GENETIKA, Vol. 15, broj 1 (1983)
V.P. AHUJA, B.K. MUKHERJEE i K.N. AGARWAL
EPISTAZA I NJEN DOPRINOS ISPOLJAVANJU PRINOSA I DRUGIH KVANTITATIVNIH OSOBINA KUKURUZA (ZEA MAYS L.) [Izvod]
Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ i S. BOROJEVIĆ
NASLEĐIVANJE POLOŽAJA LISTOVA PŠENICE [Izvod]
W. GOTTSCHALK
POBOLJŠANJE INDUKOVANIH MUTANATA GRAŠKA REKOMBINACIJOM [Izvod]
D. MIŠEVIĆ i J. DUMANOVIĆ
OPLEMENJIVANJE KUKURUZA POMOĆU SELEKCIONIH INDEKSA [Izvod]
A.K. SINGH, H.G. SINGH i S.P. SINGH
GENETIČKA DIVERGENTNOST TVRDE PŠENICE (TRITICUM DURUM DESF.) [Izvod]
R. PETROVIĆ
DEJSTVO OPAQUE-2 SUGARY-2 MUTACIJA NA OSOBINE ZRNA I BALANS PROTEINA KOD KUKURUZA TIPA ZUBANA I TVRDUNCA (Zea mays L.) [Izvod]
S.A. PAUNOVIĆ, R. PLAZINIĆ, D. OGAŠANOVIĆ i M. LJULJIĆ
UTICAJ RODITELJSKIH SORTI NA OPLOĐAVANjE, ZAMETANJE
PLODOVA, KLIJAVOST SEMENA, VITALNOST I POČETAK RAĐANJA U HIBRIDNOM POTOMSTVU KAJSIJE U F1 GENERACIJI [Izvod]
Padmini SHIVKUMAR, H.G. SINGH i Y.S. CHAUHAN
KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA OSOBINE KVALITETA SEMENA PAMUKA [Izvod]
M. DRAGANIĆ
NASLEĐIVANJE OTPORNOSTI KUKURUZA PREMA TRULEŽI KORENA (Phaeocytosporella zeae Stout) [Izvod]
M. L. KALEZIĆ
GEOGRAFSKI ASPEKTI GENETIČKE VARIJABILNOSTI MALOG MRMOLJKA (TRITURUS VULGARIS) [Izvod]
D. NIKOLIĆ i N. TUCIĆ
KLINALNA VARIJACIJA NULTIH ALELA KOD CRNOG BORA (PINUS NIGRA ARN.) [Izvod]
B. ĐORĐEVIĆ
KVANTIFIKACIJA SINHRONIJE U KULTURI SISARSKIH ĆELIJA PUTEM ODREĐIVANjA SINTEZE DNK [Izvod]
M. DRAGANIĆ i G. MULENGA
NASLEĐIVANJE OTPORNOSTI KUKURUZA PREMA TRULEŽI KLIPA (PHAEOCYTQSPORELLA ZEAE, STOUT) [Izvod]
Branka TUCIĆ i N. TUCIĆ
IZOENZIMSKA PROMENLJIVOST KOD NEKIH VARIJETETA KUKURUZA IZ JUGOSLAVIJE [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 1-8
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.113.36
Originalni naučni rad
EPISTAZA I NJEN DOPRINOS ISPOLJAVANJU PRINOSA I DRUGIH KVANTITATIVNIH OSOBINA KUKURUZA (ZEA MAYS L.)
V.P. AHUJA, B.K. MUKHERJEE i K.N. AGARWAL
Institut za poljoprivredna istraživanja Hju Delhi-110012,Indija
Izvod
Vršena su proučavanja sa devet različitih germplazmi kukuruza; Cuba 19, Cuba 168, St. Croix 4D, Amarillo Pakistan, DMR1, DMR5, JML305, JML24 i J236. Zapaženi su značajni efekti epistaze za većinu proučavanih osobina. Efekti dominantnosti bili su od značaja za prinos zrna, duzinu klipa i broj zrna u redu u većem broju roditeljskih komponenti. Nađeno je da roditeljske forme kao što su: JML305, J236, DMR1 i DMR5 poseduju šire aditivne i dominantne efekte, ne samo za prinos već i za komponente prinosa. Zbog toga bi bilo od interesa da se, primenom recipročne rekurentne selekcije, ove forme i dalje poboljšavaju
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 9-19
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222.7
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANJE POLOŽAJA LISTOVA PŠENICE
Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ i S. BOROJEVIĆ
Poljoprivredni fakultet, Institut za ratarstvo i povrtarstvo 21000 Novi Sad, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 21-31
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.2
Originalni naučni rad
POBOLJŠANJE INDUKOVANIH MUTANATA GRAŠKA REKOMBINACIJOM
W. GOTTSCHALK
Institut za genetiku Univerziteta u Bonu,5300 Bon, SR Nemačka
Izvod
Istraživanja se odnose na kombinovanje gena za zelenastu boju cveta gf i gena za ranostasnost efr sa ostalim genima u genomu graška. Proučavano je njihovo ponašanje u različitim kombinacijama u vezi sa produkcijom semena.
Gen gfu mutantu 189 je bio testiran u 22 kombinacije. Neki rekombinantni tipovi, homozigotni za gf gen, gena za duge i vrlo duge internodije i za grananje stabla, pokazivali su i za vise od 800% povećanu produkciju semena u poređenju sa mutantom 189.
Gen efr je bio testiran u 59 kombinacija. Produkcija semena u rekombinanata visoke i niske biljke bila je znatno veća u poređenju sa roditeljskim tipom. Jedan super-patuljasti tip sa ranim cvetanjem pokazao je iznenađujuće visoku produktivnost delimično usled pozitivne promene plejotropskog delovanja efr gena.
Selektivna vrednost oba proučavana gena može se dosta poboljšati njihovim kombinovanjem sa drugim mutantnim genima genoma graška.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 33-44
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.17 : 631
Originalni naučni rad
OPLEMENJIVANJE KUKURUZA POMOĆU SELEKCIONIH INDEKSA
D. MIŠEVIĆ i J. DUMANOVIĆ
Institut za kukuruz, Zemun Polje, 11081 Zemun, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 45-50
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.832
Originalni naučni rad
GENETIČKA DIVERGENTNOST TVRDE PŠENICE (TRITICUM DURUM DESF.)
A.K. SINGH, H.G. SINGH i S.P. SINGH
Odeljenje za genetiku i oplemenjivanje biljaka, Chandra Shekhar Azad Univerzitet za poljoprivredu i tehnologiju Kanpur - 208002, Indija
Izvod
Istraživanja su vršena sa ciljem da se oceni genetička divergentnost sorata tvrde pšenice. Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 34 sorte i 10 njihovih osobina. Kori§6ena je Mahalanobis-oya D2 tehnika. Sve proučavane sorte su bile grupisane u 9 posebnih grupa. Rezultati istraživanja su pokazali da geografska divergentnost nije bila u vezi sa genetičkom raznovrsnošću. Najveće vrednosti unutar grupa dobijene su za grupu V, a zatim za grupe IV i II. Maksimalna međugrupna vrednost je dobijena između grupa V i VI. Sorta NI 5749 koja ima visok potencijal rodnosti, genetički je divergentna od sorata MPO 152 (VIII) i MACS 36 (VII) kao i od sorata uključenih u grupu V koje imaju visok prinos, dobre komponente prinosa i visok sadržaj proteina. Ocenjeno je da ove sorte mogu biti uključene u program hibridizacije i oplemenjivanja.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 51-56
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224
Originalni naučni rad
DEJSTVO OPAQUE-2 SUGARY-2 MUTACIJA NA OSOBINE ZRNA I BALANS PROTEINA KOD KUKURUZA TIPA ZUBANA I TVRDUNCA (Zea mays L.)
R. PETROVIĆ
Institut za kukuruz, Zemun Polje 11080 Zemun, Jugoslavija
Izvod
Sugary-2 gen ugrađen je u sintetičku sortu opaque-2 (o2 02 Synt. A x B) radi dobivanja familija dvostrukog mutanta opaque-2 sugary-2 (o2o2SM25H2) sa ciljem da se poveća sadržaj i kvalitet proteina. Metod povratnog ukrštanja (tri povratna ukrštanja) je korišten za dobivanje homozigotnog potomstva dvostrukog mutanta o2o2sw2su2. Prosečan sadržaj lizina je bio veći u dvostrukog (o2o2su2 su2) u poređenju sa prostim mutantom (o2o2). Gustina zrna je povećana u dvostrukom mutantu u odnosu na prosti mutant O2o2) dok je težina 100 zrna opala.
Sadržaj lizina u zrnu dvostrukog mutanta tipa tvrdunca i zubana iznosio je 21 odnosno 25% vise nego u zrnu prostog mutanta o3o2 Synt A x B. Najveća pozitivna korelacija je nađena između sadržaja lizina i histidina i iznosila je u zrnu tipa zubana r = 0.761, a u zrnu tipa tvrdunca r = 0.579. Nije nađena korelacija između sadržaja lizina i gustine zrna; sadržaja lizina i težine zrna.
Ugrađivanjem gena sugary-2 u o2<?2 Synt A x B, pove6ana je variabilnost sadržaja lizina i histidina.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 57-73
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222.7
Originalni naučni rad
UTICAJ RODITELJSKIH SORTI NA OPLOĐAVANjE, ZAMETANJE
PLODOVA, KLIJAVOST SEMENA, VITALNOST I POČETAK RAĐANJA U HIBRIDNOM POTOMSTVU KAJSIJE U F1 GENERACIJI
S.A. PAUNOVIĆ1, R. PLAZINIĆ, D. OGAŠANOVIĆ i M. LJULJIĆ
Institut za voćarstvo, Čačak, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 75-84
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222
Originalni naučni rad
KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA OSOBINE KVALITETA SEMENA PAMUKA
Padmini SHIVKUMAR, H.G. SINGH i Y.S. CHAUHAN
Odeljenje za genetiku i oplemenjivanje biljaka C.S. Azad Univerzitet za poljoprivredu i tehnologiju
Kanpur - 208002, Indija
Izvod
Vršena su istraživanja u cilju utvrđivanja genetičke strukture i kombinacione sposobnosti za neke osobine kvaliteta semena pamuka, i to: sadržaj pepela, askorbinske kiseline, gosipola i fosfora. Rezultati dijalelnih ukrštanja su pokazali da roditeljska forma J 205 ima visoku opštu kombinacionu vrednost za sadržaj pepela i fosfora, Khandwa 2 za sadržaj askorbinske kiseline, GP 1998F za gosipol i roditeljska forma LSS za sadržaj fosfora. Najbolju specifičnu kombinacionu sposobnost imala je kombinacija Khandwa 2 .x KS 72 za sadržaj pepela. Kombinacija Pramukh x LSS za sadržaj askorbinske kiseline, kombinacija RS 89 x H 14 i H 14 x LSS za sadržaj fosfora. Nađeno je da je najveći broj superiornih kombinacija uključivao bar po jednog roditelja sa visokom opštom kombinacionom vrednošću
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 85-92
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.1
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANJE OTPORNOSTI KUKURUZA PREMA TRULEŽI KORENA (Phaeocytosporella zeae Stout)
M. DRAGANIĆ
Institut za kukuruz - Zemun Polje 11080 Zemun, Jugoslavija
Izvod
Kao novi problem u selekciji kukuruza namede se gljivica Phaeocytosporella zeae. Naime u toku zadnjih godina, kako u Jugoslaviji, tako i u Evropi, pa i nekim drugim zemljama sveta, zapažena je tendencija širenja navedenog patogena (Smiljaković et al 1979).
Obzirom na navedene činjenice u oplemenjivačkom radu, važan uslov predstavlja izbor roditelja za hibridizaciju kao i poznavanje načina nasleđivanja otpornosti korena prema truleži.
Za ova istraživanja odabrano je 6 inbredovanih linija. U 1978. godini obavljena su dialelna ukrštanja 6x6 (bez recipročnog) radi stvaranja semena F1 hibrida, dok je u 1982. godini postavljen uporedno ogled linija i hibrida u 4 ponavljanja sa po 25 biljaka u ponavljanju. U ovom slučaju primenjen je metod inokulacije Molot-a et Simone-a (1967).
Analiza opštih (OKS) i posebnih kombinacionih sposobnosti (PKS) rađena je po Griffing-u (1956), primenjene metod II i model I. Analiza komponenti genetičke varijanse, kao i regresiona analiza podataka radena je po metodi Jinks-a (1954), Hayman-a (1954), Mather-a and Jinks-a (1971).
Rezultati komponenti genetičke varijanse i regresione analize nisu u saglasnosti sa rezultatima analize kombinacionih sposobnosti, obzirom da je u ovim analizama veći udeo neaditivnog delovanja gena.
Konstatacga Pathak-a and Sing-a (1970) da je nasleđivanje kvantitativnih svojstava komplikovanije ukoliko je veći doprinos dominantnog delovanja gena u njihovom nasleđivanju, moglo bi se prihvatiti i u ovom slučaju.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 93-103
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22
Originalni naučni rad
GEOGRAFSKI ASPEKTI GENETIČKE VARIJABILNOSTI MALOG MRMOLJKA (TRITURUS VULGARIS)
M. L. KALEZIĆ
Institut za zoologiju, Prirodno-matematički fakultet, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Korišćenjem elektroforetske metode analizirana je gensko-enzimska varijabilnost 27 populacija malog mrmoljka koje pripadaju različitim podvrstama. Analiza varijabilnosti 22 genska lokusa je pokazala da su populacije nominalne podvrste, koja zauzima najveći deo areala vrste, genetički najvarijabilnije (H = 9.8%). Kompleksan životni ciklus malog mrmoljka je verovatno omogućio delovanje raznih balansnih mehanizama u održavanju visokog stepena genetičke varijabilnosti. Populacije drugih analiziranih podvrsta su sa znatno nižim stepenom varijabilnosti: T. v. meridionals (H = 6.5%), T. v. graecus (H = 4.6%) i T. v. dalmaticus (H = 3.5%), Geografska i verovatno ekološka marginalnost ovih populacija uslovljava izrazitije delovanje genetičkog drifta, direkcione selekcije za homozigote, kao i raznih istorijskih faktora ("bottleneck" efekat i efekat osnivača), sto je dovelo do znatnog smanjenja genetičke varijabilnosti u odnosu na nominalnu podvrstu.
Primenom autokorelacione metode, analizirana je i geografska varijabilnost heterozigotnosti populacija T. v. vulgaris. Utvrđeno je da postoji "nezavisnost" vrednosti H parametra kod prostorno bliskih populacija, kao i da na svakih 100 km međusobne udaljenosti populacija dolazi do smanjenja, odnosno povećanja sličnosti u stepenu njihove heterozigotnosti.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 105-113
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.113-2
Originalni naučni rad
KLINALNA VARIJACIJA NULTIH ALELA KOD CRNOG BORA (PINUS NIGRA ARN.)
D. NIKOLIĆ i N. TUCIĆ
Institut za kukuruz, Zemun Polje, 11080 Zemun i
Prirodno-matematički fakultet, Univerziteta u Beogradu 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
U radu je analizirana učestalost tzv. "nultih" alela četiri izoenzimska lokusa u 28 populacija crnog bora. Prosečna učestalost nultih alela značajno je varirala u uzorcima populacija iz Jugoslavije i nekih delova Mediterana (Tab. 1). Kod populacija nekih podvrsta (Pinus nigra (na pr. austriaca i godensis) nije uočeno prisustvo nultih alela, dok je u nekih drugih populacija (npr. iz Maroka i sa Kipra) učestalost nultih alela bila visoka. Između prosečne učestalosti nultih alela analizirana četiri genska lokusa (za esterazu, kiselu fosfatazu i dva gena za leucin aminopeptidazu) i prosečne heterozigotnosti tih istih lokusa utvrđena je statistički značajna pozitivna korelacija (rs = 0.693, P < 0.01; SI. 1). Ovo ukazuje da nulti aleli predstavljaju značajnu komponentu genetičke varijabilnosti lokalnih populacija crnog bora. Analiza geografske raspodele učestalosti nultih alela ukazala je na postojanje kline u odnosu na geografsku širinu (Tab. 3). U radu su takođe diskutovani različiti modeli koji objašnjavaju klinalnu raspodelu učestalosti genskih alela prirodnih populacija.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 115-117
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 577.21
Originalni naučni rad
KVANTIFIKACIJA SINHRONIJE U KULTURI SISARSKIH ĆELIJA PUTEM ODREĐIVANjA SINTEZE DNK
B. ĐORĐEVIĆ
Odeljenje za radijacionu biologiju Institut za radijacionu onkologiju Državni univerzitet Nju Jork
Bruklin, Nju Jork 11203, SAD
Izvod
U ovom saopštenju izložen je poboljšan način određivanja stepena sinhronizacije u kulturi sisarskih ćelija. Predloženi metod se bazira na inkorporaciji radioaktivnog timidina u acid-insolubilnoj frakciji ćelija u kulturi, i na poređenju profila dobijenog u funkciji vremena inkorporacije, sa profilom jedne idealizovane populacije ćelija.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 119-126
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.1
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANJE OTPORNOSTI KUKURUZA PREMA TRULEŽI KLIPA (PHAEOCYTQSPORELLA ZEAE, STOUT)
M. DRAGANIĆ i G. MULENGA
Institut za kukuruz, Zemun Polje, Jugoslavija Maut Makulu Research Station, Zambia
Izvod
Za ova ispitivanja odabrano je 6 inbred linija sa standardnim kvalitetom zrna. U 1978. godini obavljena su dialelna ukrštanja 6x6 (bez recipročnog) radi stvaranja semena F1 hibrida, dok je u 1982, godini postavljen uporedni ogled linija i hibrida u 4 ponavljanja sa po 25 biljaka u ponavljanju. Osam dana posle svilanja obavljena je inokulacija klipa cistom kulturom Phaeocytosporella zeae, metod čačkalica (Young, 1943).
Ocena stepena otpornosti klipa kukuruza obavljena je po skali 1 = najviši stepen otpornosti do 5 = najniži stepen otpornosti. Hooker (1957). Analiza opštih (OKS) i posebnih kombinacionih sposobnosti (PKS) radena je po Griffingu (1956) primenjen je metod II i model I,
Analiza komponenti genetske varijanse. kao i regresiona analiza podataka rađena je po metodi Jinks-a (1954), Hayamana (1954). Mathe-ra i Jinks-a (1971).
Rezultati analize kombinacionih sposobnosti komponenti varijanse kao i regresiona analiza ukazuju na aditivno i neaditivno delovanje gena uz preovlađujuću ulogu aditivnog delovanja gena, sto je veoma povoljno za selekciju. pri stvaranju otpornih hibrida kukuruza prema truleži klipa (Phaeocytosporella zeae, Stout),
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 15, broj 1 (1983),
str: 127-141
© 1983 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 577.151.64
Originalni naučni rad
IZOENZIMSKA PROMENLJIVOST KOD NEKIH VARIJETETA KUKURUZA IZ JUGOSLAVIJE
Branka TUCIĆ i N. TUCIĆ
Institut za biološka istraživanja i
Prirodno-matematički fakultet, Beograd, Jugoslavija
Izvod
U radu je analizirana izoenzimska promenljivost 18 genskih lokusa koji određuju neki od 9 različitih enzima. Analize su vršene na 13 lokalnih populacija kukuruza iz Jugoslavije koje se svrstavaju u neki od sedam varijeteta (tabela 1). Na tabeli 2 prikazane su alelske učestalosti polimorfnih genskih lokusa. Sumarni pregled genetičkih parametara (polimorfnosti i heterozigotnosti po lokusu po populaciji) prikazan je na tabeli 3. Matrica genetičkih sličnosti (I) i udaljenosti (D) između lokalnih populacija kukuruza data je na tabeli 4, a dendrogram, zasnovan na koeficijentima genetičke udaljenosti na slici 1. Prosečna genetička udaljenost između analiziranih lokalnih populacija kukuruza iznosila je 0.0753 ± 01. Analize genske različitosti prikazane su na tabelama 5 i 6. Ove analize su pokazale da od ukupne genske različitosti najveći deo pripada unutarpopulacionoj genskoj različitosti.