GENETIKA, Vol. 24, broj 3 (1992)
Kosana KONSTANTINOV, Snežana MLADENOVIĆ, Bojana TADIĆ, Vesna ŠUKALOVIĆ i J. DUMANOVIĆ
UTICAJ STRANIH GENA NA IZMENU PROFILA I AKTIVNOSTI ENZIMATSKIH SISTEMA U TRANSGENIM BILJKAMA KUKURUZA [Izvod]
Branka B. LOTHROP, Dragana RADOVIĆ, Ljiljana VAPA, Zorana BANOVAČKI i A. VUJIĆ
MORFOLOŠKA I IZOZIMSKA VARIJABILNOST IZOLOVANIH POPULACIJA VRSTE AEDES COMMUNIS (DE GEER, 1776) (DIPTERA: CULICIDAE) [Izvod]
Snežana MEZEI i L. KOVAČEV
REGENERACIJA BILJAKA ŠEĆERNE REPE (Beta vulgaris L.) IZ ĆELIJA KALUSA [Izvod]
Ljiljana VAPA, R. KASTORI, B. BAO-ZHANG
VARIJABILNOST PROTEINA U KINESKIM SORTAMA PŠENICE [Izvod]
Ljiljana VAPA, B. ANDRIĆ, Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ i M. JOST
NASLEĐIVANJE GLUTENINA VELIKE MOLEKULSKE MASE KOD PŠENICE (Triticum aestivum L.) [Izvod]
G. DRINIĆ, L. KOJIĆ, M. BABIĆ i Jelena VANČETOVIĆ
VlŠESTRUKA REGRESIONA ANALIZA ZA PRINOS ZRNA I VAŽNIJE AGRONOMSKE OSOBINE KUKURUZA (ZEA MAYS L.) [Izvod]
Jelena VANČETOVIĆ, G. DRINIĆ i M. BABIĆ
PARAMETRI STABILNOSTI ZA PRINOS ZRNA KOD TOP-CROSS HIBRIDA KUKURUZA (ZEA MAYS L.) [Izvod]
V. ISAJEV i I. DORMLING
FOTOPERIODSKA KONTROLA RASTA I PRESTANKA RASTA KOD 30 HALF SIB FAMILIJA OMORIKE (PICEA OMORIKA/PANC./ PURKYNE) [Izvod]
M. KUBUROVIĆ, M. PAVLOVIĆ i M. MILOVANOVIĆ
NASLEĐIVANJE PRIMARNIH KORENOVA KOD OZIME PŠENICE [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 3 (1992),
str: 145 - 161
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.17.635.15
Originalni naučni rad
UTICAJ STRANIH GENA NA IZMENU PROFILA I AKTIVNOSTI ENZIMATSKIH SISTEMA U TRANSGENIM BILJKAMA KUKURUZA
Kosana KONSTANTINOV, Snežana MLADENOVIĆ, Bojana TADIĆ, Vesna ŠUKALOVIĆ i J. DUMANOVIĆ
Institut za kukuruz "Zemun Polje" 11081 Zemun-Beograd, Jugoslavija
Izvod
Transformacija genoma kukuruza je vršena unošenjem gena koji kontroliše sintezu neomicinfosfotransferaze. Unošenje gena je vršeno kokultivacijom suvog semena u rastvoru sa pRT100 plazmidom koji sadrži NPTII gen ili korišćenjem polenovih zrna kao "nosača" za istu DNK. Utvrđena je integracija, transmisija i ekspresija bakterijskog gena u transgenim biljakama T1 i T2 generacije samooplodne linije B73.
Integracija bakterijskog gena je izazvala niz promena fenotipa koje su eliminisane u procesu mejoze. Skraćenje vremena od setve do cvetanja vezano je za promenu visine stabla i dobijene su transgene ranostasne T1, T2 i T3 biljke. Neke od transgenih linija su ukljućene u proces testiranja klasičnim tehnologijama oplemenjivanja.
U tkivu koleoptila transgenih biljaka su utvrđene promene alozimskog profila u nekoliko od 16 analiziranih lokusa: Acpl, Acp4, Mdhl, Mdh2, Mdh5, beta Glu, Idh2 i Pgm2. Utvrđene su i promene aktivnosti istih enzimatskih sistema.
Dobijeni rezultati pokazuju da se unošenjem stranih gena u genom kukuruza vrši, pored integracije i transmisije stranog gena, i promena strukture i funkcije genoma kukuruza.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 3 (1992),
str: 163 -171
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 576.31
Originalni naučni rad
MORFOLOŠKA I IZOZIMSKA VARIJABILNOST IZOLOVANIH POPULACIJA VRSTE AEDES COMMUNIS (DE GEER, 1776) (DIPTERA:CULICIDAE)
Branka B. LOTHROP, Dragana RADOVIĆ, Ljiljana VAPA, Zorana BANOVAČKI i A. VUJIĆ
Institut za biologiju Prirodno-Matematičkog fakulteta 21000 Novi Sad, Jugoslavija
Izvod
Istraživana je varijabilnost populacija vrste Aedes communis (D e G e e r, 1776) sa Kopaonika i Durmitora (Jugoslavija) primenom morfološke i genetičke analize. Nivo zapaženih morfoloških razlika nije bio dovoljan da bi se mogao definisati taksonomski status posmatranih populacija. U cilju rešavanja ovog problema primenjena je analiza gensko-enzimske varijabilnosti.
Od 10 analiziranih enzima samo enzim HBD nije pokazao aktivnost. Sintezu ostalih 9 enzima kontroliše 11 genskih lokusa. U populaciji vrste Aedes communis sa Kopaonika utvrđena je prosečna heterozigotnost (H) od 26%, a prosečna polimorfnost je 18,2%. U populaciji sa Durmitora prosečna heterozigotnost (H) je 47,2%, dok je prosečna polimorfnost (P) za ovu populaciju 36,4%.
Vrednost genetičke bliskosti (I) za populacije sa Kopaonika i Durmitora iznosi I = 0,660. Vrednost genetičke udaljenosti (D) je D = 0,416, što znači da se alelna supstitucija dogodila na 41,6 od svakih 100 ispitivanih lokusa u toku odvojene evolucije. Ovakav procenat supstitucija upućuje na pretpostavku da se dve posmatrane populacije nalaze na početnom stadijumu procesa približavanja nivou odvojenih vrsta.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 3 (1992),
str: 173-179
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 633.413
Originalni naučni rad
REGENERACIJA BILJAKA ŠEĆERNE REPE (Beta vulgaris L.) IZ ĆELIJA KALUSA
Snežana MEZEI i L. KOVAČEV
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Poljoprivredni fakultet, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
Izvod
Kod pet različitih genotipova šećerne repe (Beta vulgaris L.) na eksplantatima lista, dela hipokotila i kotiledona indukovan je kalus. Testiran je uticaj genotipa, porekla eksplantata i trajanja subkulture na proliferaciju kalusa. Eksperiment je postavljen po principu trafoktorijalnog ogleda i izvršena su tri sukcesivna merenja. Indukcija adventivnih pupoljaka dobijena je u kalusu na podlogama sa 4,6µM kinetina i podlozi sa 4,4µM BA i 53,7µM NAA. Kalus je zadržao organogenu sposobnost osam meseci. Zasnovane su dve klonske populacje 41 L3K i 75 L6K. Citološkom analizom kod biljaka dobijenih organogenezom konstatovana je poliploidija i politenija u toku procesa endomitoze.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 3 (1992),
str: 181 -187
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 633.11:631.526
Originalni naučni rad
VARIJABILNOST PROTEINA U KINESKIM SORTAMA PŠENICE
Ljiljana VAPA1, R. KASTORI2, B. BAO-ZHANG3
1Prirodno-matematički fakultet, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
2Poljoprivredni fakultet, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
3Poljoprivredni Univerzitet Jiiian, Changchun, PR China
Izvod
U radu je analizirana varijabilnost proteina kod 33 jare sorte pšenice koje su selekcionirane i gaje se u Kini. Rezultati SDS-PAG elektroforeze glutenina velike molekulske mase su pokazali da u lokusu Glu-1 postoji određena alelna varijabilnost: u lokusu Glu-A1 identifikovani su aleli 1, 2* i N, u lokusu Glu-B1 aleli 7, 7+8, i 7+9, i u lokusu Glu-D1 aleli 2+12, 5+10 i 5+12. Najčešća kompozicija glutenina (35%) nađena je za alele N, 7+8, 2+12. Dve sorte, Nong Da 166 i Naixiu bile su heterogene, sadržavale su po dva biotipa. Frekvencija alela kod analiziranih sorti kretala se od 3-71%, pri čemu je u svakom lokusu po jedan alel imao znatno višu frekvenciju od ostalih, kao alel N (68%) u lokusu Glu-A1, alel 7+8 (71%) u Glu-B1, i alel 2+12 u Glu-D1.
Sadržaj proteina u zrnu se kretao od 11.99 do 16.54%, i LSD test je pokazao da u večni slučajeva postoje signifikantne razlike među sortama.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 3 (1992),
str: 189 -194
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 633.11
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANJE GLUTENINA VELIKE MOLEKULSKE MASE KOD PŠENICE (Triticum aestivum L.)
Ljiljana VAPA1, B. ANDRIĆ1, Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ2 i M. JOST3
1Prirodno-matematički fakultet, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
2Poljoprivredni fakultet, 21000 Novi Sad, Jugoslavija
3Poljoprivredni institut, 43000 Križevci, Hrvatska
Izvod
U radu je proučavan način nasleđivanja subjedinica glutenina velike molekulske mase kod raznih sorti pšenice (Triticum aestivum L.) metodom SDS-PAGE. Za analizu su korištene F1 i F2 generacija nastale ukrštanjem sorti pšenice koje se međusobno razlikuju u gluteninskim alelima kontrolisanim sa lokusa Glu-A1, Glu-B1 i Glu-D1. Rezultati su pokazali da je F1 generacija sadržavala sve subjedinice glutenina koje su posedovala oba roditelja. U F2 generaciji subjedinice glutenina su se razdvajale i nasledjivale u skladu sa Mendelovim pravilima. Razdvajanje subjedinica glutenina x-tipa sa lokusa Glu-A1, bilo je u skladu sa dominantnim (1:N, 2*:N) ili kodominantnim (1:2*) dejstvom gena. Subjedinice glutenina kontrolisane sa lokusa Glu-B1 i Glu-D1, a koje su pripadale x-, ili x- i y-tipu kontrolisali su pojedinačni geni ili čvrsto povezani geni (koji su delovali kao jedan gen) sa kodominantnim dejstvom.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 3 (1992),
str: 195 - 200
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 635.15:631.52
Originalni naučni rad
VlŠESTRUKA REGRESIONA ANALIZA ZA PRINOS ZRNA I VAŽNIJE AGRONOMSKE OSOBINE KUKURUZA (ZEA MAYS L.)
G. DRINIĆ, L. KOJIĆ, M. BABIĆ i Jelena VANČETOVIĆ
Institut za kukuruz "Zemun Polje", 11080 Beograd-Zemun, Jugoslavija
Izvod
Cilj ovog rada je da se utvrdi i odredi značajnost uticaja važnijih agronomskih osobina na prinos zrna kod kukuruza.
U radu je izvršeno izračunavanje i testiranje parametara višestruke regresije i koeficijenta puta ("Path coefficients") za prinos zrna kao zavisno promenljivu, ugla lista iznad klipa, visine biljke, broja redova zrna na klipu i dužine klipa kao nezavisno promenljivih. Za navedena proučavanja korišćeno je pet inbred linija kukuruza: Mo17, B73, L105, A632 i L233. Analizirano je deset F1 hibrida dobijenih iz dialelnih ukrštanja navedenih inbred linija ([n(n-l)]/2).
Najjača korelaciona zavisnost je utvrđena između visine biljke i prinosa zrna po biljci. lako je direktni uticaj dužine klipa na prinos zrna negativan, indirektni efekat ove osobine na prinos zrna preko visine biljke je mnogo veći i pozitivan. Dobijene visoke vrednosti koeficijenata deteminacije ukazuje da ispitivane osobine u velikoj meri utiću na prinos zrna kod kukuruza.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 3 (1992),
str: 201 - 208
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 635.15
Originalni naučni rad
PARAMETRI STABILNOSTI ZA PRINOS ZRNA KOD TOP-CROSS HIBRIDA KUKURUZA (ZEA MAYS L.)
Jelena VANČETOVIĆ, G. DRINIĆ i M. BABIĆ
Institut za kukuruz "Zemun Polje", 11080 Beograd - Zemun, Jugoslavija
Izvod
Prikazan je metod izračunavanja i testiranja parametara stabilnosti za prinos zrna u različitim uslovima spoljne sredine. Izračunati su parametri stabilnosti za prinos zrna kod top-kros hibrida kukuruza nastalih ukrštanjem devet domaćih sorti i četiri inbred linije kukuruza. Ovi top-kros hibridi prvenstveno su stvoreni radi ispitivanja kombinacione sposobnosti jugoslovenskih domain populacija kukuruza kao potencijalnog početnog materijala za selekciju. Za izračunavanje parametara stabilnosti prinosa zrna korišćen je metod Eberhart-a i Russell-a (1966). Urađena je i korelacija ranga, po Spermanu, za prinos zrna top-kros hibrida između različitih linija (testera).
Rezultati su pokazali da je parametar stabilnosti bi bio značajniji od S2d; kod ispitivanih genotipova, što znači da su se top-kros hibridi međusobno razlikovali po reakciji na bolje, odnosno lošije uslove spoljne sredine.
Na osnovu dobre kombinacione sposobnosti, kao i dobre stabilnosti prinosa zrna top-kros hibrida, odabrane su tri domaće populacije za dalji rad.
Između testera su ustanovljene razlike, kako u pogledu prinosa tako i u pogledu stabilnosti prinosa zrna. Najveće prinose imali su top-kros hibridi sa linijom B73, što ukazuje na dobru kombinacionu sposobnost domaćih jugoslovenskih sorti sa ovom linijom. Stabilnije prinose, međutim, postigli su top-kros hibridi sa linijama Mo17 i V395/31 u odnosu na hibride sa linijom B73, i posebno sa LD230.
S obzirom na značajne vrednosti koeficijenata korelacije ranga za prinos zrna između linije B73 i ostale tri inbred linije, može se zaključiti da bi B73 mogla da zameni sve ostale testere u ovom istraživanju.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 3 (1992),
str: 209-217
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.523
Originalni naučni rad
FOTOPERIODSKA KONTROLA RASTA I PRESTANKA RASTA KOD 30 HALF SIB FAMILIJA OMORIKE (PICEA OMORIKA/PANC./ PURKYNE)
V. ISAJEV1 i I. DORMLING2
1Šumarski fakultet, 11000 Beograd, Jugoslavija
2SLU - FITOTRONEN, 104 05 Stockholm, Švedska
Izvod
Testiranjem 30 half sib familija omorike u fototronu dobijeni su prvi rezultati o varijabilitetu u reakciji ovog endema na efekte fotoperiodizma. Pri dužini dana od 10 do 12 časova prestaje porast jednogodišnjih biljaka i obrazuju se terminalni pupoljci čime biljke ulaze u dormantnost. Optimalni efekti na porast se postižu pri dužini dana od 18 do 20 časova. Rezultati ilustruju pravi fotoperiodizam kod omorike, jer su dobijeni pod uticajem dnevne svetlosti. Familije polusrodnika različito reaguju na pojave fotoperiodizma, a veliki medufamilijarni varijabilitet verovatno je posledica visokog stepena heterozigotnosti materinskih stabala.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 24, broj 3 (1992),
str: 219-225
© 1992 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.527.12:633.11
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANJE PRIMARNIH KORENOVA KOD OZIME PŠENICE
M. KUBUROVIĆ, M. PAVLOVIĆ i M. MILOVANOVIĆ
Institut za istraživanja u poljoprivredi "Srbija", Centar za strna žita, 34000 Kragujevac, Jugoslavija
Izvod
Ispitivan je način nasleđivanja broja primarnih korenova kod hibrida F1 i F2 generacije iz dialelnog ukrštanja četiri sorte ozime pšenice (Sava, Libelula, Bankut 1205, Kruševačka 9083). Za ova ispitivanja uzete su biljke stare 21 dan.
Sorte su se međusobno razlikovale u broju primarnih korenova. Sava je imala najviše, a Kruševačka 9083 najmanje primarnih korenova.
Broj primarnih korenova nasleđuje se parcijalno dominantno i intermedijarno. Ova osobina je uslovljena delovanjem gena sa aditivnim i neaditivnim delovanjem.
Heritabilnost u širem smislu, bila je dosta visoka (91%).
Sorte Libelula i Sava imaju više recesivnih gena, a sorte Kruševačka 9083 i Bankut 1205 više dominantnih gena u F1 generaciji. U F2 generaciji Libelula ima više recesivnih gena, dok Sava, Bankut 1205 i Kruševačka 9083 imaju približno isto učešće recesivnih i dominantnih gena.