GENETIKA, Vol. 34, broj 2-3 (2002)
Aleksandar ĆETKOVIĆ
TAKSONOMSKA I BIOGEOGRAFSKO-EKOLOŠKA ISTRAŽIVANJA FAUNE INSEKATA [Izvod] [Rad]
Dragoslav MARINKOVIĆ
GENETIC BASES OF THE EVOLUTION OF ORGANISMS [Izvod] [Rad]
Ninoslav ĐELIĆ
MEHANIZMI GENOTOKSIČNIH EFEKATA HORMONA [Izvod] [Rad]
Goran LJUBIJANKIĆ
GENETIČKO INŽENJERSTVO: OD KLONA DO PROTEINA [Izvod] [Rad]
Gordana TOMOVIĆ, Verica MITROVIĆ i Branka STEVANOVIĆ
METODE TERENSKIH ISTRAŽIVANJA U BOTANICI [Izvod] [Rad]
Nikola TUCIĆ
GENI, ČOVEK I DRUŠTVO [Izvod] [Rad]
Kosana KONSTANTINOV, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ i Goran DRINIĆ
BIOTEHNOLOGIJA: STVARNOST ILI SAN [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 2-3 (2002),
str: 41-52
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Pregledni rad
TAKSONOMSKA I BIOGEOGRAFSKO-EKOLOŠKA ISTRAŽIVANJA FAUNE INSEKATA
Aleksandar ĆETKOVIĆ
Institut za zoologiju, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu,
11000 Beograd
Izvod
Problematika taksonomskih i biogeografsko-ekoloških istraživanja prezentirana je na primeru faune socijalnih osa (Hymenoptera: Vespidae: Vespinae et Polistinae) Balkanskog poluostrva i susednih regiona, kao namenski pripremljen ižvod iz doktorske disertacije autora (Ćetković, 2002). Ukratko je prikazan širi kontekst ove kategorije istraživanja u našim uslovima, problemski i prostorni okvir istraživanja, kao i rezime najvažnijih rezultata analize.Ovde unesi prevod izvoda
Autor za kontakt: Aleksandar ĆETKOVIĆ, Institut za zoologiju, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 11000 Beograd
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 2-3 (2002),
str: 53-58
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Pregledni rad
GENETSKE OSNOVE EVOLUCIJE ORGANIZAMA
Dragoslav MARINKOVIĆ
Srpska Akademija Nauka i Umetnosti, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Biološki progres se sastoji iz kontinuiranog povećanja divergentosti sa istovremenim održavanjem i povećanjem harmonizacije živih sistema. Međusobna ravnoteža između divergentosti formi i stepena savršenstva njihove strukture i funkcije ukazuje na nivo evelucionog razvoja određene grupe organizama, t.j. nivo i dalje izglede njihovog evolucionog progresa. Ogroman potencijal kombinovane genetičke polimorfnosti je redukovan na adaptivnost ograničenog broja razvojnih programa koji čine aktuelne jedinice nasleđivanja i varjabilnosti unutar svake vrste.
Autor za kontakt:
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 2-3 (2002),
str: 59-71
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Pregledni rad
MEHANIZMI GENOTOKSIČNIH EFEKATA HORMONA
Ninoslav ĐELIĆ
Katedra za Biologiju, Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet u Beogradu, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Često se polazi od shvatanja da jedinjenja koja su normalno prisutna u biološkim sistemima nemaju genotoksične i mutagene efekte, tako da je mali broj endogenih supstanci testiran na mutagenost. Epidemiološke i eksperimentalne analize ukazale su, me|utim, da seksualni steroidi mogu da doprinesu nastanku i/ili održavanju malignih oboljenja. Podrobnija ispitivanja primenom metoda biohemije, molekularne biologije, citogenetike i drugih disciplina otkrila su da se u osnovi maligne transformacije pod dejstvom hormona ne nalaze samo epigenetički mehanizmi poput stimulacije deobe ćelija, već neki hormoni mogu da ispolje genotoksične efekte kao što su kovalentne modifikacije DNK, oštećenja hromozoma i hromozomske aberacije. U slučaju estrogena, pokazano je da prekomerna hormonska stimulacija vodi ka metaboličkoj konverziji ovih hormona do reaktivnih intermedijera uz nastanak reaktivnih kiseoničnih derivata, tako da se ćelije praktično nalaze u uslovima oksidativnog stresa. Individualna i tkivna osetljivost ka nastanku oštećenja DNK i drugih komponenti ćelije, uglavnom proisitče iz razlika u efiksanosti enzimskih i neenzimskih mehanizama odbrane od oksidativnog stresa. Pored steroidnih, tieroidni hormoni i kateholamini (dopamin, noradrenalin i adrenalin) mogu da ispolje genotoksične efekte u nekim test-sistemima. Interesanto je da svi gore navedeni hormoni imaju fenolnu grupu. Podaci o mogućim genotoksičnim efektima peptidnih i proteinskih hormona veoma su oskudni, ali se na osnovu raspoložive literature smatra da ova grupa hormona verovatno nema mutagene efekte. Mogućnost da hromoni kao endogene supstance ispolje mutagene efekte proističe iz toga što je DNK pored hemijske i metaboličke stabilnosti podložna izvesnom stepenu promenljivosti kompatibilnom sa procesima biološke evolucije.
Autor za kontakt: Ninoslav Đelić, Katedra za Biologiju, Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet u Beogradu, Bul. JNA 18, Beograd;
e-mail: ndjelic@vet.bg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 2-3 (2002),
str: 73-84
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Pregledni rad
GENETIČKO INŽENJERSTVO: OD KLONA DO PROTEINA
Goran LJUBIJANKIĆ
Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, 11000 Beograd, Jugoslavija
Izvod
Datum 15. oktobar 1980. zabeležen je na Njujorškoj berzi kao dan kada je ostvaren najveći rast cena akcija jedne kompanije u istoriji ove najmoćnije svetske berze - za samo dvadeset minuta cene akcija kompanije Genentech skočile su za više od 2,5 puta. Ovaj dogadaj je označio ulazak na velika vrata jedne nove tehnologije u svetsku ekonomiju i nepovratno utvrdio novo mesto bilogije u razvoju civilizacije. Jer Genentech je jedna od prvih kompanija u oblasti molekularne biotehnologije koja je ostvarila ovaj neverovatni komercijalni uspeh samo sedam godina posle poslednjih u nizu naučnih otkrića koja su omogućila formulisanje nove tehnologije nazvane genetičko inženjerstvo ili tehnologija rekombinantne DNK. Danas, dvadesetak godina kasnije, sa punim pravom se može tvrditi da su osnovna očekivanja od nove tehnologije ostvarena: ako i zanemarimo kvalitativan pomak koji je omogućila u fundamentalnim istraživanjima, pogled na njene neposredne komercijalne efekte u to nas uverava - ukupna vrednost prodatih proizoda koji su nastali ovom tehnologijom premašio je 2000. godine sumu od 60 milijardi dolara. Pobrojmo tržišne parametre samo nekih proizvoda nastalih korišćenjem genetičkog inženjerstva: godišnja svetska potrošnja rekombinantnog humanog insulina je samo u industrijalizovanom delu sveta oko 4,6 tona dok se godišnje proda rekombinantnog humanog eritropoetina u vrednosti od 2 milijarde dolara, - interferona i humanog hormona rasta u vrednosti od oko 1,5 milijardi dolara.
Autor za kontakt:
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 2-3 (2002),
str: 85-95
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Pregledni rad
METODE TERENSKIH ISTRAŽIVANJA U BOTANICI
Gordana TOMOVIĆ, Verica MITROVIĆ i Branka STEVANOVIĆ
Institut za botaniku i botanička bašta "Jevremovac", Biološki fakultet, Takovska 43, 11000 Beograd,. Jugoslavija
Izvod
Za terenska istraživanja u botanici, veoma su važne različite metode sakupljanja, preparovanja i održavanja zbirki biljaka. Obrađene i obeležene biljke deponuju se u herbarijume u kojima se konzerviraju i potom služe za taksonomska, floristička i fitogeografska istraživanja, a zatim i kao dokazni ili izložbeni materijal. Pored toga u proučavanju biljnog sveta u našoj okolini, u botanici se koriste i raznovrsne analize biljnih zajednica i njihovih staništa. Terenski podaci, literatura kao i usmena saopštenja su važni izvori naučnih informacija za kartiranje flore nekog područja.
Autor za kontakt: Gordana Tomović, Institut za botaniku i botanička bašta "Jevremovac", Biološki fakultet, Takovska 43, 11000 Beograd,. Jugoslavija
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 2-3 (2002),
str: 97-100
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Pregledni rad
GENI, ČOVEK I DRUŠTVO
Nikola TUCIĆ
Faculty of Biology, University of Belgrade
Izvod
Autor za kontakt: Nikola TUCIĆ,
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 34, broj 2-3 (2002),
str: 101-113
© 2002 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Pregledni rad
BIOTEHNOLOGIJA: STVARNOST ILI SAN
Kosana KONSTANTINOV, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ i Goran DRINIĆ
Institut za kukuruz «Zemun Polje», 11185 Zemun – Beograd, Jugoslavija
Izvod
Razvoj molekularne biologije i molekularne genetike posebno tehnologije rekombinantne DNK uz istovremeno usavršavanje tehnologija koje omogućavaju manipulacije u bezćelijskom sistemu kao što su kultura ćelija i tkiva rezultirao je u formiranju oblasti biotehnologije sa specifičnim osobinama u odnosu na klasične definicije. Integracijom najpropulzivnijih naučnih disciplina kao što su biologija, biohemija, molekularna biologija, genetika, hemijski inženjering i informatika otvorene su neograničene mogučnosti i izazovi u sprečavanju bolesti humane populacije, biljaka i životinja, kontroli insekata bez pesticida, povećanju produktivnosti stoke, povećanju proizvodnje i poboljšanju kvaliteta hrane i redukciji životne sredine. Osnovne komponente moderne biotehnologije, prema Presley-u i Lantin (2000) su: (i) genomika – molekularna karakterizacija svih gena i produkata gena organizma; (ii) bioinformatika – organizovanje podataka dobijenih iz analize genoma u prihvatljivu formu; (iii) transformacija – unošenje gena koji kontroliše osobinu od interesa u genom željenog organizma (mikroorganizmi, biljke, animalni sistemi) i (iv) dijagnostika – brža i pouzdanija identifikacija prisustva ili odsustva gena u genomu organizma od interesa (identifikacija patogena, prenatalna dijagnostika, molekularno oplemenjivanje biljaka korišćenjem molekularnih markera i sl.). Svojstva organizma su određena njegovim genetičkim materijalom, odnosno molekulom dezoksiribonukleinske kiseline (DNK). Watson i Crick (1953) su prvi objasnili strukturu molekula DNK kao dvolančane zavojnice. Viši organizmi sadrže set linearnih DNK molekula - hromozoma i kompletan set hromozoma organizma je genom. Svaki genom je podeljen u serije funkcionalnih jedinica odnosno gena. Svojstva organizma zavise od gena ali njihovo ispoljavanje zavisi i od mnogih drugih faktora, uključujući da li se gen odgovoran za tu osobinu eksprimira, specifičnih ćelija u kojima se eksprimira a posebno kako gen i njegov produkt intereaguju sa spoljašnjom sredinom. Poseban aspekt u okviru korišćenja biotehnologije se javlja kao interakcija stranog gena sa genomom organizma u koji je integrisan. Primena tehnologije rekombinatne DNK ima nekoliko prednosti u odnosu na tradicionalno oplemenjivanje. Genetičke modifikacije biljaka kao i klasično oplemenjivanje imaju isti cilj, dobijanje biljaka sa poboljšanim svojstvima. Klasičnim metodama oplemenjivanja prenosi se kompletan set gena iz roditeljskih linija u novo potomstvo. Time se ne prenosi samo jedan ili dva željena gena već stotine drugih gena, neki poželjni, a neki ne. Takođe, tradicionalne metode oplemenjivanja se zasnivaju na prenosu genetičkog materijala između jedinki iste ili veoma bliske vrste. Primenom biotehnologije moguće je preneti jedan ili više poželjnih gena iz bilo koje evolucione kategorije u istu ili drugu kategoriju organizma i na taj način stvoriti genetički modifikovane organizme (GMO) sa željenim osobinama. U radu će biti dat pregled stanja u oblasti primene biotehnologije u svetu i kod nas.
Autor za kontakt: Kosana Konstantinov, Institut za kukuruz «Zemun Polje», 11185 Zemun – Beograd, Jugoslavija
tel: +381 11 3756704
e-mail: kkosana@mrizp.co.yu