GENETIKA, Vol. 12, broj 2 (1980)
M. AGUADÉ i L. SERRA
POPULACIJE DROSOPHILA MELANOGASTER IZ ŠPANSKIH VINARIJA I. IZUČAVANjE VARIJABILNOSTI ZA TRI RAZLIČlTA NIVOA: KVANTITATIVNI, HROMOZOMALNI MOLEKULARNI [Izvod]
Dominique ANXOLABEHERE
UTICAJ MATERINSKOG EFEKTA NA VIJABILITET LARV1 DROSOPHILA MELANOGASTER [Izvod]
C. PETIT
KOLIKO JE GENA UKLjUČENO U SEKSUALNU IZOLACIJU? [Izvod]
L. PALABOST-CHARLES, Dominique ANXOLABEHERE i G. PERIQUET
UTICAJ UKUPNE GENETIKE KONSTITUCIJE I SELEKCIJE ZAVISNE OD UČESTALOSTI U ODRŽANJU POLIMORFIZMA NA α-GPHD LOKUSU KOD DROSOPHILA MELANOGASTER [Izvod]
S. LAKOVAARA i Liisa KERÄNEN
FILOGENIJA GRUPE DROSOPHILA OBSCURA [Izvod]
N. TUCIĆ, M. ANĐELKOVIĆ, V. KEKIĆ i D. MARINKOVIĆ
DOPRINOS EVOLUCIONOJ TEORIJI STARENJA. I. UTICAJ PROMENA IZAZVANIH STARENJEM NA GENETIČKA OPTEREĆENjA KOD DROSOPHILA MELANOGASTER [Izvod]
F.A. LINTS
DROSOPHILA I BUDUĆNOST ISTRAŽIVANJA U GENETICI STARENJA [Izvod]
M. KRUNIĆ, S. LAKOVAARA i I. PETROV
OTPORNOST NA NISKE TEMPERATURE DROSOPHILA MELANOGASTER, D. FUNEBRIS, D. FARELATA I D. VIRILIS [Izvod]
S. ALAHIOTIS i M. PELECANOS
UTICAJ ČINILACA SREDINE, TEMPERATURE I VLAŽNOSTI NA VARIJABILNOST GENETSKOG KOMPLEKSA KOD DROSOPHILA MELANOGASTER [Izvod]
V. KEKIĆ, C.E. TAYLOR i M. ANĐELKOVIĆ
IZBOR STANIŠTA DROSOPHILA SUBOBSCURA [Izvod]
Nudine PLUS and M.D. GOLUBOVSKY
OTPORNOST PREMA DROSOPHILA C VIRUSU PETNAEST 1 (2)gl/Cy LINIJA DROSOPHILA MELANOGASTER SA RAZLIČITIH GEOGRAFSKIH PODRUČJA [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 111-120
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.174.015.3
Originalni naučni rad
POPULACIJE DROSOPHILA MELANOGASTER IZ ŠPANSKIH VINARIJA I. IZUČAVANjE VARIJABILNOSTI ZA TRI RAZLIČlTA NIVOA: KVANTITATIVNI, HROMOZOMALNI MOLEKULARNI
M. AGUADÉ i L. SERRA
Odeljenje za genetiku, Fakultet za biologiju, Univerzitet u Barcelona, Barcelona, Španija
Izvod
Sakupljeni su uzorci nekoliko populacija Drosophila melanogaster iz vinarija. Izmerena je duzina krila muzjaka. Gametski sastav za dva lokusa na drugom hromozomu (Adh i α-Gpdh-1) i hromozomske inverzije ovih muzjaka su izučavane ukrštajući ih sa odgovarajućim laboratorijskim linijama..
Neravnotežno stanje je nađeno između ovih gena prouzrokovano njihovom vezanošću. Ova neravnoteža može biti izazvana vezanošću alela a-GpdhF i Adhs sa inverzijom In(2L)t, s obzirom da neravnoteža nije otkrivena u slučaju hromozoma bez inverzije.
Velika varijansa je nađena u dužini krila, verovatno izazvana sredinskom komponentom. Međutim, u većini populacija varijansa homokariotipa za standardni raspored drugih hromozoma je veća nego kod heterokariotipa. Kada je varijansa kvantitativnog karaktera analizirana na enzimatskom nivou, slična tendencija je uočena.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 121-131
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.172
Originalni naučni rad
UTICAJ MATERINSKOG EFEKTA NA VIJABILITET LARV1 DROSOPHILA MELANOGASTER
Dominique ANXOLABEHERE
Laboratorija za Genetiku populacija, Univerzitet u Parizu VII, Pariz, Francuska
Izvod
U cilju objašnjenja larvalne selekcije zavisne od učestalosti, predložena su dva mehanizma koja uključuju kvalitativne ili kvantitativne modifikacije medijuma za gajenje Drosophila. Međutim, promene u vijabilitetu zavisne od učestalosti genotipa mogle bi da se objasne i tako što je vijabilitet jedinke zavisniji od genotipa majke nego njenog sopstvenog (tj. pretpostavljajući da postoji materinski efekat u datom genskom lokusu).
Varijacije u larvalnoj adaptivnoj vrednosti koje su uočene u sepia lokusa u eksperimentalnim populacijama Drosophila melanogaster mogle bi se, bar u izvesnoj meri, objasniti uticajem pts mutacije, koja je asocirana u korišćenoj liniji sa sepia alelom, na trajanje embrionalnog razvića. Alelske varijacije u sepia lokusu uslovljene ovim tipom materinskog efekta na varijabilitet upoređivane su i kombinovane sa onim koje su uslovljene seksualnom selekcijom zavisnom od učestalosti koja je prisutna u sepia lokusa. U radu je diskutovan uticaj selekcije uslovljene materinskim efektom na održavanje genetičkog polimorfizma, i vršene su procene veličine "čiste" adaptivne vrednosti.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 133-145
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.18
Originalni naučni rad
KOLIKO JE GENA UKLjUČENO U SEKSUALNU IZOLACIJU?
C. PETIT
Laboratorija za genetiku populacija, Univerzitet u Parizu VII, Pariz, Francuska
Izvod
Broj gena koji su uključeni u proces specijacije ostaje nerešeno pitanje. Analiza enzima i rezultati dobijeni u havajske grupe vrsta sugeriraju da se radi o ograničenom broju gena. Rezultati eksperimenata selekcije za povećanje izolacije slazu se sa ovom hipotezom.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 147-156
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.174.015.3
Originalni naučni rad
UTICAJ UKUPNE GENETIKE KONSTITUCIJE I SELEKCIJE ZAVISNE OD UČESTALOSTI U ODRŽANJU POLIMORFIZMA NA α-GPHD LOKUSU KOD DROSOPHILA MELANOGASTER
L. PALABOST-CHARLES, Dominique ANXOLABEHERE i G. PERIQUET
Laboratorija za genetiku populacija, Univerzitet u Parizu VII, Pariz, Francuska
Izvod
Sa ciljem da se analizira uloga ukupne genetske- konstitucije i selekcije zavisne od učestalosti u održanju polimorfizma na α-Gpdh lokusu Drosophila melanogaster, evolucija F učestalosti je pra6ena u 12 eksperimentalnih populacija, u kojima se lokus nalazio u različitim genskim fondovima i mereno j. preživljavanje od stupnja jajeta do adultnog stupnja u eksperimentalnim populacijama u kojima je F alel bio zastupljen sa različitim učestalostima. Dobijeni parametri su upotrebljeni u simulaciji evolucije eksperimentalnih populacija.
Prikazani rezultati ukazuju da održanje polimorfizma na α-Gpdh lokusu može biti objašnjeno selekcijom zavisnom od učestalosti, kao i da postoji uticaj ukupne genetičke konstitucije.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 157-172
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.85
Originalni naučni rad
FILOGENIJA GRUPE DROSOPHILA OBSCURA
S. LAKOVAARA i Liisa KERÄNEN
Odeljenje zagenetiku, Oulu univerzitet, Oulu 57, Finska
Izvod
Filogenija Drosophila obscura grupe je procenjena na osnovu poređenja morfoloških i sličnosti u enzimima medu vrstama koje pripadaju ovoj grupi. Za konstruisanje filogenetskih stabala upotrebljen je metod grupisanja po sistemu UPGMA (poređenje parova dobijenih grupa brojeva, uz korišćenje aritmetičkih proseka), kao i izračunavanje genetičke distance po Wagner-u.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 173-185
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.172.852
Originalni naučni rad
DOPRINOS EVOLUCIONOJ TEORIJI STARENJA. I. UTICAJ PROMENA IZAZVANIH STARENJEM NA GENETIČKA OPTEREĆENjA KOD DROSOPHILA MELANOGASTER
N. TUCIĆ, M. ANĐELKOVIĆ, V. KEKIĆ i D. MARINKOVIĆ
Prirodno-matematički fakultet, Univerziteta u Beogradu i
Institut za biološka istraživanja, Beograd, Jugoslavija
Izvod
Jedan od problema na koji se nije obraćalo dovoljno pažnje u populacionoj genetici je uticaj starenja na genetičku strukturu populacija. U ovom radu razmatrani su neki efekti procesa starenja roditelja na genetička opterećenja potomaka Drosophila melanogaster. Procesi starenja roditelja dovodili su do smanjenja relativnog preživljavanja potomaka homozigotnih po drugom paru hromozoma ove vrste (Tabla 1). Kod većeg broja homozigotnih kombinacija efekat starenja roditelja praćen je tokom dve sukcesivne generacije. Uočen je kumulativni efekat starenja. Na osnovu ovih podataka, kao i efekata koji su uočeni kod heterozigotnih kombinacija (Tabela 4) u radu je razmatrana mogućnost postojanja određene pravilnosti u odigravanju mutacija na hromozomima koje dovode do smanjenja relativnog preživljavanja potomaka. U radu je takođe diskutovana uloga ovih mutacija u održavanju određenog nivoa genetičke polimorfnosti u prirodnim populacijama Drosophila melanogaster.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 187-200
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.16
Originalni naučni rad
DROSOPHILA I BUDUĆNOST ISTRAŽIVANJA U GENETICI STARENJA
F.A. LINTS
Laboratorija za genetiku, Univerzitet u Luvenu, Luven, Belgija
Izvod
U ovom pregledu ističu se tri osnovne činjenice. Prva: niko ne zna do kog stepena je, bilo genima sa krupnim efektima bilo poligenima između kojih postoje aditivne ili epistaičke interakcije, genetički određena dužina života. Drugo: mada postoje indikacije o povezanosti procesa razvića i starenja, ne zna se precizno kako su ovi procesi povezani, ili preciznije, da li su, i ako jesu kako su genetički kontrolisani; identičnim ili različitim grupama gena? Treće: u holometabolnih insekata kao što je Drosophila, u kojih se smrt organizma do izvesne mere poklapa sa smrću ćelija, ne poznaje se relacija između mitotičke stope, razvića i dužine života. Zbog svega toga, neminovno se nameće potreba za proučavanjem efekata genetičkih faktora koji imaju simultane efekte na dužinu života organizama i karakteristike povezane sa njihovim razvićem i ćelijama.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 201-207
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.167
Originalni naučni rad
OTPORNOST NA NISKE TEMPERATURE DROSOPHILA MELANOGASTER, D. FUNEBRIS, D. FARELATA I D. VIRILIS
M. KRUNIĆ, S. LAKOVAARA i I. PETROV
Institut za zoologiju prirodno - matematički fakultet, Univerzitet u Beogradu,
Beograd, Jugoslavija Odeljenje za genetiku, Oulu Univerzitet, Oulu, Finska
Izvod
U radu su ispitivane temperature mržnjenja D. melanogaster, D. funebris, D. phalerata iz Jugoslavije i D. virilis iz Finske. Kao što se iz tabele 1 vidi temperature mržnjenja adulata.D. melanogaster su za oko 10°C niže od istih u D. funebris, D. phalerata i D. virilis. Izlaganje jedinki ispitivanih vrsta temperaturi od + 15°C i ritmu svetlost- mrak 12:12 časova jednu, dve, tri i četiri sedmice, kao sto se iz tabele 1 vidi, dolazi do značajnog snižavanja tačke mržnjenja D. virilis već posle jedne sedmice, a zatim i D. phalerata i D. funebris, dok se temperature mržnjenja D. melanogaster ne menjaju bitnije.
Razlike u temperaturama mržnjenja ovih vrsta izgleda nastaju, uglavnom, usled unošenja sa hranom različite količine nukleatora u crevni trakt. Izgleda da su adulti D. melanogaster prilagođeni da u svim uslovima sa hranom ne unose veće količine nukleatora u crevni trakt, dok adulti D. virilis, D. phalerata i D. funebris, verovatno zato što na sobnim temperaturama unose sa hranom veće količine nukleatora, imaju za oko 10°C više temperature mržnjenja od adulata D. melanogaster. Ovo se pokazuje time da, kako nam tabela 2 pokazuje, dodavanje nukleatora supstratu na kome su adulti gajeni, temperature mržnjenja D. melanogaster se značajno povećavaju i približavaju onim u D. virilis. Izgleda da D. funebris, D. virilis i D. phalerata stupanjem u dijapauzu na neki način oslobađaju crevni trakt velike količine nukleatora.
Papirnom hromatografijom u ispitivanih vrsta je nađen glicerol u količini manjoj od 1% od sveže težine tela. Tako male količine glicerola nemaju značaja u snižavanju temperature mržnjenja.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 209-217
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.167
Originalni naučni rad
UTICAJ ČINILACA SREDINE, TEMPERATURE I VLAŽNOSTI NA VARIJABILNOST GENETSKOG KOMPLEKSA KOD DROSOPHILA MELANOGASTER
S. ALAHIOTIS i M. PELECANOS
Odeljenje za genetiku, Univerzitet u Patrasu, Patras, Grcka
Izvod
Moguća selekciona uloga ekoloških činilaca "temperature" i "vlaznosti" na diferenciranost genskog kompleksa D. melanogaster izučavana je u šest populacija iz populacionih kaveza, tako što su izračunavane učestalosti alela na α-Gpdh i Adh lokusima. Dobijeni rezultati pokazuju da oba ova činioca utiču na diferenciranost genskog kompleksa. Asocijacija je nađena u slučaju α-Gpdh lokusa i delovanja određenog stepena vlažnosti, kao i između promena u Adh lokusu i delovanja različitih temperatura. Učestalost AhdP alela nađeno je da je veća u populacijama koje se održavaju na 18±0,5°C nego u onih na 25±0,5°C, što je u saglasnosti sa ranije objavljenim podacima za prirodne populacije (P i p k i n et al, 1976). Treba spomenuti da postoje slične interakcije između frekvencije Adh- alela i variranja u temperaturi u populacijama sa niskom (prirodne populacije) i sa visokom (populacioni kavezi) učestalošću inverzija na drugom paru hromozoma (2L). Ovo ukazuje na važnost temperature kao činioca sredine na diferenciranost frekvencija alela Adh lokusa D. melanogaster. Alelne frekvencije α-Gpdh lokusa nađeno je da su više uniformne u odnosu na različite inverzije drugog para hromozoma (In/2L)/22D-34A), čime se podržava gledište da, iako je pomenuti lokus uključen u ovu inverziju, ne deli njenu sudbinu u odnosu na adaptivnu vrednost njihovih nosilaca. U radu se diskutuje mogu6nost da posmatrane razlike u genskom pulu izučavanih populacija zavise od prirodne selekcije i rezultiraju u održavanju koadaptiranih genskih kompleksa.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 219-225
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.858
Originalni naučni rad
IZBOR STANIŠTA DROSOPHILA SUBOBSCURA
V. KEKIĆ, C.E. TAYLOR i M. ANĐELKOVIĆ
Univerzitet u Beogradu, prirodno-rnatematički fakultet, Beograd, Jugoslavija,
Univerzitet u Kaliforniji, Odeljenje za biologiju, Riverside, SAD i
Institut za biološka istraživanja Beograd, Jugoslavija
Izvod
Da li u svojoj prirodnoj sredini jedinke D. subobscura vrše izbor mikrostaništa u okviru habitata koji naseljavaju, ili se u njemu raspoređuju po principu slučajnosti, problem je koji smo u ovome radu eksperimentalno istraživali. Na lokalitetu Popovica, Jugoslavija, posmatrana su dva granična ali ekološki potpuno različita mikrohabitata. Na osnovu eksperimenata koji su se sastojali u sakupljanju - markiranju - puštanju - i ponovnom izlovljavanju mušica, uočeno je da one teže da se vrate u stanište u kome su prvi put bile ulovljene. Kao jedan od mogućih faktora koji dovode do uočene preferencije habitata, ističe se fototoksično ponašanje ovih organizama, za koje se zna da je u određenoj meri genetički determinisano.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 12, broj 2 (1980),
str: 227-231
© 1980 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.825.5
Originalni naučni rad
OTPORNOST PREMA DROSOPHILA C VIRUSU PETNAEST 1 (2)gl/Cy LINIJA DROSOPHILA MELANOGASTER SA RAZLIČITIH GEOGRAFSKIH PODRUČJA
Nudine PLUS and M.D. GOLUBOVSKY
Stanica za upoiedna patoloska istrazivanja, Christol, Francuska Institut za citologiju i genetiku, Novosibirsk, SSSR
Izvod
Petnaest l(2)gl linija D.melanogaster pokazale su se otpornijim prema C virusu od kontrolne linije Champetieres. Medu l(2)gl linijama ispoljena je velika varijabilnost. Otpornost prema Drosophila C virusu izgleda da se ostvaruje preko izvesnih faktora citoplazme.