GENETIKA, Vol. 25, broj 1 (1993)

 

Sanja GLIŠIĆ, Ivana SAVIĆ, Vesna KNEŽEVIĆ i D. ALAVANTIĆ

POLIMORFIZAM DNK GENA ZA APOLIPOPROTEIN B (ECORI AND MSPI) I NIVOI  LIPIDA U SERUMU KOD ŽENA: STUDIJA MLADENOVAC  I. [Izvod]

 

Sanja GLIŠIĆ, Ivana SAVIĆ, Vesna KNEŽEVIĆ1, Jadranka LAZOVIĆ i D. ALAVANTIĆ

POLIMORFIZAM DNK GENA ZA APOLIPOPROTEIN B (3'HIPERVARIJABILNI REGION) I NIVOI LIPIDA U SERUMU KOD ŽENA: STUDIJA MLADENOVAC II. [Izvod]

 

M. VIDAKOVIĆ  I  R. PETROVIĆ

OPIS I NASLEĐIVANJE GENA ZA ALBINIZAM PRI  NISKIM TEMPERATURAMA U JEDNOJ LINIJI KUKURUZA (ZEA MAYS L.) [Izvod]

 

G. SARATLIĆ

ODGOVOR POPULACIJA KUKURUZA DS7U I YUSSU (Zea mays L.) NA FENOTIPSKU REKURENTNU SELEKCIJU NA POVEĆAN SADRŽAJ ULJA I PROMENA INBRED DEPRESIJE U NJIMA [Izvod]

 

D. KNEŽEVIĆ

VARIJABILNOST I NASLEĐIVANJE FORME UŠNE JAGODICE (LOBUS AURICULARIS) U HUMANOJ POPULACIJI U PROKUPLJU [Izvod]

 

Z. JERKOVIĆ, Vojislava MOMČILOVIĆ i R. JEVTIĆ

NASLEĐIVANJE LATENTNOG PERIODA 50 I USPEŠNOSTI INFEKCIJE SA PUCCINIA RECONDITA TRITICI [Izvod]

 

D. KNEŽEVIĆ Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ i D. UROŠEVIĆ

PROUČAVANJE EFEKTA GENA ZA VISINU BILJKE U DIALELNOM UKRŠTANJU KOD PŠENICE [Izvod]

 

S.R SINGH i R.K. MITAL

GEOGRAFSKA DIVERGENTNOST U ODNOSU NA GENETIČKU RAZNOVRSNOST KROMPIRA (SOLANUM TUBEROSUM L.) [Izvod]

 

D. KNEŽEVIĆ i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ

GENETIČKA ANALIZA TEŽINE ZRNA PO KLASU KOD PŠENICE [Izvod]

 

R. KRISHNA i  Z. AHMAD

VISINA BILJKE I PRODUKTIVNOST JARE PŠENICE [Izvod]

 

Đ. JOCKOVIĆ, J.R. WILCOX, H.J. XU, Milica HRUSTIĆ

MUŠKA-STERILNOST I KONKURENCIJA IZMEĐU BILJAKA U So TESTU REKURENTNE SELEKCIJE SOJE [Izvod]



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 1-9
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

Originalni naučni rad

 

 

POLIMORFIZAM DNK GENA ZA APOLIPOPROTEIN B (ECORI AND MSPI) I NIVOI  LIPIDA U SERUMU KOD ŽENA: STUDIJA MLADENOVAC  I.

 

Sanja GLIŠIĆ, Ivana SAVIĆ, Vesna KNEŽEVIĆ i D. ALAVANTIĆ

 

Institut za nuklearne nauke ,,VINČA", pp 522,11000 Beograd Dom zdravlja, Mladenovac, 11400 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Analiza polimorfizma DNK gena za apolipoprotein B urađena je kod 111 žena koje žive u Mladenovcu. Osnovni cilj ovih istraživanja bio je da se utvrdi da li postoji asocijacija između genotipova polimorfizma dužine restrikcionih fragmenata (RFLP) EcoRI i MspI gena za apo B i nivoa ukupnog holesterola u serumu, kao i LDL holesterola, HDL holesterola i triglicerida. Utvrđeno je da su heterozigoti za RFLP EcoRI (R1R2) imali statistički značajno povišene vrednosti ukupnog holesterola i LDL holesterola, kao i triglicerida, a statistički značajno snižene vrednosti HDL holesterola u odnosu na homozigote za češći alel Rl (R1R1, p < 0.05). Homozigoti za RFLP MspI (M1M1) pokazuju sličnu asocijaciju. Heterozigoti za oba polimorfizma (R1R2/M1M2) pokazuju najniže vrednosti HDL holesterola. Ispitanice su podeljene u dve grupe po vrednosti za svaku od komponenti lipidnog statusa. Ispitana jc početna hipoteza da su frekvence genotipova u pojedinim delovima slične frekvenci u celoj grupi ispitanika. Genotipovi sa retkim R2 alelom (odsustvo restrikcionog mesta EcoRI) su statistički značajno češći u grupi ispitanika sa vrednostima ukupnog holesterola većim od 5.5 mmol/1 i vrednosti LDL holesterola većim od 3.4 mmol/1.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 11-19
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

Originalni naučni rad

 

 

POLIMORFIZAM DNK GENA ZA APOLIPOPROTEIN B (3'HIPERVARIJABILNI REGION) I NIVOI LIPIDA U SERUMU KOD ŽENA: STUDIJA MLADENOVAC II.

 

Sanja GLIŠIĆ, Ivana SAVIĆ, Vesna KNEŽEVIĆ1, Jadranka LAZOVIĆ i D. ALAVANTIĆ

 

Institut za nuklearne  nauke "VINČA", pp522,11000 Beograd

1Dom zdravlja Mladenovac, 11400 Beograd, Jugoslavija

 

Izvod

 

Urađena je analiza hipervarijabilnog regiona (HVR) na 3' kraju gena za apolipoprolein B kod 111 žena iz Mladenovca. Ispitivane su frekvence 15 različitih alela hipervarijabilnog regiona, kao i njihove asocijacije sa nivoima ukupnog i LDL holesterola, HDL holesterola i triglicerida. Distribucija frekvenci HVR alela je bimodalnog karaktera sa dva pika i to na alelima 34HVR i 44HVR. Ispitanici su podeljeni prema vrednostima svake od komponenti lipid-nog statusa u dve grupe (više i niže vrednosti). Testirana je početna hipoteza da je frekvenca bilo kojeg HVR genotipa u svakoj grupi jednaka frekvenci dobijenoj u celoj populaciji. Pokazalo se da je frekvenca genotipa HVR = 36/HVR (genotip koji ima bar jedan alel sa 36 ponovaka) statistički značajno manja u grupi sa višim vrednostima LDL holesterola. Osobe sa retkim HVR > 36/HVR genotipom (bar jedan alel ima više od 36 ponovaka) imaju statistički značajno veće vrednosti ukupnog holesterola, LDL holesterola (p < 0.01) i triglicerida (p < 0.05). Ispitanici sa HVR = 36/HVR imaju statistički značajno niže vrednosti ukupnog holesterola i LDL holesterola, ali i povišene vrednosti HDL holesterola u odnosu na osobe sa druga dva genotipa, kao i statistički značajno niže vrednosti triglicerida u odnosu na osobe sa genotipom HVR > 36/HVR.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 21-25
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.523.11:635.15

Originalni naučni rad

 

 

OPIS I NASLEĐIVANJE GENA ZA ALBINIZAM PRI  NISKIM TEMPERATURAMA U JEDNOJ LINIJI KUKURUZA (ZEA MAYS L.)

 

M. VIDAKOVIĆ  I  R. PETROVIĆ

 

Institut za kukuruz ,,Zemun Polje", 11080 Beograd-Zemun, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Linija V395/31 u uslovima prohladnog i vlažnog proleća neposredno posle nicanja pokazuje simptome albinizma koji se ne razlikuju od onih koji se sreću u letalnih albino homozigota. Međutim, već formirani albino listovi ove linije vrlo brzo ozelene ukoliko temperatura poraste iznad određenog minimu-ma, koji se nalazi izmedu 15 i 18°C. Kada listovi jednom dobiju hlorofil oni ostaju zelcni čak i kada posle toga usledi duzi period niskih temperatura. Nova lisna masa, koja izraste za vreme trajanja temperatura ispod praga ozelenjavan-ja, ostaje bledo žuta (albino) do pojave novog toplog perioda kada i ozeleni.

Ukrštanje linije V395/31 sa linijama koje ne pokazuju ovu osobinu daju normalno zelene F1 generacije, dok se u F2 potomstvima pojavljuje segregacija u odnosu 3:1 normalno zelenih prema toplotno zavisnim albino biljkama. Povratna ukrštanja F1 generacija sa recesivnim roditeljem (V395/31) daju segregaciju u odnosu 1:1, dok se pri povratnim ukrštanjima sa dominantnim roditeljima dobijaju uniformno zelena potomstva neosetljiva na niske tempera¬ture.

Izveden je zaključak da opisanu pojavu albinizma pri relativno niskim temperaturama izaziva recesivni alel gena koga smo označili kao Ita 395 (low temperature-sensitive albino).

Samooplodnja recesivnih Ita 395 segreganata iz različitih F2 i BC1 gene¬racija (do S4 generacije) davale su uvek potomstva koja su ispoljavala Its 395 albinizam, iz čega je zaključeno da je ekspresija ovog gena nezavisna od genetičke sredine (genetic background).

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 27-42
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.524.02: 635.15

Originalni naučni rad

 

 

ODGOVOR POPULACIJA KUKURUZA DS7U I YUSSU (Zea mays L.) NA FENOTIPSKU REKURENTNU SELEKCIJU NA POVEĆAN SADRŽAJ ULJA I PROMENA INBRED DEPRESIJE U NJIMA

 

G. SARATLIĆ

 

Institut za kukuruz "Zemun Polje", 11080 Beograd-Zemun, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Fenotipska (masovna) selekcija na povećani sadržaj ulja izvedena je na dve populacije kukuruza (Zea mays L.). Veći direktan odgovor na selckciju registrovan je u populaciji DS7U per se nego u populaciji YUSSSU (15.13 prema 12.80% po ciklusu selekcije). Indirektan odgovor na selekciju, dobijen u inter-populacijskim ukrštanjima bio 14.35% po ciklusu selekcije. Povećani procenat ulja se odrazio na smanjenje prinosa zrna u DS7U populaciji i interpopulacijskim ukrštanjima, dok je ostao nepromenjen u YUSSSU populaciji. Inbred depresija se povećala u DS7U populaciji i interpopulacijskim ukrštanjima, dok je u populaciji YUSSSU pokazala nekonzistentan trend.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 43-49
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

Originalni naučni rad

 

 

VARIJABILNOST I NASLEĐIVANJE FORME UŠNE JAGODICE (LOBUS AURICULARIS) U HUMANOJ POPULACIJI U PROKUPLJU

 

D. KNEŽEVIĆ

 

Institut za strna žita, 34000 Kragujevac, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Cilj ovog rada je bio da se prouči učestalost alternativnih alelogena koji kontrolišu ispoljavanje tipa ušne jagodice (slobodna/prirasla) u populaciji stanovništva Prokuplja i da se ispita način nasleđivanja fenotipa ovog svojstva. U populacionom izučavanju ovog svojstva kod 810 jedinki ustanovljena je učesta-lost recesivnog alelogena od 28.6% (q = 0.54) odgovornog za ispoljavanje vezanosti ušne jagodice.

U ovom radu je nasleđivanje tipa ušne jagodice ocenjene za članove 180 porodica u Prokuplju. Pokazano je da se ovo svojstvo nasleđuje po dominantno-recesivnom tipu nasleđivanja. Analizirana učestalost alternativnih fenotipova vezanosti ušne jagodice i njihovih alelogena nije se statistički značajno razlikovala između roditelja (13.06%, q = 0.36) i dece (12.5%, q = 0.35), kao ni između polova.

Učestalost vezanosti ušnc jagodice dobijena u ovim izučavanjima pokazala je sličnost sa podacima dobijenim za ispitivane populacije iz Novog Sada, Banja Luke, Sarajeva, Nikšića, Rijeke, Titovog Vrbasa, a razlikovala se od učestalosti dobijene za izučavane populacije Titovog Užica i Niša.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 51-55
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.522.11: 633.11

Originalni naučni rad

 

 

NASLEĐIVANJE LATENTNOG PERIODA 50 I USPEŠNOSTI INFEKCIJE SA PUCCINIA RECONDITA TRITICI

 

Z. JERKOVIĆ, Vojislava MOMČILOVIĆ i R. JEVTIĆ

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

U radu su proučavani nasleđivanje, delovanje i broj gena za dužinu latentnog perioda 50 i uspešnost infekcije, kao najvažnijih karaktera nekompletne otpornosti pšenice prema Puccinia recondita tritici, u potomstvima iz ukrštanja sorti Karl i Little Club. Geni za dužinu latentnog perioda 50 i uspešnost infekcije deluju aditivno, nasleđivanje je intermedijarno za prvi, a viša uspešnost infekcije dominira za drugi karakter. Sorte se razlikuju po tri gena za oba karaktera nekompletne otpornosti. Moguće je da geni imaju pleiotropni efekat.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 57-61
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.523.11: 633.11

Originalni naučni rad

 

 

PROUČAVANJE EFEKTA GENA ZA VISINU BILJKE U DIALELNOM UKRŠTANJU KOD PŠENICE

 

D. KNEŽEVIĆ1 Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ2 i D. UROŠEVIĆ1

 

1Institut za strna žita Kragujevac, 34000 Kragujevac

2Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, 21000 Novi Sad, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

U radu je izučavano nasleđivanje, efekat gena i kombinacione sposobnosti za visinu biljaka četiri sorte pšenice i F2 generacije.

Ispitivanje je izvršeno u dialelnom ukrštanju 4x4 (bez recipročnih). Ustanovljene su značajne razlike između srednjih vrednosti roditelja. Varijansa opštih (OKS) kao i posebnih (PKS) kombinacionih sposobnosti za ovo svojstvo su visoko značajne i ukazuju da je ovo svojstvo pod kontrolom gena sa aditivnim i neaditivnim efektom gena (dominacija i epistaza). Odnos OKS/PKS ukazuje na preovlađujući uticaj gena sa aditivnim cfektom na ispoljenu genetičku varijabilnost visine stabljike.

Najbolji opšti kombinator bila je sorta Žitnica. Utvrđeno je da nasleđivanje visine biljke u F2 generaciji uključuje i aditivno i neaditivno delovanje gena.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 63-70
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.524.022:633.491

Originalni naučni rad

 

 

GEOGRAFSKA DIVERGENTNOST U ODNOSU NA GENETIČKU RAZNOVRSNOST KROMPIRA (SOLANUM TUBEROSUM L.)

 

S.R SINGH i R.K. MITAL

 

Odeljenje za genetiku i oplemenjivanje biljaka, Nacionalni botanički istraživački institut, Lucknow 226001, India

 

 

Izvod

 

Trideset dve sorte krompira (Solarium tuberosum L.) koje su predstavljale relikte neselekcionisanih Andigena sorata, sorata sa učcšćem roditelja Andigena - tuberosum, kao i sorata tuberosum poreklom iz Amerike, Evrope i Indije grupisano je na osnovu D vrednosti u 13 klastera. Na pripadnost klasterima nije uticala geografska divergentnost sorata. Glavni nalazi su bili: (1) primarna separacija je bila između sorata dobijenih iz tuberosum-a i Andigcna, pri čemu nije bilo jasne separacije vezane za područja u kojima su sorte gajene; (2) bilo je ograničeno variranje između sorata poreklom od tuberosum-a; (3) hibridne sorte su pokazivale značajnu raznolikost sa tendencijom da nalikuju na tuberosum ili Andigena sorte u zavisnosti od njihovog majčinskog roditelja (citoplazma). Diskutovan je program za razvoj sorata neutralnih na dužinu dana.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 71-75
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.523.11: 633.11

Originalni naučni rad

 

 

GENETIČKA ANALIZA TEŽINE ZRNA PO KLASU KOD PŠENICE

 

D. KNEŽEVIĆ1 i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ2

 

1Institut za strna  žita Kragujevac, 34000 Kragujevac

i

2Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu 21000 Novi Sad, Jugoslavija

 

Izvod

 

Ova istraživanja su izvedena u dialelnom ukrštanju pšenice 4x4 i dobijenoj F2 generaciji u cilju utvrđivanja načina nasleđivanja, efekta gena i genetičkih komponenti varijanse za težinu zrna po klasu.

Izračunata vrednost aditivne komponente varijanse (D) bila je manja od vrednosti za komponente H1 i H2, što ukazuje na veću ulogu dominacije u nasleđivanju ovog svojstva. Dobijena vrednost za veličinu H2/4H1 pokazuje nejednak raspored dominantnih i recesivnih gena kod roditelja, a što potvrđuju različite frekvencije (u; v) dominantnih i recesivnih alela.

Na osnovu Wr/Vr grafičke analize ustanovljen jc dominantni tip na¬sleđivanja za težinu zrna po klasu. Raspored tačaka dijagrama rasturanja je pokazao da sorta Jugoslavija poseduje najveći broj gena sa dominantnim efektom, a kod sorte Osiječanka preovlađuju geni sa recesivnim efektom.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 78-83
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC  631.524.01: 633.11

Originalni naučni rad

 

 

VISINA BILJKE I PRODUKTIVNOST JARE PŠENICE

 

R. KRISHNA i  Z. AHMAD

 

Odeljenje za oplemenjivanje biljaka i genetiku C.S. Azad Univerziteta za poljoprivredu i tehnologiju, Kampur - 208002 India

 

 

Izvod

 

Zadatak je bio da se proući odnos četiri kategorije visine sa opštom kombinacionom vrednošću (GCA) za prinos zrna i komponente prinosa. Ustanovljeno je da visina biljke pokazuje postepeni pomak u stepenu i pravcu efekata GCA od visokih i negativnih GCA efekata za visoke biljke prema visokim i pozitivnim GCA efektima i trostrukim poludvorfovima. Sorte HD1981, HD2204 K7340 i HI385 koje imaju poželjnu GCA za neke komponente prinosa, obično nisu dobri kombinatori za prinos zrna po biljci. Međutim, polupatuljasti tip d2, a zatim i tip d1 ispoljili su poželjne GCA efekte za jedan broj osobina.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 1 (1993), str: 85-91
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 631.527: 635.655

Originalni naučni rad

 

 

MUŠKA-STERILNOST I KONKURENCIJA IZMEĐU BILJAKA U So TESTU REKURENTNE SELEKCIJE SOJE

 

Đ. JOCKOVIĆ1, J.R. WILCOX2, H.J. XU2, Milica HRUSTIĆ1

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad

i

2Purdue univerzitet, W. Lafayette, Indiana,U.S.A.

 

 

Izvod

 

Cilj rada bio je da se u ,,PRO" populaciji rekurentne selekcije soje ustanovi da li korišćenje muške sterilnosti u oplemenjivanju sojei oprašivanje insektima obezbeđuju potrebnu slučajnost oprašivanja i da li je primenom retke setve u So testu izbegnut negativan efekat konkurencije između muško-fertilnih i muško-sterilnih biljaka. Primenjena je X2 test analiza odnosa cepanja i odnosa nivoa konkurencije između osnovne populacije i populacije 20% odabranih biljaka. Dobijeni rczultati ukazuju da je ukrštanje u intermating fazi rekurentne selekcije bilo slučajno. Isto tako, frekvencija različitih nivoa konkurencije u So testu ostala je nepromenjena i u populaciji 20% odabranih biljaka što potvrđuje da je primenom retke setve izbegnut negativan efekat konkurencije između muško-fertilnih i muško-sterilnih biljaka.

 

Povratak na sadržaj