDŽIĆ, Maja IGNJATOV, Dragana Milošević, Branko MILOŠEVIĆ

UPOREDNO ISPITIVANJE EFEKATA SUŠE I ZASLANJENOSTI NA KLIJANJE I RAST PONIKA GRAŠKA [Izvod] [Rad]

 

Ayşe Nilgün ATAY, Şerif ÖZONGUN, Turgay SEYMEN, Alamettin BAYAV,Ersin ATAY

VARIJABILNOST I NASLEDNOST RAZVOJA CVETA JABUKIE U POTOMSTVA PUNIH SRODNIKA [Izvod] [Rad]

 

Dubravka VEJNOVIC, Vera MILIC, Tatjana DAMNJANOVIC, Nela MAKSIMOVIC, Vera BUNJEVACKI, Ljiljana LUKOVIC, Ivana NOVAKOVIC, Maja KRAJINOVIC, Nemanja DAMJANOV, Goran RADUNOVIC, Sofija PAVKOVIC-LUCIC i Biljana JEKIC

ANALIZA POVEZANOSTI IZABRANIH POLIMORFIZAMA MTHFR, MTHFD1 I RFC1 GENA SA EFIKASNOŠĆU I TOKSIČNOŠĆU METOTREKSATA KOD PACIJENATA SA REUMATOIDNIM ARTRITISOM [Izvod] [Rad]

 

Srdja JANKOVIĆ, Irena MARJANOVIĆ, Nataša TOŠIĆ, Nikola KOTUR, Lidija DOKMANOVIĆ, Dejan ŠKORIĆ, Nada KRSTOVSKI, Jelena LAZIĆ, Predrag RODIĆ, Sonja PAVLOVIĆ, Dragana JANIĆ

EKSPRESIJA GENA ZA VILMSOV TUMOR (WT)1 KOD DECE SA AKUTNOM LEUKEMIJOM  [Izvod] [Rad]

 

Khadija AALIYA, Zahida QAMAR, Idrees AHMAD NASIR, Qurban ALI, Abdul MUNIM FAROOQ and Tayyab HUSNAIN

TRANSFORMACIJA I EVALUACIJA GT- GENA (GTG)  I GENETIČKA ANALIZA MULTIVARIANSE MORFOLOŠKIH I OSOBINA VEZANIH ZA  PRINOS KOD KUKURUZA Zea mays L. [Izvod] [Rad] [Dodatak 1] [Dodatak 2]

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48 broj 1 (2016), str: 1-8

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                           DOI: 10.2298/GENSR1601001N

                                 Orginal scientific paper

 

 

MORFOLOŠKE RAZLIČITOSTI ČETRNAEST SORATA U SELU TIRON,

KEDIRI, INDONEZIJA

 

Fuad NUR AZIS1* i dan Kuntoro BOGA ANDRI1

 

Jl. Raya Karangploso KM.4 Malang 65152, Jawa Timur Indonezija

.

 

Izvod

Selu Tiron, Kediri je jedna od centralnih regiona u kom se gaji mango u Indoneziji. Mnoge sorte mango se gaje na ovoj lokaciji. Ova studija ima za cilj spitivanja raznolikosti sorti manga u Tiron Village, Kediri, Indonezija. Varijablnost sorata mango se temelji na kvalitativnim i kvantitativnim karakteristikama svake sorte. Na vaijabilnost I razlike između kultivara ukazuju standardne devijacije i varijabilnost u jedanaest kvantitativnih osobina manga. Mango sorte su klasifikovane na snovu filogeneze morfološkihosoina. UPGMA metod je korišćen za analizu filogenija (metoda grupa neponderisanih parametara aritmetičke sredine). Rezultati su pokazali da četrnaest ispitivanih sorata manga u selu Tiron Kediri imaju veliki stepen raznovrsnosti. Sorte su formirale četiri grupe. Na temelju kvalitativnih osobina, postoje četiri klase manga. Uprvoj grupa su sorte Katul, Podang Urang i Podang Lumut, u drugoj sorte Gadung, Jaran, Madu, Endog, Pakel, Dodonilo, Ireng, Lanang i Cantek. Santok Kapur grupu  formiraju  tri sorte a grupa Kopyor je četvrta. Visoka raznolikost sorata mango   u selu Tiron Kediri potencijal za resursima u situ germplazme.

              

Autor za kontakt: Fuad Nur Azis, BPTP Jawa Timur Jl. Raya Karangploso KM.4 Malang 65152, Jawa Timur Indonesia. Phone 0341 494052, 485055 Fax 0341-471255. email: fn_azis@litbang.pertanian.go.id or fn_azis@yahoo.com.

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1(2016), str: 9 -24

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

                                                                                                                                     

UDC 575.630

                           DOI: 10.2298/GENSR1601009E

                                Original scientific paper

 

 

 

 

EKSPRESIJA ODBRAMBENIH  GENA KOD NEKIH BILJNIH IZVORA

 U REGIONU TAIF

 

Ahmed M. EL-SHEHAWI1, 2,†, Saad A. AL-OTAIBI1, and Ehab M. AZAB1, 3

1Department of Biotechnology, Faculty of Science, Taif University, Taif, SaudjskaArabij

2Department of Genetics, Alexandria University, Alexandria, Egipat

3Department of Botany, Faculty of Science, Zagazig University, Zagazig, Egipat

 

 

Izvod

Antimikrobialni agensi kao deo odbrambenog mehanizma kod biljaka je obećavajuća strategija, ali je broj takvih agenasa veoma mali. U eksperimentima je izvršena izolacija i ispitivanje ovih agenasa kod šest biljaka u region Taif. Primenomg RT-PCR i dva para opštih i tri para specifičnih prajmera, izvršena je analiza ekspresije odbrambenih gena. Utvrđena je različita ekspresija tih gena kod biljaka u cvetnim pupoljcima  listovima. U pupoljcima je ekspresija gena bila visa. Sekvence aminokiselina šest izolovanih cDNK sekvenci je pokazao veću sličnost sa drugim odbrambenim faktora iz baze u ciste podataka nukleotida, posebno u cistein bogatom motifu. Filogenetska analiza je pokazala da izolovane sekvence dele zajedničke osobine sa biljnim odbrambenim genima, posebno 8 konzerviranih cisteina. Rezultati ovih ispitivanja pomažu u identifikaciji nekih izvora biljaka u Saudiji u cilju razvoja prirodnih peptide kao zamenu za hemijske antibiotike.

 

Autor za kontakt: Ahmed M. el-shehawi, Department of Biotechnology, Faculty of Science, Taif University, Taif, Saudi Arabia,,Email: elshehawi@hotmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 25- 35

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.630.11

                           DOI: 10.2298/GENSR1601025H

                                Original scientific paper

 

 

 

UTVRĐIVANJE GENETIČKOG DIVERZITETA KULTIVARA PARADAJZA PRIMENOM ISSR MARKERA

 

Mashhid HENAREH1*, Atilla DURSUN2, Babak ABDOLLAHI MANDOULAKANI3,

Kamil HALİLOĞLU4

 

1Zapadni Ardžebedžan poljoprivredni i istraživački centar za prirodne resurse, Urmia, Iran.

2Odeljenje hortikulture, Poljoprivrenbdi fakultet, Ataturk univerzitet,Erzurum, Turska.

3Odeljenje za oplemenjivanje I biotehnologiju,Poljoprivredni fakultet,Urmia Univerzitet, Urmia, Iran.

4Odeljenje za ratarstvo, Poljoprivredni fakultet, Ataturk Univerzitet, Erzurum, Turska

 

 

Izvod

Cilj istraživanja je spitivanje genetičkog variranja 93 kultivara paradaiza uporedo sa  tri komercijalne sorte u regionima istočne Anadolije u Turskoj i Severozapadnom regionu  Irana primenom 14 ISSR markera. Procenat polimorfnih lokusa (PPL) je bio 100. Prosečna očekivana heterozigotnost (He) prajmera je varirala od 0.15  (UBC808) do 0.30 (UBC848). Kultivari i ispitivane sorte su se u dendogramu grupisale u deve=t grupa. Genotipovi poreklom iz istog rgeiona su često grupisani u istom klasteru. Najveća verovatnoća podataka je dobijena kada su se populacije locirale u 2 sub - populacije ( K = 2 ) . The highest likelihood of the data was obtained when population were located into 2 sub-populations (K = 2). Fst vrednost ovih populacija je bio 0,16 I 0,21.

 

Autor za kontakt: M. Henareh, Zapadni Ardžebedžan poljoprivredni i istraživački centar za prirodne resurse, Urmia, Iran. E-mail: mashhid_henareh@yahoo.com  Phone:+989144407629. Fax:+98 44 2622220

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 37-48

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                           DOI: 10.2298/GENSR1601037J

                                Original scientific paper

 

 

 

FILAMENTOZNE GLJIVE IZOLOVANE IZ KOMINE GROŽĐA KAO ANTAGONISTI Botrytis cinerea

 

Jelena P. JOVIČIĆ-PETROVIĆ1, Ivana M. STANKOVIĆ1, Aleksandra R. BULAJIĆ1,

Branka B. KRSTIĆ1, Dragan D. KIKOVIĆ2, Vera B. RAIČEVIĆ1

 

1 – Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

2 – Prirodno-matematički fakultet, Kosovska Mitrovica, Srbija

 

Izvod

Komina grožđa je otpadni material koji se može koristiti kao dodatak zemljištu u održivoj poljoprivredi. U ovom radu predstavljeni su rezultati izolacije i identifikacije gljiva iz komine grožđa koje pokazuju antagonizam prema Botrytis cinerea. Antagonisti B. cinerea odabrani na osnovu konfrontacijskog testa, identifikovani su na osnovu morfoloških karakteristika i sekvenci ITS rDNA ili β-tubulin regiona. Utvrđeno je prisustvo tri različite vrste - Penicillium paneum, Penicillium chrysogenum i Aspergillus fumigatus koji pokazuju antagonizam prema B. cinerea.

Testiran je efekat filtrata tečnih kultura odabranih gljiva na rast B. cinerea. Ispitana je i stabilnost postignute inhibicije nakon termičkog tretmana filtrata. Dodatni cilj istraživanja bio je ispitati da li na antifungalni efekat  filtrata utiče prethodna izloženost izolata patogenu u dvojnoj tečnoj kulturi.

Filtrati tečnih kultura odabranih antagonista doveli su do različite inhibicije rasta B. cinerea, ali se u njihovom delovanju mogu uočiti i određene sličnosti. Do najnižeg procenta inhibicije rasta doveo je A. fumigatus, K16/2. U slučaju sva tri ispitivana izolata postignuti procenti inhibicije bili su značajno viši ukoliko je primenjen filtrate dvojne kulture, odnosno ukoliko je izolat odgajan u prisustvu B. cinerea. Maksimalni procenti inhibicije rasta B. cinerea koji su postignuti iznosili su: 38,2% u slučaju P. paneum K7/1, 39,8% u slučaju P. chrysogenum K11/1 i 23,8% u slučaju A. fumigatus K16/2. Efekat filtrata tečnih kultura kod sva tri izolata nije izostao nakon termičkog tretmana, što ukazuje na prisustvo termostabilnih metabolita.  Komina grožđa u okrviru diverziteta gljiva poseduje potencijal za suzbijanje B. cinerea i predstavlja dobar izvor za izolaciju antagonista ovog patogena.

                                                                                            

Autor za kontakt: Jelena Jovicic Petrovic,Postal address: Faculty of Agriculture, Nemanjina 6, Zemun, Serbia,Tel: +381 11 2615315 ext. 162,Fax: +381 11 2193659, E-mail: jelenap@agrif.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 49 –56

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575

                           DOI: 10.2298/GENSR1601049S

                                Original scientific paper

 

 

 

MIKROSATELITNI DIVERZITET BOSANSKO-HERCEGOVAČKO-HRVATSKOG PASTIRSKOG PSA TORNJAKA

 

Almira softić, Katica velija,  Jasmin ramić, Kasim bajrović, Gabrijela radosavljević, Lejla lasić, Belma kalamujić, Vedad šakić, Naris pojskić

 

Univerzitet u Sarajevu, Veterinarski fakultet, Zavod za zootehniku i peradarstvo, Bosna i Hercegovina

Univerzitet u Sarajevu, Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Bosna i Hercegovina

 

 

Izvod

U radu je po prvi put izvršena procjena polimorfizma bosansko-hercegovačkog–hrvatskog pastirskog psa tornjaka u Bosni i Hercegovini primjenom 10 mikrosatelitnih lokusa koji su sastavni dio StockMarks® for Canine Genotyping Kit (Applied Biosystems). Prosječna vrijednost uočene heterozigotnosti je iznosila 0.7261, a uočene 0.7392. Statistički značajno odstupanje od HWE (p<0.05) je primjećeno za lokuse PEZ1, PEZ12, PEZ3 i PEZ6. Kada se uzmu svi parametri u obzir (uočena i očekivana heterozigotnost, test o sadržaju polimorfizma, broj detektovanih i efektivnih alela, broj detektovanih i maksimalno mogućih genotipova, najveće alelne frekvencije, indeks najvećih alelnih frekvencija), možemo konstatovati da lokus PEZ6 pokazuje najveći diverzitet, a lokus PEZ3 najmanji. Međutim, uzimajući u obzir samo standardne parametre heterogenosti (uočenu i očekivanu heterozigotnost, kao i test o sadržaju polimorfizma), može se uočiti da lokus PEZ20 ima najmanji diverzitet, ali treba imati u vidu da je broj efektivnih alela ovog lokusa veći nego kod PEZ3. Vrijednosti testa o sadržaju polimorfizma ukazuju da su korišteni markeri informativni (PIC > 0.5) i podesni za provjenu genetičkog diverziteta. U principu se može zaključiti da populacija bosansko-hercegovačkog–hrvatskog pastirskog psa tornjaka u Bosni i Hercegovini nije dramatično izgubila genetički diverzitet Ova studija u cjelini predstavlja značajan doprinos u izučavanju autohtonih vrsta domaćih životinja u Bosni i Hercegovini. Poseban doprinos ovog rada je ustanovljena potreba detaljnijeg pristupa selekciji jedinki bosansko-hercegovačkog–hrvatskog pastirskog psa tornjaka zbog poboljšanja uzgojnih rezultata, a time i genetičkog očuvanja pasmine u Bosni i Hercegovini.

 

Autor za kontakt: Naris Pojskić,Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, University of Sarajevo,Zmaja od Bosne 8, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina,Phone:+38733220926, fax:+38733442891,E mail: naris.pojskic@ingeb.unsa.ba

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1(2016), str:57-72

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                           DOI: 10.2298/GENSR1601057R

                                Original scientific paper

 

 

 

GOVORNO JEZIČKE SPOSOBNOSTI DECE SA FAMILIJARNOM FORMOM SINDROMA DELECIJE 22Q11.2

 

Marijana RAKONJACA,b,*, Goran CUTURILOC,d, Milena STEVANOVICE, Ida JOVANOVICc,d,,  Ljiljana JELICIC DOBRIJEVICA,b, Marija MIJOVICD, Danijela DRAKULICE

 

aInstitut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora, Beograd, Srbija

bCentar za unapređenje životnih aktivnosti, Beograd, Srbija

c Medicinski fakultet Beograd, Univerzitet u Beogradu,  Srbija

dUniverzitetska dečja klinika, Beograd, Srbija

eInstitut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

 

Izvod

Sindrom delecije 22q11.2 (22q11.2DS), spada u najčešće mikrodelecione sindrome kod ljudi sa incidencom rađanja od 1/4000 živorođene dece. To je drugi najčešći sindrom, posle Daunovog sindroma, povezan sa urođenim srčanim malformacijama. Način nasleđivanja 22q11.2DS je autozomno dominantni. Kod prosečno 72 - 94% slučajeva 22q11.2 mikrodelecija nastaje de novo, dok se kod 6 do 28% pacijenata nasleđuje od roditelja. Cilj ovog multidisciplinarnog istraživanja bio je ispitivanje govorno jezičke sposobnosti pacijenata sa familijarnom formom 22q11.2DS. Prisustvo 22q11.2 mikrodelecije detektovano je metodama fluorescentne in situ hibridizacije (FISH) i/ili metodom višestrukog umnožavanja proba koje je zavisno od ligacije (MLPA). Kod jednog pacijenta detektovana je delecija veličine 1.5 Mb, dok je kod drugog pacijenta detektovana delecija veličine 3Mb. Pacijenti iz obe porodice su pokazali značajna kašnjenja na planu kognitivnog, socio-emocionalnog i govorno-jezičkog razvoja. Takođe, detektovali smo i značajnu varijabilnost u fenotipskim karakteristikama i stepenu govorno-jezičke patologije, ne samo pri poređenju različitih porodica sa mikrodelecijom 22q11.2, nego i među članovima iste porodice. Pored toga, rezultati dobijeni u ovom istraživanju ukazuju da nema korelacije između fenotipa i veličine 22q11.2 mikrodelecije.

 

Autor za kontakt: Marijana Rakonjac,Institute for experimental phonetics and speech pathology,Life activities advancement center,Jovanova 35,11000 Belgrade,Serbia,Phone: +381 11 3208 500,E-mail: masadanicic@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str:73-85

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.630.11

                           DOI: 10.2298/GENSR1601073A

                               Original scientific paper

 

 

 

ANALIZA VARIJABILNOSTI, HERITABILNOSTI, I ODNOSA PRINOSA ZRNA I OSOBINA VEZANIH ZA PRINOS PERSPEKTIVNIH LINIJA JEČMA

 Jafar AHMADI1, Behroz VAEZI2, Alireza POUR-ABOUGHADAREH1*

1odeljenje za biljnu proizvodnju i opolemenjivanje, Imam Khomeini International Univerzitet, Qazvin, Iran

2FFakultetski članovi  Gachsaran poljoprivredn eistrživačke stanice, Gachsaran, Iran.

 

 

Izvod

Cilj istraživanja je bio poboljšanje čistih linija ječma za gajenje u uslovima niskog ulaganja u poljoprivredu u semi aridnim regionima Irana i sličnim uslovima sredine. Vršena su ispitivanja 40 čistih linija ječma dobijenih od  ICARDA i tri kontrolne linije.. Linije su  ocenjivane u uslovima navodnjavanja u Iranu. Eksperimenti su postavljeni u kompletnom blok sistemu sa četiri ponavljanja. Vršena su ispitivanja genetičke varijabinosti i nasleđivanja agro – morfoloških osobina. Najviše vrednosti koeficijenta variranja fenoipa  su dobijene za broj zrna po klasu,, dužinu pendikule, energiju klijanja i prinos zrna. Naslednost je varirala u opsegu od 24% za prinos zrna do 96% za broj zrna po klasu. Najveća očekivana genetička dobit je utvrđena za fiziološku zrelost a najniža za broj zrna po klasu. Hektolitarska težina zrna I težina 1000 zrna su pokazale najveći direktni efekat na prinos. U poređenju sa kontrolom 27 ispitivanih linija 27 je imalo viši prinos.Identifikovane su superiorne linije u semi aridnim usklovima..Ove linije mogu da se koriste kao genetički material za proširenje genetičke osnove ječma u oplemenjivanju ječma u istim uslovima ispitivanja u svetu

                         

 

Autor za kontakt: Alireza Pour-Aboughadareh, Department of Crop Production and Breeding, Imam Khomeini International University, Qazvin, Iran. Email: a.poraboghadareh@edu.ikiu.ac.ir.com

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 87 -96

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575

                          DOI: 10.2298/GENSR1601087B

                              Original scientific paper

 

 

EVALUACIJA GENETIČKE DIVERGENTNOSTI KLONOVA  GAJENOG ČAJA (Camellia sinensis (L.) Kuntze) NA ISTOČNOJ OBALI CRNOG MORA TURSKE KORIŠĆENJEM MOLEKULARNIH MARKERA (ISSRs)

 

Fatih S. BERIS1, Necla PEHLIVAN1, Melike KAC1, Ayhan HAZNEDAR2, Fatih COŞKUN3, Cemal SANDALLI1*

 

1Department of Biology, Faculty of Arts & Sciences, Recep Tayyip Erdogan University, 53100, Rize, Turkey

2Ministry of Agriculture, Ataturk Tea and Horticulture Research Institute, 53100, Rize Turkey

3Department of Biology, College of Arts & Sciences, Balikesir University, Cagis Campus, 10145, Balikesir, Turkey

 

Izvod

Determinacija genetičke različitosti čaja je značajna u kreiranju programa oplemenjivanja. Vršena su ispitivanja genetičke različitosti kultivara čaja na istočnoj obali Crnog mora u Turskoj i njihov genetički odnos u cilju uverifikacije  da li je moguće koristiti ISSR markere u kvalitativnom morfološkom obeležavanju. U eksperimentima je vršena  genetička  determinacija i utvrđivanje odnosa 18 turslih kultivara čaja korišćenjem 15 ISSR markera čija veličina je bla u opsegu od 250 – 3000 baznih parova. Indikatori sličnosti među kultivarima su bili između 0.456 i – 0.743. Korišćenjem UPGM analize klastera (grupa) utvrđeno je da se neki kultivari čaja poreklom iz iste geografske zone grupišu vrlo blisko. Podaci obezbeđuju značajne informacije i korisnu osnovu za selekciju i razmnožavanje klonovima kao ipomoć farmerima da nađu elitne roditeljske klonove za oplemenjivanje čaja  na istočnoj obali Crnog mora Turske.

                                 

Autor za kontakt: Cemal sandalli,Department of Biology, Faculty of Arts & Sciences, Recep Tayyip Erdogan University, 53100, Rize, Turkey,Tel No: +90 464 223 61 26 Ext: 1828.Fax No: +90 464 223 4019, cemal.sandalli@erdogan.edu.tr

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 97-108

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 UDC 575

                           DOI: 10.2298/GENSR1601097T

                               Original scientific paper

 

 

MEF2B GEN SNP MARKERA ZA PRODUKCIJU MESA KOD

SEVEROKAVKAZSKE RASE OVACA

 

Vladimir TRUKHACHEV1, Valery BELYAEV1, Andrey KVOCHKO1, Alexander KLICHENKO2, Dmitry KOVALEV2, Sergey PISARENKO2, Anna VOLYNKINA2, Marina SELIONOVA3, Magomet AYBAZOV3, Svetlana SHUMAENKO3, Arslan OMAROV3, Tatyana MAMONTOVA 3, Olesya YATSYK1, Alexander KRIVORUCHKO1, Milan P.PETROVIC4, Vlada PANTELIC 4, Violeta CARO PETROVIC4

 

1 Faculty of Veterinary Medicine, Stavropol State Agrarian University, Stavropol, Ruska Federacija

2 Stavropol Research Anti-plague Institute, Stavropol, Ruska Federacija

3 All-Russian Research Institute of Sheep and Goat Breeding, Stavropol, Ruska Federacija

4 Institut za stočarstvo,  Beograd, Srbija

 

Izvod

Jedan od novih perspektivnih gena kandidata koji definišu produktivne osobine ovaca je MEF2B. Protein iz grupe MEF2 koji utiče na proizvodnju miostatina i ekpresije gena odgovornih za rast vlakana skeletnih mišića. Između ostalog, poznavanje strukture MEF2B gena je važnо za genomsku selekciju. Mi smo proučavali strukturu MEF2B gena na ovcama Severokavkazske rase u Rusiji. Za detekciju alela koristili smo NimbleGen tehnologiju sekvenciranja - Roche (SAD). Kao rezultat toga, otkriveno je 14 singl nukleotidnih polimorfizama (SNP). Otkriveni SNP-ovi nalaze se u ne kodirajućoj zoni. Od njih 7 polimorfizama su na području 5 'u gornjoj regiji gena, lokusi: c.-1713, c-1319, c-839, c-321, c-246, c-161, c-3 ; 6 polimorfizma su u intronima, lokusi: c.55-51, c.258 + 312, c.258 + 380, c.259-52, c.452 + 95, + 103 c.452, 1 SNP je u 3 ' donjoj regiji gena, c.* 252. Dva identifikovana SNP značajno su povezana sa visokim indeksima produktivnosti mesa: c.55-51 i c.259-52. Istovremeno, nije bilo moguće saznati uticaj polimorfizma c.-1713 na produktivnost. Naša istraživanja su osnova budućih istraživanja o uticaju različitih genskih alela MEF2B na kvalitet mesa i mogu se koristiti za pripremu PCR test-sistema za genomsku selekciju.

 

Autor za kontakt: Alexander Krivoruchko, Faculty of Veterinary medicine, Stavropol State Agrarian University, Stavropol, Russian Federation, 355017, Zootehnichesky, 12, Tel:+79188814327, Fax:+78652286738, E-mail: rcvm@yandex.ru

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 109-124

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.633

                          DOI: 10.2298/GENSR1601109M

                                Original scientific paper

 

VARIJABILNOST HOLANDSKIH SORTI KROMPIRA U RAZLIČITIM USLOVIMA SRBIJE

 

Nebojša MOMIROVIĆ1, Zoran BROĆIĆ1, Rade STANISAVLJEVIĆ2, Ratibor ŠTRBANOVIĆ2, Goran GVOZDEN3, Aleksandra STANOJKOVIĆ-SEBIĆ4, Dobrivoj POŠTIĆ2

 

1 Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija

2 Institut za zaštitu bilja i životnu sredinu, Beograd, Srbija

3 Golić trejd d.o.o., Gradiška, Republika Srpska

4 Institut za zemljište, Beograd, Srbija

 

 

 

Izvod

U radu su predstavljeni rezultati trogodišnjih istraživanja varijabilnosti  različitih holandskih sorti krompira u Srbiji: Adora i Cleopatra (rane), Innovator i Frisia (srednje rane) i Desiree i Kondor (srednje kasne). Ispitivanja su izvedena tokom 2008, 2009 i 2010. godine, na tri pedoklimatski različita lokaliteta: Zemun (100 m n.v.), Srbobran (86 m n.v.) i Guča (370 m n.v.). Poljski ogledi su izvedeni po standarnoj metodologiji u potpuno slučajnom blok sistemu u 4 ponavljanja.

Analiza varijanse je pokazala da su broj krtola po biljci, prinos tržišnih krtola i ukupan prinos krtola značajno varirali u zavisnosti od genotipa, ispitivane godine i lokacije. Pored individualnih uticaja proučavanih faktora značajno su ocenjene i njihove interakcije (genotip x godina, genotip x lokalitet, godina x lokalitet, genotip x godina x lokacija).

U trogodišnjem proseku najveći ukupan prinos krtola utvrđen je u Zemunu (35,80 t ha־¹), zatim u Guči (29,32 t ha־¹), dok je najmanji prosečan prinos zabeležen na lokalitetu Srbobran (27,38 t ha־¹). Najveći prinos krtola u trogodišnjem proseku ustanovljen je kod sorte Cleopatra, zatim kod sorte Adora, dok je najmanji prinos krtola konstatovan kod sorte Frisia. Rezultati ovih istraživanja su pokazali da na ispitivanim lokalitetima najveće prinose postižu rane sorte koje formiraju srednji broj krtola po biljci (Cleopatra i Adora), kao i srednje kasne sorte (Desiree i Kondor) koje su pokazale vesoku otpornost na visoke temperature vazduha stres izazvan sušom.

 

Autor za kontakt: Nebojša Momirović, Faculty of Agriculture, Nemanjina 6, 11080 Belgrade, Serbia, Tel: +381 11 2615-315; Fax:  +381 11 2193-659; E-mail: emomirov@agrif.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 125– 137

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                            DOI: 10.2298/GENSR1601125S

Originani naučni rad

 

Dialelna analiza orjentalnih genotipova duvana u cilju utvrđivanja genetičkih parametara

 

Reyhaneh SEYYED-NAZARI1, Mortaza GHADIMZADEH1, Reza DARVISHZADEH1, Seyyed Reza ALAVI2

 

1Department of Plant Breeding and Biotechnology, Faculty of Agriculture, Urmia University, Urmia, Iran

2Urmia Tobacco Research Centre (UTRC), Urmia, Iran

                                                                                                   

 

 

Izvod

Objekat ovih istraživanja je orjenatalni duvan (Nicotiana tabacum L.) u cilju utvrđivanja genetičkih parametara primenom dialelnog ukrštanja u cilju izbora pogodnih roditelja u programima oplemenjivanja. Vršena su ispitivanja petnaest F1 potomstva šest roditeljskih parova u potpuno slučajnom blok sistemu sa tri ponavljanja u dva nezavisna eksperimenta u Urmia Tobacco Research Centru, Iran u toku 2012 godine. Dobijeni su genotipovi dobre i lose generalne kombinacione sposobnosti za svaku ispitivanu osobinu. Set hibrida je imao značajnu specifičnu kombinacionu sposobnost koja može da se koristi za poboljšanje orijentalnog duvana (Nicotiana tabacum L.)

                                                                                  

Autor za kontakt: Mortaza Ghadimzadeh, Department of Plant Breeding and Biotechnology, Urmia University, Urmia, Iran., Phone: + 98 914 1491832,Fax: + 98 44 3277955,8 E-mail: m.ghadimzadeh@urmia.ac.ir,

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj13 (2016), str: 139-149

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633.11

                            DOI: 10.2298/GENSR1601139F

Originani naučni rad

 

 

 

Odrđivanje genetičkog diverziteta i određivanje genetičkih parametara za remobilizaciju srodnih osobina pšenice u uslovima stresa suše

 

Ezatollah FARSHADFAR1*, Reza AMIRI2

 

1Professor of Plant Breeding; 2Ph.D. Student of Plant Breeding, Campus of Agriculture and Natural Resources, Razi University, Kermanshah, Iran

 

 

Izvod

Izvden je eksperiment u slučajnom potpunom blok sistemu sa tri ponavljanja u uslovima stresa suše posle cvetanja pšenice u Iranu u toku 2011-2012 sezona gajenja. Rezultati analize varijanse su pokazali značajne razlike među genotipovima kod svih ispitivanih osobina sa izuzetkom tekuće fotosinteze (CP – Current Photosynthesis) i udela tekuće fotosinteze na prinos semena (PenRSKY) i udela remobilizacije internodija u prinosu semena (IRSKY), što ukazuje na visok genetički potencijal, nizak efekat spoljne sredine i predominantan aditivni efekat gena. Remobilizacija suve supstance klasa (SDMR), efikasnost remobilizacije suve supstance klasa (SDMRE) i učešće remobilizacije klasa u prinosu semena (SRSKY) su pokazali najvišu fenotipsku i genotipsku pozitivnu korelaciju sa prinosom semena (KY). Dobijeni podaci ukazuju da selekcija na bilo koju osobinu simultano pozitivno utiče na druge osobine.

                                                                      

Autor za kontakt Ezatollah Farshadfar, Professor of Plant Breeding, Department of Agronomy and Plant Breeding, Campus of Agriculture and Natural Resources, Razi University, Kermanshah, Iran, 6715685438, Tel: +98 8330111; Mobile No: +98 9183893472; Fax No: +98 8338323731,E-mail: e_farshadfar@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 151 -164

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                            DOI: 10.2298/GENSR1601151S

Originani naučni rad

 

 

Analiza genetičkog diverziteta sorata tropske šećerne repe

 (Beta vulgaris L.)

 

Saidin Saclain, Md Abdul Latif, Babul Bala, Mithun Mallik, Md., Shahidul Islam*


Odelejnje za biotehnologiju, Bangladš Poljoprivredni Universitet, Mymensingh 2202, Bangladeš

 

Izvod

U cilju utvrđivanja genetičke varijabilnosti i srodnosti kod jedanaest tropskih genotipova šečerne repe korišćeni su RAPD markeri. Korišćeno je šest dekamer slučajnih prajmera i njihovom amplifikacijom dobijena ukupno 63 DNK fragmenta od kojih su 43 (68,25%) bila polimorfna. Korišćenjem aritmetičke sredine za određene grupe parova konstruisan je dendogram na bazi genetičke distance. Jedanaest varieteta je formiralo dva glavna klastera: 2K 310 je bio sam u jednoj grupi (klasteru) dok se 10 ostalih varieteta grupisalo u glavni klaster (grupu). Ovo ukazuje da je 2K 310 udaljeni srodni sa svakom od drugih varieteta. Udaljeni srodnici utvrđeni određivanjem genetičke varijabilnosti mogu da se uključe u buduće programe oplemenjivanje koji bi dali poboljšane varietete.

                                   

Autor za kontakt: Md. Shahidul Islam, Department of Biotechnology, Bangladesh Agricultural University, Bangladesh,E-mail: shahidj1@yahoo.com, Phone: +8801738867466; Fax: +880 91 61510

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 165– 172

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633.15

                                             DOI: 10.2298/GENSR1601165P

Originani naučni rad

 

 

MEĐUZAVISNOST GENETIČKE DISTANCE, POSEBNIH KOMBINACIONIH SPOSOBNOSTI I HETEROZISA KOD KUKURUZA (Zea mays L.)

 

Jovan pavlov1, Nenad delić1, Tomislav živanović2, Danijela ristić1, Zoran čamdžija1,

 Milan stevanović1, Miodrag tolimir1

 

1 Institut za kukuruz Zemun Polje, Beograd, Srbija

2 Poljoprivredni fakultet – Univerzitet u Beogradu, Srbija

.     

 

Izvod

U radu je ispitivano šest samooplodnih linija kukuruza za koje smo pretpostavljali da imaju sličnu genetsku osnovu. Samooplodne linije ukrštene su po modelu nepotpunog dialela  pri čemu je dobijeno petnaest hibridnih kombinacija. U radu su ispitivane hibridne kombinacije i njihove roditeljske komponente. Cilj rada je bio da se ispita genetička divergentnost roditeljskih komponenti, kao i da se utvrdi međuzavisnost između genetičke distance izračunate korišćenjem SSR markera, vrednosti heterozisa u odnosu na boljeg roditelja i posebnih kombinacionih sposobnosti za prinos zrna. Korišćenjem 19 SSR prajmera samooplodne linije kukuruza podeljene su u dve grupe. Prvu grupu čine samooplodne linije  L1, L2, L3, L4 i L5, dok se u drugoj grupi nalazi linija L6, što ukazuje na njeno drugačije heterotično poreklo u odnosu na preostalih pet samooplodnih linija. Sperman-ov korelacioni koeficijent između vrednosti genetske udaljenosti izračunate pomoću SSR markera i posebnih kombinacionih sposobnosti za prinos zrna imao je vrednost  (r=0,53*), a  pozitivan korelacioni koeficijent je takođe utvrđen između genetičke distance i vrednosti heterozisa u odnosu na boljeg roditelja (r=0,57*).

 

Autor za kontakt: Jovan Pavlov, Maize Research Institute Zemun Polje, Slobodana Bajića 1, 11185 Zemun Polje, Serbia, Tel.: + 381 64 84 06 198,Fax: + 381 11 3756 707, e-mail: jpavlov@mrizp.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1(2065), str: 173– 186

© 2016Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633

                           DOI: 10.2298/GENSR1601173K

Originani naučni rad

 

 

OPLEMENJIVANJE JEČMA NA KVALITET U TURSKOJ

 

Yuksel kaya1*, Ramazan ayranci2

 

1 Bahri Dagdas međunarodni poljoprivredno istraživački institut, Konja, Turska

2 Odeljenje za oplemenjivanje, Poljoprivredni fakultet, Ahi Evran Univerzitet, Kirsehir, Turska

 

 

Izvod

Ispitano je ukupno 411 genotipova ječma (Hordeum vulgare L.), uključujući 334 selekcione linije sa 77 konrole iz oplemenjivačkog programa Turske (BBPT), na osnovu prinosa (GY) i svojstva kvaliteta (sadržaj proteina - PC, kiselih deterđent vlakana - ADF, mase 1000 zrna –TKW, veličine semena – KS, i test težine – TW  tokom 5 uzastopnih sezona od 2007-2008 do 2011-2012.  Vrednosit za heritabilnost za svojstva kvlaiteta su bile umerene (0.57-0.65), dok su za prinos bile niske (0.43). Fizička svojstva zrna (TW, KS and TKW) su pozitivno značajno korelisana sa prinosom, ali negativno značajno sa sadržajem protiena.  Rezultati naših ispitivanja pokazuju da selekcija za prinos zrna i svojstva kvaliteta su bila manje uspešna od očekivanog, usled neželejne multivarijetne korelacije kao prinosa i sadržaja protiena i niske do umerene heritabilnoisti.

 

Autor za kontakt: Yuksel kaya, Bahri Dagdas International Agricultural Research Institute, Konya, Turkey, e-mail: yuksel_k@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1(2016), str: 187 – 198

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                                             DOI: 10.2298/GENSR1601187V

Originani naučni rad

 

 

 

VEGETATIVNA KOMPATIBILNOST I RFLP ANALIZA Colletotrichum destructivum IZOLATA SA LUCERKE I CRVENE DETELINE

 

Tanja vasić1, Vesna krnjaja2, Darko jevremović3, Slavica stanković, Dragan terzić1, Jasmina milenković1, Jordan marković1

 

1Institut za krmno bilje, Kruševac, Srbija

2Institut za stočarstvo, Beograd, Srbija

3Institut za voćarstvo, Čačak, Srbija

4Institut za kukuruz "Zemun Polje", Beograd, Srbija

 

 

Izvod

Dobijeno je ukupno 17 izolata, iz obolelih biljaka lucerke i crvene deteline, sa simptomima antraknoze. Kolekcionisani su u periodu 2005-2010. godine, u 11 okruga u Srbiji. Primenom metoda vegetativne kompatibilnosti i polimorfizma dužine restrikcionih fragmenata (RFLP) ispitivana je genetička varijabilnost izolata.

 Iz hlorat-rezistentnih sektora kod svih proučavanih izolata izolovani su mutanti koji su se odlikovali retkom, tankom supstratnom micelijom na MM podlozi. Ispitivani izolati su grupisani u pet vegetativno kompatibilnih grupa (VCGs) dok je jedan izolat nekomopatibilan (samo-inkomopatibilan). Nije utvrđena korelacija između VCGs i geografskih lokaliteta ispitivanih  izolata. Na osnovu RFLP analize fragmenata od 900 bp nastalog umnožavanjem introna gena za (GS) gena, otkriven je jedinstven restrikcioni profil za vrstu C. destructivum, koji se razlikuje od restrikcionih profila drugih Colletotrichum vrsta, koje su poslužile u ovim istraživanjima kao referenti. Identičan profil napravljen je za sve proučavane izolate C. destructivum, bez obzira na domaćina i geografsko poreklo. Pomoću RFLP metode nisu mogli da se detektuju svi ispitivani izolati C. destructivum.

 

Autor za kontakt: Tanja Vasić, Institute for Forage Crops, 37251 Kruševac, Serbia; Tel/fax:+38137441295; E-mail: tanja.vasic@ikbks.com.

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 199-210

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                            DOI: 10.2298/GENSR1601199A

Originani naučni rad

 

 

 

NOVI POLIMORFIZAM POJEDINAČNIH NUKLEOTIDA (SNP) U LAKTOFERIN GENU I NJIHOVA ASOCIJACIJA SA OSETLJIVOSTI HOLŠTAJN KRAVA NA MASTITIS

 

A.I ATEYA a*, Y.Y EL-SEADY b, S.M. ATWA C, B.H. MERGHANI b i N.A. SAYED b

 

aDepartment of Animal Husbandry and Animal Wealth Development, Faculty of Veterinary Medicine, Mansoura University, Egypt.

bDepartment of Physiology, Faculty of Veterinary Medicine, Mansoura University, Egypt.

cDepartment of Internal Medicine, Infectious and fish Diseases , Faculty of Veterinary Medicine, Mansoura University, Egypt.

 

Izvod

Laktoferin gen se smatra genom kandidatom koji kontroliše osetljivost mlečnih krava na mastitis. Vršeno je izolovanje DNK iz 50 Holštajn mlečnih krava u trećoj sezoni mlečnosti gajenh u Egiptu, koje su podeljene u tri grupe: mastitisa . mastitis (n=15), subklinički mastitis (n=20) I zdrave (n=15).grupisanje se zasniva na Kalifornia testu mastitisa. Utvrđeni su biohemijski marker za upalu da bi se detektovao intenzitet upale. PCR umnožavanjem segmenta šestog introna u laktoferin genu dobijen je fragment veličine od 301 baznog para kod svih ispitivanih životinja. Za utvrđivanje polimorfizma izvršeno je sekvencioniranje DNK – produkta PCR u laktoferin genu (301 bazni par) u samo pet (5) zdravih krava (otporne) i pet (5) obolelih krava. Dobijeni rezultati ukazuju na asocijaciju biohemijskih podataka i obolevanja. Sekvenciranje PCR – DNK genetičkim određivanjem identifikovano je dvanaest (12) SNP markera u bovin laktoferin genu. Utvrđena je asocijacija identifikovanih SNPs i osetljivosti na mastitis. Utvrđena je variranje  10 nukleotidnih sekvenci kod jedne zdrave životinje sa  A166T, T185A, T200C, G230C, A239G, T251G, A254C, A272C, T273C i A296G SNPs (deponovanih u GenBank pod brojem gb|KT159457|. Utvrđeno je variranje dve nukleotidne sekvence kod dve obolele životinje sa A100G T275A SNPs. Identifikovani SNPs u goveđem laktoferin genu može  da se koristi u selekciji zasnovanoj na markerima  (MAS) u cilju predviđanja i poboljšanja otpornosti na mastitis I minimiziranje infektivnog mastitisa kod Holštajn mlečnih krava.

 

Autor za kontakt: A.I ateya, Department of Animal Husbandry and Animal Wealth Development, Faculty of Veterinary Medicine, Mansoura University, Egypt.Tel: +2-01003541921, FAX: +2-050-2372592,E-mail address: ahmed_ismail888@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 211-218

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                            DOI: 10.2298/GENSR1601211Z

Originani naučni rad

 

 

Prosistemin identifikacija  Amaranthus cruentus I A. hypochondriacus x hybridus zasnovana na dobijenim podacima i redosledu sekvenci

 

Jana Žiarovská1*, Michal Záhorský2, Andrea Hricová2

 

1 Department of Genetics and Plant Breeding, Slovak University of Agriculture in Nitra, Slovak Republic

2 Institute of Plant Genetics and Biotechnology, Slovak Academy of Sciences, Nitra, Slovak Republic

 

Izvod

Korišćenje bioinformatike je neizbežan deo koji se koristi u molekularnj genetici. U ovim ispitivanjima primenjen je  in silico zasnovan pristup u iznalaženju konzervativnog regiona u do sada poznatim sekvenci gena prosistemina. Primenjena je metoda PCR u identfikaciji toga regiona kod Amaranthus cruentus i Amaranthus hypochondriacus x hybridus. Rezultati identifikacije su verifikovani direktnim sekvencioniranjem dobijenih produkata amplifikacije  (umnožavanja) u obe ispitivane vrste Za obe ispitivane vrste sekvencioniranjem je potvrđena specifičnost prosistemin sekvenci. Za hybrid  A. hypochondriacus x hybridus razlike se nisu vratile u bioinformatički niz poznatih sekvenci prosistemina. Kod A. cruentus  su nađene dve baze različite od DNK sekvenci prosistemina.

 

Autor za kontakt: Jana Žiarovská, Department of Genetics and Plant Breeding, Slovak University of Agriculture in Nitra, Tr. A. Hlinku 2, 94976 Nitra, Slovak Republic Tel:   e-mail: jana.ziarovska@uniag.sk

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 219-232

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633.11

                           DOI: 10.2298/GENSR1601219D

Originani naučni rad

 

 

POREĐENJE KOEFICIJENATA SLIČNOSTI KORIŠČENIH ZA KLASTER ANALIZU NA OSNOVU  SSR MARKERA U SESTRINSKIM LINIJAMA PŠENICE

 

Srbislav denčić1,*, Ron Depauw2, Vojislava   momčilović1

i Vladimir aćin1

 

 

1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija,2Semiarid Prairie Agricultural Research Centre, AAFC, P.O. Box 1030, Swift Current, SK, Canada, S9H 3X2

 

Izvod

Cilj ovoga rada je bio da se uporede rezultati  četrnaest različitih koeficijenta sličnosti u grupisanju sestrinskih sorti pšenice. Urađen je fingerprint sa 19  mikrosatelitskih markera na sedamnaest sestrinskih sorti stvorenim iz dve kombinacije ukrštanja. Poređenja koeficijenata sličnosti su urađena korišćenjem:  Sperman korelacijone analize,  dendograma evaluacije (vizuelni indeks inspekcije i Consensus fork index - CIc), projekcione efikasnost u dvodimenzionalnom prostoru, i grupa koje su formirane na bazi Tocher optimizacione  procedure. Prema Sperman korelacionim koeficijentima sve  korelacije između četrnaest koeficijenta sličnosti su veoma visoko te pokazuju snažnu vezu između njih. Koeficijent korelacije između Dice i Kulczinski i Ochiai I, kao i između Hamann i Simple matching te između Kulczinski i Ochiai I bio je jednak 1. Iako vizuelna procena dendograma pokazuje gotovo identične klaster strukture, CIc indeksi ukazuju da svi koeficijenti nisu identični.

                       

Autor za kontakt: Srbislav Denčić, Institute of Field an Vegetable Crops, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Serbia; Phone: 381214898233; Fax: 381214898227 E-mail:   srbislav.dencic@nsseme.com

 

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj13 (2016), str: 233-248
© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                            DOI: 10.2298/GENSR1601233E

Originani naučni rad

 

 

RAZNOVRSNOST U RASTU I EKSPRESIJI POHKT1 I POVHA TRANSPORTER GENA KOD Portulaca oleracea TAKSONOMSKE GRUPE U USLOVIMA STRESA ZASLANJENOSTI

 

R. El-Bakatoushia*, A. Elframawyb

 

a*Odeljenje za biologiju i geologiju , Fakultet za obrazovanje, Univerzitet Alexandria, Egipat

bodeljenje za istraživanje nukleinskih kiselina, Genetički inžinjering & Biotehnološki istraživački institut (GEBRI), Mubarak grad za naučno istraživanje i tehnologiju, Egipat

 

 

Izvod

Vršena su ispitivanja porasta biljke i ekspresije dva transporter gena; ispitivaani su transkripti PoHKT1 i PoVHA u tkivima korena i biljaka kod tri Portulaca  oleracea s.l. taxa u uslovima stresa zaslanjnosti. Nisu utvrđene značajne razlike odnosa dužine korena, zaslanjenosti i nezaslajenosti kod sva tri ispitivana taksona, što je u korelaciji sa odsustvom regulacije transkripta PoHKT1 u korenu posle primene 150mM NaCl. Parametri rasta biljke se razlikuju kod sva tri taksona kada se uporede sa kontrolom. Rezultati su konzistentni sa tipom taksona koji je imao značaan efekat na visinu biljke,, broj listova i težinu suve mase (P< 0.05).  Regulacija  oPoVHA  u tkivu korena i biljke je  statistički značajno različita kod sva tri taksona. U uslovima stresa je smanjeno usvajanje Na + u citozol smanjenjem ekspresije PoHKT1 kao i povećanje sposobnosti vaskularne kompartmentalizacije Na +  indukovanjem ekspresije  PoVHA izgleda da je efikasnije kod P. oleraceae i P. nitida nego kod P. granulato-stellulata.

 

Autor za kontakt: Ranya El-Bakatoushi, Biology and Geology Sciences Department,Faculty of Education,University of Alexandria, Egypt, Tel. 0102417351, .Fax. +034865671,Email: ranyaelbakatoushi@ edu.alexu.edu.eg

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 249-269
© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.633.11

                           DOI: 10.2298/GENSR1601249D

Originani naučni rad

 

KVALITATIVNA SVOJSTVA I PROFILISANJE EKSPRESIJE GENA PROTEIN DISULFID IZOMERAZE TOKOM RAZVOJA ZRNA TRI JARE BLISKO IZOGENE LINIJE PŠENICE

 

Liwei dong1,4, Ning li1,4, Xiaobing lu1,4, Slaven prodanovic2*, Yanhao xu3,

Wenying zhang3, Yueming yan1,3*

 

1Biološki fakultet, Capital Normal Univerzitet, 100048 Peking, Kina

2Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, 11080 Beograd, Srbija

3Hubei saradnički inovacioni centar za industriju zrna - 434025 Jingzhou, Kina

 

Izvod

 

U ovom istraživanju korišćene su tri gluteninske blisko izogene linije (BIL) pšenice  CB037A, CB037B i CB037C radi ispitivanja njihovih kvalitativnih svojstava i transkripcionih profila ekspresije PDI familije gena tokom razvoja zrna. Cilj našeg rada je razumevanje odnosa između dinamičke ekspresije različitih PDI gena i sastava gluteninskih alela povezanih sa kvalitetom glutena. Rezultati su pokazali da alelne varijacije glutenina nemaju značajan uticaj na glavne agronomske osobine i prinos, ali su uticale na jasne promene kvaliteta glutena. CB037B sa 5+10 subjedinicama je imao veći sadržaj gluteninskog makropolimera (GMP) i bolji pekarski kvalitet nego CB037A sa 2+12, dok je nedostatak Glu-B3h koji kodira za jednu obilnu B-subjedinicu kod CB037C značajno smanjio sadržaj GMP, rastegljivost testa i pekarski kvalitet. Dinamički obrasci ekspresije osam protein disulfid izomeraznih (PDI) gena tokom razvoja zrna, koji su detektovani pomoću reakcije kvantitativne PCR u stvarnom vremenu (qRT-PCR), pokazali su blisku povezanost između većih nivoa ekspresije PDI3-1, PDI5-1 i PDI8-1 i prisustva 5+10 subjedinica. Međutim, utišavanje Glu-B3h rezultirao je u značajnom smanjenju nivoa ekspresije pet PDI gena (PDI3-1, PDI5-1, PDI6-1, PDI7-2 i PDI8-1), ukazujući na vitalnu ulogu određenih PDI gena u sintezi glutenina i GMP i obrazovanju kvaliteta gluten.

 

Autor za kontakt: Prof. Dr. Slaven Prodanovic, Faculty of Agriculture, University of Belgrade, Nemanjina 6, 11080, Belgrade, Serbia, phone: +381638687246, fax: +38-11-13161987, E-mail: slavenp@agrif.bg.ac.rs

Prof. Dr. Yueming Yan, College of Life Science, Capital Normal University, Beijing, XisanhuanBeilu 105, 100048 Beijing, China, phone: +86-10-68902777, fax: +861068902777, E-mail: yanym@cnu.edu.cn

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 271-284

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633

                                  DOI: 10.2298/GENSR16011271C

Originani naučni rad

 

Pat analiza stabilnosti prinosa i srodnih osobina svilene bube (Bombyx mori L.) gajene u uslovima stresa

 

N. CHANDRAKANTH, S.M. MOORTHY*, M. REKHA i V. SIVAPRASAD

 

Silkworm Crop Improvement, Sericultural Research and Training Institute, Mysore, Karnataka, Indija

 

 

Izvod

Vršena su ispitivanja dvadeset genotipova svilene bube gajenih u pet veštačkih uslova sredine na različitim temperaturama u rasponu od 25 do 38 0 C. Na osnovu koeficijenta variranja prinosa čaura na 10,000 larvi težina larvi I teežina čaura su pokazale maksimalno odnosno minimalno variranje među ispitivanim osobinama u svih pet uslova sredine. Analiza varijanse je pokazala suštinsku genetičku varijabilnost između genotipova za većinu ispitivanih osobina. Rezultati kombinovane analize varijanse  pokazuju značajne razlike osobina kao osledicu sadejstva genotipa ispoljne sredine. Grupisanjem genotipova na bazi parametara stabilnosti formirano je 5 grupa (klastera) zasnovanih na tolerantnosti prema visokim temperaturama. Ispitivanja korelacije su dala pozitivne i značajne korelacije između CY I ostalih osobina. Formiranje lutke je u većini slučajeva bilo pozitivno vezano za CY Pupation rate was most positively associated with CY a slede težina larvei  težina čaure, težina omotača čaure i procenat omotača larve. Analiza pat koeficijnta je potvrdila da brzina formiranja lutke ima maksimalan direktan efekat na CY a slede težina omotača lutke a slede težina omotača lutke i težina larve.Procenat omotača lutke i težina lutke pokazuje negativan direktan pat efekat na prinos težine čaure na 10.000 larvi.. Selekcija zasnovana na brzini formiranja lutke, težini larve i težini omotača čaure može da bude efektivna u poboljšanju prinosa čaura svilene bube u uslovima sredine sa različitim temperaturama.

 

Autor za kontakt: Dr. S.M. Moorthy,Silkworm Breeding and Molecular biology Laboratory,Silkworm Crop Improvement Division,Central Sericultural Research and Training Institute, Srirampura, Manandavadi Road, Mysore 570008, Karnataka, India,Phone: +91-9481821244,Fax: +91-821-2362845,e-mail: moorthysm68@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 285-295

© 2016  Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                                     DOI: 10.2298/GENSR1601285I

Originani naučni rad

 

 

 

KARAKTERIZACIJA PSEUDOMONAS SYRINGAE PATOVARA SA RAZLIČITIH SORTI TREŠNJE KORIŠĆENJEM RAPD ANALIZE

 

Renata ILIČIĆ(1), Jelica BALAŽ(1), Vera STOJŠIN(1), Dragana JOŠIĆ(2)

 

(1) Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, Srbija

(2) Institut za zemljište, genetička laboratorija,  Srbija

 

Pseudomonas syringae pvs., izolovani od trešnje na različitim lokalitetima u Srbiji, genetski su okarakterisani pomoću RAPD analize. Četiri od 11 testiranih prajmera (SPH1, DJP17, DJ15 DJ, 16) su odabrani na osnovu razlike između izolata unutar dva patovara - syringae i morsprunorum rase 1. Zbirna RAPD analiza pokazala je heterogenost unutar populacije obe grupe testiranih izolata, pokazujući četiri različita profila u svakoj grupi. RAPD analiza je pokazala do 24% razlike među izolatima pv. syringae i 41% u poređenju sa referentnim sojem KFB0103 (pv. syringae), dok su razlike od 15% zabeležene među izolatima pv. morsprunorum rase 1 i 36% u odnosu na referentni soj CFBP2119 (pv. morsprunorum rasa 1.). Izolati poreklom iz Selenče su pokazali tri različita genotipska profila pv. morsprunorum rase 1 i jedan profil pv. syringae. Dva različita profila pv. morsprunorum rase 1 su utvrđena na sorti Vanda u istoj godini – poreklom sa obolelih grana i lišća. Patovar morsprunorum rasa 1 na sorti Kordia i pv. syringae na sorti Regina su utvrđena na lokalitetu Mikicevo. Isti profili utvrđeni su za izolate pv. syringae poreklom iz Kanjiže i Selenče, kao i za izolate iz Gornjeg Tavankuta u dve godine izolacije. Izolati istog pathovara poreklom iz Ljutova i Mikiceva su međusobno bili različiti kao i između ostalih izolata istog pathovara.

                       

Autor za kontakt: Renata Iličić, University of Novi Sad, Faculty of Agriculture, Trg Dositeja Obradovića 8, 21000 Novi Sad, Serbia

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 297-305
© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

.

UDC 575.633.15

                                    DOI: 10.2298/GENSR1601297A

Originani naučni rad

 

 

 

GENETIČKI EFEKTI NA KONCENTRACIJE BORA I REAKCIJA INBRED LINIJA KUKURUZA NA  ĐUBRENJE BOROM

 

Luka ANDRIĆ1, Vlado KOVAČEVIĆ2, Imre KADAR3; Antun JAMBROVIĆ1,

Hrvoje PLAVŠIĆ1 and Domagoj ŠIMIĆ1

 

Agricultural Institute Osijek, Osijek, Croatia

 

Faculty of Agriculture of University J. J. Strossmayer in Osijek, Osijek, Croatia

3 Research Institute for Soil Science and Agricultural Chemistry (RISSAC), Budaimpešta, Mađarska

 

 

Izvod

Nedostatak bora (B) u kukuruzu može biti uzrokom pojavi jalovog klipa, jer svila  ne može prihvatiti polen, a što je veoma značajno za majčinsku komponentu u proizvodnji semena.

Predmeti ovoga rada bili su 1) u trogodišnjim istraživanjima (2006.-2008.) ustanoviti genetske razlike u koncentracijama bora u listu i zrnu, prinosima zrna i vlažnosti zrna,  između devet majčinskih inbred linija koje se koriste u proizvodnji semena i 2) ustanoviti reakciju četiri odabrane linije na folijarno đubrenje borom - tri puta u 10-dnevnom u intervalu s 0.5% rastvorom Solubora (17,5% B) tokom jedne godine (2008.). Istraživanja su provedena na oglednom polju Poljoprivrednog instituta Osijek, na tipu zemljišta eutrični kambisol. Ustanovljene su visoko signifikantne razlike između devet genotipova kukuruza u koncentracijama bora u listu ispod klipa tokom svilanja (od 14.7 do 46.7 mg B kg-1) i u zrnu (od 1.20 do 2.06 mg B kg-1), te u prinosima zrna (od 3.33 do 4.83 t ha-1) i vlažnosti zrna (od 14.7% do 26.6%). Takođe, postojali su i značajni uticaji faktora godina, te interakcije genotipa i okoline na sva četiri analizirana svojstva. Pozitivne i umerene korelacije su ustanovljene između koncentracija bora u biljci i prinosa zrna. Iako su koncentracije bora značajno povećane folijarnom prihranom (prosečno 41.7 i 125.3 mg B kg-1 u listu, 1.79 i 2.80 mg B kg-1 u zrnu, za kontrolu odnosno tretman folijarnog đubrenja), razlike prinosa nisu bile statistički značajne (5,21, odnosno 5,15 t ha-1).

.                                  

Autor za kontakt: Vlado Kovačević, Faculty of Agriculture, Kralja P. Svačića 1d,31000 Osijek, Croatia; Phone: ++385 31 554 932, e-mail: vkovacevic@pfos.hr

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 307-322

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                            DOI: 10.2298/GENSR1601307K

Originani naučni rad

 

 

MOLEKULARNA ANALIZA KOMERCIJALNIH KULTIVARA URME U LIBIJI  PRIMENOM  ISSR I SRAP PCR MARKERA

Noha S. khalifa1, Maher M. shehata1, Ahmed F. abodoma2, Abdullah F. al-kumbezy3

1Unit of Plant Genetics, Department of Botany, Faculty of Science, Ain Shams University, Cairo, Egipat.

2 Department of Genetics, Faculty of Agriculture, Ain Shams University, Cairo, Egipat

 3 Department of Biotechnology, Faculty of Science, Margob University, Libija

 

 

Izvod

Malo se zna o molekualrnoj strukturi urme (Phoenix dactylifera L.) uprkos njenom značaju kao neporcenjive vrste otporne na sušu. Između vrsna varijabilnost i identifikacija kultivara su najznačajnije za oplemenjivanje i programe konzervacije u banci gena ove vrste u svetu. U ovom radu, dva  PCR zasnovana marker sistema (ISSR i SRAP) su primenjena na osam top kvlaitetnih komercijalnih kultivara u Libiji (Umfetity, Bekrary, Alhamraya, Sufeer Genab, Alsaeedy Show, Farag Barameel, Majhool Alheelo iAlkhadraya).  DNA varijabilnost je ispitana korišćenjem jedanest  ISSR i devet kombinacija  SRAP markera. Svi marker su pokazali polimorfne trake između različitih kultivara i mogu da se koriste za njihovo razlikovanje. Određena je i genetička distance. Naši rezultati ukazuju da ISSR i SRAP sistemi mogu efikasno da identifikuju I razlikuju između izabranih kultivara. Ovaj rad može da se koristi kao model da se napravi mapa svih kultivara urme u svetu.

 

Autor za kontakt: Noha S. khalifa, Unit of Plant Genetics, Department of Botany, Faculty of Science, Ain Shams University, Cairo, Egypt, Mobile phone: +02 21009123211, NohaKhalifa@hotmail.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 323-338

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                             DOI: 10.2298/GENSR1601323J

Originani naučni rad

 

 

Morfo – biohemijska evaluacija Brassica rapa sub – speciesa na tolerantnost prema zaslanjenosti  

 

Sohail Ahmad JAN1*, Zabta Khan SHINWARI1, Malik Ashiq RABBANI2

 

1Odeljenje za biothenologiju, Quaid-i- Azam Univerzitet, Islamabad, Pakistan

2Institut za biljne genetičke resurse, Nacionalni istraživački poljoprivredni centar, Islamabad, Pakistan

 

 

Izvod

Vršena su ispitivanja efekta  različitih koncentracija NaCl (0, 50,100 I 150 mmol) na morfološke i biohemijske osobineon  u cilju identifikacije tolerantnih genotipova na soli među semđim, žutim iI uz dodavanje četiri nivoa NaCl  toria B. rapa sub-speciesa. (0, 50,100 and 150 mmol). Određivani su efekat zaslanjenosti na dužinu korena  biljke, prinos sveže i suve supstance  biljke i korena,  relativnog sadržaja vode (RWC),  sadržaja prolina, i hlorofila a, b, I a+b hlorofila.  Genotip 22861 (smeđi tip) je pokazao odlične morfološke i biohmijske osobine u svim uslovima stresa a slede Toria–Sathi, i Toria–A u poređenju sa kontrolnim TS-1genotipom. Genotip 26158 (žut tip) je imao vrlo siromašne osobine i porast. Vrednosti RWC % i hlorofila a, b i sadržaj a+b hlorofila su bile smanjene nekoliko puta sa povećanjem koncentracije soli. Povećanje sadržaja prolina je pratilo povećanje koncentracij soli. Smeđi i Toria tipovi su pokazali maksimalnu tolerantnost prema solima u ranoj fazi klijanja, kada se uporede sa žutim tipovima.. Ova istraživanja će poslužiti kao model za brzi razvoj tolerantnih genotipova.

 

Autor za kontakt: Sohail Ahmad Jan, Department of Biotechnology, Quaid-i-Azam University, Islamabad, Pakistan, Phone: +92-345-9118133, E-mail: sjan.parc@gmail.com; sohailahmadjan3@gmail.com,

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str:339-348
© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                            DOI: 10.2298/GENSR1601339D

Originani naučni rad

 

 

PROUČAVANJE SVOJSTAVA KORENA RAZLIČITIH GENOTIPOVA ŠEĆERNE REPE METODAMA MULTIVARIJACIONE ANALIZE

 

Dario DANOJEVIĆ1, Živko ĆURČIĆ1, Nevena NAGL1, Ksenija TAŠKI-AJDUKOVIĆ1,

 Jan BOĆANSKI2

 

1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

2 Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija

 

 

Izvod

Šećerna repa je najvažnija biljna vrsta za proizvodnju šećera u Evropi. Široka genetska varijabilnost je veoma važna u oplemenjivačkim programima šećerne repe. Cilj ovog istraživanja je da se ustanovi varijabilnost za glavna korenska svojstva i razlike između monogermnih i multigermnih genotipova šećerne repe koji se nalaze u kolekciji Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu. Analizirana su sledeća svojstva: masa korena (g), sadržaj suve materije (%), masa glave korena (g), udeo glave korena (%), broj kambijalnih prstenova, dužina korena (cm) i prečnik korena (cm). Primenjena je analiza glavnih komponenti (PCA) i klaster analiza (CA) kako bi se ustanovila raznovrsnost odabranih 20 genotipova i rangirao doprinos varijabli. Za analizu su korišćene standardizovane srednje vrednosti iz dve godine istraživanja. Prema CA, genotipovi su se grupisali u pet glavnih grupa, a većina multigermnih genotipova se svrstala u jednu grupu. Rezultati PCA su u skladu sa rezultatima CA. U proseku multigermni genotipovi su se odlikovali većim srednjim vrednostima mase, dužine i prečnika korena, a nižeg udela glave korena. U proseku multigermni genotipovi su imali veće koeficijente varijacije za skoro sva izmerena svojstva                                                               

Autor za kontakt: Dario Danojević, Institute of Field and Vegetable Crops, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad,Phone 021 4898 352, Fax 021 4898 355,E-mail: dario.danojevic@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str: 349-362

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                            DOI: 10.2298/GENSR1601349B

Originani naučni rad

 

 

 

KARAKTERIZACIJA BIOTIP KOLEKCIJE VINOGRADSKE  BRESKVE KAO KORAK U PREDOPLEMENJIVAČKOM PROGRAMU

 

Ivana bakić1*, Vera rakonjac2, Dragan nikolić2, Milica fotirić-akšić2, Slavica čolić1, Aleksandar radović2

 

1 Institut za primenu nauke u poljoprivredi, Beograd, Srbija

2 Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Beograde , Srbija

 

Izvod

U ovom istraživanju, sprovedena je morfološka karakterizacija kolekcije vinogradarske breskve. U 78 uzoraka trideset kvalitativnih osobine drveta, cveta, lista, voća su analizirani pomoću UPOV i ECPGR deskriptora. Većina ispitivanih svojstava pokazalia suvisok stepen varijabilnosti. Najniža varijabilnost dobijena je za osobine lista, a najviša za boju.  Ne samo da su uzorci sortirani u velikom broju kategorija na osnovu većine njihovih osobina, nego je značajn nivo varijabilnosti u kolekciji ukazao na činjenicu da su se osobine rekombinovale na drugačiji način. Analiza glavnih komponenti (PCA) i dendrogram su izvedena za određivanje odnosa između uzoraka i da se dobiju informacije o korisnosti tih karaktera za diskriminaciju. PCA je otkrio da prve 4 glavne komponente predstavlja 43,1% ukupne varijanse. Osobine sa visokim diskriminirajućih vrednosti obuhvataju interna i eksterna boju poloda, tipa cveta i boje, gustine pupoljaka. Klaster analiza  je pokazala da su uzorci grupisani u tri glavna klastera. Najveći uticaj na odvajanje u klasterima imala je boja ploda  i veličina ploda preko boje. Osim toga, kolekcija  možda sadrži i neke uzorke sa željenom rekombinacija svojstava koja bi mogla biti interesantna za dalje studije u oplemenjivanju.            

 

Autor za kontakt: Ivana Bakić, bul. Despota Stefana 68b; telefon: 011/ 2751-622; fax: 011/2752-959; email: ibakic@ipn.co.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str:363-372

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                            DOI: 10.2298/GENSR1601363A

Originani naučni rad

 

ASOCIJACIJA IZMEĐU POLIMORFIZMA PULA GENA ZA ADIPONEKTIN  ADIPO-Q GENA SA DEBLJINOM MLADIH ŽENA U JORDANU

1Mahmoud A. ALOMARI, Omar F. KHABOUR2, Asmaa A. ABU OBAID2

 

1Division of Physical Therapy, Department of Rehabilitation Sciences, Jordan University of Science and Technology, Irbid, Jordan

2Department of Medical Laboratory Sciences, Jordan University of Science and Technology, Irbid, Jordan

 

Izvod

 

Debljina pretstavlja rizik za mnoge bolesti i nezavisan uzrok bolesti i umiranja koji je u porastu na globalnom nivou. Vršena su ispitivanja efekta SNP (Single Nucleotide polymorphisms) ADIPOQ gena na debljinu i odnos sa adinopektinom. Ispitivanja su obuhvatila 389 odraslih žena. Genotiping ADIPOQ G276T i I164T SNPs su utvrđeni metodom RFLP (Restriction Fragment Length Polymorphysm). Nivo plazme adinopektina je utvrđen ELISA testom. Adinopektin je u korelaciji sa svim merama debljine ( p< 0,05%). Kada su podeljene prema genotipu, adinopektin je ostao u korelaciji (<0,05%)  sa merama debljine u ispitanika sa GT SNp markera ali ne sa CG i TT polimorfizmom (<0,05%) G276T SNP markera. U odnosu na  I164T SNP, korelacija između adiponektina i merama debljine ostaje kod svih genotipova izuzev sa W/H odnosom (težina/visina) i %Bf je ostao je ostao kod  CC genotipa and with W/H ratio in CT/TT genotypes. u ispitanika sa CC genotipom i sa odnosom težina/visina kod participanata CC genotype I sa W/H (težina/visina odnos) kod CT/TT genotipova. Dalje analize su pokazala da je adiponektin bio niži (<0,05%) kod ispitanika sa GT odnosno GG i TT genotipova G276T SNP markera. Podac dokazuju efekat adiponectina na gojaznost. Takođe su pokazali značaj  ADIPOQ SNPs u odnosu između adiponektina i gojaznosti kod mladih odraslih žena.

 

Autor za kontakt: Mahmoud Alomari, PhD,Faculty of Applied Medical Sciences,Jordan University of Science and Technology,Irbid, Jordan,Email: Alomari@just.edu.jo

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str:373-381

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                            DOI: 10.2298/GENSR1601373P

Originani naučni rad

 

UPOREDNO ISPITIVANJE EFEKATA SUŠE I ZASLANJENOSTI NA KLIJANJE

I RAST PONIKA GRAŠKA

 

Gordana PETROVIĆ, Dušica JOVIČIĆ, Zorica NIKOLIĆ, Gordana TAMINDŽIĆ,

Maja IGNJATOV, Dragana Milošević, Branko MILOŠEVIĆ

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Serbia

 

Izvod

Klijanje semena je najkritičniji i najosetljiviji stadijum životnog ciklusa biljaka koji može ugroziti razvoj biljaka. Ispitivanje tolerantnosti na zaslanjenost i sušu u početnim stadijumima razvoja biljaka je od velikog značaja zbog toga što se od semena koja brže klijaju u uslovima zaslanjenosti i vodenog deficita može očekivati da postignu  brzi porast ponika, rezultujući većim prinosima.  Cilj ovog rada je bio da se utvrdi da li je klijanje semena i porast ponika graška inhibiran uticajem soli i efektom osmotskog stresa za vreme razvoja ponika, kao i identifikacija parametara osetljivosti porasta ponika kao odgovor na te stresne uticaje. Na osnovu dobijenih rezultata, utvrđeno je da je grašak tolerantniji na soni stres nego na stres suše za vreme klijanja i ranog porasta embriona. Ispitivane sorte su pokazale veću osetljivost na oba abiotička stresa kada su u pitanju parametri porasta ponika u poređenju sa klijanjem semena.

 

Autor za kontakt: Gordana Petrović,Institute of Field and Vegetable Crops,Adress: Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Serbia Phone: 021/4898-154, Fax: 021/421-249,

e-mail:gordana.petrovic@nsseme.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj1 (2016), str: 383-394

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

                            DOI: 10.2298/GENSR1601383A

                                              Originani naučni rad

 

 

VARIJABILNOST I NASLEDNOST RAZVOJA CVETA JABUKE U POTOMSTVA PUNIH SRODNIKA

 

Ayşe Nilgün ATAY, Şerif ÖZONGUN, Turgay SEYMEN, Alamettin BAYAV,

*Ersin ATAY

 

TAGEM, Fruit Research Institute 32500 Eğirdir, Isparta, Turkey

 

Izvod

Određivanje vremena cvetanja u proleće je ključno za proizvodnju drvenastog voća u zoni umerenog klimata. Cilj istraživanj je bio razvoj cveta korišćenjem svih roditelja i potomstva punih srodnika (full-sib) dve različite kombinacije ukrštanjaa (‘Kaşel 37’ × ‘Delbarestivale’ I ‘Kaşel 41’ × ‘Williams’ Pride’). Određivanje varijabilnosti u razvoju cvetova je vršeno prema numeričkoj šemi definisanoj kao deset (10) faza ( 0 – 9 ). Analize su vršene u tri različita  roka rani ( 21. April ), intermedijarni ( 28. April) i kasni ( 5. Maj ). Rezultati su pokazali značajno variranje razvoja cveta kod 273 genotipa.  Posebno, genotipovi 326, 340, 369, 88 I 146 su pokazali superiornost u razvoju cveta,  Širok opseg pouzdanosti naslednosti (h2b) je utvrđen za prvi rok cvetanja  bez pouzdanosti drugih ispitivanih datuma. Rezultati mogu da budu od značaja za genetička istaživanja i oplemenjivanje.

 

Autor za kontakt: Ersin Atay, TAGEM, Fruit Research Institute,32500 Eğirdir, Isparta, Turkey, atayersin@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj1 (2016), str: 395-408

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                            DOI: 10.2298/GENSR1601395V

Originani naučni rad

 

 

ANALIZA POVEZANOSTI IZABRANIH POLIMORFIZAMA MTHFR, MTHFD1 I RFC1 GENA SA EFIKASNOŠĆU I TOKSIČNOŠĆU METOTREKSATA KOD PACIJENATA SA REUMATOIDNIM ARTRITISOM

 

Dubravka VEJNOVIC1, Vera MILIC2, Tatjana DAMNJANOVIC1, Nela MAKSIMOVIC1, Vera Bunjevacki1, Ljiljana LUKOVIC1, Ivana NOVAKOVIC1, Maja KRAJINOVIC3, Nemanja DAMJANOV2, Goran RADUNOVIC2, Sofija PAVKOVIC-LUCIC4 i Biljana JEKIC1

 

1Institut za humanu genetiku, Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

2Institut za reumatologiju, Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

3Canada Service d'Hématologie-Oncologie, Centre de Recherche, Hôpital Sainte-Justine, Montréal, Quebec, H3T 1C5 Canada

4Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, Beograd, Srbija

 

Izvod

Folatni analog metotreksat (MTX) je najčešće korišćen bolest-modifikujući lek koji se koristi u terapiji reumatoidnog artritisa (RA). Međutim, klinički odgovor pacijenata sa reumatoidnim artritisom na terapiju metotreksatom pokazuje interindividualne razlike i 30% pacijentata je prinuđeno da prekine terapiju usled neželjenih efekata leka. U grupi od 184 RA pacijenta lečenih metotreksatom ispitali smo da li polimorfizmi u genima MTHFR (rs1801133, rs1801131), MTHFD1 (rs2236225) i RFC1 (rs144320551) imaju uticaj na efikasnost MTX i/ili neželjene efekte leka. Efikasnost terapije metotreksatom procenjena je upotrebom parametra koji pokazuje aktivnost bolesti (disease activity score) u 28 zglobova (DAS28-ESR) baziranom na EULAR kriterijumu i relativnim DAS28 vrednostima (rDAS28) i svi neželjeni efekti su beleženi. Genotipizacija pacijenata za izabrane polimorfizme izvedena je PCR-RFLP metodom. Prema EULAR kriterijumima za praćenje odgovora na terapiju nakon 6 meseci terapije 146 (79.3%) pacijenata klasifikovano je u grupu koja pokazuje odgovor na terapiju. Od toga 17 pacijenata (11.6%) pokazalo je dobar odgovor na terapiju, dok je 129 pacijenata (88.4%) pokazalo umeren odgovor. 38 pacijenata (20.7%) nije pokazalo odgovor na terapiju. Neželjeni efekti leka zabeleženi su kod 53 pacijenta (28.8%). Većina neželjenih efekata bila je blaga (36 (20.7%) pacijenata) i umerena (12 (6.25%) pacijenata). Kod 5 pacijenata (2.7%) primećeni su ozbiljni neželjeni efekti. Sprovedene su asocijacione studije između određenih genotipova i efikasnosti i toksičnosti MTX. Nismo primetili asocijaciju između analiziranih polimorfizama i efikasnosti i toksičnosti metoteksata kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom.

 

Autor za kontakt: Dubravka Vejnovic, Svetog Save 31/8, 11000 Belgrade, Serbia,Tel: +381642055073; 381607040197,Email: dubravka.vejnovic@gmail.com

 

Povratak na sadržaj





 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str:409-421

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                             DOI: 10.2298/GENSR1601409J

                                              Originani naučni rad

 

 

EKSPRESIJA GENA ZA VILMSOV TUMOR (WT)1 KOD DECE SA AKUTNOM LEUKEMIJOM

 

Srdja JANKOVIĆ1, Irena MARJANOVIĆ2, Nataša TOŠIĆ2, Nikola KOTUR2, Lidija DOKMANOVIĆ1,3, Dejan ŠKORIĆ1,3, Nada KRSTOVSKI1,3, Jelena LAZIĆ1,3, Predrag RODIĆ1,3, Sonja PAVLOVIĆ2, Dragana JANIĆ1,3*

 

1 Univerzitetska dečja klinika, Beograd, Srbija

2 Institut za molekularnu genetiku i genetičko inžinjerstvo, Beograd, Srbija

3 Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija

 

Izvod

Akutne leukemije predstavljaju najćešći malignitet kod dece, obuhvatajući 25-35% svih slučajeva. Dele se na akutne limfoblastne (ALL) i akutne mijeloidne leukemije (AML). Poznato je da genska predispozicija igra jednu od glavnih uloga u nastanku dečjih leukemijâ. Vilmsov tumor (WT)1 je transkripcijski činilac koji učestvuje u regulaciji ćelijske diferencijacije, povezan sa mnoštvom neoplazmi kod čoveka. Nagovešteno je da je hiperekspresija WT1 u koštanoj srži pri dijagnozi činilac loše prognoze kod dece i odraslih sa AML. Cilj ovog istraživanja bilo je utvrđivanje ekspresije WT1 u koštanoj srži dece obolele od leukemije u Srbiji i mogućeg uticaja na prognozu bolesti. Uz pomoć lančane reakcije polimeraze sa reverznom transkripcijom (RT-PCR) ispitivali smo ekspresiju WT1 kod 20 dece sa АМL i 20 dece sa ALL (16 B-ALL и 4 T-ALL), kao i 15 kontrolnih osoba, ujednačenog uzrasta i pola, ispitivanih zbog imunske trombocitopenijske purpure (ITP). Kod dece sa AML, ispitivani su i uzorci koštane srži uzeti mesec dana po dijagnozi i u kontrolnim punkcijama u različito vreme. Rezultati su normalizovani na osnovu ekspresije WT1 u kontrolnoj grupi. Utvrdili smo da je kod dece sa AML ekspresija WT1 pri dijagnozi (medijana ± standardna devijacija: 139,42 ± 244,03) bila značajno viša nego kod ALL (1,18 ± 54,37; Man-Vitnijev test U=82; p<0,01) i ITP (0,76 ± 1,01; U=32; p<0,01). Deca sa T-ALL imala su višu ekspresiju WT1 od dece sa B-ALL, mada bez statističke značajnosti usled malih podgrupa; razlike između podgrupa AML na osnovu francusko-američko-britanske (FAB) klasifikacije takođe nisu dostigle značajnost, mada je uočena tendencija viših vrednosti u podgrupama М3 i М4. Kod 14 dece sa AML koja su bila živa nakon perioda praćenja (medijana 1½ godina), ekspresija WT1 je bila nešto viša (181,42 ± 192,52) nego kod šestoro dece koja su podlegla bolesti (104.29 ± 354.87). Sva deca (10/10) sa AML čija je ekspresija WT1 mesec dana po dijagnozi bila ispod četvrtog kvartila bila su živa nakon perioda praćenja, dok je od onih sa ekspresijom WT1 u četvrtom kvartilu preživelo samo 2/5 (Fišerov test tačne verovatnoće: p=0,0952). U celini, naši rezultati potkrepljuju potencijalnu ulogu WT1 u dijagnostičkoj obradi dece sa akutnom leukemijom, ukoliko se posmatra kao deo složenog i individualizovanog konteksta.

 

Autor za kontakt: Dragana Janić, MD, PhD,Department of Pediatric Hematology and Oncology (Head),University Children’s Hospital Tiršova 10, 11000 Belgrade, Serbia,Phone: +381 11 20 60 691,Fax: +381 11 3621413,E-mail: dragana.janic@udk.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 48, broj 1 (2016), str:423-433

© 2016 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                            DOI: 10.2298/GENSR1601423A

                                                                                Originani naučni rad

 

 

TRANSFORMACIJA I EVALUACIJA GT- GENA (GTG)  I GENETIČKA ANALIZA MULTIVARIANSE MORFOLOŠKIH I OSOBINA VEZANIH ZA  PRINOS KOD KUKURUZA Zea mays,L.

 

Khadija AALIYA, Zahida QAMAR, Idrees AHMAD NASIR, *Qurban ALI, Abdul MUNIM FAROOQ and Tayyab HUSNAIN

 

Centre of Excellence in Molecular Biology, University of the Punjab Lahore, Pakistan

 

Izvod

Cilj istraživanja je genetička transformacija kukuruza unošenjem GT- gena koji kontroliše sintezu sirovog GTG proteina u programu razvoja genotipova kukuruza rezistentnih na glifosfate (kreiranja rezistentnih hibrida i sintetičkih populacija visokog genetičkog potencijala na prinos zrna i silaže). Genetički recombinovan – vector  pCAMBIA 1301, nosioc  GT –gena je dobijen iz CEMB laboratorije, Lahore. U transformaciji je korišćen sistem kokultivacije nezrelih embriona u kulturi Agrobakterijuma transformisanog sa pCAMBIA-GTG konstruktom. U istraživanja su uključene dve transgene linije, CIL194  i CIL-123 (razvijene u CEMB posle kontinuirane samooplodnje u toku šest sezona gajenja). Transgene biljke su imale sposobnost da rastu u prisustvu herbicida za razliku od netransformisanih biljaka kako u eksperimentima u staklari tako i u poljskim uslovima. Vršena su ispitivanja različitih morfoloških i fizioloških osobina transgenih biljaka gajenih u poljskim uslovima kao i prinos zrna i zelene mase i njihovog  kvaliteta. Rezultati su statistički obrađeni na nivou verovatnoće < 0,05%. Zaključeno jena osnovu svh ispitivanja da transgene biljke rezistentne na glifosat mogu da se koriste za kreiranje transgenih hibrida i sintetika sa višim prinosom poboljšanog kvaliteta

 

Autor za kontakt: Qurban Ali*, Centre of Excellence in Molecular Biology, University of the Punjab Lahore, Pakistan, saim1692@gmail.com, qurban.ali@cemb.edu.pk

 

Povratak na sadržaj