GENETIKA, Vol. 7, No.3 (1975)
Jelisava ADAMIČ i Marija ALAČEVIĆ
INDUKCIJA SPORULACIJE S N-METIL-N'-NITRAN-NITROZOGVANIDINOM KOD KVASCA CANDIDA ALBICANS [Izvod]
Milka ŠOPOVA, D. EFINSKI, B. APOSTOLOVSKI i B. RISTEVSKI
FAMILIJARNA TRANSMISIJA JEDNOG DODATNOG METACENTRIČNOG HROMOZOMA [Izvod]
Iskra PETKOVIĆ i Branka ZRINJSKI
ASOCIJACIJE HUMANIH AKROCENTRIČNIH KROMOSOMA [Izvod]
Emilija STOJIMIROVIĆ, Danica KORAĆ, Branislava AJDARIĆ, B. GARZIČIĆ, Radmila KONEČNI, I. VUKOVIĆ i Slobodanka MILETIĆ
VELIKI Y HROMOZOM U DECE SA KONGENITALNIM ANOMALIJAMA [Izvod]
M.M. HUSSEIN i M.A. ABOBAKR
SEKUNDARNA ASOCIJACIJA KOD BRASSICA OLERACEA L. [Izvod]
D. VULETIĆ
ISTRAŽIVANJE OPTIMALNOG METODA ČUVANjA POLENA DOMAĆIH VRSTA HRASTOVA (QUERCUS L. spp.) [Izvod]
R.D. SINGH, A.B. JOSHI, N.L. DHAWAN i B.K. MUKHERJEE
PROUČAVANjE ELITNIH INDIJSKIH KOMPOZITA KUKURUZA. I. GENETIČKA ANALIZA PRINOSA ZRNA I DRUGIH AGRONOMSKIH OSOBINA [Izvod]
B.K. TRIPATHI, N.L. DHAWAN, E.W. SPRAGUE i B.K. MUKHERJEE
GENETIKA BROJA KLIPOVA I PRINOSA ZRNA U MEĐUSORTNIM UKRŠTANJIMA KUKURUZA (ZEA MAYS L.) [Izvod]
S. STILINOVIĆ i A. TUCOVIĆ
UTICAJ SAMOOPLODNJE NA OSOBINE PLODOVA I SEMENA ALBIZIA JULIBRISSIN DUR. [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 7, broj 3 (1975),
str: 205-215
© 1975 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
INDUKCIJA SPORULACIJE S N-METIL-N'-NITRAN-NITROZOGVANIDINOM KOD KVASCA CANDIDA ALBICANS
Jelisava ADAMIČ i Marija ALAČEVIĆ
Faculty of Biotechnology, University of Ljubljana 61000 Ljubljana
and
Faculty of Technology, University of Zagreb 41000 Zagreb, Yugoslavia
Izvod
Candida albicans je patogeni kvasac koji je do opisa Van der W a 1 ta (1967) bio smatran kao aseksualni organizam. Autor je opisao u zivotnom ciklusu kvasca C. albicans 6 različitih stadija, nazvao ga je Syringospora albicans.
Upotrebom mutagena MNNG dobili smo među preživjelima ekstremno veliki postotak sporulirajućih oblika, naročito pri pH 4,0 (do 100%) (SI. 1 i 2). Da bi dokazali da li MNNG djeluje na selekciju diploida ili djeluje upravo na indukciju sporulacije izveli smo pokus sa UV-zračenjem i ustanovili da UV-zračenje nema djelovanja na sporulaciju. MNNG je vrlo snažno mutageno sredstvo koje ima osobinu da daje veliki broj mutanata istog odnosno sličnog tipa kao i da izaziva višestruke mutacije u neposrednoj blizini.
Praćeno je djelovanje MNNG na sporulaciju: koncentracijom DNA u stanicama, brojem pupova i oblikom stanica. Koncentracija DNA povećala se je u određenim fazama uzgoja i do 12 puta (SI. 9 i 10) što se u daljnoj fazi očitovalo u povećanom broju pupova (i preko 12) (SI. 11-19). Stanice su u stadiju predpupanja bile neobično velike. Te promjene ne mogu se protumačiti samo prisustvom normalnog seksualnog ciklusa homotalične vrste, već se može zaključiti da se kvasac C. albicans, pod utjecajem MNNG razmnožava putem homotaličnog i heterotaličnog ciklusa.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 7, broj 3 (1975),
str: 217-226
© 1975 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
FAMILIJARNA TRANSMISIJA JEDNOG DODATNOG METACENTRIČNOG HROMOZOMA
Milka ŠOPOVA, D. EFINSKI, B. APOSTOLOVSKI i B. RISTEVSKI
Rehabilitating Center for Mental Retardation, 91000 Skopje, Yugoslavia
Izvod
Proučavanjem kariotipova kod 50 pacijenata Popravnog doma za decu i odrasle u Skopju, kod dva brata je konstatovano prisustvo jednog dodatnog metacentričnog hromozoma u svim ispitivanim metafazama leukocita periferne krvi i u ćelijama kulture koze. Isti tip dodatnog hromozoma nađen je i kod njihove majke. Oba brata kao i njihova majka imaju naizgled normalan fenotip.
Analizom hromozoma na preparatima dobijenim upotrebom standardne metode po Moorhea d-u (1960) i metode proteolitičkog tretiranja po Seabright-u (1971), ustanovili smo da je dodatni hromozom malih dimenzija, metacentričan sa centralno raspoređenim bandom heterohromatina i prominentnim satelitima na oba kraka.
O prirodi i postanku dodatnog hromozoma postoje više mogućnosti. Jedna od njih bi bila da je dodatni metacentrični hromozom izohromozom, koji je nastao nepravilnom deobom jednog hromozoma iz grupe D u toku mejoze kod jednog od roditelja majke (SI. 8). Međutim, ne isključuje se mogućnost da je dodatni hromozom nastao centričnom translokacijom iste grupe hromozoma Dp/Dp.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 7, broj 3 (1975),
str: 227-232
© 1975 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
ASOCIJACIJE HUMANIH AKROCENTRIČNIH KROMOSOMA
Iskra PETKOVIĆ i Branka ZRINJSKI
Institut za zaštitu majki i djece, 41000 Zagreb, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 7, broj 3 (1975),
str: 233-239
© 1975 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
VELIKI Y HROMOZOM U DECE SA KONGENITALNIM ANOMALIJAMA
Emilija STOJIMIROVIĆ, Danica KORAĆ, Branislava AJDARIĆ, B. GARZIČIĆ, Radmila KONEČNI, I. VUKOVIĆ i Slobodanka MILETIĆ
Pedijatrijska klinika Medicinskog fakulteta u Beogradu, Institut za biološka istraživanja u Beogradu i Institut za majku i dete Kliničke bolnice grada Beograda, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 7, broj 3 (1975),
str: 241-250
© 1975 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
SEKUNDARNA ASOCIJACIJA KOD BRASSICA OLERACEA L.
M.M. HUSSEIN i M.A. ABOBAKR
Department of Genetics and Horticulture, Faculty of Agriculture in Minia, Univ. of Assuit, A.R.E.
Izvod
Proučavana je pojava sekundarne asocijacije (sekundarnog sparivanja) hromozoma kod Brassica oleracea var. botrytis (karfiol, sorta Orgeval Selected), B. oleracea var. capitata (kupus, sorta Kahera Hageen) i B. oleracea var. italica (prokolac, sorta Calabrese). Maksimalni broj bivalenata uključenih u sekundarnu asocijaciju iznosio je 6 za B. oleracea var. botrytis, 1 za B. oleracea var. capitata i između 5 i 9 za B. oleracea var italica. Kod B. oleracea var. botrytis i B. oleracea var. capitata najceSci tip sekundarne asocijacije je 2 (1) + 1 (3) + 1 (4), tj. sa dva slobodna bivalenta i sa dva slobodna bivalenta i sa dve grupe od po 3 i 4 asocirana bivalenta. Nasuprot, kod -B. oleracea var. italica u najvećoj frekvenciji su sledeća 2 tipa sekundarne asocijacije: 4 (1) + 1 (2) + 1 (3), sa 4 slobodna bivalenta i dve grupe od po 2 i 3 asocirana bivalenta, i 1 (2) + 1 (3) + 1 (4), sa tri grupe koje sadrže 2, 3 i 4 asocirana bivalenta.
S obzirom da podaci iz ovih ispitivanja ukazuju da minimalni broj grupa sekundarnih asocijacija u koje su uključeni svi hromozomi iznosi 3, što odgovara tipu asocijacije 1 (2) + 1 (3) + 1 (4), pretpostavlja se da je 3 bazični broj hromozoma za vrstu Bfassica oleracea.
Anafaze I, tetrade i sposobnosti bojenja polena u većini su normalni uprkos izvesnim nepravilnostima u anafazi I kod B. oleracea var capitata (zaostali bivalenti, lažni mostovi, mostovi sa fragmentima i nejednako razdvajanje hromozoma) i B. oleracea var italica (zaostali bivalenti i mostovi sa fragmentima). Takođe, u tetradama B. oleracea var. capitata, u 3 celiie zabeleženo je prisustvo mikrocita.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 7, broj 3 (1975),
str: 251-260
© 1975 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
ISTRAŽIVANJE OPTIMALNOG METODA ČUVANjA POLENA DOMAĆIH VRSTA HRASTOVA (QUERCUS L. spp.)
D. VULETIĆ
Institut za sumarstvo i drvnu industriju, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 7, broj 3 (1975),
str: 261-268
© 1975 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PROUČAVANjE ELITNIH INDIJSKIH KOMPOZITA KUKURUZA. I. GENETIČKA ANALIZA PRINOSA ZRNA I DRUGIH AGRONOMSKIH OSOBINA
R.D. SINGH, A.B. JOSHI, N.L. DHAWAN i B.K. MUKHERJEE
Cummings Laboratory, I.A.R.I., New Delhi, India
Izvod
Ispitivanja su vršena na dve elitne indijske kompozite kukuruza, Kisan i Jawahar. Porodice dobijene iz ovih kompozita gajene su istovremeno u dve lokacije. Podaci o prinosu i drugim agronomski važnim osobinama (broj dana do svilanja, visina biljaka, visina klipa, broj klipova po biljci, dužina i dijametar klipa) bili su analizirani u cilju utvrđivanja relativne vrednosti aditivne varijanse, varijanse dominantnosti i odnos dominantnosti.
Ustanovljeno je da su za prinos zrna i komponente prinosa, dužinu i dijametar klipa kao i za visinu biljaka od podjednakog značaja komponente dominantnosti i aditivni efekti. Utvrđeno je da je za osobine visinu klipa, broj dana do svilanja i broj klipova po biljci dominantnost ne igra nikakvu ulogu ili je od neznatnog značaja, i da u ispoljavanju ovih osobina aditivna komponenta igra glavnu ulogu.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 7, broj 3 (1975),
str: 269-277
© 1975 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
GENETIKA BROJA KLIPOVA I PRINOSA ZRNA U MEĐUSORTNIM UKRŠTANJIMA KUKURUZA (ZEA MAYS L.)
B.K. TRIPATHI, N.L. DHAWAN, E.W. SPRAGUE i B.K. MUKHERJEE
Division of Genetics, Indian Agricultural Research Institute, New Delhi - 12, India
Izvod
Vršena su ispitivanja broja klipova i prinosa zrna po biljci u grupi od 6x6 dialelnih ukrštanja jednoklipih i višeklipih sorata kukuruza. Nađeno je da u ispoljavanju ovih dveju osobina imaju značajnog udela aditivna i neaditivna komponenta. Zapaženo je da aditivna komponenta igra veću ulogu u ekspresiji broja klipova nego u prinosu zrna. Srednji nivo dominantnosti bio je u okviru parcijalne dominantnosti za svojstvo broja klipova, a u okviru potpune dominantnosti za svojstvo prinosa zrna. Grafička analiza je ukazala na značajnu genetičku raznovrsnost između roditeljskih višeklipih formi Georgia Cow Corn i Sikkim Primitive 2. Na osnovu delovanja gena za dve ispitivane osobine, razmotrena je metodologija oplemenjivanja.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 7, broj 3 (1975),
str: 279-286
© 1975 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
UTICAJ SAMOOPLODNJE NA OSOBINE PLODOVA I SEMENA ALBIZIA JULIBRISSIN DUR.
S. STILINOVIĆ i A. TUCOVIĆ
Šumarski fakultet, 11030 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.