GENETIKA, Vol. 27, broj 1 (1995)

 

Božidar ĐORĐEVIĆ i Miroslav OPRIĆ

NEUJEDNAČEN EFEKAT 5-FLUOROURACILA NA REPRODUKTIVNU SPOSOBNOST ĆELIJA IZ RAZLIČITIH TUMORA DEBELOG CREVA, TRETIRANIH U HIBRIDNIM SFEROIDIMA [Izvod]

 

B.N. SINGH i Salomy MATHEW

GENETIČKA DIFERENCIJACIJA BROJA STERNOPLEURALNIH ČEKINJA U INDIJSKIM POPULACIJAMA DROSOPHILA ANANASSAE [Izvod]

 

Stanislav ŠESEK

CITOGENETIČKE  KARAKTERISTIKE  REGENERANATA DOBIJENIH  IZ ANTERA PŠENICE (Triticum aestivum L.) GAJENIH U KULTURI IN VITRO [Izvod]

 

Ivan HUSIĆ, Lazar KOJIĆ, Mile IVANOVIĆ, Obrad STOJNIĆ

KOMPONENTE VARIJANSE  I HERITABILNOST ZA PRINOS ZRNA I KOMPONENTE PRINOSA ZA S1 I HS POTOMSTVA KOD DVE RANE SINTETIČKE POPULACIJE KUKURUZA [Izvod]

 

Dragana JOVANOVIĆ i Dragoslav MARINKOVIĆ

RUKOST U HUMANOJ POPULACIJI I KORELACIJE  MEĐU GENETIČKI KONTROLISANIM KVALITATIVNIM OSOBINAMA [Izvod]

 

Conception DE JUANA i Maria D. OCHANHO

RANO PREŽIVLJAVANJE ADULTA IZ DVE POPULACIJE DROSOPHILA MELANOGASTER [Izvod]

 

Ivan MIHALJEV, Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ, Petar ĐOKIĆ  i Stevan PETROVIĆ

BUDUĆE POTREBE ZA PROMENE KONCEPCIJE I METODA OPLEMENJIVANJA BILJAKA [Izvod]

 

Marija ZLOKOLICA, Mirjana MILOŠEVIĆ i Ivan GERIĆ

GENETIČKA VARIJABILNOST JUGOSLOVENSKIH KOLEKCIJA KUKURUZA [Izvod]



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 27, broj 1 (1995), str: 1-9
© 1995 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.17

Originalni naučni rad

 

 

NEUJEDNAČEN EFEKAT 5-FLUOROURACILA NA REPRODUKTIVNU SPOSOBNOST ĆELIJA IZ RAZLIČITIH TUMORA DEBELOG CREVA, TRETIRANIH U HIBRIDNIM SFEROIDIMA

 

Božidar ĐORĐEVIĆ i Miroslav OPRIĆ

 

Department of Radiation Oncology State University of New York Health Science Center at Brooklyn, Brooklyn, NY 11203, USA

 

 

I z v o d

 

Osetljivost ćelija dobijenih enzimatskim digestijom iz tumora debelog creva, na 5-fluorouracil (5-FU), ispitivana je metodom hibridnih sferoida. Ova metoda meri klonogenost (proliferativnu sposobnost) ćelija koje se normalno teško kultivišu. Nađeno je da se preparati dobijeni od različitih pacijenata, razlikuju po osetljivosti na 5-FU. U pojedinim preparatima, osetljivost je bila proporcionalna koncentraciji 5-FU, kao i trajanju tretiranja, dok u drugim preparatima, proporcionalnosti nije bilo. Iz ovih podataka dalo se zaključiti da do otpornosti na 5-FU dolazi kada se ćelije zadrže u jednoj nereaktivnoj fazi ciklusa deobe, ali samo pod uslovima tretmana u hibridnim sferoidima. Značaj ovih nalaza je diskutovan u svetlu kliničke raznolikosti u ishodu tretmana sa 5-FU.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 27, broj 1 (1995), str: 11-18
© 1995 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.4

Originalni naučni rad

 

 

GENETIČKA DIFERENCIJACIJA BROJA STERNOPLEURALNIH ČEKINJA U INDIJSKIM POPULACIJAMA DROSOPHILA ANANASSAE

 

B.N. SINGH i Salomy MATHEW

 

Laboratorija za genetiku, Odeljenje za zoologiju Benaras Hindu Univerziteta, Varanasi-221005, India

 

 

I z v o d

 

Analiziran je veliki broj laboratorijskih kultura Drosophila dobijenih prirodnom oplodnjom ženki iz različitih ekogeografskih lokaliteta Indije na broj sternopleuralnih čekinja. Nađene su značajne razlike izme u broju čekinja između različitih tipova. Prosećan broj heta bio je značajno veći u ženki u poređenju sa mužjacima. Koeficijent variranja je pokazao da postoji signifikatno variranje broja heta između različitih tipova. Ovi rezultati su ukazali da postoji genetička diferencijacija ove kvantitativne osobine u indijskim populacijama D. ananassae.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 27, broj 1 (1995), str: 19-23
© 1995 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC  576.3:633.11

Originalni naučni rad

 

 

CITOGENETIČKE  KARAKTERISTIKE  REGENERANATA DOBIJENIH  IZ ANTERA PŠENICE (Triticum aestivum L.) GAJENIH U KULTURI IN VITRO

 

Stanislav ŠESEK

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Poljoprivredni fakultet Univerzitet u Novom Sadu, 21000 Novi Sad, Jugoslavija

 

 

I z v o d

 

Citogenetičke analize su izvršena u 189 zelenih regeneranata dobijenih iz antera Triticum aestivum L. gajenih u kulturi in vitro. Haploidan broj hromozoma u somatskim ćelijama (2n = 3x = 21) imalo je 49,2% ispitanih regeneranata, dok jc diploidan broj hromozoma (2n = 6x = 42) imalo 41,3% regeneranata, što znači da su 90,5% zelenih regeneranata bili ili polihaploidi ili heksaploidi. Haploaneuploidi, tj. polihaploidi sa 2n = 19, 20 ili 23 hromozoma, pojavili su se u frekvenciji od 2,1 %, dok je frekvencija diploaneuploida (heksaploidi sa 2n = 40, 41, 43 ili 44 hromozoma) bila 4,2%. Poliploida je pronađeno svega 2, i to jedan sa 2n = 8x = 56 i jedan sa 2n = 9x = 63 hromozoma, što je iznosilo 1,1% od ukupnog broja analiziranih regeneranata. Broj miksoploida, odnosno broj regeneranata kod kojih je utvrđeno prisustvo ćelija i sa haploidnim i sa diploidnim brojem hromozoma iznosio je 2,1%.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 27, broj 1 (1995), str: 25-34
© 1995 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 576.3:633.15

Originalni naučni rad

 

 

KOMPONENTE VARIJANSE  I HERITABILNOST ZA PRINOS ZRNA I KOMPONENTE PRINOSA ZA S1 I HS POTOMSTVA KOD DVE RANE SINTETIČKE POPULACIJE KUKURUZA

 

Ivan HUSIĆ, Lazar KOJIĆ, Mile IVANOVIĆ, Obrad STOJNIĆ

 

Institut za kukuruz „Zemun Polje", 11080 Beograd-Zemun, Jugoslavija

 

 

I z v o d

 

Test hibridi So familija sa inbred linijom (ZPL 39/1) kao zajedničkim testerom i odgovarajuća S1 potomstva dve rane sintetičke populacije kukuruza (ZP Syn 99/9 i ZP Syn 101/9) korišćeni su za ocenu nivoa prisutnc genetičke i fenotipske varijanse, odnosno izračunavanje heritabilnosti. Pomenuti staeističko biometrijski parametri dobijeni su na osnovu analize varijanse po Nested dizajnu - Random model.

Zadovoljavajući nivo varijabilnosti prisutan je za sve ispitivane osobine kod S1 odnosno HS potomstva obe populacije, čime je ispunjen osnovni preduslov za uspešnu primenu metoda oplemenjivanja. Nivo genetičke varijanse S1 potomstva obe populacije, za sve proučavane osobine, bio je veći od genetičke varijanse za iste osobine odgovarajućeg HS potomstva. Veći udeo genetičke u ukupnoj fenotipskoj varijansi za većinu ispitivanih osobina obe populacije, utvrđen je za ispitivana S1 u odnosu na HS potomstva.

Viši nivo prisutne genetičke varijabilnosti za prinos zrna i komponente prinosa za oba tipa proučavanog potomstva ZP Syn 101/9 u odnosu na ZP Syn 99/9 čine ovu populaciju perspektivnijom za uključivanje u programe oplemenjivanjii kukuruza.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 27, broj 1 (1995), str: 35-45
© 1995 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 576.3

Originalni naučni rad

 

 

RUKOST U HUMANOJ POPULACIJI I KORELACIJE  MEĐU GENETIČKI KONTROLISANIM KVALITATIVNIM OSOBINAMA

 

Dragana JOVANOVIĆ i Dragoslav MARINKOVIĆ

 

Biološki Fakultet Univerziteta u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija

 

 

I z v o d

 

Populaciono-genetičko istraživanje odabranih 17 genetički kontrolisanih morfo-fizioloških karakteristika je sprovedeno u uzorku od 126 levorukih (L) i istog broja desnorukih (D) osoba. Analizirane osobine su svrstane u tri grupe prema njihovoj sličnosti: čineći veći broj fenotipskih klasika, pri čemu je svaka bila predstavljena specifičnom kombinacijom osobina. Između L i D ispitanika je utvrđena značajna razlika u tipu distribucije, kao i u zastupljenosti pojedinih specifičnih kombinacija izučavanih svojstava. To bi moglo ukazivati da dobijene razlike na fenotipskom nivou mogu imati genetičku osnovu. Postojanje pojedinih preferencijalnih kombinacija osobina medu L i D ispitanicima (koje su različite) može biti posledica prisuslva različitih perferencijalnih kombinacija alelogena koji determinišu analizirana svojstva. Pretpostavljena genetička determinacija se bazira na dobijenim razlikama tri posmatrana nivoa morfo-fiziološke organizacije, pri čemu se ne bi moglo raditi o slučajnoj varijabilnosti u uzorcima levorukih i desnorukih ispitanika.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 27, broj 1 (1995), str: 47-54
© 1995 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 576

Originalni naučni rad

 

 

RANO PREŽIVLJAVANJE ADULTA IZ DVE POPULACIJE DROSOPHILA MELANOGASTER

 

Conception DE JUANA i Maria D. OCHANHO

 

Odeljenje za Genetiku Fakulteta Bioloških nauka Univerziteta Komplutense u Madridu, Španija

 

 

I z v o d

 

U radu je proučavana dinamika stope smrtnosti jedinki voćne mušice Drosophila melanogaster iz dve prirodne populacije, i to kod nevinih i seksualno iskusnih jedinki, tokom prvih trideset godina života. Broj preživelih adulta je praćen od 6. do 30. dana. tj. u vreme kada ova vrsta ima najveću seksualnu aktivnost. U pet replika, razlučen je uticaj pripadnosti različitoj populaciji, polu i načinu držanja nevinih i iskusnih jedinki. Pripadnost različitoj populaciji nije dovela do bilo kakve razlike, a način držanja jedinki sa i bez, seksualnog iskustva samo je delimično uticao (na granici značajnosti) na razlike u preživljavanju. Razlike između mužjaka i ženki su, međutim, bile visoko značajne (p < 0.01), što je više dolazilo do izražaja kod jedinki sa seksualnim iskustvom.

Dobijeni rezultati ukazuju na mogućnost da različite populacije iste vrste imaju sličnu dinamiku smrtnosti tokom reproduktivnog perioda. Sa druge strane, seksualna aktivnost modifikuje ovu dinamiku smrtnosti, i to u različitom stepenu kod mužjaka i ženki, što je manje dolazilo do izražaja kod jedinki bez prethodnog seksualnog iskustva.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 27, broj 1 (1995), str: 55 - 62
© 1995 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.1

Originalni naučni rad

 

 

BUDUĆE POTREBE ZA PROMENE KONCEPCIJE I METODA OPLEMENJIVANJA BILJAKA

 

Ivan MIHALJEV, Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ, Petar ĐOKIĆ  i Stevan PETROVIĆ

 

lnstitut za ratarstvo i povrtarstvo, Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 21000 Novi Sad, Jugoslavija

 

 

I z v o d

 

U ovom veku u oplemenjivanju biljaka jc postignut izvanredan napredak. Stvoren je veliki broj sorti i hibrida povoljnih agronomskih osobina, a potencijal za prinos je u mnogih vrsta rastao po stopi od 1% godišnje. U narednim decenijama pred oplemenjivanje biljaka postavljaju se novi zadaci. Stoga treba planirati promene u koncepciji i metodama stvaranja novih sorti. U pogledu koncepcije treba zadovoljiti zahteve koji su rezultat nastalih promena u savremenom svetu, a koji se mogu iskazati sa nekoliko glavnih pravaca: prilagoditi se globalnim klimatskim promenama, očuvati ekološku sredinu od zagađenja, povećati zdravstvenu bezbednost i nutritivni kvalitet hrane, povećati nivo i stabilnost prinosa, a uz sve to racionalizovati - povećati profitabilnost proizvodnje. U pogledu metoda i tehnika oplemenjivanja biljaka, zahvaljujući novim saznanjima u oblasti kultura „in vitro", citogenetike, molekularne genetike i genetičkog inženjerstva, proširuju se mogućnosti da se pored poboljšanja konvencionalnih metoda oplemenjivanja, uvode i nove metode i tehnike. Imajući ovo u vidu u radu se kao mogući putevi ostvarivanja savremenih zahteva identifikuju: stvaranje otpornih sorti na bolesti i štetočine, biološko suzbijanje patogenih organizama, stvaranje ekonomičnih sorti, fiksacija atmosferskog azota od neleguminoznih biljaka, iskorišćavanje heterozisa genetičkim mehanizmima, stvaranje sorti pogodnih za mehanizovanu proizvodnju i oplemenjivanje i uvođenje u proizvodnju novih biljnih vrsti.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 27, broj 1 (1995), str: 63 - 83
© 1995 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575:633.15

Originalni naučni rad

 

 

GENETIČKA VARIJABILNOST JUGOSLOVENSKIH KOLEKCIJA KUKURUZA

 

Marija ZLOKOLICA, Mirjana MILOŠEVIĆ i Ivan GERIĆ

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu. 21000 Novi Sad, Jugoslavija

 

 

I z v o d

 

Jugoslovenske kolekcije kukuruza potiču iz regiona različitih geografskih i ekoloških uslova čto bi moglo imati uticaj na njihovu diferencijaciju i adaptabilnost. Izazvana varijabilnost zavisi od regiona u kome su populacije gajene. Ispitivanje genetičke varijabilnosti i divergentnosti je značajno za selekciju i unapređenje proizvodnje kukuruza. Kolekcije starih populacija i divljih srodnika kultivisanih biljaka mogu biti značajne kao novi genetički izvori. Proučavanja ovog materijala kao mogućeg izvora novih gena agronomskog značaja, može biti izvedeno putem molekularnih markera. Ispitivanjem alozimske varijabilnosti može se doprineti upoznavanju genetičke varijabilnosti i divergentnosti ovog materijala.

 

Povratak na sadržaj