GENETIKA, Vol. 20, broj 3 (1988)
R.K. GUPTA i S.P. SINGH
GENETIČKA ANALIZA SVOJSTAVA RANOSTASNOSTI ŠAFRANJIKE (CARTHAMUS TINCTORIUS L.) [Izvod]
Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ, R. KASTORI i Maja VOJVODIĆ
NASLEĐIVANjE UKUPNE POVRŠINE, DUŽINE I SUVE MATERIJE KORENA KOD HIBRIDA PŠENICE [Izvod]
Mira PEJČINOVIĆ
CITOTIPOVI VRSTE ALLIUM ROSEUM L. U MEDITERANSKOM PODRUČJU JUGOSLAVIJE [Izvod]
S.C. SHARMA i G.S. GUPTA
RAZVOJ SEKUNDARNIH TIPOVA TRITICALE IZ UKRŠTANjA FORME TRITICALE (X TRITICOSECALE WITTAMACK) SA PŠENICOM (TRITICUM AESTIVUM L.) [Izvod]
Vesna LAZIĆ-JANČIĆ, M. DENIĆ i Lj. TOPISIROVIĆ
UPOREDNA ANALIZA PROTEINA SLOBODNIH I VEZANIH RIBOZOMA IZ NORMALNOG OPAQUE-2 MUTANTA KUKURUZA [Izvod]
R. PETROVIĆ, O. STOJNIĆ i M. IVANOVIĆ
GRUPA ZRENJA, POTENCIJAL RODNOSTI I STABILNOSTI PRINOSA KOD KUKURUZA (ZEA MAYS L.) [Izvod]
I. BAJRAKTARI, G. SAVIĆ, D. MARINKOVIĆ i A. HAJRIZI
SADEJSTVO TEŠKIH METALA NA DUŽINU PREADULTNOG RAZVIĆA KOD DROSOPHILA MELANOGASTER [Izvod]
M. IVANOVIĆ i O. STOJNIĆ
KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA PRINOS ZRNA INBRED LINIJA KUKURUZA
SELEKCIONISANIH IZ RAZLIČlTIH CIKLUSA BSSS SINTETIKA [Izvod]
N. TUCIĆ, M. MILOŠEVIĆ, D. BEJAKOVIĆ, D. CVETKOVIĆ, D. MILANOVIĆ i I. PETKOVIĆ
EFEKTI DIFERENCIJALNOG IZUMIRANJA I VELIČINE DEME NA STOPU POVEĆANjA VELIČINE POPULACIJA KOD PASULJEVOG ŽIŠKA (ACENTHOSCELIDES OBTECTUS) [Izvod]
Svetlana MILOŠEVIĆ i V. JOVANOVIĆ
ELEKTROFORETSKE KARAKTERISTIKE IZOZIMA SRNE (Capreolus capreolus L.) I: Dehidrogenaze [Izvod]
D. SAVIĆ i LJ. TOPISIROVIĆ
BAKTERIJSKI TRANSPOSONI [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 219-227
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21
Originalni naučni rad
GENETIČKA ANALIZA SVOJSTAVA RANOSTASNOSTI ŠAFRANJIKE (CARTHAMUS TINCTORIUS L.)
R.K. GUPTA i S.P. SINGH
Nacionalni istraživački institut za botaniku, Lucknow, Indija
Izvod
Proučavane su genetička varijansa i kombinaciona vrednost 10 dijalelnih ukrštanja šafranjike (Carthamus tinctorius L.) za svojstva 'broj dana do cvetanja' i 'broj dana do sazrevanja'. Grafičkom i komponentnom analizom je ustanovljena parcijalna dominantnost za svojstvo 'broj dana do cvetanja', u F1 i F2 generaciji. Analiza kombinacione vrednosti je ukazala na predominantnost aditivnog genskog delovanja. Ispoljena je visoka heritabilnost za oba proučavana svojstva - broj dana do cvetanja i broj dana do sazrevanja. Na osnovu dobijenih rezultata razmatran je i program oplemenjivanja na ranostasnost.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 229-234
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANjE UKUPNE POVRŠINE, DUŽINE I SUVE MATERIJE KORENA KOD HIBRIDA PŠENICE
Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ, R. KASTORI i Maja VOJVODIĆ
Poljoprivredni fakultet, Institut za ratarstvo i povrtarstvo 21000 Novi Sad, Jugoslavija
Izvod
U radu je proučavan način nasleđivanja parametara korenovog sistema (ukupna površina korena, dužina i sadržaj suve materije korena) kod mladih biljaka F1 generacije pšenice, nastalih ukrštanjem pet genetički divergentnih genotipova (Atlas 66, Siete Cerros, Bankut 1205, NS-Rana 2 i NS-732).
Način nasleđivanja parametara korenovog sistema bio je dominantan i superdominantan, zavisno od svojstva i kombinacije ukrštanja. Najveći deo fenotipske varijanse za dužinu korena i suvu materiju korena pripada genetičkoj, a znatno manji ekološkoj komponenti. Interakcija genetičke i ekološke komponente je bila značajna samo za dužinu korena.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 235-245
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22
Originalni naučni rad
CITOTIPOVI VRSTE ALLIUM ROSEUM L. U MEDITERANSKOM PODRUČJU JUGOSLAVIJE
Mira PEJČINOVIĆ
Zavod za farmaceutsku botaniku, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, 41000 Zagreb, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 247-253
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222.73
Originalni naučni rad
RAZVOJ SEKUNDARNIH TIPOVA TRITICALE IZ UKRŠTANjA FORME TRITICALE (X TRITICOSECALE WITTAMACK) SA PŠENICOM (TRITICUM AESTIVUM L.)
S.C. SHARMA i G.S. GUPTA
Odeljenje za oplemenjivanje biljaka, Palampur-176062, Indija
Izvod
Porodice iz pet hibridnih kombinacija između triticale i pšenice ocenjivane su u pogledu njihovog prosečnog ispoljavanja i genetičkih parametara za 15 morfoloških i kvantitativnih osobina. Varijansa za broj zrna po klasu bila je visoko signifikantna u ovim istraživanjima, a posebno su ispoljene visok genetički napredak (GA) i heritabilnost (h2) u porodicama iz ukrštanja Rahum x HS 74 i Rahum x Sonalika, gde je, takođe, zapažen visok genetički napredak i za osobinu mase 100 zrna. Porodice iz ukrštanja TL 68 x HS 74 i Rahum x Sonalika imale su visoke srednje vrednosti i vrlo zapažen genetički napredak (GA) od 108,61%, odnosno 105,84% za prinos zrna po biljci, ukazujući na visok genetički potencijal ovih kombinacija za prinos zrna.
Ova istraživanja jasno ukazuju da bi bilo perspektivno oplemenjivanje u pravcu dobijanja sekundarnih formi triticale (hibridizacijom tritikale sa pšenicom) koje bi imale nisku biljku, visok potencijal rodnosti, poboljšanu ranostasnost, dobro naliveno zrno i visok prinos.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 255-267
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.852.112
Originalni naučni rad
UPOREDNA ANALIZA PROTEINA SLOBODNIH I VEZANIH RIBOZOMA IZ NORMALNOG OPAQUE-2 MUTANTA KUKURUZA
Vesna LAZIĆ-JANČIĆ, M. DENIĆ i Lj. TOPISIROVIĆ1
Institut za kukuruz "Zemun Polje", 11000 Beograd-Zemun, Jugoslavija i
1 Centar za genetički inženjering, Beograd, Jugoslavija
Izvod
U radu je vršena uporedna analiza ribozomalnih proteina vezanih i slobodnih polizoma endosperma normalnog (W64A) i opaque-2 mutanta (W64Ao2) kukuruza, primenom dvodimenzionalne poliakrilamid gel elektroforeze. Kod oba ispitivana genotipa razdvojeno je 58 baznih proteina. Ribozomalni proteini poreklom iz dva klase polizoma (vezani, slobodni) međusobno se razlikuju bez obzira na genetsku pripadnost. Najznačajnija razlika odnosi se na smanjenu pokretljivost proteina 31 veznih polizoma. Kao posledica toga, suma baznih aminokiselina u vezanim polizomima je smanjena u oba genotipa u odnosu na slobodne polizome. Među genotipovima, razlike se javljaju na nivou proteina vezanih polizoma. U ukupnim ribozomalnim proteinima mutanta, suma baznih aminokiselina je smanjena u odnosu na istu kod normalnog genotipa, dok su asx i gly veće nego u normalnom genotipu. Ovo je u skladu sa promenom koja je zapažena u pokretljivosti proteina 50.
Sastav aminokiselina polipeptida 3+4; 20, 25, 27, 30, 31, 49, 50 iz vezanih polizoma dva genotipa je bio sličan, izuzev lizina, serina i glutamina sa glutaminskom kiselinom.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 269-279
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.17'857
Originalni naučni rad
GRUPA ZRENJA, POTENCIJAL RODNOSTI I STABILNOSTI PRINOSA KOD KUKURUZA (ZEA MAYS L.)
R. PETROVIĆ, O. STOJNIĆ i M. IVANOVIĆ
Institut za kukuruz "Zemun Polje", 11080 Beograd-Zemun, Jugoslavija
Izvod
Cilj ovoga rada bio je da: (1) utvrdi prinos i stabilnost prinosa zrna kod različiti grupa zrenja i populacija kukuruza; (2) izuči odnos prinosa i stabilnosti prinosa kao i sadržaj vode u zrnu i stabilnosti prinosa i (3) oceni parametar stabilnosti kao kriterij u selekciji kukuruza.
Utvrđen je parametar stabilnosti prinosa kod 165 hibridnih kombinacija i 12 sintetičkih populacija. Analiza stabilnosti prinosa urađena je po metodi Eberhart-a i Russel-a (1966).
Na osnovu dobijenih rezultata, hibridi ranijih grupa zrenja bili su bolje adaptirani uslovima spoljne sredine, kakvi su vladali 1987. godine, nego hibridi kasnijih grupa zrenja. Prinos zrna bio je negativno koreliran sa sadržajem vlage u zrnu. Osobina sadržaja vlage u zrnu bila je pozitivno korelirana sa parametrom stabilnosti kod FAO 500, a negativno kod FAO 100 grupe zrenja. Osobine prinosa i parametra stabilnosti bile su korelirane u različitom pravcu kod ranih i kasnih hibrida. Sintetičke populacije su se razlikovale po vrednostima parametra stabilnosti. Najjači parametar stabilnosti imala je populacija BSSS, ciji se parametar stabilnosti u svakom narednom ciklusu selekcije približavao jedinici. Inbred linija Mo 17 uticala je u pravcu povećanja stabilnosti prinosa.
Parametar stabilnosti može biti koristan kriterij u selekciji kukuruza toliko koliko je moguće njegovo predviđanje. Korišćenje parametra stabilnosti ograničavaju drastične razlike u uslovima spoljne sredine kao i grupa zrenja kojoj dotični hibridi pripadaju.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 281-291
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.172’21
Originalni naučni rad
SADEJSTVO TEŠKIH METALA NA DUŽINU PREADULTNOG RAZVIĆA KOD DROSOPHILA MELANOGASTER
I. BAJRAKTARI1, G. SAVIĆ1, D. MARINKOVIĆ2 i A. HAJRIZI1
1Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Prištini, 38000 Priština
2Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
U ovom radu je ispitivan efekat sadejstva teskih metala u laboratorijskim uslovima na dužinu preadultnog razvića kod prirodne populacije vrste Drosophila mebnogaster iz Titove Mitrovice. Analizom je obuhvaćen samo drugi par hromozoma, koji je poznatom procedurom izdvojen i stavljen u homo- (+'/+') ili heterozigotno stanje (+'/+"). U laboratorijskim uslovima su upotrebljene različite koncentracije, sastavljene kombinacijom od dva odnosno tri različita teška metala, koje su jedinke unosile u organizam zajedno sa hranom.
Naši rezultati pokazuju da su sve primenjene koncentracije značajno produžile preadultno razviće kako homozigotnih tako i heterozigotnih potomaka u odnosu na iste ili netretirane grupe. Međutim, može se reći da je najveći uticaj na produžavanje dužine preadultnog razvića potomaka ispoljilo sadejstvo olova i kadmijuma, i to ona solucija koja je sadržala najveću koncentraciju olovo acetata (0,05%) pored kadmijuma hlorida (0,01%).
Ovo značajno produžavanje dužine preadultnog razvića homozigotnih i heterozigotnih potomaka pod uticajem sadejstva teških metala može se tumačiti pod verovatnijom pretpostavkom da je sinergističko dejstvo teških metala izazvalo na hromozomima brojne promene (mutacije) koje usporavaju sukcesivne procese ove etape tj. prekasno uključuju čitav niz kanalisanih procesa.
Uzevši u celini učestalost mutacija i njihovo favorizovanje od selekcije u određenoj populaciji zavisi od uslova životne sredine u kojima zivi data populacija. Sa druge strane prirodna selekcija kod D. melanogaster ima prilično velike efekte na genetičku varijabilnost za brzinu preadultnog razvića.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 293-298
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222.78
Originalni naučni rad
KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA PRINOS ZRNA INBRED LINIJA KUKURUZA
SELEKCIONISANIH IZ RAZLIČlTIH CIKLUSA BSSS SINTETIKA
M. IVANOVIĆ i O. STOJNIĆ
Institut za kukuiuz ,,Zernun Polje", 11080 Beograd—Zemun, Jugoslavia
Izvod
Proučavana je kombinaciona sposobnost za prinos zrna samooplodnih linija kukuruza dobijenih iz različitih ciklusa povratne selekcije BSSS sintetika, B14 (Co), B73 (C5) i B84(C7) u dialelnom ukrštanju, uključujući četiri druge nesrodne linije. Tokom 1982. godine izvršena su dijalelna ukrštanja (isključujući recipročna), a uporedni ogledi hibrida F1 generacije bili su zasejani tokom 1983. i 1984. godine u Zemun Polju po slučajnom blok sistemu, u četiri ponavljanja, sa po 40 biljaka po ponavljanju i gustini od 58.6000 bilj./ha-1,
Najveći prosečan prinos u ukrštanjima BSSS linije sa drugim nesrodnim linijama, ispoljile su kombinacije sa B84, a zatim sa B73, dok su prosečno najniži prinosi dobijeni za ukrštanja sa linijom B14.
Efekti opštih (OKS) kombinacionih sposobnosti bili su u obe godine ispitivanja signifikantni (LSD 0,01) za BSSS linije (B84 i B73). Takođe, od ukupno 21 hibrida u ogledu, samo je devet ispoljilo signifikantne vrednosti (LSD 0,05 ili 0,01) za posebne kombinacione sposobnosti (PKS). U svih deset kombinacija, jedan od roditelja vodio je poreklo iz BSSS osnove.
Analiza varijanse za obe godine ispitivanja pokazuje signifikantne vrednosti za OKS i PKS, (0.01 nivo verovatnoće), dok je faktorijalnom analizom varijanse utvrđena signifikantna vrednost (0,01) samo za PKS, kao i interakcije OKS x godina i PKS x godina. Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da linije dobijene iz kasnijih ciklusa povratne selekcije pokazuju bolju OKS i PKS u odnosu na linije ranijih ciklusa.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 299-311
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.174.015.3
Originalni naučni rad
EFEKTI DIFERENCIJALNOG IZUMIRANJA I VELIČINE DEME NA STOPU POVEĆANjA VELIČINE POPULACIJA KOD PASULJEVOG ŽIŠKA (ACENTHOSCELIDES OBTECTUS)
N. TUCIĆ, M. MILOŠEVIĆ, D. BEJAKOVIĆ, D. CVETKOVIĆ, D. MILANOVIĆ i I. PETKOVIĆ
Prirodno-matematički fakultet i Institut za biološka istraživanja, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
U ovom radu analizirani su efekti diferencijalnog izumiranja i veličine lokalne populacije na stopu rasta populacija kod pasuljevog žiška (Acanthoscelides obtectus). Polazeci od Vejdove (Wade, 1977) definicije da diferencijalno izumiranje sa ili bez diferencijalne proliferacije može promeniti populacionu produktivnost, mi smo sproveli grupnu selekciju za ovu karakteristiku isključivo preko diferencijalnog izumiranja. Međutim, pokazalo se da je grupa selekcija za populacionu produktivnost nemoguća ukoliko nije praćena i diferencijalnom proliferacijom lokalnih populacija. Ipak, u ovom radu srno uspeli da definišemo neke uslove pod kojima je moguća grupna selekcija. Utvrdili smo da je stopa fenotipske diferencijacije u grupi dema tokom vremena krivolinijska i da je obrnuto proporcionalna veličini dema. Takođe, konstatovali smo da slučajno izumiranje bez diferencijalne proliferacije dema dovodi do smanjenja genetičke komponente varijanse između dema. Naši rezultati ukazuju da genetička komponenta varijanse između dema kada se analizira populaciona produktivnost uglavnom ne zavisi od veličine deme. Svi ovi rezultati diskutovani su u odnosu na postojeće, uglavnom teorijske, stavove o ulozi grupne selekcije u procesima evolucije.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 313-322
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.852'112
Originalni naučni rad
ELEKTROFORETSKE KARAKTERISTIKE IZOZIMA SRNE (Capreolus capreolus L.) I: Dehidrogenaze
Svetlana MILOŠEVIĆ i V. JOVANOVIĆ
Institut za biologiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet "Svetozar Marković", 34000 Kragujevac i
Institut za zoologiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Osnovne elektroforetske karakteristike na horizontalnom skrobnom gelu, proučavane su za 9 enzima od kojih 8 pripadaju dehidrogenazama, na uzorcima tkiva jetre i bubrega sine (Capreolus capreolus L.). Uz dehidrogenaze dodat je i malični enzim, jer se na gelovima javlja uz malat dehidrogenazu. Uzorci su uzimani iz tri različite populacije sa područja uze Srbije (Obrenovac, Smederevska Palanka, Svilajnac). Dobijeni podaci su medu prvima objavljenim za ovu vrstu i poslužile kao osnova za populaciono - genetička i sistematska proučavanja.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 20, broj 3 (1988),
str: 323-338
© 1988 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.112
Pregledni rad
BAKTERIJSKI TRANSPOSONI
D. SAVIĆ i LJ. TOPISIROVIĆ
Centar za genetičko inženjerstvo V. Stepe 283, P.O. Box 794 11001 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.