GENETIKA, Vol. 1, broj 1 (1969)
M. DENIĆ
PROUČAVANJE BIOSINTEZE PROTEINA U BAKTERIJA I U VIŠIH BILJAKA [Izvod]
B. PEJKIĆ
CITOGENETIČKE OSOBINE TIPOVA VIŠNjE MARASKE [Izvod]
M. DENIĆ, J. DUMANOVIĆ, K. G. BERGSTRAND i L. EHRENBERG
OSNOVNE KOMPONENTE VARIRANJA AMINO KISELINSKOG SAST. PROTEINA ENDOSPERMA KUKURUZA POSLE γ — ZRAČENjA [Izvod]
M. JOVANOVIĆ i A. TUCOVIĆ
NEKE ODLIKE HIBRIDNIH BREZA NASTALIH UKRŠTANjEM VRSTA SA RAZLIČITIM BROJEM HROMOZOMA [Izvod]
D. MARINKOVIĆ
O PREDVIDLJIVOSTI HETEROTIČNOG EFEKTA KOD DROSOPHILA PSEUDOOBSCURA I. DROSOPHILA MELANOGASTER [Izvod]
S. ŽIVKOVIĆ, I. ISAKOVIĆ i Mirjana MILOŠEVIĆ
KOMPARATIVNA KARIOTIPSKA ANALIZA TRI POPULACIJE JELENA (CERVUS ELAPHUS L.) IZ SREDNJE I JUGOISTOČNE EVROPE [Izvod]
A.T. NATARAJAN i D. NIKOLIĆ
DUPLIKACIJA HROMOZOMA I PARAMETRI MITOTSKOG CIKLUSA ĆELIJA NIGELLA-e DAMASCENA-e [Izvod]
H. IBRAHIM, S. SHANNON i R. W. ROBINSON
VISOKA PIGMENTACIJA »hp« GENA I NASTAJANJE ANTOCIJANA U HIPOKOTILIMA KLIJAVACA PARADAJZA [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 1 (1969),
str: 5-10
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PROUČAVANJE BIOSINTEZE PROTEINA U BAKTERIJA I U VIŠIH BILJAKA
M. DENIĆ
Institute for the Application of Nuclear Energy in Agriculture, Veterinary-Medicine and Forestry –Zemun
Izvod
Radi bližeg upoznavanja procesa biološke sinteze proteina u bakterija (Escherichia coli) i u visih biljaka (pšenica) vršena su ispitivanja uslova potrebnih za vezivanje 1-fenilalanina sa tRNK i njegova ugrađivanja u lanac polifenilalanina u sistemu in vitro.
Ta su ispitivanja pokazala da biosinteza proteina u bezćelijskom sistemu zavisi od prisustva supernatantne frakcije, tRNK, ribozoma i mRNK (Tab. 1 i 3). Proučavajući mogućnost zamene pojedinih komponenata koje učestvuju u sintezi proteina u bakterija i u visih biljaka, utvrđeno je sledeće:
1. U reakciji vezivanja 1-fenilalanina sa tRNK zapaža se inkompatibilnost u heterologom sistemu, tj. fenilalanin se ne vezuje za tRNK iz E. coli u prisustvu supernatant frakcije iz klice pšenice i obrnuto (Tab. 2).
2. U prisustvu ribozoma iz E. coli i supernatant frakcije iz pšenice se ne može vršiti sinteza polifenilalanina. Međutim, supernatant iz E. coli u prisustvu 1-fenilalanil-tRNK i ribozoma iz pšenice sintetiše polifenilalanin (Tab. 3).
3. U slučaju kad polimerizacija polifenilalanina počinje sa 1- fenila-lanil-tRNK, nije zapažena specifičnost transfer reakcije ako su ribozomi i supernatantna frakcija iz iste vrste (Tab. 3).
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 1 (1969),
str: 11-23
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
CITOGENETIČKE OSOBINE TIPOVA VIŠNjE MARASKE
B. PEJKIĆ
Poljoprivredni fakultet, Beograd—Zemun
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 1 (1969),
str: 25-41
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
OSNOVNE KOMPONENTE VARIRANJA AMINO KISELINSKOG SAST. PROTEINA ENDOSPERMA KUKURUZA POSLE γ — ZRAČENjA
M. DENIĆ, J. DUMANOVIĆ, K. G.
BERGSTRAND i L. EHRENBERG
INEP, Zemun - Beograd, Yugoslavia, and Dept. of Biochemistry, University of Stockholm, Sweden
Izvod
Vršena su ispitivanja u cilju utvrđivanja indukovanog variranja osnovnih uzroka ukupnog variranja sadržaja i kompozicije proteina u endospermu zrna kukuruza. Ispitivanja su vršena na 76 različitih podlinija pete generacije izdvojenih iz samooplodne linije V-312 pose γ-zračenja i genetički različitih samooplodnih linija kukuruza.
Određivan je sadržaj 16 amino kiselina i ukupni sadržaj prote (izražen kao zbir sadržaja 16 amino kiselina, bez korekcije za cistein; triptofan koje nisu određivane).
Ova ispitivanja su pokazala da je indukovano značajno genetičko variranje. Podlinije pete generacije su, pretežno, imale veći sadržaj proteina dok je sadržaj lizina na primer, varirao u oba pravca. U prilog takvoj tvrdnji može poslužiti i činjenica da je variranje lizina (%/w) u znatnom stepenu bilo naslednog karaktera, što potvrđuju i vrednosti korelacionih koeficijenata između generacija (Dumanovic i Denic, 1968).
Znatan broj signifikantnih parcijalnih korelacija ukazuje na indukovano genetičko variranje u kompoziciji proteina uopšte (tab. 9 i 10).
Analizom osnovnih komponenata variranja može se uočiti razlika u variranju relativnih sadržaja proteina bogatih lizinom koji takođe, sadrže i his, arg, asp i gly, od variranja proteina deficitarnih u liz tipa zeina, koji. se karakterišu povećanim sadržajem leu i ala, a verovatno pro i glu.
Da bi se jasnije razumeli proučavani korelacioni odnosi, određivane su i neke osnovne komponente ukupnog variranja. To je prikazano jednim brojem vektora (c-vektori). Na osnovu toga je dokazano da oko 90% ukupnog variranja u relativnom sadržaju pojedinačnih amino kiselina može biti prikazno sa 6 vektora u jednom 16-dimenzionalnom prostoru. Drugim rečima, oko 90% ukupnog variranja može se objasniti variranjem u relativnim količinama 6 glavnih proteinskih komponenata („frakcija proteina“).
Ma da se definitivno izjednačavanje ovih vektora sa određenim proteinima (frakcijama proteina) u ovom momentu ne bi moglo dati, dobijeni rezultati su u punoj saglasnosti sa variranjem relativnih količina proteina bogatih lizinom (koji takođe, sadrže na primer his, arg, asp, gly) i proteina tipa zeina deficitiranih u pogledu ovih amino kiselina. Isto tako, dobijena je jasnija predstava o strukturi ukupnog variranja u pogledu sadržaja i kompozicije proteina.
Neke linije sa visokim sadržajem lizina imaju potencijalnu vrednost za oplemenjivanje kukuruza na poboljšani kvalitet proteina.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 1 (1969),
str: 43-58
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
NEKE ODLIKE HIBRIDNIH BREZA NASTALIH UKRŠTANjEM VRSTA SA RAZLIČITIM BROJEM HROMOZOMA
M. JOVANOVIĆ i A. TUCOVIĆ
Institut za šumarstvo i drvnu industriju, Beograd
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 1 (1969),
str: 59-69
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
O PREDVIDLJIVOSTI HETEROTIČNOG EFEKTA KOD DROSOPHILA PSEUDOOBSCURA I. DROSOPHILA MELANOGASTER
D. MARINKOVIĆ
Prirodno-matematički fakultet i Institut za biološka istraživanja, Beograd
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 1 (1969),
str: 71-79
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
KOMPARATIVNA KARIOTIPSKA ANALIZA TRI POPULACIJE JELENA (CERVUS ELAPHUS L.) IZ SREDNJE I JUGOISTOČNE EVROPE
S. ŽIVKOVIĆ, I. ISAKOVIĆ i Mirjana MILOŠEVIĆ
Institut za biološka istraživanja - Beograd i Operativno-naučni institut »Dr Ilija Buričić« - Bilje
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 1 (1969),
str: 81-85
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
DUPLIKACIJA HROMOZOMA I PARAMETRI MITOTSKOG CIKLUSA ĆELIJA NIGELLA-e DAMASCENA-e
A. T. NATARAJAN i D. NIKOLIĆ
Biochemistry Department, University of Stockholm, Sweden
Izvod
Primarni meristemi korena N. damascena-e tretirani su 3 sata u rastvoru tricijum timidina (5 μCi/rnl.), a zatim su držani u mraku na 18°C Fiksacija je vršena u rastvoru po Carnoy-u i posebnim postupkom pripremani autoradiografski preparati. Na ovako pripremljenim preparatima ispitivana je učestalost obeleženih ćelija u deobi u toku celog vremena reparacije i to svaka 2 časa u toku prvih 12 časova, a nadalje svakih 4 časa do 64 časa. Vršena su takođe i ispitivanja načina obeležavanja hromozoma. Iz indeksa obeležavanja uzetog u funkciji vremena (si. 1) izračunato je vreme trajanja različitih faza mitotskog ciklusa, koje je iznosilo: presinteze (Gt) = = 10,5; sinteza (S) = 7; faze postsinteze DNK (G2) = 10 i faze mitoze M = = 2,5 časa, sa ukupnim trajanjem mitotskog ciklusa od 30 časova.
Analizom načina replikacija pojedinačnih hromozoma nije zapaženo prisustvo kasnijih replikacija, što ukazuje na odsustvo heterohromatinskih regiona u ispitivanom materijalu. Posto takvi regioni obično sadrže veliki broj indukovanih hromozomskih aberacija, i kako N. damescena ima velike hromozome (si. 1) pogodne za citološka proučavanja, ovakva ispitivanja mogu pružiti značajan doprinos u razjašnjenju prirode hromozomskih aberacija.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 1, broj 1 (1969),
str: 87-94
© 1969 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
VISOKA PIGMENTACIJA »hp« GENA I NASTAJANJE ANTOCIJANA U HIPOKOTILIMA KLIJAVACA PARADAJZA
H. IBRAHIM, S. SHANNON i R. W. ROBINSON
Wheat and Barley Section, Ministry of Agriculture, Giza. Cairo, UAR and Department of Vegetable Crops, New York State Agric. Exp. Station, Geneva, USA
Izvod
Gen za visoku pigmentaoiju utiče i na mnoge fiziološke procese koji na izgled nisu srodni. On dovodi do povećanja sadržaja karotinoida, hlorofila, askorbinske kiseline, čvrstine plodova i krtosti stabla. Nedavno je otkriveno od strane Kerr-a da se »hp« klijavci razlikuju od normalnih po tome sto stvaraju crvenkasti pigment u podzemnom delu hipokotila. Imajući u vidu različite plejotropske efekte »hp«, smatrali smo da bi bilo od interesa da se odrede »hp« klijavci i utvrdi biohemijska priroda pigmenta.
Nađeno je da je najbolji metod za identifikovanje ovog pigmenta etioliranje klijavaca dok ne dostignu visinu od jednog inča, posle cega se izlazu svetlosti (2000 F. C.) u kratkom periodu, a zatim se ponovo čuvaju u mraku u toku jednog Hi dva dana. Pri ovome je bolje ako se biljke seju u zemljište nego u petri kutije.
Pomoću papirne hromatografije je utvrđeno da se pigment sastoji od antocijanina. Antocijanini »hp« i normalnog tipa su acilovani diglukozidi. Hidroliza antocijaninskih pigmenata je pokazala da je petunidin glavni antocijanidin i u »hp« i u normalnim biljkama, a kod oba tipa su utvrđene manje količine malvidina kao i tragovi delfieidina. I »hp« i normalni tip su imali iste aglukone, šećere i acil grupe. Tako, »hp« utiče na brzinu stvaranja jedinjenja u pravcu povećanja finalnih produkata. Moguće je, isto tako, da »hp« učestvuje u ubrzanju oksidaciono-redukcionih procesa u biljci.