GENETIKA, Vol. 29, No.1 (1997)
Snežana MLADENOVIĆ-DRINIĆ, Kosana KONSTANTINO, Jovan ĐORĐEVIĆ i Ilija ŠATARIĆ
HETEROZIS I KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA PRINOS ZRNA SAMOOPLODNIH LINIJA KUKURUZA [Izvod]
J. SFAKINAKIS, N.D. KATSADON1S I G.L. EVGENIDIS
GCA I SCA EFEKTI I NJIHOV ODNOS SA ORIGINALNIM SAMOOPLODNIM LINIJAMA KUKURUZA (Zea mays L.) [Izvod]
Gordana ŠURLAN-MOMIROVIĆ. Zorica TOMIĆ, Ivana RALEVIĆ i Nebojsa RALEVIĆ
PROCENA GERMPLAZME KOLEKCIJE Agrostis stolonifera MULTIVARIJACIONOM ANALIZOM [Izvod]
Zoran TOMOVIĆ, Sasa ORLOVIĆ, Vojislav GUZINA i Petar IVANIŠEVIĆ
UPOREDNA ISTRAŽIVANJA RASTA I DUŽINE TRNOVA BAGREMA [Izvod]
Veselinka ZEČEVIĆ, Desimir KNEŽEVIĆ, Milanko PAVLOVIĆ i Danica MIĆANOVIĆ
GENETIČKA ANALIZA KOMPONENTI PRINOSA KOD OZIME PŠENICE (Triticum aestivum ssp. vulgare) [Izvod]
B.N. SINGH i Seema SISODIA
DOKAZI ZA PREDNOST RETKOG MUŽJAKA KOD DROSOPHILA BIPECTINATA [Izvod]
S.K. BHARGAVA and R.K. DATTA
HETEROZIS I KOMBINACIONA VREDNOST OSOBINA KOJE DOPRINOSE PRINOSU SVILE SVILENE BUBE (BOMBYX MORI LINN.) [Izvod]
Milija VELJKOVIĆ, Ivan TULIĆ i Ljiljana VOJVODIĆ
SAVREMENA C1TOGENETIČKA DIJAGNOSTIKA GAMETA I EMBRIONA ČOVEKA [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 29, broj 1 (1997),
str: 1-7
© 1997 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222.7:633.15
Originalni naučni rad
HETEROZIS I KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA PRINOS ZRNA
SAMOOPLODNIH LINIJA KUKURUZA
Snežana MLADENOVIĆ-DRINIĆ, Kosana KONSTANTINO, Jovan ĐORĐEVIĆ i
Ilija ŠATARIĆ
Institut za kukuruz „ Zemun Polje", 11081 Beograd – Zemun, Jugoslavija
I z v o d
Metodom dialelnog ukrštanja vršena su proučavanja kombinacione sposobnosti i heterozisa za prinos pet samooplodnih linija kukuruza. Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da je za prinos zrna aditivni efekat gena najznačajniji (na nivou P- 0.01) dok je neaditivni efekat gena statistički značajan
(P - 0.05). Utvrđena je najbolja kombinaciona sposobnost samooplodne linije HD120-2-4, koja je bila uključena u četiri hibridne kombinacije za koje je utvrđen visok heterozis za prinos zrna. Na osnovu analize varijanse proseka generacija tih ukrštanja metodom EBERHARDT-A i GARDNER-A (1966) utvrđene su statistički vrlo značajne vrednosti za prosečan heterozis i aditivnu epistazu.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 29, broj 1 (1997),
str: 9-14
© 1997 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.15
Originalni naučni rad
GCA I SCA EFEKTI I NJIHOV ODNOS SA ORIGINALNIM
SAMOOPLODNIM LINIJAMA KUKURUZA (Zea mays L.)
J. SFAKINAKIS, N.D. KATSADON1S I G.L. EVGENIDIS
Nacionalna fondacija za istraživanja u poljoprivredi
Institut za Žitarice 570 01 Termi, Solun, Grčka
I z v o d
Vršena su proučavanja efekata opšte (GCA) i specifične (SCA) kombinacione sposobnosti u okviru 126 dialelnih setova kukuruza formiranih u okviru programa oplemenjivanja u vremenu od 1967 do 1983. godine. U 78% ispitivanih setova GCA utvrđena je značajnost na nivou P0.01 dok je kod još 9% značajnost utvrđena na nivou P0.05, a odgovarajući procenti za SCA su 40 i 12%. Dobijeni rezultati ukazuju da je opšta kombinaciona sposobnost kod kukuruza značajnija u odnosu na specifičnu. Geni sa aditivnim dejstvom izgleda da imaju značajniju ulogu u kontroli prinosa.
Genetički materijal iz koga su razvijene samooplodne linije nije od primarnog značaja za vrednosti GCA i SCA. Izuzetak je početni materijal koji izgleda da ima značajan efekat na vrednosti SCA.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 29, broj 1 (1997),
str: 15-22
© 1997 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:519.237
Originalni naučni rad
PROCENA GERMPLAZME KOLEKCIJE Agrostis stolonifera
MULTIVARIJACIONOM ANALIZOM
Gordana ŠURLAN-MOMIROVIĆ1. Zorica TOMIĆ2, Ivana RALEVIĆ1 i Nebojsa RALEVIĆ1
1Poljoprivredni fakultet, Univerziteta u Beogradu, 1 1000 Beograd
2Institut za istraživanja u poljoprivredi ,,Srbija", Beograd 37000 Kruševac, Jugoslavija
I z v o d
U radu je kolekcionisano 35 autohtonih populacija vrste Agrostis stoloniferai L., sa užeg područja Srbije i analirane su metodama jednovarijacione i multivarijacione statističke analize. Sakupljene su biljke sa različitih prirodnih staništa: dolinskih livada - 22 populacije, brdskih livada -7 populacija i planinskih livada i pašnjaka -7 populacija. Pedeset semena svake populacije je naklijano u Petri kutijama u jesen 1991. i posle izvesnog vremena posejano u polju. Populacije vrste A.stolonifera L. su predstavljene sa tri nivoa poliploidnosti: diploidna, tetraploidna i heksaploidna. Proučen je uticaj 11 najvažnijih osobina vrste A. stolonifera L. na razdvajanje 35 populacija. Posmatrane osobine praćene su na pojedinačnim biljkama u 1992 i 1993. godini.
Rezultati klasifikacije dobijene na osnovu linearnih diskriminacionih funkcija pokazuju da postoji mala razlika između stvarnih i ocenjenih grupa.
Cilj ovih istraživanja je bio da se klasifikuje nasa kolekcija populacija vrste A. stolonfera L. pomoću multivarijacione analize primenjene na grupu kvantitativnih osobina kao što su morfo-fiziološke i agronomske sa praktičnim značajem u procesu oplemenjivanja tih trava.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 29, broj 1 (1997),
str: 23-30
© 1997 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originalni naučni rad
UPOREDNA ISTRAŽIVANJA RASTA I DUŽINE TRNOVA BAGREMA
Zoran TOMOVIĆ1, Sasa ORLOVIĆ2, Vojislav GUZ1NA2 i Petar IVANIŠEVIĆ2
1Istrašivački razvojni centar „Srbijašume“, 11000 Beograd
2Institut za topolarstvo, 21000 Novi Sad
I z v o d
Istraživanje rasta i dužine trnova hagrema (Robinia pseudoacacia L.) obavljeno je u seriji eksperimentalnih zasada vegetativnih i generativnih potomstava i provenijeničnih testova.
Statistički začajne razlike u pogledu visina stabala su konstatovane samo između klonova. Između generativnih potomstava nisu konstatovane statistički značajne razlike, što je verovatno posledica malog broja analiziranih potomstava čija su roditeljska stabla selektovana prvenstveno na osnovu kvaliteta debla, a tek posle na prirast.
Dobijeni su vrlo visoki koeficijenti naslednosti u širem (h2bs = 0,895) i u užem smislu (h2 ns = 0,792) za visine stabala šlo ukazuje na zaključak da je ovo svojstvo u visokom stepenu pod genetskom kontrolom.
U pogledu dužine trnova između potomstava su konstatovane statistički visoko značajne razlike. Dobijene su vrlo visoke vrednosti koeficijenata u širem (h2bs = 0.917) i u užem smislu (h2ns = 0,950), što znači da je ovo svojstvo uglavnom genetski kontrolisano.
Dobijeni rezultati sugerišu na mogućnost značajnog povećanja kvaliteta i prirasta drvne mase selekcijom.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 29, broj 1 (1997),
str: 31-40
© 1997 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.523.11.633
Originalni naučni rad
GENETIČKA
ANALIZA KOMPONENTI PRINOSA KOD OZIME
PŠENICE (Triticum aestivum ssp. vulgare)
Veselinka ZEČEVIĆ, Desimir KNEŽEVIĆ, Milanko PAVLOVIĆ i Danica MIĆANOVIĆ
Institut za istraživanja u poljoprivredi ,,SRBIJA", Centar za strna žita Kragujevac
34000 Kragujevac, Jugoslavija
I z v o d
U radu je proučavan način nasleđivanja, efekat gena, kombinacione sposobnosti i komponente genetičke varijanse za dužinu klasa, broj klasica po klasu i broj zrna po klasu kod četiri sorte ozime pšenice (Srbijanka, Partizanka, KG-56 i PKB-111), koje su ukrštene po metodu nepotpunog dialela (bez recipročnih). Analize su urađene za roditelje i F2 hibride. Sorte i F2 hibridi su pokazali značajne razlike za ispitivana svojstva. Ustanovljeno je da u nasleđivanju ispitivanih komponenti prinosa učestvuju geni sa aditivnim i neaditivnim efektima, s' tim što veći značaj imaju aditivni geni. Kod svih proučavanih osobina preovlađje parcijalna dominacija. Najbolje opšte kombinacione sposobnosti za dužinu klasa ispoljila je sorta Partizanka, a za broj klasića po klasu i broj zrna po klasu sorta Srbijanka. Najveća vrednost posebnih kombinacionih sposobnosti za dužinu klasa i broj zrna po klasu ustanovljena je kod kombinacije KG-56 x PKB-111, a za broj klasića po klasu kod kombinacije Partizanka x PKB-111.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 29, broj 1 (1997),
str: 41-48
© 1997 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 596.773.4
Originalni naučni rad
DOKAZI ZA PREDNOST RETKOG MU/JAKA KOD DROSOPHILA
BIPECTINATA
B.N. SINGH i Seema SISODIA
Laboralorija za genctiku, Odeljenje za zoologiju Banaras Hindu univerziteta, Varanasi - 221005, Indija
I z v o d
Da bi se ustanovio efekat retkog mužjaka kod Drosophila bipectinata, proučavan je uspeh u parenju divljeg tipa i ,,cut wing" mutanta u Elens-Wattiauh komori za parenje sa devet različitih odnosa. U svim eksperimentima je korišćena tehnika izbora ženke. Divlji tipovi mužjaka su testirani sa „cut wing" mutantima. Rezultati eksperimenta su pokazali da su oba tipa mužjaka bila podjednako uspešna kad su bili zastupljeni u istom odnosu. ali su bili uspešniji u parenju kad su bili u manjini. Kad su mužjaci postali brojniji u komori, pomenuta prednost se izgubila. Iz ovih istraživanja se zaključuje da postoji prednost retkog mužjaka u vrsti Drosophila bipectinata.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 29, broj 1 (1997),
str: 49-62
© 1997 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 631.527.52
Originalni naučni rad
HETEROZIS I KOMBINACIONA VREDNOST OSOBINA KOJE DOPRINOSE PRINOSU SVILE SVILENE BUBE (BOMBYX MORI LINN.)
S.K. BHARGAVA and R.K. DATTA
Centralni
institut za svilenu bubu, Mysore - 570 008, Indija
I z v o d
Vršena su proučavanja efekata kombinacione vrednosti pet rasa (KA, CCI, CA2, NB4D2 i NB18) svilene bube (Bombyx mori Linn.) i 20 njihovih F1 potomstava, uključujući i recipročna ukrštanja. Potomstva su proučavana u 5 x 5 dialelnom setu na osobine: brzina začahuravanja, prinos kokona, masu kokona, masu čahure bez svile, procenat sirove svile, dužinu svilenih vlakana, kvalitet svile). Roditeljska rasa CA2 nije pokazivala visoku opštu kombinacionu vrednost ni za jednu od proučavanih osobina. Rasa KA je imala visoku opštu kombinacionu vrednost za brzinu začahuravanja, procenat sirove svile, dužinu svilenih vlakana i kvalitet svile; rasa CC1 za osobine mase kokona, masu čahura bez svile, rasa NH4D2 za osobine prinos kokona, masu kokona i procenat svile; rasa NB18 za osobinu brzina učahuravanja. Rasa CA2 je imala negativne vrednosti GCA za osobine učahuravanja, prinos kokona, masu kokona, masu čahure bez svile i procenat svile i niske vrednosti GCA za osobine dužina svilenog vlakna i kvalitet vlakna.
Rezultati za SCA ukazuju na ograničenu vrednost rase CA2 kao ženskog roditelja u hibridnim kombinacijama sa NB18 i NB4D2 kao muškim roditeljima. Kombinacija CA2 x NB18 je imala poželjne pozitivne efekte za sve osobine izuzev za kvalitet svile, dok je kombinacija CA2 x NB4D2 imala poželjne efekte za sve osobine osim brzine učahuravanja. Dok je kombinacija CCI x NB4D2 imala poželjne efekte za sve proučavane osobine.
Procene GCA i SCA varijansi su pokazale da neaditivni tip genske kontrole igra predominantnu ulogu u nasleđivanju svih proučavanih osobina izuzev mase kokona. U slučaju mase kokona genska kontrola je aditivnog tipa.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 29, broj 1 (1997),
str: 63-68
© 1997 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 653.13
Pregledni rad
SAVREMENA CITOGENETIČKA D1JAGNOSTIKA GAMETA I
EMBRIONA ČOVEKA
Milija VELJKOVIĆ, Ivan TULIĆ i Ljiljana VOJVODIĆ
Institut za ginekologiju i akušerstvo. 11000 Beograd, Jugoslavija
I z v o d
Metoda fluorescentna in situ hibridizacija (FISH) je pogodna za analizu numeričkih i stukturnih aberacija kako metafaznih, tako i interfaznih hromozoma u jedru ćelije. Informacije dobijene preko FISH metode su ograničene na proučene delove (target) DNA.
Primenom FISH metode svako jedro je informativno. FISH metoda nije podložna kontaminaciji što joj daje prednosti nad tehnikom umnožavanja DNA lančanom reakcijom (PCR). Savršenstvo postupka pripreme hromatina u hibridizaciji DNA proba čine FISH tehniku veoma efikasnom, u smislu brže i lake pripreme jedra za preimplatacionu dijagnozu hromozomskih oštećenja.