GENETIKA, Vol. 24, broj 1 (1992)

 

B. ĐORĐEVIĆ i Radmila ĐORĐEVIĆ

MITOTIČKA CITOTOKSIČNOST U HELA ĆELIJA UZROKOVANA KOMBINOVANIM DELOVANJEM HLOROKVINA I BLAGE HIPERTERMIJE [Izvod]

 

D. MARINKOVIĆ

DINAMIKA RAZVIĆA I AKTIVNOST ENZIMA U DROSOPHILA [Izvod]

 

R. ČUKURANOVIĆ, G. RADIVOJEVIĆ-PILIĆ, B. GARZIČIĆ, P. VLAHOVIĆ, D. MARINKOVIĆ i V. STEFANOVIĆ

UČESTALOST ASOCIJACIJA AKROCENTRIČNIH HROMOZOMA U FITOHEMAGLUTININOM STIMULISANIM LIMFOCITIMA OBOLELIH OD BALKANSKE ENDEMSKE NEFROPATIJE I NJIHOVIH KLINIČKI ZDRAVIH SRODNIKA [Izvod]

 

M. PETROVIĆ, R. KASTORI, Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ, N. PETROVIĆ i D. ŠKORIĆ

NASLEĐIVANJE PARAMETARA VODNOG REŽIMA KOD SUNCOKRETA [Izvod]

 

M. BABIĆ and Zorica PAJIĆ

INERAKCIJA GENOTIPA I SPOLJNE SREDINE NA ISPOLJAVANJE ZAPREMINE KOKIČAVOSTI KOD HIBRIDA KUKURUZA KOKIČARA (ZEA MAYS L.) [Izvod]

 

M. DRAGANIĆ  i B. BORIĆ

PROGNOZA OTPORNOSTI HIBRIDA KUKURUZA PREMA TRULEŽI STABLA NA OSNOVU STEPENA OTPORNOSTI RODITELJSKIH KOMPONENATA [Izvod]

 

Đ. JOCKOVIĆ, M. VIDIĆ i Milica HRUSTIĆ

NASLEĐIVANJE BROJA GRANA SOJE [Izvod]

 

Zorica PAJIĆ, M. BABIĆ i Milica RADOSAVLJEVIĆ

UTICAJ EKOLOŠKIH FAKTORA NA PROMENE UGLJENOHIDRATNOG  SASTAVA ZRNA KUKURUZA ŠEĆERCA (ZEA MAYS L. SACCHARATA) [Izvod]

 

S.P. SINGH an J.P. SRIVASTAVA

DIJALELNA ANALIZA U DOLICHOS LAB LAB MEDIK [Izvod]

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 1 (1992), str: 1-7
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

Originalni naučni rad

 

 

MITOTIČKA CITOTOKSIČNOST U HELA ĆELIJA UZROKOVANA KOMBINOVANIM DELOVANJEM HLOROKVINA I BLAGE HIPERTERMIJE

 

B. ĐORĐEVIĆ i Radmila ĐORĐEVIĆ

 

Odeljenje za radijacionu onkologiju Zdravstvenog istraživačkog centra Državnog univerziteta  New York-a u Brooklyn-u, Brooklyn, NY 11203, SAD

 

 

Izvod

 

Navedeni podaci ukazuju da hlorokvin pri koncentraciji od 0.1 mM, a u kombinaciji sa blagom toplotom, postaje veoma toksičan za HeLa ćelije u mitozi. U toku nekoliko časova po stvaranju sinhronih kultura iz mitotičnih ćelija, ove kulture ostaju osetljive prema delovanju toplote i hlorokvina. U diskusiji se razmatra mehanizam delovanja tog kombinovanog tretmana, kao i klinički značaj tog nalaza.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 1 (1992), str: 7-11
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

Originalni naučni rad

 

 

DINAMIKA RAZVIĆA I AKTIVNOST ENZIMA U DROSOPHILA

 

D. MARINKOVIĆ

 

Bioloski fakultet PMF, Univerzitct u Beogradu 11000, Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

U nizu radova objavljenih tokom proteklih sedam godina, potvrđen je nalaz da je aktivnost većine analiziranih gensko-enzimskih sistema značajno povećana kod individua D. melanogaster iD. subobscura sa brzim embrionalnim i ukupnim preadultnim razvičem. Razlike postoje između eksperimenata, lokaliteta, populacija i vrsta (Tabele 1 i 2), ali se razlika u dinamici metabolitičkih procesa jasno ispoljava između jedinki sa različitom dinamikom ontogenetskog razviča.

Proučavanje individualne varijabilnosti za enzimsku aktivnost može biti od izuzetne važnosti za utvrđivanje odnosa između genske regulacije, kontrole metabolizma i determinacije procesa razvića. Drosophila je model organizam kod koga je po prvi put sagledan odnos između ovako složenih bioloških procesa, sa kompleksnom poligenom determinacijom. Može se očekivati da če se korelacije između ovih osnovnih adaptivnih procesa uskoro ustanoviti i kod drugih vrsta organizama, a posebno kod kičmenjaka i sisara.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 1 (1992), str: 13-18
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 576.316.2

Originalni naučni rad

 

 

UČESTALOST ASOCIJACIJA AKROCENTRIČNIH HROMOZOMA U FITOHEMAGLUTININOM STIMULISANIM LIMFOCITIMA OBOLELIH OD BALKANSKE ENDEMSKE NEFROPATIJE I NJIHOVIH KLINIČKI ZDRAVIH SRODNIKA

 

R. ČUKURANOVIĆ1, G. RADIVOJEVIĆ-PILIĆ2, B. GARZIČIĆ2, P. VLAHOVIĆ1, D. MARINKOVIĆ3 i V. STEFANOVIĆ1

 

1Institut za nefrologiju i homodijalizu Medicinskog fakulteta u Niš, 18000 Niš

2Institut za zaštitu majke i deteta, 11070 Beograd, Jugoslavija

3Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Učestalost asocijacija akrocentričnih hromozoma, u fitohemaglutinin (PHA)-stimulisanim limfocitima, ispitivana je u 7 bolesnika sa Balkanskom endemskom nefropatijom (BEN) i početnom hroničnom bubrežnom insufici-jencijom, 6 klinički zdravih srodnika bolesnika sa BEN i 8 zdravih osoba iz Niša.

Nisu ustanovljene statistički značajne razlike među ispitivanim grupama u učestalosti asocijacija akrocentrika, odnosno u parametrima relevanlnim za ovaj fenomen.

Pojava povećane učestalosti asocijacija akrocentričnih hromozoma, koja je verifikovana kod izvesnih hereditarnih oboljenja, se prema tome ne može smatrati karakteristikom BEN.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 1 (1992), str: 19-26
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.523:633.85

Originalni naučni rad

 

 

NASLEĐIVANJE PARAMETARA VODNOG REŽIMA KOD SUNCOKRETA

 

M. PETROVIĆ, R. KASTORI, Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ, N. PETROVIĆ i D. ŠKORIĆ

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Poljoprivredni fakultet, 21000 Novi Sad, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Odabrano je osam inbridovanih linija i četiri F1 hibrida suncokreta. Ispitivan je način nasleđivanja aktivnosti NR, sadržaja prolina, intenzitet transpiracije i relativnog sadržaja vode. Ustanovljene su značajne razlike u srednjim vrednostima inbridovanih linija i hibrida za sva svojstva, kod kontrole i u uslovima suše, izuzev za relatvni sadržaj vode kod kontrole.

Aktivnost NR bila je za oko dva puta niža u uslovima suše nego kod kontrole. I intenzitet transpiracije je bio viši kod kontrole. Nasuprot ovome, sadržaj prolina, kao jedan od parametara otpornosti na sušu, bio je oko pet puta viši u uslovima suše nego kod kontrole.

Način nasleđivanja ispitivanih fizioloških paramctara bio je intermedijaran, dominantan ili superdominantan, zavisno od svojstva i kombinacije ukrštanja.

Genotipski i fenotipski koeficijenti varijacije za navedena svojstva bili su visoki. Na veći udeo genetičke u odnosu na ekološku varijansu za večinu svojstava, ukazuju i visoke vrednosti heritabilnosti u širem smislu.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 1 (1992), str: 27-32
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.524.01:635.15.2

Originalni naučni rad

 

 

INERAKCIJA GENOTIPA I SPOLJNE SREDINE NA ISPOLJAVANJE ZAPREMINE KOKIČAVOSTI KOD HIBRIDA KUKURUZA KOKIČARA (ZEA MAYS L.)

 

M. BABIĆ and Zorica PAJIĆ

 

Institutza kukuruz "Zemun Polje", 11080 Beograd-Zemun, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Proučavan je uticaj ekoloških faktora na ispoljavanje osobina važnih za kvalitet kukuruza kokičara. Odabrano je devet hibrida kukuruza kokičara koji su sejani u dve lokacije (ZPSC611k, ZPTC610k, ZPSC601k, ZPTC501k, P608, Exp 72107, Exp 63106, Ag7566, Exp 72122).

Analiza varijanse proučavanih osobina (zapremina kokičavosti i broj zrna u 10 grama) pokazuje da postoje vrlo značjnc razlike između hibrida, lokacija u kojima su gajeni i interakcija hibrid x lokacija. To ukazuje da na ispoljavanje navedenih osobina, pored genetičke varijanse veliki udeo ima ekološka varijansa i varijansa interakcije genotip x spoljna sredina (lokacija).

Koeficijent korelacije između broja zrna u 10 grama i zapremine kokičavosti ima pozitivnu vrednost (0,193), što znači da se sa povećanjem broja zrna u 10 grama (sitnije zrno sa većim udelom tvrdog endosperma), povećava i zapremina kokičavosti, i obrnuto.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 1 (1992), str: 33-40
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 635.15:631.523:6315, 527.8

Originalni naučni rad

 

 

PROGNOZA OTPORNOSTI HIBRIDA KUKURUZA PREMA TRULEŽI STABLA NA OSNOVU STEPENA OTPORNOSTI RODITELJSKIH KOMPONENATA

 

M. DRAGANIĆ  i B. BORIĆ

 

Institut za zaštitu bilja i životnu sredinu, 11000 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

U ovom radu ispitivana je otpornost 6 inbred linija i 15 F1 hibrida kukuruza prema prouzrokovačima truleži Fusarium culmorum i Fusarium sporoirichoidse var. tricinctum u poljskim uslovima.

Uporedni ogled linija i hibrida kukuruza bio je postavljen 1985. godine na eksperimentalnom polju Instituta za kukuruz, Zemun Polje po slučajnom blok sistemu u 4 ponavljanja po 25 biljaka u ponavljanju. Nakon svilanja obavljena je inokulacija stabla kukuruza u sredinu druge internodije sa navedenim uzročnicima obolenja, koristeći toolh-pick metod (Young, 1943). Ocena stepena otpornosti obavljena je u vreme berbe po skali 1 = najniži stepen otpornosti, 9 = najviši stepen otpornosti (Hooker & Draganic,1980).

Testiranje jednakosti izmedu stvarne i teoretske otpornosti obavljeno je na osnovu Hi-kvadrat testa za n-1 stepena slobode.

Na osnovu dobijenih rezultata Hi-kvadrat vrednost potvrđuje hipotezu o jednakosti stvarne i teoretskc otpornosti, kao i to da je formula TOFi = 3P1 = P2/4 podobna za izračunavanjc odnosno predviđanje otpornosti stabla kukuruza prema prouzrokovačima truleži Fusarium culmorum i Fusarium sporoirichoides var. tricinctum.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 1 (1992), str: 41-48
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.527.11

Originalni naučni rad

 

 

NASLEĐIVANJE BROJA GRANA SOJE

 

Đ. JOCKOVIĆ, M. VIDIĆ i Milica HRUSTIĆ

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Urađena su dialelna ukrštanja četiri divergentna genotipa soje (Hei He No, 3, NS-10, D. Grungelbe-A, Harosoy 63) u cilju ispitivanja načina nasleđivanja, heritabilnosti, kombinirajučih sposobnosti i komponenata genetičke varijanse broja grana po biljci soje u F1 i F2 generaciji.

Analiza varijanse kombinirajućih sposobnosti rađena je po G r i f f i ng-u (1956), metod 2, model 1. Analiza komponenti genetičke varijanse rađena je po metodi Jinks-a (1954), Hayman-a (1954) i Mathera and Jinks-a (1971).

Ustanovljene su značajne razlike u broju grana po biljci soje između roditelja i hibrida F1 i F2 generacije. Broj grana po biljci u F1 generaciji najčešće je pokazao heterozis, dok je u F2 generaciji ustanovljena dominacija, parcijalna dominacija, inter-medijarnost i negativan heterozis.

Neadilivna komponenta genetičke varijanse imala je predominantnu ulogu u nasleđivanju broja gena po biljci u F1 generaciji, dok je u F2 generaciji uticaj aditivnih efekata gena bio veći.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 1 (1992), str: 49-56
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 634.0.15:633.15.2

Originalni naučni rad

 

 

UTICAJ EKOLOŠKIH FAKTORA NA PROMENE UGLJENOHIDRATNOG  SASTAVA ZRNA KUKURUZA ŠEĆERCA (ZEA MAYS L. SACCHARATA)

 

Zorica PAJIĆ, M. BABIĆ i Milica RADOSAVLJEVIĆ

 

Instititut za kukuruz "Zemun Polje", 11080 Beograd - Zemun, Yugoslavia

 

 

Izvod

 

Praćenc su promene ugljenohidratnog sastava zrna kukuruza šećerca po fazama zrenja, odnosno po isteku 10, 15, 20, 25 i 30 dana od oplodnje. Za ispitivanja su odabrana dva hibrida kukuruza šečerca - ZPSC213su i ZPSC301su, koja su gajena u Zemun Polju tokom 1989. i 1990. godine.

Ugljenohidratni sastav zrna proučavanih hibrida je određivan metodom visokopritisne hromatografije na koloni sa hemijski vezanom stacioniranom fazom tipa NH2 i polarnom mobilnom fazom acetonitril-voda.

Ugljenohidratni sastav zrna hibrida kukuruza šećerca se menjao tokom procesa zrenja, i to tako što se smenjivao procentualni udeo fruktoze i glukoze, uz istovremeni porast procentualnog udela saharoze, sve do postizanja njene maksimalne vrednosti (u fazi 25 dana od oplodnje), posle čega su se odvijale suprotne promene (Tab. 1 i 2; SI. 1 i 2).

Utvrđene su značjne razlike (fruktoza) i vrlo značajne (glukoza) u udelu pojedinih šećera po fazama zrenja u zavisnosti od spoljnih činilaca, odnosno godine gajenja (Tab. 3). Utvrđena je jaka korelativna veza (0,76**) izmedu glukoze i fruktoze, što ukazuje na to da se sa povećanjem sadržaja glukoze povećava i sadržaj fruktoze, i obrnuto (Tab. 4).

Između sadržaja saharoze i fruktoze i sadržaja saharoze i glukoze nađene su jake negativne vrednosti koeficijenta korelacije (-0,928* ) i (-0,947**), što znači da se sa povećanjem sadržaja saharoze smanjuje sadržaj glukoze i fruktoze, i obrnuto (Tab. 4).

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 1 (1992), str: 57-68
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.527.11:631.527.8

Originalni naučni rad

 

 

DIJALELNA ANALIZA U DOLICHOS LAB LAB MEDIK

 

S.P. SINGH and J.P. SRIVASTAVA

 

Nacionalni institut za botaniku, Lucknow-226001, Indija

 

 

Izvod

 

Istraživanja su vršena sa ciljem da se ocene različiti genski sistemi uključeni u ckspresiju različtih osobina Dolichos lablab Medik. Proučavano je šest dijalelnih kombinacija (bez recipročnih ukrštanja) u F1 generaciji na prinos i pet komponenata prinosa. Analiza komponenata i Wr-Vr ukazali su na glavne efekte parcijalne dominantnosti za sve osobine osim za broj zrna po mahuni. Utvrđeno je da ranostasni roditelj '7001' poseduje maksimum recesivnih alela što ukazuje da je ranostasnost kontrolisana recesivnim genima. Roditelji '6802' i 'Rajani' su posedovali maksimum dominantnih gena. Ova proučavanja su ukazala, na osnovu selekcione vrednosti i ispoljene performanse per se, da su roditelji '6802', 'Rajani' i 'KT2' perspektivni. Na osnovu ustanovljene genske akcije diskutovani su i mogući metodi oplemenjivanja.

 

Povratak na sadržaj