M.R. EL-HELW i A.M.M. ALI
ŽIVOTNA SPOSOBNOST DROSOPHILA MELANOGASTER NA HRANLJIVIM SREDINAMA DOPUNJENIM RAZLIČITIM GENOTIPOVIMA SACCHAROMYCES CEREVISIAE [Izvod]
B. DJORDJEVIĆ, A. G. PEREZ i Marguerite K. WEILL
OPORAVAK OD OŠTEĆENJA IZAZVANOG ZRAČENjEM U POJEDINIM SOJEVIMA HeLa ĆELIJA [Izvod]
H.E. EL-HATTAB i A.F. IBRAHIM
GENETIČKA RAZNOLIKOST INDUKOVANIH MUTAC1JA JEČMA U M9 GENERACIJI. I. MORFOLOŠKE I FIZIOLOŠKE OSOBINE [Izvod]
Nada SAVKOVIĆ, Jugoslava PEČEVSKI i K. MALČIĆ
INDUKCIJA HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA U SPERMATOGONIJAMA KOD TOTALNO OZRAČENIH MIŠEVA DOZOM OD 500 r I NJIHOVOG POTOMSTVA [Izvod]
G.C. GORMAN, V. JOVANOVIĆ, E. NEVO i F.C. McCOLLUM
KONZERVATIVNI KARIOTIPOVI GUŠTERA RODA LACERTA SA JADRANSKIH OSTRVA [Izvod]
R. HADŽISELIMOVIĆ
PODACI O UČESTALOSTI TIPOVA USNE JAGODICE (LOBUS AURICULARIS) KOD STANOVNIŠTVA SARAJEVA [Izvod]
A.M.M. ALI
GENOTIPSK1 UTICAJI NA FREKVENCU SPONTANIH I SA NaNO2-lNDUKOVANIH MUTACIJA SHIZOSACCHAROMYCES POMBE PRI GAJENJU NA PODLOZI BEZ INOZITOLA [Izvod]
D. MARINKOVIĆ, S. ŽIVKOVIĆ i M. MILOŠEVIĆ
POPULACIONO-GENETSKA I CITOGENETSKA ISPITIVANJA ENDEMSKE NEFROPATIJE [Izvod]
A.M. ABO-HEGAZI i A. TAVČAR
KORISNE MUTACIJE INDUCIRANE GAMA ZRAKAMA KOD BOBICE (VICIA FABA MINOR) [Izvod]
I. KREFT
RASPOZNAVANJE DICENTRIČNIH HROMATIDA I SLEPLJIVANJA HROMOZOMA U ANAFAZI MEJOZE JEČMA [Izvod]
V.R. GLIŠIN
BIOHEMIJSKE PROMENE NASTALE TOKOM RANIH FAZA RAZVIĆA EMBRIONA MORSKOG JEŽA [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 113-117
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
ŽIVOTNA SPOSOBNOST DROSOPHILA MELANOGASTER NA HRANLJIVIM SREDINAMA DOPUNJENIM RAZLIČITIM GENOTIPOVIMA SACCHAROMYCES CEREVISIAE
M.R. EL-HELW i A.M.M. ALI
National Research Centre, Genetics and Cytology Laboratory, Dokki, Cairo, U. A. R.
Izvod
Proučavan je efekat različitih genotipova Saccharomyces cerevisiae na preživljavanje larvi i težinu tela imaga prirodnih populacija Drosophila melanogaster. U eksperimentu korišćeni su sledeći genotipovi S. cerevisiae: prirodna diploidna linija 641a i hiploidne mutantne linije adaptirane na histidin 688a (his-4) i 701 (his-1).
Najveći stepen preživljavanja larvi D. melanogaster dobijen je u hranIjivim sredinama sa his-4 mutantnom S. cerevisiae, sa i bez dodatka histidina. Najmanje preživljavanje larvi nađeno je u prisustvu diploidne linije 641a. Analiza varijanse ukazuje na značajan uticaj genotipa S. cerevisiae i dodatka histidina na preživljavanje larvi D. melanogaster.
Najveća težina tela imaga takođe je zabeležena u hranljivoj sredini sa his-4 mutantom, a najniža u prisustvu his-1 mutanta. U svim slučajevima ženke su imale veće težine tela od mužjaka; takođe, dodatak histidina hranljivoj sredini indukovao je povećanje u težini tela u svim kombinacijama. Analiza varijanse pokazala je visok uticaj genotipa S. cerevisiae i dodatka histidina na težinu imaga D. melanogaster, kao i značajnu interakciju između različitih genotipova S. cerevisiae i histidina.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 119-130
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
OPORAVAK OD OŠTEĆENJA IZAZVANOG ZRAČENjEM U POJEDINIM SOJEVIMA HeLa ĆELIJA
B. DJORDJEVIĆ, A. G. PEREZ i Marguerite K. WEILL
Division of Biophysics, Sloan-Kettering Institute for Cancer Research New York, New York 10021
Izvod
HeLa celije - soj S-3 - izložene X-zračenju (500 rada) u S fazi ciklusa deobe ćelije, preživljavaju dvostruko bolje ako se inkubiraju tokom 2-3 sata po ozračivanju u prisustvu 2x10-3 M timidina (koji u toj koncentraciji deluje kao inhibitor sinteze DNK). Sličan postupak sa drugim sojem HeLa ćelija, koje su po prirodi otpornije na zračenje, ne dovodi do povećanog preživljavanja posle zračenja. U soja koji bolje preživljava u prisustvu timidina, inkubacija ćelija pre i posle ozračivanja ima sličan efekat.
U diskusiji su razmatrani razni mehanizmi koji bi mogli uticati na opaženo povećano preživljavanje u prisustvu inhibitorskih koncentracija timidina.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 131-140
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
GENETIČKA RAZNOLIKOST INDUKOVANIH MUTAC1JA JEČMA U M9 GENERACIJI. I. MORFOLOŠKE I FIZIOLOŠKE OSOBINE
H.E. EL-HATTAB i A.F. IBRAHIM
University of Cairo, Faculty of Agriculture, Department of Agronomy, Cairo, U.A.R.
Izvod
Vršeno je uporedno ispitivanje 129 linija - mutanta ječma M9-gene-racije, materinske sorte »Heines Haisa II« i 14 standardnih sorata u cilju ocene njihovih morfoloških i fizioloških osobina. Na osnovu rezultata ovih ispitivanja izvedeni su sledeći zaključci:
1. U nekih linija - mutanata nicanje je bilo kasnije za 4 do 12 dana u poređenju sa materinskom sortom.
2. Ispoljena je velika varijabilnost u tipu klasa, broju redova klasaka, duzini klasa, gustini klasa, stepenu sterilnosti, ranostasnosti i nekim drugim osobinama. U radu su detaljno razmatrani priroda i obim ispoljene varijabilnosti.
3. U nekih šestorodnih linija uočena je pojava kratkog stabla. Razmatrana je i agronomska vrednost nađenih patuljastih i polupatuljastih forama.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 141-147
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
INDUKCIJA HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA U SPERMATOGONIJAMA KOD TOTALNO OZRAČENIH MIŠEVA DOZOM OD 500 r I NJIHOVOG POTOMSTVA
Nada SAVKOVIĆ, Jugoslava PEČEVSKI i K. MALČIĆ
Department of Radiobiology »Boris Kidrič« Institute of Nuclear Sciences, Vinča, Beograd, Yugoslavia
Izvod
Cilj naših istraživanja je bio da se ispita u kojoj meri X zračenje indukuje hromozomske translokacije na stupnju metafaze prve mejotičke deobe kod miševa direktno ozračenih kao i da li se te promene prenose na potomstvo. Citogenetska analiza je bila orijentisana na izučavanje strukturnih promena hromozoma, frekvencu translociranih ćelija i određivanje tipova translokacija. Kao eksperimentalni materijal korišćeni su odrasli mužjaci miševi (soj C3M). Životinje su bile totalno ozračene dozom od 500 r. U eksperimentu je ukupno bilo 19 mužjaka, od kojih je 10 služilo kao kontrola. Neposredno po ozračivanju mužjaci su spareni sa normalnim ženkama. Citološka analiza vršena je 8 nedelja po ozračivanju kod direktno zračenih muzjaka a kod potomstva u F1 generaciji 12 nedelja po rođenju.
Dobijeni rezultati pokazuju da X zračenje indukuje translokacije u germinativnim ćelijama na stupnju metafaze prve mejotične deobe kako kod direktno zračenih roditelja (2.7%), tako i kod njihovog potomstva. Od ukupno pregledanog potomstva 19% životinja je aberantno, a pojava ćelija sa translokacijama kod aberantnog potomstva je 84.5%.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 149-154
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
KONZERVATIVNI KARIOTIPOVI GUŠTERA RODA LACERTA SA JADRANSKIH OSTRVA
G.C. GORMAN, V. JOVANOVIĆ, E. NEVO i F.C. McCOLLUM
Museum of Vertebrate Zoology, University of California, Berkeley, U.S.A.
Department of Zoology, Faculty of Science, Belgrade, Yugoslavia and Laboratory of Genetics, Hebrew University, Jerusalem, Israel
Izvod
U cilju dobijanja karioloških podataka koji bi mogli da predstavljaju važnu informaciju za sistematiku i evoluciju izvršena je uporedna analiza kariotipova guštera iz više populacija sa jadranskih ostrva koje su pripadale vrstama Lacerla mellisellensis, L. sicula i L. oxycephala. Uprkos velikoj morfološkoj varijabilnosti koje prva i druga od navedenih vrsta pokazuju, nisu utvrđene nikakve kariološke razlike, kako među različitim populacijama iste vrste, tako ni među različitim vrstama. Naime, sve tri vrste imaju identičan kariotip sastavljen od 2n = 38 hromozoma od kojih su svi, uključujući i jedan par mikrohromozoma, akrocentrični. Ovakav kariotip je inače karakterističan i za skoro sve ostale vrste roda Lacerta koje su do sada kariološki obrađene sto ukazuje da su u evoluciji ovoga roda glavnu ulogu igrale genske mutacije, a ne krupnije promene u organizaciji hromozomskog komplementa.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 155-159
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PODACI O UČESTALOSTI TIPOVA USNE JAGODICE (LOBUS AURICULARIS) KOD STANOVNIŠTVA SARAJEVA
R. HADŽISELIMOVIĆ
Prirodno-matematički fakultet, Sarajevo
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 161-169
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
GENOTIPSK1 UTICAJI NA FREKVENCU SPONTANIH I SA NaNO2-lNDUKOVANIH MUTACIJA SHIZOSACCHAROMYCES POMBE PRI GAJENJU NA PODLOZI BEZ INOZITOLA
A.M.M. ALI
National Research Centre, Microbial Genetics Research Unit, Dokki, Cairo, U.A.R.
Izvod
Cilj ovih istraživanja bio je da se utvrdi kako genotipske razlike dva soja ove gljivice utiču na frekvencu mutiranja pri gajenju na inozitol-deficitarnoj podlozi.
Uzgajanjem kolonija kvasca Shizosaccharomyces pombe na podlozi bez inozitola, uočena su i izdvojena dva mutantna soja »divljeg« tipa (tip 972, tip 975), na osnovu različitog stepena preživljavanja inozitol »gladovanja«.
Statistička analiza rezultata pokazuje da se ova dva divlja soja gljivica ne razlikuju pouzdano u ovoj osobini. Međutim, analiza mutacija, dobijenih iz ova dva soja, spontano ili primenom različitih koncentracija NaNO2, pokazuje da postoje statistički pouzdane razlike u frekvenci nekih drugih tipova mutiranja. Prema rezultatima, ove razlike su jedino posledica genotipskih specifičnosti proučavanih sojeva. Tako, razlike u frekvenci mutanata sposobnih da prežive nedostatak inozitola u podlozi, posledica su njihovih genotipskih razlika.
Upoređenje srednjih vrednosti mutanata iz ova dva soja, koji za razviće zahtevaju prisustvo uracila u podlozi, u pogledu sposobnosti da prežive inozitol »gladovanje«, pokazuje da među njima nema pouzdano značajne razlike. Međutim, mutanti koji za normalno razviće zahtevaju uracil, a nastali spontanim mutiranjem iz divljeg soja 972, značajno se razlikuju od ove vrste mutanata poreklom iz soja 975. Na osnovu ovoga se zaključuje da su ove razlike posledica razlika u genotipovima pomenutih sojeva.
Sposobnost jedne ćelije da preživi inozitol »gladovanje« je osobina pod kontrolom ili velikog broja gena ili citoplazmatskih faktora koji su u korelaciji sa biohemijskim mutacijama. Ovi geni ili faktori raspoređeni su po svim ćelijama kolonije, koje možda nastaju iz jedne ćelije i obrazuju različite brojeve ćelija koje mogu preživeti inozitol »gladovanje« u toku izvesnog vremena.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 171-184
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
POPULACIONO-GENETSKA I CITOGENETSKA ISPITIVANJA ENDEMSKE NEFROPATIJE
D. MARINKOVIĆ, S. ŽIVKOVIĆ i M. MILOŠEVIĆ
Institut za biološka istraživanja, Beograd
i Zavod za zdravstvenu zaštitu SRS, Beograd
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 185-192
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
KORISNE MUTACIJE INDUCIRANE GAMA ZRAKAMA KOD BOBICE (VICIA FABA MINOR)
A.M. ABO-HEGAZI i A. TAVČAR
Izvod
Radiobiology Dept., Atomic Energy Establishment, Cairo, U.A.R.
and
Plant Breeding and Genetics Dept., Faculty of Agriculture, Zagreb, Yugoslavia
Bobica (Vicia -faba minor) je biljka vrlo velike ekonomske vrijednosti za Ujedinjenu Arapsku Republiku jer siromašno stanovništvo malo se hrani mesom pa mu je sjeme bobice, priređeno za razna jela, jedan od glavnih izvora bjelančevina.
Kako razne štetočine napadaju ovu biljku prirod i kvalitet sjemena bude u nekim godinama posve uništen. Najveće štete uzrokuju: Orobancha sp. koje parazitiraju na korenju bobice, zatim bolesti, napose: Botrytis fabae i rda Uromyces fabae.
Konvencionalnim metodama oplemenjivanja je uspjelo samo djelomično smanjiti štete.
Autori su ustanovili da se zračenjem sjemena gama zrakama može proizvesti mutante korisnih svojstava. Vršeni su pokusi na sjemenu sa dozama od 500 r do 5000 r, a najperspektivnije mutacije proizvedene su dozama 2000 r do 3000 r.
Već u trećoj i četvrtoj generaciji, nakon akutne radijacije sjemena, razvili su se mutanti otporni na Botrytis fabae i Uromyces fabae. Osim toga su se razvili mutanti ovih korisnih svojstava: patuljaste biljke, biljke gigas oblika, biljke sa većim brojem fertilnih grančica i mahunja na biljci i većim brojem i težim sjemenjem.
Istraživanja na uzgoju homozigota mutanata korisnih svojstava se nastavljaju.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 193-195
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
RASPOZNAVANJE DICENTRIČNIH HROMATIDA I SLEPLJIVANJA HROMOZOMA U ANAFAZI MEJOZE JEČMA
I. KREFT
Biotehniška fakulteta, Ljubljana
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 2, broj 2 (1970),
str: 198-208
© 1970 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
BIOHEMIJSKE PROMENE NASTALE TOKOM RANIH FAZA RAZVIĆA EMBRIONA MORSKOG JEŽA
V.R. GLIŠIN
International Laboratory of
Molecular Embryology, Kotor and
Laboratory of Molecular Biology, Institute for Biological Research Belgrade, Yugoslavia
Izvod
Izvod nije publikovan.