GENETIKA, Vol. 13, broj 1 (1981)
B. ĐORĐEVIĆ
LETALITET U OZRAČENIM SINHRONIM HeLa ĆELIJAMA SA UGRAĐENIM 5-BROMODEOKSIURIDINOM [Izvod]
M.L.H. KAUL i R. GARG
RADIJACIONO-GENETIČKA PROUČAVANJA GRAŠKA. X. OSOBINE PRINOSA I GENETlČKI PARAMETRI VISOKOPROTEINSKIH LINIJA [Izvod]
B. GARZIČIĆ, Angelina PETROVIĆ-NOVAK i Danica KORAĆ
15/15 TRANSLOKACIJA U PACIJENTA SA MULTIPNIM MALFORMACIJAMA [Izvod]
M.A. MALEK i S. BOROJEVIĆ
GENETIČKA ANALIZA KOMPONENATA PRINOSA PŠENICE [Izvod]
H.S. PRODHAN, S. DANA i K.R. SARKAR
GENETIČKA VARIJABILNOST EKSPERIMENTALNOG KOMPOZITA KUKURUZA I MOGUĆNOSTI NJEGOVOG POBOLJŠANJA [Izvod]
S. TOMASOVIĆ
BROJ PRIMARNIH KORIJENČIĆA PŠENICE-POTENCIJALNO KORISNA OSOBINA U OPLEMENJIVANJU [Izvod]
Viktorija PENČIĆ, A.L. HOOKER i J. LEVIĆ
ISPITIVANJE OTPORNOST KUKURUZA RAZLIČlTOG GENETlČKOG POREKLA IZ U.S.A. PREMA BOLESTIMA LISTA U JUGOSLAVIJI [Izvod]
B. GARZČIĆ, Marija GUĆ i Nada LAH
A/19;15/ TRANSLOKACIJA [Izvod]
B. GARZIČIĆ, Marija GUĆ, Angelina PETROVIĆ-NOVAK i Danica KORAĆ
TRI SLUČAJA BALANSIRANIH FAMILIJARNIH TRANSLOKACIJA SA RAZLIČITOM FENOTIPSKOM EKSPRESIJOM KOD NJIHOVIH NOSIOCA [Izvod]
Estera MRČALICA
EFEKAT SELEKCIJE RODITELJSKIH PAROVA NA SEKUNDARNI BROJNI ODNOS POLOVA VINSKE MUŠICE (DROSOPHILA MELANOGASTER) [Izvod]
R. HADŽISELIMOVIĆ, Lj. BERBEROVIĆ i A. SOFRADŽIJA
GENETIČKA DISTANCA MEĐU LOKALNIM LJUDSKIM POPULACIJAMA U BOSNI I HERCEGOVINI S OBZIROM NA NEKE FENOTIPSKE SISTEME BIOHEMIJSKO-FIZIOLOŠKE KVALITATIVNE VARIJACIJE [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 1-12
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.172:164
Originalni naučni rad
LETALITET U OZRAČENIM SINHRONIM HeLa ĆELIJAMA SA UGRAĐENIM 5-BROMODEOKSIURIDINOM
B. ĐORĐEVIĆ
Laboratorija za biofiziku Sloan-Ketering centar za kancer, Nju Jork, Nju Jork 10021, S.A.D.
Izvod
Kulture HeLa ćelija sa delimično izmenjenom DNK putem inkorporacije 5-bro-modeoksiuridina (BUdR), su ne samo osetljivije na jonizujuće zračenje, nego poseduju i izmenjeni ciklusni profil osetljivosti na zračenje. Naime, ćelije koje sadrže BUdR fluktuiraju u osetljivosti na zračenje tokom ciklusa deobe mnogo manje nego normalne ćelije. Takvo smanjeno fluktuiranje se tumači negativnim uticajem izmenjene DNK na replikacioni aparat, u doba kada se u normalnih ćelija povećava otpornost na zračenje. Poremećaji u replikacionom aparatu su, možda, odgovorni i za povećani letalitet izazvan inkorporacijom BUdR posle zračenja. U ovim slučajevima se radi o povećanju postojećeg oštećenja izazvanog zračenjem, a ne o gubitku enzimatske garniture potrebne za oporavak.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 13-25
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.46
Originalni naučni rad
RADIJACIONO-GENETIČKA PROUČAVANJA GRAŠKA. X. OSOBINE PRINOSA I GENETlČKI PARAMETRI VISOKOPROTEINSKIH LINIJA
M.L.H. KAUL i R. GARG
Citogenetička laboratorija, Odeljenje za botaniku Univerziteta Kurukshetra, Indija
Izvod
Istraživanja su vršena na 16 visokoproteinskih linija graška dobijenih postupkom mutacione selekcije. Najveća varijabilnost je zapažena u prinosu zrna i broju zrna po biljci. Pošto je odabiranje tokom oplemenjivanja bilo orijentisano prema većem sadržaju proteina, varijabilnost u ovom svojstvu je bila najmanja.
Selekciona vrednost za broj zrna po biljci je bila visoka, sa visokim koeficijentom variranja, heritabilnosti i očekivane genetičke dobiti, kao i jakom pozitivnom korelacijom sa osobinom prinosa zrna.
Vrednosti korelacionih koeficijenata i regresije ukazuju na jaku zavisnost prinosa zrna od broja zrna po biljci. Utvrđeno je da se 65-67% varijanse za prinos zrna vezano za broj zrna i broj mahuna po biljci, dok se ostatak varijanse može pripisati delovanju i interakciji drugih promenljivih, uključujući i spoljnu sredinu.
Imajući u vidu visoku genotipsku varijabilnost broja zrna po biljci, moguće je da se ta osobina popravi primenom rekurentne selekcije bez značajnijeg uticaja na druge metričke osobine visokoproteinskih genotipova graška.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 27-31
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.232.3
Originalni naučni rad
15/15 TRANSLOKACIJA U PACIJENTA SA MULTIPNIM MALFORMACIJAMA
B. GARZIČIĆ,1 Angelina PETROVIĆ-NOVAK1 i Danica KORAĆ2
1 Laboratorija za humanu citogenetiku, Institut za biološka istraživanja "Siniša Stanković"
2Medicinski fakultet, 11000 Beograd
Izvod
Nosioci balansiranih translokacija su većinom osobe sa normalnim fenotipom, mada su u par slučaja otkrivene kongenitalne malformacije. Prema literaturnim podacima do sada su objavljena dva slučaja normalnih žena sa 15/15 translokacijom, međutim, otkrivena su i četiri slučaja Prader-Willi sindroma sa 15/15 translokacijom, te postoje indikacije da hromozom 15 učestvuje u patogenezi ovog sindroma. U našeg pacijenta sa totalnim brojem hromozoma 45, XY, citogenetičkom analizom tehnikom G-traka precizno je određeno da je metacentričan hromozom translokacija oba hromozoma para 15, te je kariotip 45, XY, t(15q : 15q), (15qter → 15q12 :: 15qter) (Sl. 2). Pacijent je imao izražene neke od simptoma Prader-Willi sindroma kao što su mentalna retardacija i hipogonadizam, dok sa druge strane nedostatak mišićne hipotonije, neznatno povećana težina, normalna glukozna tolerancija i turencefalija nisu karakteristične za ovaj sindrom (Sl. 1). Fraccaro et al. (1977) sugeriraju da je neophodno pažljivim poredenjem fenotipa otkriti eventualno postojanje novog sindroma, sličnog Prader-Willi-jevom sindromu, čija patogeneza predstavlja rezultat genetičkog dizbalansa kao posledice 15/15 translokacije. U našem slučaju translocirani hromozom sadrži samo jednu centromeru što podrazumeva totalni gubitak kratkih krakova i segmenta dugih krakova jednog hromozoma 15 i segmenta kratkih krakova drugog hromozoma iz para 15. Moguće je da tip hromozomskog rearanžmana nije isti u svim do sada objavljenim slučajevima 15/15 translokacija te je fenotipska ekspresija različita.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 33-39
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:631.524.84
Originalni naučni rad
GENETIČKA ANALIZA KOMPONENATA PRINOSA PŠENICE
M.A. MALEK i S. BOROJEVIĆ
Odeljenje za genetiku i oplemenjivanje biljaka, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad
Izvod
U radu je data ocena za tri vazne komponente prinosa - broj klasaka u klasu, broj zrna u klasku i težina 1000 zrna - u seriji dialelnih ukrštanja 6 sorata pšenice. Ukazano je na postojanje aditivnih efekata za sve tri komponente prinosa, sa ispoljavanjem parcijalne dominantnosti za broj klasaka i broj zrna po klasku i superdominantnosti za težinu 1000 zrna.
Utvrđeno je da sorta Sava ima poželjne alele za broj klasaka i broj zrna po klasku, dok je sorta Siete Cerros imala poželjne allele za broj zrna po klasku. Prema rezultatima ovih istraživanja sorta Bezostaja 1 je imala poželjne allele za broj klasaka po klasu i težinu 1000 zrna.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 41-47
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222:631.524
Originalni naučni rad
GENETIČKA VARIJABILNOST EKSPERIMENTALNOG KOMPOZITA KUKURUZA I MOGUĆNOSTI NJEGOVOG POBOLJŠANJA
H.S. PRODHAN, S. DANA i K.R. SARKAR
Odeljenje za genetiku i oplemenjivanje biljaka, B.C.K.V.V., Kalyani, Indija
Izvod
Određivan je prinos po biljci i po parceli (jedinici površine) u grupama dobijenim polu sib postupkom iz jednog eksperimentalnog kompozita kukuraza, a prema modelu 1 (Design 1) (Comstock i Robinson, 1948, 1952). Testiranje je vršeno u dve lokacije. Utvrđeno je da je aditivna genetička varijansa bila glavna komponenta kako u kombinovanoj analizi lokacija, takođe i u pojedinačnim lokacijama. Predviđena genetička dobit iz potpune sib selekcije bila je tri puta veća od dobiti po postupku masovne selekcije.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 49-57
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22:631.257.21
Originalni naučni rad
BROJ PRIMARNIH KORIJENČIĆA PŠENICE-POTENCIJALNO KORISNA OSOBINA U OPLEMENJIVANJU
S. TOMASOVIĆ
Fakultet poljoprivrednih znanosti, 41000 Zagreb, Jugoslavija
Izvod
Broj primarnih korijenčića je vrlo značajno kvantitativno svojstvo korijenovog sistema pšenice. Mogao bi biti korišten kao značajan parametar u oplemenjivanju pšenice, gdje bi se mogao koristiti u stvaranju novih genotipova povećanog kapaciteta rodnosti. Tako u ranim generacijama suvišan materijal može biti odbačen. Materijal koji ostaje može se temeljitije ispitati. U ovom slučaju, proces oplemenjivanja može biti znatno ubrzan.
Ispitan je broj primarnih korijenčića 40 genotipova pšenice u laboratorijskim uvjetima na sobnoj temperaturi u pet ponavljanja. Laboratorijska ispitivanja su provedena kroz dvije godine (1973 i 1974) u dva pokusa. U laboratorijskom pokusu I, ispitano je 25 genotipova obične pšenice, dok je u laboratorijskom pokusu II, istraženo 15 genotipova s tim da je izvršeno kompariranje granatih i četveroredne linije te linija izvedenih iz križanja granata x vulgare i njihovih roditelja vulgare tipa.
Sorta Vigorka je imala najveći broj (x = 5.70), a sorta Centurk najmanji broj primarnih korijenčića (x = 3.30). Granate linije kao i detveroredna imale su veći broj primarnih korijenčića nego obični genotipovi kod vjerojatnosti od P = 0.05. To znači da genski kompleks za granatost utječe na formiranje većeg broja primarnih korijenčića.
Linije izvedene iz križanja granata x vulgare imale su veći broj primarnih korijenčića nego njihovi roditelji vulgare tipa. Međutim, nisu utvrđene signifikantne razlike između njih tj. između linija izvedenih iz križanja granata x vulgare i njihovih roditelja. Također, nisu nađene signifikantne razlike između linija izvedenih iz križanja granata x vulgare i granatih te četveroredne linije za svojstvo "broj primarnih korijenčića".
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 59-68
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22:631.22
Originalni naučni rad
ISPITIVANJE OTPORNOST KUKURUZA RAZLIČlTOG GENETlČKOG POREKLA IZ U.S.A. PREMA BOLESTIMA LISTA U JUGOSLAVIJI
Viktorija PENČIĆ,1 A.L. HOOKER2 i J. LEVIĆ1
1Institut za kukuruz, Zemun Polje, Beograd, Jugoslavija
2Univerzitet u Ilinoisu, Urbana, S.A.D.
Izvod
Dostignuća u oblasti selekcije otpornosti kukuruza prema bolestima lista omogućuje gajenje kukuruza i u zemljama gde su ove bolesti bile glavne prepreke u postizanju visokih prinosa. Međutim, pokazalo se da je stabilnost u otpornosti kukuruza često u zavisnosti od patogena i ekoloških uslova regiona u kojima se širi. Stoga su u Institutu za kukuruz - Beograd, vršena ispitivanja reakcije kukuruza različitog genetičkog porekla iz S.A.D. (Illinois), sa ugrađenim genima otpornosti prema nekim bolestima lista (Puccinia sorghi, Helminthosporium turcicum, Helminthosporium carbonum i Kabatiella zeae).
U ovom radu posvećena je posebna pažnja proučavanju otpornosti kukuruza prema Helminthosporium turcicum kao jednom od ekonomski najvažnijih prouzrokovača bolesti kukuruza. Ispitivanja su vršena u 1979. godini na selekcionom materijalu sa izvorima gena otpornosti prema H. turcicum (Ht, Ht2, Ht3 i hin) i Puccinia sorghi (Rp): (a) u inbred linijama i (b) hibridima prema H. turcicum, H.carbonum i K. zeae, i (c) kompozitima, koje su proučavane u 1978. i 1979. godini prema H. turcicum.
Reakcija na otpornost ispitivanog materijala proučavana je u uslovima veštačke inokulacije biljaka sa H.turcicum, Kabatiella zeae i H. carbonum. Ocena otpornosti prema P.zeae vršena je u uslovima prirodne zaraze.
Pred metličenje određivan je tip pega koji je važan indikator otpornosti prema H.turcicum. Osim toga, na linijama i hibridima, za svaku pojedinu bolest, svake nedelje posle svilanja određivan je procenat zelene površine, odnosno aktivni deo biljke koji direktno utiče na prinos (PGI). Ovo je značajniji pokazatelj u određivanju otpornosti selekcionog materijala prema pojedinim bolestima u odnosu na utvrđivanje indeksa oboljenja.
Naši rezultati pokazuju da su izvori i geni za otpornost prema nekim bolestima lista (H. turcicum, H. carbonum i Puccinia sorghi), selekcionisani u Illinois-u, takođe ispoljili otpornost i u Jugoslaviji. Može se pretpostaviti da će oni pokazati istu otpornost i u drugim zemljama Evrope.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 69-71
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.232.3
Originalni naučni rad
A/19;15/ TRANSLOKACIJA
B. GARZČIĆ, Marija GUĆ i Nada LAH
Institut za biološka istraživanja "Siniša Stanković", 11000 Beograd
Pedijatrijska klinika Medicinskog fakulteta, 11000 Beograd
Izvod
U ovom radu opisana je translokacija 19/15 u pacijenta sa multipnim kongenitalnim anomalijama. Tehnika G-traka pokazala je da se radi o hromozomskom komplementu: 45,XY,t/19;15/ /19pter-19ql3αl5ql5- ISqter/.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 73-76
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.232.3
Originalni naučni rad
TRI SLUČAJA BALANSIRANIH FAMILIJARNIH TRANSLOKACIJA SA RAZLIČITOM FENOTIPSKOM EKSPRESIJOM KOD NJIHOVIH NOSIOCA
B. GARZIČIĆ,1 Marija GUĆ,1 Angelina PETROVIĆ-NOVAK1 i Danica KORAĆ2
1 Laboratorija za humanu citogenetiku, Institut za biološka istraživanja "Siniša Stanković", 11000 Beograd, Yugoslavija
2Jedinica za nasleđe dečje bolnice, Medicinski fakultet 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
U ovom radu su opisana tri slučaja balansiranih translokacija sa različitom fenotipskom ekspresijom u roditelja i njihove dece: Porodica 1 - 46,XY, t/2;20/ /2qter-2q2i::20q13-20pter; 2pter-2q21 ::2ql3-20qter/ (Paris Conference, 1971); Porodica 2 - 46,XY t/l;5/ /Ipter-lq32::5p15-5pter; 1qter-1q32-5pl5-qter/ (Paris Conference, 1971); Porodica 3 - 46, XY t/14;10/ /14pter-14q24::10q26-10qter/ /10pter-10q26::14q24-14pter/ (Paris Conference, 1971).
U sva tri opisana slučaja nađen je normalan fenotip u roditelja koji je nosioc translokacije, dok su njihova deca ispoljavala znake lakše mentalne retardacije.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 77-94
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.827.5
Originalni naučni rad
EFEKAT SELEKCIJE RODITELJSKIH PAROVA NA SEKUNDARNI BROJNI ODNOS POLOVA VINSKE MUŠICE (DROSOPHILA MELANOGASTER)
Estera MRČALICA
Biološki institut Medicinskog fakulteta u Nišu 18000 Niš, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 1 (1981),
str: 95-105
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.172/.173
Originalni naučni rad
GENETIČKA DISTANCA MEĐU LOKALNIM LJUDSKIM POPULACIJAMA U BOSNI I HERCEGOVINI S OBZIROM NA NEKE FENOTIPSKE SISTEME BIOHEMIJSKO-FIZIOLOŠKE KVALITATIVNE VARIJACIJE
R. HADŽISELIMOVIĆ, Lj. BERBEROVIĆ i A. SOFRADŽIJA
Laboratorija za genetiku i citotaksonomiju, Biološki institut Univerziteta u Sarajevu 71000 Sarajevo, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.