GENETIKA, Vol. 13, No.3 (1981)
D.E. ALEXANDER
PERSPECTIVE GENETlČKOG INŽENJERSTVA U OPLEMENJIVANJU KUKURUZA [Izvod]
S. BOROJEVIĆ
DOPRINOS GENETIKE I OPLEMENJIVANJA U PROIZVODNJI HRANE [Izvod]
H.B. KRIEBEL
MAJČINSKA KONTROLA NAD PRERANIM OPADANJEM ČEŠERA BOROVA [Izvod]
F.J. AYALA
GENETIČKA VARIJABILNOST U PRIRODNIM POPULACIJAMA: OD ELEKTROFOREZE DO SEKVENCIONISANJA DNK [Izvod]
V.M. ZAKHAROV
PROMENLJIVA ASIMETRIJA KAO POKAZATELJ HOMEOSTAZE RAZVIĆA [Izvod]
M. ŠOPOVA
AUTOSINDETIČKA ASOCIJACIJA HROMOZOMA TRIPLOIDNOG ALLIUM CARINATUM L. [Izvod]
I. MIHALJEVIĆ i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ
GENETSKA ANALIZA KVANTITATIVNIH SVOJSTAVA PŠENICE [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 3 (1981),
str: 189-196
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.527: 575.852
Originalni naučni rad
PERSPECTIVE GENETlČKOG INŽENJERSTVA U OPLEMENJIVANJU KUKURUZA
D.E. ALEXANDER
Univerzitet Ilinois, Institut za agronomiju Urbana, IL. 61801, S.A.D.
Izvod
Oplemenjivanje kukuruza u proteklom periodu bilo je izuzetno produktivno, a očekuje se da će se slično povećanje prinosa nastaviti i u narednom periodu. Pored povećanja prinosa, očekuju se poboljšanja i u agronomskim svojstvima i hranljivoj vrednosti. Ilustracije radi ukazuje se da su prosečni prinosi kukuruza za poslednjih 45 godina u državi Ilinois, SAD, povećani sa oko 1,5 na više od 7,5 tona zrna po hektaru. Pri tome se procenjuje da je više od 2/3 tog povećanja nastalo kao rezultat genetičkih poboljšanja.
Genetičko inženjerstvo je novi pristup u oplemenjivanju čije je potencijalne mogućnosti potrebno tek proučiti. Kao i kod svakog drugog novog pristupa, ne bi ni ovde trebalo očekivati neku obimniju brzu praktičnu primenu. Međutim, isto tako, ne bi trebalo da selekcionari kukuruza ignorišu jedan takav novi pristup samo zbog toga što odmah ne daje i značajnije praktične rezultate. Ako bi, na primer, pošlo za rukom da se Nif geni uspešno prenesu u biljku kukuruza, biće potrebno dosta truda i vremena pre nego što bi se omogućilo i praktično Sire korišćenje takvih novih tipova kukuruza.
U radu je data definicija problema primene genetičkog inženjerstva u oplemenjivanju kukuruza i razmatrane su neke perspektivne mogućnosti.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 3 (1981),
str: 197-214
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.1 : 631.52
Originalni naučni rad
DOPRINOS GENETIKE I OPLEMENJIVANJA U PROIZVODNJI HRANE
S. BOROJEVIĆ
Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet 21000 Novi Sad, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 3 (1981),
str: 215-222
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.118.52
Originalni naučni rad
MAJČINSKA KONTROLA NAD PRERANIM OPADANJEM ČEŠERA BOROVA
H.B. KRIEBEL
Institut za šumarstvo, Ohajo Univerzitet Wuster, Ohajo, SAD
Izvod
Majčinska kontrola nad preranim opadanjem češera borova je jaka, dok je očinska kontrola neznačajna u slučajevima kada oba roditelja pripadaju istoj vrsti. Međutim, stabla jako variraju u njihovoj sposobnosti da zadrže češere. Majčinska kontrola nad opadanjem češara ovisna je o prisustvu polena. Bez prisustva ili uz malu količinu polena opadanja češara nastupa prije sazrijevanja i u torn slučaju ne postoji majčinska kontrola. Samooprašivanje obično ne umanjuje proizvodnju češera. Kod borova nema značajnih razlika u opadanju češera između sistema strano- i samooprašivanja. Kod međuvrsnog križanja kompatibilnih vrsta koje pripadaju istom podrodu utjecaj muškog roditelja nije značajan. Kada je muški roditelj inkompatibilna vrsta majčinska kontrola je značajna kod nekih vrsta borova, dok kod nekih kombinacija tro- i dvoigličavih borova postoji utjecaj muškog roditelja na opadanje češera. Kod križanja vrsta borova koji pripadaju raznim podrodovima kao i kod križanja borova sa vrstama roda Picea majčinska kontrola je minimalna ili je nema. U tim slučajevima opadanje češera nastupa u prvoj vegetacijskoj sezoni.
Izgleda da je kapacitet proizvodnje češera kod unutarvrsnog križanja borov, postojano i nasljedno svojstvo koje treba uzeti u obzir kod genetske selekcije.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 3 (1981),
str: 223-239
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.173
Originalni naučni rad
GENETIČKA VARIJABILNOST U PRIRODNIM POPULACIJAMA: OD ELEKTROFOREZE DO SEKVENCIONISANJA DNK
F.J. AYALA
Odeljenje za genetiku Kalifornijskog Univerziteta u Dejvisu, Davis, California 95616, U.S.A..
Izvod
Elektroforetske studije varijabilnosti proteina su pokazale da prosečna učestalost heterozigotnih gena po jedinki iznosi oko 13% kod Drosophila i drugih invertebrata, a oko 6% kod vertebrata. Korišćenjem različitih tehnika (kao što su sekvencijalna elektroforeza, toplotna denaturacija, denaturacija ureom i mapiranje peptida), došlo se do zaključka da se standardnom elektroforezom određuje najveći deo proteinskih varijanti koje su prisutne u prirodnim populacijama. Mapiranje peptida izgleda da je najefektivnija od tih tehnika za utvrđivanje skrivene elektroforetske varijabilnosti. Kada se genetička varijabilnost razmatra na nivou nukleotidnih sekvenci u DNK, najnoviji podaci ukazuju da, bar kada se nekodirani delovi gena uzmu u razmatranje, praktično svaka diploidna jedinka koja se razmnožava ukrštanjem sa drugim jedinkama iste vrste, može biti heterozigotna po svakom genskom lokusu.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 3 (1981),
str: 241-256
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.175
Originalni naučni rad
PROMENLJIVA ASIMETRIJA KAO POKAZATELJ HOMEOSTAZE RAZVIĆA
V.M. ZAKHAROV
Institut biologije razviia Akademge nauka SSSR, 117334 Moskva SSSR
Izvod
Različita odstupanja od bilateralne simetrije obično se grupišu na sledeći način: usmerena aismetrija (kada je razviće osobine na određenoj strani vće nego na drugoj), antisimetrija (kada postoji negativna interakcija između razvića osobina na različitim stranama tela) i promenljiva asimetrija (kada se uočavaju mala, ali ne i usmerena odstupanja od perfektne simetrije). Prva dva tipa asimetrije su relativno retka, dok je promenljiva asimetrija vrlo česta.
Fenogeneticka proučavanja Drosophila su pokazala da je promenljiva asimetrija uslovljena promenama u razviću, tj. pretpostavlja se da postoji veza između promenljive asimetrije i stabilnosti razvića.
Analize promenljive asimetrije različitih struktura kod jedinki prirodnih populacija različitih vrsta životinja (insekti, ribe, gmizavci) pokazala su da se nivo asimetrije razlikuje kako kod srodnih vrsta roda tako i između grupa populacija, pa čak između jedinki iste populacije.
U prirodnim populacijama se, pod određenim uslovima sredine, održava određen nivo promenljive asimetrije. Promenljiva asimetrija se oštro povećava u slučajevima narušavanja balansa gena kao i u prisustvu sredinskih uslova koji prevazilaze okvir uobičajen za populacije koje se analiziraju.
Fenogenetička i populaciona proučavanja su pokazala da promenljiva asimetrija može predstavljati jedan od pokazatelja stabilnosti razvića.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 3 (1981),
str: 257-263
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.232
Originalni naučni rad
AUTOSINDETIČKA ASOCIJACIJA HROMOZOMA TRIPLOIDNOG ALLIUM CARINATUM L.
M. ŠOPOVA
Institut za botaniku, Biološki fakultet Skopje, Jugoslavija
Izvod
Rezultati dugogodišnjih citogenetičkih istraživanja vrste Allium carinatum. L. sa područja SR Makedonije pružaju veoma interesantne podatke o načinu konjugacije hromozoma triploidnih vrsta (Šopova, 1966).
Citogenetičkom analizom jedne populacije sa podnožja Ljubotena u blizini Brzovice, u dva primerka, od ukupno 20 proučenih, u metafazi-I otkrili smo prisustvo samo bivalenata (12), što odgovara autosintetičkoj asocijaciji hromozoma. Ovaj citološki fenomen je redak slučaj za triploidne vrste, kao i za sve ostale koje imaju neparan broj genoma.
Objašnjenje ove pojave, po našem mišljenju bilo bi u sledećem: Genotip triploidnog A. carinatum sastoji se iz tri genoma u sastavu AAB. Unutar B-genoma nastale su strukturne promene uz izmenu segmenata hromozoma. Kap rezultat ovih promena usledila je homologizacija hromozoma unutar genoma B, koja daje mogućnosti autosintetičke asocijacije hromozoma.
Na taj način unutar genoma B formiraju se četiri bivalenta, a asocijacijom hromozoma između homolognih genoma A-A nastaju 8 bivalenta, što odgovara ukupnom broju prisutnih bivalenata u metafazi I navedenih primeraka A. carinatum.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 13, broj 3 (1981),
str: 265-280
© 1981 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.523.4
Originalni naučni rad
GENETSKA ANALIZA KVANTITATIVNIH SVOJSTAVA PŠENICE
I. MIHALJEVIĆ i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ
Poljoprivredni fakultet, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.