GENETIKA, Vol. 21, broj 2 (1989)
Marija RADOJČIĆ i Marija KRSTIĆ
STEROIDNI RECEPTORI: SIGNALNI ELEMENTI U TRANSKRIPCIJI [Izvod]
J. COVARRUBIAS-PRIETO, A.R. HALLAUER i K.R. LAMKEY
SLOBODNO UKRŠTANjE U F2 POPULACIJAMA KUKURUZA [Izvod]
A.K. MANDAL i S.K. SADHU
GENETIČKA STRUKTURA PRINOSA I KOMPONENATA PRINOSA CICER ARIETINUM L. [Izvod]
S.K. SADHU i A.K, MANDAL
GENETIČKA VARIJABILNOST I VEZANOST OSOBINA U CICER ARIETINUM L. [Izvod]
MILOŠEVIĆ, M., D. BEJAKOVIĆ i N. TUĆIĆ
GENETIČKA VARIJABILNOST KARAKTERISTIKA ŽIVOTNOG CIKLUSA I STARENJE KOD PASULJEVOG ŽIŠKA (ACANTHOSCELIDES OBTECTUS, SAY) [Izvod]
D. JOVIČIĆ, A. SOFRADŽIJA, M. NOVAKOVIĆ i Z. ALEČKOVIĆ
GENETIČKA ANALIZA MUTAGENIH EFEKATA FENOLA NA HUMANE LIMFOCITE [Izvod]
B.N. SINGH i A.K. SINGH
SUPRESIJA KROSINGOVERA IZMEĐU HETEROZIGOTNIH INVERZIJA DROSOPHILA ANANASSAE [Izvod]
D. JOVIČIĆ, A. SOFRADŽIJA i M. NOVAKOVIĆ
DJELOVANJE RAZLIČITIH KONCENTRACIJA "ČISTOG" I TEČNOG FENOLA NA ĆELIJE LUKA (ALIUM CEPA) [Izvod]
R. ČUKURANOVIĆ, D. MARINKOVIĆ, S. STRAHINJIĆ i V. STEFANOVIĆ
POPULACIONO-GENETIČKE ANALIZE BALKANSKE ENDEMSKE NEFROPATIJE [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 21, broj 2 (1989),
str: 97-110
© 1989 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 577.117.2
Originalni naučni rad
STEROIDNI RECEPTORI: SIGNALNI ELEMENTI U TRANSKRIPCIJI
Marija RADOJČIĆ i Marija KRSTIĆ
Institut za nuklearne nauke "Boris
Kidrič", 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Steroidni hormoni predstavljaju klasu signalnih jedinjenja koja regulišu ekspresiju odgovarajućih gena preko interakcije sa unutarćelijskim visokoafinitetnim receptorskim proteinima. lako precizni molekularni mehanizam delovanja steroidnih hormona nije objašnjen do detalja, uglavnom je usvojen model o njihovom dvostepenom delovanju. U prvom koraku, Steroidni hormon se vezuje za specifični receptorni protein i izaziva izlaganje njegovog DNK-vezujućeg mesta. U drugom koraku, aktivirani receptor interaguje sa specifičnim akceptorskim mestom na hromatinu. Rezultat ove interakcije je promena u ekspresiji specifičnih gena, koja predstavlja fiziološki odgovor ćelije. Receptorni proteini za steroidne hormone prečišćeni su skoro do homogenosti i određene su njihove fizičke i hemijske osobine. Geni za steroidne receptore su klonirani i sekvencirani, i određen je stepen njihove homologije. Postojanje zajedničke strukture receptora (izvedene iz njihove aminokiselinske sekvence) podržava stanovište o postojanju velike superfamilije gena čiji produkti su ligand zavisni transkripcioni faktori. Predloženi su različiti modeli strukture transkripcionog inicijacionog kompleksa u kome učestvuju steroidni receptori, a istraživanja čiji je cilj razjašnjavanje ove strukture su u toku-
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 21, broj 2 (1989),
str: 111-126
© 1989 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575,17 + 635.15
Originalni naučni rad
SLOBODNO UKRŠTANjE U F2 POPULACIJAMA KUKURUZA
J. COVARRUBIAS-PRIETO, A.R. HALLAUER i K.R. LAMKEY
Odeljenje za agronomiju Univerziteta u Ajovi, Ames, Ajova, SAD
Izvod
Oplemenjivači kukuruza praktikuju selekciju u F2 populacijama hibrida dobijenim ukrštanjem elitnih samooplodnih linija. Selekcija se obično započinje u F2 populaciji pre bilo kakvog slobodnog ukrštanja u populaciji. Očekivalo se da bi bilo korisno prethodno slobodno ukrštanje unutar F2 populacija, jer bi se time obezbedilo i rekombinovanje. Ovim proučavanjem su obuhvaćeni efekti slobodnog ukrštanja tokom pet generacija u F2 populacijama jednog srodnog (B73 x B84) i jednog nesrodnog (B73 x Mo17) dvolinijskog hibrida sa ciljem da se prouče promene u srednjim vrednostima genetičke varijanse uzrokovane slobodnim ukrštanjem. Korišćeni materijal je uključivao F2 populacije, njihove populacije dobijene slobodnim ukrštanjem, S1 potomstva izvedena direktno iz F2 populacija i S1 potomstva izvedena iz populacija posle pet generacija slobodnog ukrštanja unutar F2 populacija.
Ovim proučavanjima nisu nadene značajnije promene između F3 populacija i njihovih generacija nakon slobodnog ukrštanja. Zapažene su signifikantne razlike između srednjih vrednosti S1 potomstava dobijenih direktno iz F2 populacija i S1 potomstava dobijenih iz populacija nastalih slobodnim ukrštanjem tokom pet generacija. Međutim, te razlike su u većem broju slučajeva bile male. Procena genetičke varijabilnosti u F2 populacijama i populacijama dobijenim posle pet generacija slobodnog ukrštanja ukazuje da slobodno ukrštanje nije bilo efikasno u povećanju genetičke varijabilnosti. Rezultati ovih istraživanja upućuju na zaključak da slobodno ukrštanje unutar F2 populacija nije uticalo na povećanje frekvencije poželjnih rekombinacija.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 21, broj 2 (1989),
str: 127-133
© 1989 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
GENETIČKA STRUKTURA PRINOSA I KOMPONENATA PRINOSA CICER ARIETINUM L.
A.K. MANDAL i S.K. SADHU
Institut za poljoprivredu, Visva-Bharati, Sriniketan 731236, Indija
Izvod
Istraživanja su vršena sa ciljem da se prikupe neke osnovne informacije potrebne za definisanje jednog efikasnog programa oplemenjivanja. Utvrđeno je da su svojstva broj dana do cvetanja (50% biljaka), masa zrna i broj zrna po mahuni bila predominantno pod kontrolom aditivnog genskog delovanja. Neaditivni genski efekti su bili od većeg značaja za svojstvo žetvenog indeksa. Utvrđeno je da roditelji JG1265, K850, Phule G12 i BND9-3 imaju dobru kombinacionu vrednost za masu zrna, žetveni indeks i vreme cvetanja. Na osnovu dobijenih rezultata razmatrani su metodi oplemenjivanja.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 21, broj 2 (1989),
str: 135-139
© 1989 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.17 + 222.2
Originalni naučni rad
GENETIČKA VARIJABILNOST I VEZANOST OSOBINA U CICER ARIETINUM L.
S.K. SADHU i A.K, MANDAL
Institut za poljoprivredu, Visva-Bharati, Sriniketan 731236, Indija
Izvod
Istraživanja su vršena sa ciljem da se prouči genetička varijabilnost i vezanost osobina u 48 linija Cicer arietinum L. Utvrđena je značajna varijabilnost za svojstva visine biljaka, broja mahuna, broja zrna, mase zrna i prinosa zrna. Zapažena je visoka heritabilnost i očekivana genetička dobit za svojstvo masa zrna. Za broj primarnih i sekundarnih grana nađena je niska heritabilnost i nizak genetički napredak. Fenotipske i genotipske korelacije prinosa zrna sa svojstvima broja primarnih i sekundarnih grana, brojem mahuna i brojem zrna bile su pozitivne i visoke. Masa zrna je bila u negativnoj korelaciji sa brojem zrna i brojem zrna po mahuni.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 21, broj 2 (1989),
str: 141-146
© 1989 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
GENETIČKA VARIJABILNOST KARAKTERISTIKA ŽIVOTNOG CIKLUSA I STARENJE KOD PASULJEVOG ŽIŠKA (ACANTHOSCELIDES OBTECTUS, SAY)
MILOŠEVIĆ, M., D. BEJAKOVIĆ i N. TUĆIĆ
Institute of Zoology, Faculty of Science, University of Beograd i
Institute for Biological Research, 11000 Beograd, Yugoslavia
Izvod
U radu'je analizirana kvantitativno genetička varijabilnost nekoliko karakte ristika životnog ciklusa (komponenti adaptivne vrednosti) kod pasuljevog žiška (Acanthoscelides obtectus). Fekunditet ženki i dužina života ženki i mužjaka pokazivali su relativno nizak nivo genetičke varijabilnosti. Aditivna komponenta genetičke varijanse za preadultnu brzinu razvića bila je najviša. Pokazalo se, takođe, da heritabilnost u slučaju fekunditeta raste sa starošću ženki. Genetičke korelacije između karakteristika na ranim i kasnim fazama adultnog perioda razvića bile su pozitivne. U radu su razmatrane implikacije ovih rezultata na evolucione teorije starenja.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 21, broj 2 (1989),
str: 147-154
© 1989 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.224.232
Originalni naučni rad
GENETIČKA ANALIZA MUTAGENIH EFEKATA FENOLA NA HUMANE LIMFOCITE
D. JOVIČIĆ, A. SOFRADŽIJA, M. NOVAKOVIĆ i Z. ALEČKOVIĆ
Zavod za biologiju i humanu genetiku Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, 75000 Tuzla, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 21, broj 2 (1989),
str: 155-163
© 1989 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.116.12
Originalni naučni rad
SUPRESIJA KROSINGOVERA IZMEĐU HETEROZIGOTNIH INVERZIJA DROSOPHILA ANANASSAE
B.N. SINGH i A.K. SINGH
Laboratorija za genetiku, Odeljenje za zoologiju Banaras Hindu Univerziteta, Varanasi - 221005, Indija
Izvod
Proučavan je krosingover između dve vezane invazije - delta i eta, lociranih na suprotnim krakovima trećeg hromozoma Drosophila ananassae. Ove invazije su razdvojene jedna od druge sa 25% dužine trećeg hromozoma. U ovom rekombinacionoin eksperimentu korišćena su dva stoka homozigotna za delta i eta inverzije i šest stokova homozigotnih za standardnu gensku sekvencu na trećem hromozomu. Pošto su se korišćeni stokovi razlikovali po geografskom poreklu i 2L kariotipu, pojava krosovera je određivana pri različitom bekgraundu genotipa i kariotipa. Rezultati ukazuju da se pojava rekombinacija između delta i eta inverzija kad su homozigotne kreće od 0 do 0,18% u ct sa rb stoku, i od 0 do 1,83% u PB - 137A stoku. Nadalje, postoji indikacija i o međuhromozomskom efektu. Prema dobijenim rezultatima ove dve heterozigotne inverzije vrše snažnu supresiju krosingovera medu njima, uprkos velike hromozomske distance koja ih deli. Na pojavu rekombinacija utiču i bekgraund kariotipa kao i genski faktori.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 21, broj 2 (1989),
str: 165-170
© 1989 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.234.7
Originalni naučni rad
DJELOVANJE RAZLIČITIH KONCENTRACIJA "ČISTOG" I TEČNOG FENOLA NA ĆELIJE LUKA (ALIUM CEPA)
D. JOVIČIĆ, A. SOFRADŽIJA i M. NOVAKOVIĆ
Zavod za biologiju i humanu genetiku Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, 75000 Tuzla, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 21, broj 2 (1989),
str: 171-178
© 1989 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.17
Originalni naučni rad
POPULACIONO-GENETIČKE ANALIZE BALKANSKE ENDEMSKE NEFROPATIJE
R. ČUKURANOVIĆ1, D. MARINKOVIĆ2, S. STRAHINJIĆ1 i V. STEFANOVIĆ1
Institut za nefrologiju i hemodijalizu Medicinskog fakulteta u Nišu, 18000 Niš, Jugoslavija
Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Polazeći od pretpostavke da se ispoljavanje Balkanske endemske nefropatije (BEN) može zasnivati na genetičkim dispozicijama pojedinih osoba, u radu je upoređivana populaciono-genetička struktura obolelih od BEN sa populaciono-genetičkom strukturom uzorka zdravih (kontrolnih) osoba. U tom smislu je analizirana učestalost 20 morfofizioloških, slučajno izabranih, osobina koje se nalaze pod kontrolom jednog ili malog broja gena sa alternativnim, dominantno-recesivnim načinom ispoljavanja. Pretpostavku da bi se kod ova dva uzorka mogla naći razlika na nivou ispitivanih morfofizioloških osobina, moguće je objasniti na najmanje tri načina: (1) geni od kojih zavisi ispoljavanje BEN ili otpornost na činioce koji izazivaju ovu bolest, mogu istovremeno plejotropno da deluju na čitav niz drugih karakteristika i da se tako putem njih korelativno manifestuju; (2) oboleli od BEN mogu predstavljati potomke imigranata sa različitom populaciono-genetičkom strukturom, što se može manifestovati i razlikama u učestalosti takvih karakteristika kao što su npr. kvalitativne morfofiziološke odlike; (3) genetička opterećenja, koja nastaju usled povećane recesivne homozigotnosti za niz karakteristika, kod osoba obolelih od BEN predstavljaju uzrok smanjene otpornosti na spoljne činioce, koji izazivaju ovo oboljenje.
U učestalosti 5 do 20 analiziranih morfofizioloških odlika nadene su statistički značajne razlike. Imajući u vidu da su ove osobine slučajno izabrane, kao i to da su pod relativno jednostavnom genetičkom kontrolom, može se pretpostaviti da se genetičke strukture ove dve grupe razlikuju u približno 25% genskih alela.