GENETIKA, Vol. 25, broj 3 (1993)
I. HUSIĆ, O. STOJNlĆ, M. IVANOVIĆ i L. KOJIĆ
VIŠESTRUKA REGRESIONA ANALIZA PRI UKRŠTANJU INBRED LINIJA DOBIJENIH IZ RAZLIČITIH CIKLUSA SELEKCIJE BSSS POPULACIJE KUKURUZA [Izvod]
R. MARINKOVIĆ, D. ŠKORIĆ i B. KRSTIĆ
NAČIN NASLEĐIVANJA MASE SUVE MATERIJE KORENA, STABLA I LISTA KOD F1 HIBRIDA SUNCOKRETA (H. annuus L.) [Izvod]
Jelena VANČETOVIĆ i G. DRINIĆ
KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA KOMPONENTE PRINOSA DOMAĆIH I SINTETIČKIH POPULACIJA KUKURUZA (Zea mays L.) [Izvod]
Nevenka ALEKSIĆ
EFEKAT LEVAMIZOL HIDROHLORIDA U KULTURI HUMANIH LIMFOCITA [Izvod]
Olivera MILOŠEVIĆ-ĐORĐEVIĆ i N. BARJAKTAROVIĆ
REAKCIJA HUMANIH T LIMFOCITA U DIFERENCIRANOM I NEDIFERENCIRANOM STANJU NA DEJSTVO CITOSTATIKA U SISTEMU IN VITRO III. VINBLASTIN I COLHICIN [Izvod]
Nevenka ALEKSIĆ i Nada BARJAKTAROVIĆ
INDUKOVANJE RAZMENE SESTRINSKIH HROMATIDA (SCE) POMOĆU IVERMEKTINA [Izvod]
B. ĐORĐEVIĆ, H. MEISELMAN i W.F. DEMAS
UPOREĐIVANJE DVA METODA ODREĐIVANJA PREŽIVLJAVANJA U OZRAČENIM HIBRIDNIM SFEROIDIMA [Izvod]
Zvezdana POPOVIĆ, Gordana NIKČEVIĆ, Suzana SAVKOVIĆ, Jelena MARJANOVIĆ i Sonja PAVLOVIĆ
REGULACIJA TRANSKRIPCIJE β -GLOBINSKOG GENA [Izvod]
M. VUJOŠEVIĆ
B-HROMOZOMI U SISARA [Izvod]
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 3 (1993), str: 177-182
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.1: 635.15
Originalni naučni rad
VIŠESTRUKA REGRESIONA ANALIZA PRI UKRŠTANJU INBRED LINIJA DOBIJENIH IZ RAZLIČITIH CIKLUSA SELEKCIJE BSSS POPULACIJE KUKURUZA
I. HUSIĆ, O. STOJNlĆ, M. IVANOVIĆ i L. KOJIĆ
Institut za kukuruz "Zemun Polje", 11080 Beograd-Zemun, Jugoslavia
Izvod
Predmet proučavanja ovog rada je da se utvrdi u kojoj je meri sedam ciklusa rekurentne selekcije polusrodnika (Half-sib family selection) na prinos zrna uslovilo promene u korelativnim odnosima između osobina. Ukrštanja inbred linija dobijenih iz različitih ciklusa selekcije BSSS (Iowa Stiff Stalk Synthetic) populacije kukuruza korišćena su da bi se preko koeficijenta višestruke determinacije (R2y,i; i=1...5) procenilo zajedničko delovanje komponenti prinosa na prinos zrna. Pretpostavka je bila da najmanje tri komponente prinosa u dovoljnoj meri determinišu prinos. Koeficijenat višestruke determinacije komponenti prinosa na prinos zrna imao je veće vrednosti za ukrštanja sa linijom B84 (BSSSC7) u odnosu na odgovarajuća ukrštanja sa linijom B37 (BSSSCo). Najveći zajednički uticaj na prinos zrna za ukrštanja sa B84, odnosno B37 utvrđen je za broj redova zrna na klipu, broj zrna u redu i masu 1000 zrna.
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 3 (1993), str: 183-191
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.1: 633.85
Originalni naučni rad
NAČIN NASLEĐIVANJA MASE SUVE MATERIJE KORENA, STABLA I LISTA KOD F1 HIBRIDA SUNCOKRETA (H. annuus L.)
R. MARINKOVIĆ1, D. ŠKORIĆ1 i B. KRSTIĆ2
1Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2Institut za biologiju Novi Sad, Jugoslavija
Izvod
U radu je proučavan način nasleđivanja mase suve materije korena, stabla i lista, kombinirajuća sposobnost različitih inbred linija suncokreta za navedena svojstva i komponente genetičke varijabilnosti.
U nasleđivanju sva tri ispitivana svojstva važnu ulogu imaju i aditivna i dominantna genetička komponenta. Najbolji kombinator je linija M-6/4, a najlošiji kombinator je linija S-59. Frekvencija dominantnih gena (u) bila je veća od frekvencije recesivnih gena (v) za sva tri svojstva. Prosečan stepen dominacije (H /D) je veći od jedinice i pokazuje da se u nasleđivanju sva tri proučavana svojstva radi o superdominaciji uzevši u obzir sve kombinacije.
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 3 (1993), str: 193-205
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.1: 635.15
Originalni naučni rad
KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA KOMPONENTE PRINOSA DOMAĆIH I SINTETIČKIH POPULACIJA KUKURUZA (Zea mays L.)
Jelena VANČETOVIĆ i G. DRINIĆ
Institut za kukuruz "Zemun Polje", 11080 Beograd - Zemun, Jugoslavija
Izvod
Ispitivana je kombinaciona sposobnost pet domaćih i tri sintetičke populacije kukuruza za četiri komponente prinosa: dužinu klipa (cm), broj redova zrna, broj zrna u redu i masu 1000 zrna (g). Za istraživanje su izabrane domaće populacije pod matičnim brojevima u Kolekciji sorta Institut za kukuruz "Zemun Polje": 751, 1110b, 1571,1583 i 1219, kao i sintetici ZPSIN1, ZPEP (oba selekcionisana u Institutu za kukuruz "Zemun Polje") i američki sintetik BS13. Istraživanje predstavlja deo evaluacije navedenih populacija kao potencijalnog početnog materijala za selekciju.
Ispitivanje kombinacionih sposobnosti vršeno je metodom dialelnog ukrštanja. Izračunavanje opštih i posebnih kombinacionih sposobnosti urađeno je po Griffing-u (1956), Metod 4, mešoviti model B.
Rezultati su pokazali da aditivni genetički efekti imaju najveći uticaj na sve ispitivane osobine u ovom setu populacija, mada je i posebna kombinaciona sposobnost bila statistički značajna za tri od četiri komponente prinosa (dužinu klipa, broj redova zrna i broj zrna u redu). Interakcija OKS x lokacija bila je značajna za sve ispitivane osobine, dok interakcija PKS x lokacija nije bila značajna ni za jednu od ispitivanih osobina.
Najbolji opšti kombinatori za pojedine osobine bile su populacije: 1110b, ZPSIN1 i BS13 za dužinu klipa, ZPEP i BS13 za broj redova zrna, ZPSIN1, ZPEP i BS13 za broj zrna u redu i 1110b, 1583 i 1571 za masu 1000 zrna. Ovo ukazuje na mogućnost popravke svih ispitivanih osobina putem stvaranja kompozita od odgovarajućih populacija iz ovog istraživanja.
Zapažena je negativna korelacija između OKS za masu 1000 zrna i broj redova zrna.
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 3 (1993), str: 207-212
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 612.42
Originalni naučni rad
EFEKAT LEVAMIZOL HIDROHLORIDA U KULTURI HUMANIH LIMFOCITA
Nevenka ALEKSIĆ
Veterinarski fakultet, Univerzitet u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Levamizol hidrohlorid je anthelminlik poznat i po svom imunostimulirajućem efcktu. Njegova genotoksičnost je ispitivana metodom razmena sestrin-skih hromatida (SCE) u kulturi PHA-aktiviranih humanih limfocita. Podaci o ovoj pojavi su pomalo nejasni. Negativnu kontrolu jc prcdstavljao rastvarač, DMSO, a pozitivnu Mitomycin C. Levamizol hidrohlorid je testiran u koncentracijama 7.5, 15.0, 30.0, 60.0 i 120.0 µg/ml podloge. U dozi 15.0 i višeµg/ml podloge nivo SCE je bio statistički signifikantno viši nego u negativnoj kontroli. Povećanje nije bilo dozno-zavisno, a razlike u dozama koje su signifikantno povećale broj SCE nije bio značajan. Mutageni efekat Mitomycin-a C je potvrđen, jer je on izazvao signifikantno više SCE u poređenju sa svim prime-njenim dozama levamizol hidrohlorida.
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 3 (1993), str: 213-217
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 612.42
Originalni naučni rad
REAKCIJA HUMANIH T LIMFOCITA U DIFERENCIRANOM I NEDIFERENCIRANOM STANJU NA DEJSTVO CITOSTATIKA U SISTEMU IN VITRO III. VINBLASTIN I COLHICIN
Olivera MILOŠEVIĆ-ĐORĐEVIĆ i N. BARJAKTAROVIĆ
Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Kragujevcu, 34000 Kragujevac,
i
Klinička bolnica grada Beograda, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Cilj rada je upoznavanje sa mehanizmom i utvrđivanje pravog momenta delovanja inhibitora deobnog vretena vinblastina i colhicina na humane T limfocite. U eksperimentu je primenjena modifikovana metoda Edwards-a i Froland-a, a vinblastin u koncentraciji 5 µg/ml i colhicin 1 µg/ml dodavani su kulturama ćelija na dva načina : I - 24 sata pre inkubacije sa PHA; II - 69-og sata od početka inkubacije sa PHA. Efekat je utvđivan analizom M.I. ćelija. Analizom ćelija koje su u nediferenciranom stanju tretirane agensima zapažen je visok M.I., koji je za vinblastin iznosio 4% a za colhicin 8% prosečno po osobi. Analizom ćelija koje su u diferenciranom stanju podvrgnute tretmanu zapažen je takođe visok M.I., za vinblastin je iznosio 10%, a za colhicin 7% prosečno po osobi. Rezultati dobijeni u ovom radu pokazuju da vinblastin i colhicin odlikuje delovanje koje je specifično za određenu fazu mitoze, a da se efekat ostvaruje bez obzira na fazu u kojoj se ćelija nalazi u vreme tretmana.
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 3 (1993), str: 219-225
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 576.312
Originalni naučni rad
INDUKOVANJE RAZMENE SESTRINSKIH HROMATIDA (SCE) POMOĆU IVERMEKTINA
Nevenka ALEKSIĆ i Nada BARJAKTAROVIĆ
Veterinarski fakultet Univerziteta u Beogradu, 11000 Beograd
i
Kliničko-bolnički centar "Zvezdara", 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Ispitivana je genotoksičnost ivermeklina, antiparazitika koji se primenjuje u humanoj i vetcrinarskoj medicini. Autori su primenili test razmene sestrinskih hromatida (SCE) u kulturi PHA-aktiviranih humanih limfocita.
Medikament je testiran u koncentracijama 0.15, 0.30, 0.60, 1.20 i 2.40 µg/ml podloge. Uporedo sa ispitivanjem efekata ivermektina, izvršene su i pozitivna i negativna kontrola; za pozitivnu kontrolu poslužio je Mitomycin C, a za negativnu DMSO, supstanca u kojoj je rastvaran antiparazitik.
Ivermektin je izazvao signifikantno povećanje nivoa SCE u koncentracijama većim od 0,15µg/ml podloge. Sposobnost mitomycina C da izazove povećanu frekvenciju SCE je potvrđena - razlika je bila značajna u odnosu na sve primenjene doze antiparazitika.
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 3 (1993), str: 227-231
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.527.54
Originalni naučni rad
UPOREĐIVANJE DVA METODA ODREĐIVANJA PREŽIVLJAVANJA U OZRAČENIM HIBRIDNIM SFEROIDIMA
B. ĐORĐEVIĆ, H. MEISELMAN i W.F. DEMAS
Odeljenje za radijacionu onkologiju Zdravstvenog istraživačkog centra Univerziteta u New York-u, Brooklyn, NY 11203, SAD
Izvod
Preživljavanje posle ozračivanja HeLa ćelija kultivisanih u hibridnim sferoidima može se odrediti putem dva metoda. (1) Sferoidi koji rastu pričvršćeni na površini, označe se markerom sa spoljne strane suda, pa se na kraju inkubacionog perioda određuje postotak sferoida koji su obrazovali kolonije. Iz tog podatka se dobija srednji broj klonogena po sferoidu, a poređenjem klonogena u tretiranoj i u kontrolnoj seriji dobija se preživljavanje. (2) Tripsiniziraju se podjednaki brojevi sferoida u tretiranoj i u kontrolnoj seriji, pa se preživljavanje dobija direktnim poređenjem broja nastalih kolonija posle završenog inkubacionog perioda. Krive preživljavanja dobijene putem ova dva metoda su veoma slične.
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 3 (1993), str: 233-245
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.523.11
Originalni naučni rad
REGULACIJA TRANSKRIPCIJE β -GLOBINSKOG GENA
Zvezdana POPOVIĆ, Gordana NIKČEVIĆ, Suzana SAVKOVIĆ, Jelena MARJANOVIĆ i Sonja PAVLOVIĆ
Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
U ovom radu su dati najnoviji podaci o regulaciji transkripcije humanog, mišjeg, pacovskog i pilećeg adultnog β -globinskog gena. Naznačene su opšte i eritroid specifične cis sekvence nađene u promotoru, samom genu i 3' regula-tornom regionu adultnig β -globinskih gena. Pobrojani su eritroid specifični proteinski faktori: GATA-1, NF-E2, NF-E4 kao i eritroid nespecifični proteinski faktori: TFIID, CP1, Spl, AP-1 i drugi. Ovi proteini se vezuju za cis regulatorne sekvence u DNK i prisutni su u nukleusu u različitim količinama tokom eritroid-ne diferencijacije. Na kraju su opisani predloženi modeli za interakciju protein - DNK koja omogućava regulaciju transkripcije adultnog β -globinskog gena
Štampano
u „GENETIKA“ Vol. 25, broj 3 (1993), str: 248-258
© 1993 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.523.12
Originalni naučni rad
B-HROMOZOMI U SISARA
M. VUJOŠEVIĆ
Odeljenje za genetiku, Institut za biološka istraživanja ,,S. Stanković", 11060 Beograd, Jugoslavija
Izvod
B-hromozomi predstavljaju veoma heterogenu grupu hromozoma čija je glavna karakteristika da nisu neophodni za preživljavanje jedinki koje ih poseduju. Česti su u biljaka i insekata dok ih u sisara poseduju samo 34 vrste (Tab. 1). B-hromozomi sisara poseduju iste karakteristike kao i B-hromozomi kod ostalih organizama. Pokazuju veliku raznovrsnost u morfologiji, strukturi i ponašanju tokom mejotičkog procesa. Za B-hromozome kod sisara karakteristični su različiti tipovi interpopulacionog i intrapopulacionog variranja a prisutno je i intraindividualno variranje. lako svi vode poreklo od A hromozoma njihova dalja sudbina je različita. Objašnjenja mehanizama njihovog održavanja u populaciji nisu u potpunosti u saglasnosti sa postojećim modelima.