GENETIKA, Vol. 11, broj 2 (1979)

 

Emira ĐURIČIĆ, T. KILALIĆ i Nada SAVKOVIĆ

HROMOSOMALNE TRANSLOKACIJE KAO UZROČNICI STERILITETA SINOVA MIŠEVA TRETIRANIH SA MUTAGENIMA [Izvod]

 

Emira ĐURIČIĆ, Nada SAVKOVIĆ i T. KILALIĆ

EFEKTI CITOSTATIKA NA INDUKCIJU HROMOSOMALNIH ABERACIJA U MIŠEVA U PROCESU MEJOZE [Izvod]

 

Natalija PUJIĆ i Ana SAVIĆ

SINTEZA HISTONA U ENUKLEIRANIM ĆELIJAMA [Izvod]

 

Kosana KONSTANIINOV i M. DENIĆ

PROUČAVANjE GENETSKE KONTROLE SINTEZE RNA I PROTEINA U ENDOSPERMU KUKURUZA [Izvod]

 

D. RISTANOVIĆ

HERITABILNOST BROJA KLIPOVA KOD KUKURUZA (ZEA MAYS L.) [Izvod]

 

Zorica IVANOVIĆ

GENOTIPSKE KOMPONENTE PRINOSA ZRNA I RAZVOJNIH OSOBINA POMOĆU DIALELNE ANALIZE INBRIDOVANIH LINIJA I F1 HIBRIDA KUKURUZA (ZEA MAYS L.) [Izvod]

 

A.L. HOOKER

PROCENA OŠTEĆENJA PROUZROKOVANIH BOLESTIMA LIST A KUKURUZA NA OSNOVU ZDRAVOG TKIVA [Izvod]

 

B.C. SAHA i B.K. MUKHERJEE

PRIRODA KVANTITATIVNIH PROMENA U KOMBINACIONOJ SPOSOBNOSTI HETEROZIGOTNIH POPULACIJA KUKURUZA [Izvod]

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 11, broj 2 (1979), str: 91-98
© 1979 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

HROMOSOMALNE TRANSLOKACIJE KAO UZROČNICI STERILITETA SINOVA MIŠEVA TRETIRANIH SA MUTAGENIMA

 

Emira ĐURIČIĆ, T. KILALIĆ i Nada SAVKOVIĆ1

 

Institut za medicinsku biologiju, Medicinski fakultet, 71000 Sarajevo, Jugoslavia1,

Laboratorija za radiobiologiju, Institut »Boris Kidrič«, Vinča, p.fah 522, 11001 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 11, broj 2 (1979), str: 99-107
© 1979 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

EFEKTI CITOSTATIKA NA INDUKCIJU HROMOSOMALNIH ABERACIJA U MIŠEVA U PROCESU MEJOZE

 

Emira ĐURIČIĆ, Nada SAVKOVIĆ1 i T. KILALIĆ

 

Institut za medicinsku biologiju, Medicinski fakultet, 71000 Sarajevo, Jugoslavia1,

Laboratorija za radiobiologiju, Institut »Boris Kidrič«, Vinča, p. fah 522, 11001 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 11, broj 2 (1979), str: 109-120
© 1979 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

SINTEZA HISTONA U ENUKLEIRANIM ĆELIJAMA

 

Natalija PUJIĆ i Ana SAVIĆ

 

Laboratorija za radiobiologiju, Institut »Boris Kidrič«, Vinča, Beograd, i

Institut za biološka istraživanja »Siniša Stanković«, 11000 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 11, broj 2 (1979), str: 121-134
© 1979 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

PROUČAVANjE GENETSKE KONTROLE SINTEZE RNA I PROTEINA U ENDOSPERMU KUKURUZA

 

Kosana KONSTANIINOV i M. DENIĆ

 

Maize Research Institute, Beograd - Zemun, 11081, Yugoslavia

 

 

Izvod

 

Ispitivanje procesa sinteze RNA, posebno »messenger« RNA, za alkohol-rastvorljive proteine endosperma kukuruza (zeine) kao i blize upoznavanje biohemijske osnove genetske kontrole njihove sinteze omogućilo bi i bliže definisanje načina dejstva opaque-2 gena u promeni sadržaja i sastava proteina.

Ova ispitivanja obuhvataju praćenje procesa transkripcije (sinteze RNA) i translacije (pracenje procesa sinteze proteina) u sistemu sa hromatinom izolovanim iz endosperma normalnog i opaque-2 genotipa.

U toku praćenja procesa transkripcije i translacije vršena je karakterizacija nehistonskih proteina. Rezultati dobijeni frakcionisanjem ukupnih ne-histonskih proteina na poliakrilamidnom gelu pokazuju da su razlike između dva genotipa u nehistonskim proteinima kvantitativne prirode. Pored toga, vršena su ispitivanja zavisnosti sinteze RNA, i proteina od stepena deproteinizacije hromatina (deproteinizacija je vršena tretiranjem hromatina različitim koncentracijama natrium hlorida).

Poseban interes predstavljala je karakterizacija produkata transkrip­cije i translacije. Utvrđena je razlika u distribuciji radioaktivnosti u različitim klasama RNA kada se uporede hromatini dva ispitivana genotipa. Odnos ugrađivanja ATP/UTP je bio veći u pojedinim klasama RNA u sistemu sa hromatinom iz mutanta.

U alkoholu rastvorljivi proteini, izolovani iz reagujuće mešavine, dali su na poliakrilamidnom gelu istu sliku kao isti proteini izolovani iz endo­sperma oba genotipa u toku razvoja.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 11, broj 2 (1979), str: 135-157
© 1979 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

HERITABILNOST BROJA KLIPOVA KOD KUKURUZA (ZEA MAYS L.)

 

D. RISTANOVIĆ

 

Institut za kukuruz - Zemun Polje, 11080 Zemun, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 11, broj 2 (1979), str: 159-180
© 1979 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

GENOTIPSKE KOMPONENTE PRINOSA ZRNA I RAZVOJNIH OSOBINA POMOĆU DIALELNE ANALIZE INBRIDOVANIH LINIJA I F1 HIBRIDA KUKURUZA (ZEA MAYS L.)

 

Zorica IVANOVIĆ

 

Institut za kukuruz - Zemun Polje, 11080 Zemun, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 11, broj 2 (1979), str: 181-192
© 1979 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

PROCENA OŠTEĆENJA PROUZROKOVANIH BOLESTIMA LIST A KUKURUZA NA OSNOVU ZDRAVOG TKIVA

 

A.L. HOOKER

 

University of Illinois, Urbana, Illinois 61801 USA and

Maize Research Institute Beograd - Zemun, Yugoslavia

 

 

Izvod

 

U proizvodnji kukuruza često nastaju štete usled bolesti ili oštećenja listova. Štete su veće ukoliko su bolest ili oštećenja listova nastala ranije. Za vreme vegetacionog perioda relativan fotosintetski doprinos gornjeg, srednjeg i donjeg lišća različit je u prinosu zrna. Period akumulacije suve materije relativno je dug, prvo za vreme vegetacionog i kasnije za vreme reproduktivnog perioda kukuruza.

Osetljivost  kukuruza  i  drugih žita prema bolestima  lista  obično  se : prikazuje kao vrsta ili jačina infekcije, bez obzira na položaj obolelih listova na biljci i fazu razvoja u vreme ocenjivanja. Iste ocene stepena oboljenja često ne znače i iste gubitke u prinosu zrna.

U ovom radu predložen je nov sistem za ocenjivanje bolesti lista kuku­ruza. Ovaj sistem uključuje: (1) ocenjivanje procenta zdravog, a ne obolelog, tkiva lista, (2) prevođenje ove ocene u P vrednosti (fotosintetski faktor) koje se preračunavaju za relativne razlike u ostvarenoj fotosintezi i translokaciji u zrno iz listova različitih po položaju, (3) primenu višekratnog ocenjivanja za vreme reprodukcionog perioda biljke, (4) utvrđivanje vrednosti G (faze razvoja) u vreme ocenjivanja, koje se preračunavaju za razlike u relativnom procentu od ukupno dobijenog prinosa u vreme ocenjivanja, i (5) izračunavanje indeksa PGI po formuli:

PGI = (PG/maksimalna vrednost) x 100.

Ovako dobijeni podaci pokazuju da su razlike u takvim vrednostima indeksa visoko korelativne i mala su odstupanja od stvarnih razlika u prinosu zrna koje su prouzrokovane bolestima lista ili nekim drugim oštećenjima.

Pri izradi ovog sistema korisceni su podaci o prinosu, defolijaciji i "bolestima lista kukuruza i iz vec obljavljenih radova. Metod i rezultati ana-lize su oniginalni.

Vrednosti fotosintetskog faktora (P) izračunate su za 1 do 100% zelenog lisnog tkiva ocenjivanog od vrha prema osnovi biljke (Tab. 1). P vrednosti predstavljaju relativan procenat od ukupnog fotosintetskog produkta biljke koji je stvorilo zeleno tkivo lista u bilo koje vreme ocenjivanja. Od ukupnog produkta fotosinteze i translociranog u zrno iz gornje, srednje i donje trećine biljke primenjen je odnos 10:5 :1 za obračun P vrednosti.

Vrednosti faze razvoja izračunate su za dnevne intervale za vreme reproduktivnog perioda od oplodnje do fiziološke zrelosti. Vrednosti G variraju sa duzinom reproduktivnog perioda koji je, uglavnom, određen genetičkim faktorima za zrenje i dnevnim toplotnim jedinicama za vreme vegetacije. G vrednosti (Tab. 2) primenjene u ovom radu izračunate su na osnovu akumulacije suve materije u zrnu. Za hibride koji sazrevaju 50 dana posle oplodnje obračunato je 2,4% po danu za 1-38 dana, 0,77% za 39-ti dan i 0,73% po danu za 40-45 dana. Za hibride koji sazrevaju za 60 dana posle oplodnje računato je 2% po danu za 1-45 dana, 0,67% po danu za 46-59 dana i 0,62% za 60-ti dan.

Vrednosti indeksa PGI izračunate su po formuli:

PGI = (PG1 + PG2 ...... PGn/maksimalna vrednost) x 100, gde je:

P = P vrednost iz tabele 1 za % zelenog tkiva u vreme ocenjivanja,

G1 = G vrednost iz tabele 2 za tip hibrida za vreme prvog ocenjivanja,

G2 = G vrednost iz tabele 2 za vreme drugog ocenjivanja - G1,

Gn (vreme poslednjeg ocenjivanja) = 100 — sumirane sve prethodne G vred­nosti.

Za »maksimalnu vrednost« P uzeto je 100, a G se izračunava.

U ovom radu upotrebljene su i druge vrednosti indeksa.

Iskusan istraživač primenom ovog sistema može brzo doći do rezultata. Treba zabeležiti datum izbijanja metlica za svaki broj u ogledu i oceniti % zelene lisne površine u intervalima od nedelju dana, sa početkom kad kod najranijeg hibrida izbiju metlice ili nedelju dana posle toga. Ocenjivanja vršena u različito kalendarsko vreme koriguju se tako da odgovaraju istoj fazi razvoja za svaki ispitivani hibrid. Ovo je naročito važno kad je istra­živač primoran da istovremeno ocenjuje hibride različite zrelosti, ili da ocenjuje u nejednakim intervalima.

Primena ideje o PGI vrednostima, koja je izneta u ovom radu, bila bi vrlo korisna u genetici i selekciji za ocenjivanje materijala, kao i za procenu šteta od bolesti lista kukuruza. Ovaj sistem bi se mogao koristiti i u drugih poljoprivrednih biljaka ciji se vegetativni porast završava pre aku­mulacije suve materije u semenu ili drugim organima.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 11, broj 2 (1979), str: 193-201
© 1979 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

PRIRODA KVANTITATIVNIH PROMENA U KOMBINACIONOJ SPOSOBNOSTI HETEROZIGOTNIH POPULACIJA KUKURUZA

 

B.C. SAHA i B.K. MUKHERJEE

 

Division of Genetics, Indian Agricultural Research Institute New Delhy — 110012, India

 

 

Izvod

 

Kao materijal u ovom radu su poslužila tri homogena kompozita (JML305, JML24 i rani žuti kompozit) i tri egzotične sorte kukuruza (Carib­bean Flint, St. Croix 4D i Antigua Gr. 1). Ogled je postavljen po prostom mrežastom planu 7 X 7 (7 x 7 simple lattice design) u 2 ponavljanja na oglednom polju Indijskog naučnog instituta za istraživanja u poljoprivredi u mestu Kharif, 1976. godine. U ogled je uključeno 6 kompozita prve generacije samooplođenja, 15 F1 populacija, 15 F2 populacija i 7 standarda (Ganda-5, Vdjay, Exp. hibrid 2310, Basi, Populacija 61, Kisan i kompozit žutog tvrdunca).

Na osnovu analize kombinacione sposobnosti u F1 i F2 generacijama proizilazi da je povećanje ukupne genetičke varijanse u F2 generaciji rezultat veće varijanse za opštu i za specifičnu kombinacionu sposobnost većine ispitivanih osobina. Međutim, varijansa opšte kombinacione sposobnosti nešto više učestvuje u povećanju ukupne genetičke varijanse u F2 generaciji nego varijansa specifične kombinacione sposobnosti. Relativna važnost varijansi opšte i specifične kombinacione sposobnosti je bila konstantno prisutna kod obe generacije (F1 i F2) za osobine prinos zrna i procenat vlage u zrnu, dok je za osobine vreme svilanja, dužinu klipa, dijametar klipa, broj redova zrna na klipu i broj zrna u redu bila pretežno prisutna aditivna komponenta varijanse u F2 generaciji.

Kompoziti i sorte koji su služili kao roditelji u ovim ukrštanjima su ispoljili odličnu stabilnost u pogledu opšte kombinacione sposobnosti sa nešto većim kvantitativnim promenama u obe generacije (F1 i F2), dok su u pogledu specifične kombinacione sposobnosti bile značajne i kvalitativne i kvantitativne promene u obe generacije.

Iz ovih studija proizilazi da ispitivani kompoziti i egzotične sorte mogu poslužiti kao dobar heterozigotni materijal za uključivanje u dalji proces poboljšanja kroz različite metode selekcije.

 

Povratak na sadržaj