GENETIKA, Vol. 36, broj 2 (2004)
Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Dragana IGNJATOVIĆ MICIĆ, Iva ERIĆ, Violeta ANĐELKOVIĆ, Dražen JELOVAC i Kosana KONSTANTINOV
BIOTEHNOLOGIJA U OPLEMENJIVANJU KUKURUZA [Izvod] [Rad]
S.P. SINGH, S. SHUKLA, i H.K. YADAV
MULTIVARIACIONA ANALIZA U ODNOSU NA SISTEM OPLEMENJIVANJA OPIJUMSKOG MAKA (PAPAVER SOMNIFERUM L.) [Izvod] [Rad]
Mile SEČANSKI, Tomislav ŽIVANOVIĆ, Goran TODOROVIĆ i Gordana ŠURLAN-MOMIROVIĆ
KOMPONENTE GENETIČKE VARIJABILNOSTI I HERITABILNOST PRINOSA ZRNA SILAŽNOG KUKURUZA [Izvod] [Rad]
Vladislava GALOVIĆ, Snežana MLADENOVIĆ-DRINIĆ, Dražen JELOVAC, Julijana NAVALUŠIĆ
MOGUĆNOST PRIMENE AFLP FINGERPRINTING METODE U KARAKTERIZACIJI DNK PROFILA KUKURUZA I ZAŠTITI AUTORSKIH PRAVA [Izvod] [Rad]
Veselinka ZEČEVIĆ, Desimir KNEŽEVIĆ i Danica MIĆANOVIĆ
FENOTIPSKA VARIJABILNOST I HERITABILNOST ZA VISINU BILJKE PŠENICE (TRITICUM AESTIVUM L.) [Izvod] [Rad]
Veselinka ZEČEVIĆ, Desimir KNEŽEVIĆ, Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ i Danica MIĆANOVIĆ
GENETIČKA I FENOTIPSKA VARIJABILNOST KOMPONENTI PRINOSA KOD PŠENICE (TRITICUM AESTIVUM L.) [Izvod] [Rad]
Jelica GVOZDANOVIĆ-VARGA, Mirjana VASIĆ, Janko ČERVENSKI i Dušanka BUGARSKI
UTICAJ GENOTIPA I SPOLJNE SREDINE NA PRINOS I KVALITET JESENJEG BELOG LUKA [Izvod] [Rad]
Branka J. KRESOVIĆ, Živorad V. VIDENOVIĆ i Miodrag M. TOLIMIR
INTERAKCIJA GENOTIPA I FAKTORA SPOLJNE SREDINE NA EKSPRESIJU HETEROZISA KOD KUKURUZA [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 2 (2004), str: 93-109
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 577.21
Pregledni članak
BIOTEHNOLOGIJA U OPLEMENJIVANJU KUKURUZA
Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Dragana IGNJATOVIĆ MICIĆ, Iva ERIĆ, Violeta ANĐELKOVIĆ, Dražen JELOVAC i Kosana KONSTANTINOV
Institut za kukuruz "ZemunPolje", 11185 Beograd – Zemun, Srbija i Crna Gora
Izvod
Kukuruz je jedan od ekonomski najznačajnijih useva i model sistem za genetička ispitivanja kod monokotila. Razvoj biotehnologije je omogućio bolje razumevanje strukture i funkcije genoma kukuruza a konvencionalno oplemenjivanje je dopunjeno novim i moćnim tehnikama. Neke od njih omo-gućavaju naučnicima da sagledaju strukturu celog genoma i odaberu biljke s poželjnim svojstvima na molekularnom nivou, štedeći vreme i resurse. Primena molekularnih markera uključuje ispitivanje genetičke varijabilnosti i karak-terizaciju germplazme; identifikaciju gena koji kontrolišu agronomski važne osobine; selekciju pomoću markera. Sekvencioniranje genoma kukuruza pomaže rasvetljavanju funkcije, regulacije i ekspresije gena. Moderna biotehnologija uključuje seriju tehnika koje omogućavaju prenos gena iz drugih organizama ili deaktivaciju postojećih gena i stvaranje genotipova sa novim osobinama. Razvoj informatike i biotehnologije rezultirao je u stvaranju bioinformatike i omogućio je širu primenu mikroarrey tehnike. Moderna biotehnologija može da dopuni i poboljša efikasnost klasičnog oplemenjivanja u cilju stvaranja visokorodnih genotipova kukuruza otpornih na bolseti i stres.
Autor za kontakt: Snežana Mladenović Drinić, Institut za kukuruz "ZemunPolje", 11185 Beograd – Zemun, Srbija i Crna Gora
Tel: +381-11-3756704; Fax: +381-11-3756707; e-mail: msnezana@mrizp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 2 (2004), str: 111-120
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575; 633.75
Originalni naučni rad
MULTIVARIACIONA ANALIZA U ODNOSU NA SISTEM OPLEMENJIVANJA OPIJUMSKOG MAKA (PAPAVER SOMNIFERUM L.)
S.P. SINGH, S. SHUKLA i H.K. YADAV
Odelenje za Genetiku i oplemenjivanje biljaka, Nacionalni botanički istraživački Institut (CSIR), Lucknow-226001, Indija
Izvod
Opijumski mak (Papaver somniferum L.) je značajna medicinska biljka široke upotrebe u farmaciji. Vršena je evaluacija germplazme (101 linija različitog eko-geografskog porekla koje se čuvaju u nacionalnom botaničkom istraživačkom Institutu u Lucknow-u) ispitivanjem genetičke divergentnosti za prinos/biljka, prinos opijuma/biljka i 8 osobina primenom multivariacione i kanonične analize. Genotipovi su se grupisali u 13 klastera što je potvrđeno kanoničnom analizom. 69% genotipova (69/101) su genetički bliski i grupisani u 6 klastera (II, III, IV, V; VIII, i XII) dok su jasne razlike utvrđene kod 32 procenta (32/101) između genotipova koji su se grupisali u ostalih sedam klastera (I, VI, VII, IX, X, XI i XIII). Inter-klaster distanca je u rangu između 47.28 – 234.55. Maksimalna je utvrđena između IX i X, zatim između VII i IX (208.30) i između IX i XI ( 205.53). Za genotipove u klasterima IX,X XI i XII je utvrđen veći potencijal kao polazni materijal u oplemenjivanju zasnovan na visokim srednjih vrednosti jedne ili više komponenata osobina i visoke statističke distance među njima. Na osnovu utvrđene visoke srednje vrednosti komponenata osobina i inter-klaster distance među klasterima diskutovan je plan oplemenjivanja.
Autor za kontakt: S.P. Singh, National Botanical Research Institute, Rana Pratap Marg, Lucknow – 226001, India
Tel: 91-522-2205842; Fax: 91-522-2205836; e-mail: s.p.singh@nbri.res.in
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 2 (2004), str: 121-131
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.1; 633.13
Originalni naučni rad
KOMPONENTE GENETIČKE VARIJABILNOSTI I HERITABILNOST PRINOSA ZRNA SILAŽNOG KUKURUZA
Mile SEČANSKI1, Tomislav ŽIVANOVIĆ2, Goran TODOROVIĆ1 i Gordana ŠURLAN-MOMIROVIĆ2
1 Institut za kukuruz ''Zemun Polje'', Slobodana Bajića 1, 11185 Zemun Polje,
2 Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu, Nemanjina 6, 11080 Zemun, Srbija i Crna Gora
Izvod
Pravilna procena heterozisa, genetičke varijabilnosti i heritabilnosti neke osobine je veoma bitna sa stanovišta praktične selekcije, što je i bio cilj ovih istraživanja. Rezultati analize varijanse pokazuju visoko značajne razlike između ispitivanih genotipova za prinos zrna, kao i značajan uticaj godine i interakcija godina x genotip na varijabilnost ove osobine. Najveći prinos zrna su imali hibridi ZPLB401 x ZPLB406 (1997) i ZPLB404 x ZPLB406 (1998). Hibridi su u odnosu na linije ispoljili veće prosečne vrednosti za prinos zrna što je i očekivano obzirom da pri inbridingu dolazi do depresije ove osobine kod linija. Za većinu hibridnih kombinacija utvrđene su visoke vrednosti heterozisa, dok je hibrid ZPLB402 x ZPLB403 pokazao negativnu vrednost heterozisa za prinos zrna (-11.0 do -31.7%). Analiza komponenti genetičke varijanse pokazuje da su dominantne komponente (H1 i H2) bile veće od aditivne (D) i imale važniju ulogu u nasleđivanju prinosa zrna u F1 generaciji. Komponenta F je pozitivna za ovu osobinu što ukazuje da dominantni geni preovlađuju nad recesivnim. Izračunata vrednost prosečnog stepena dominacije (H1/D)½ je veća od jedinice za ovu osobinu i pokazuje da se u nasleđivanju ovih osobina radi o superdominaciji. Odnos dominantih gena prema recesivnim kod roditeljskih genotipova pokazuje da su kod prinosa zrna preovladavali dominantni geni nad recesivnim (Kd/Kr>1) u obe godine. Rezultati Vr/Wr regresione analize ukazuju na superdominaciju u nasleđivanju prinosa zrna. Prisustvo nealelne interakcije ustanovljeno je za ovu osobinu. To ukazuje na potrebu proučavanja efekta epistaze pošto može imati veći značaj kod pojedinih hibrida. Za prinos zrna su dobijene visoke vrednosti heritabilnosti u širem smislu (98.4% (1997) i 97.9% (1998)) i niske vrednosti heritabilnosti u užem smislu (11.9% (1997) i 12.2% (1998))
Autor za kontakt: Mile Sečanski, Maize Research Institute, Zemun Polje, Slobodana Bajića 1, 11185 Belgrade-Zemun, Serbia and Montenegro
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 2 (2004), str: 133-142
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.116; 633.13
Originalni naučni rad
MOGUĆNOST PRIMENE AFLP FINGERPRINTING METODE U KARAKTERIZACIJI DNK PROFILA KUKURUZA I ZAŠTITI AUTORSKIH PRAVA
Vladislava GALOVIĆ1, Snežana MLADENOVIĆ-DRINIĆ2, Dražen JELOVAC2, Julijana NAVALUŠIĆ1
1 Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad,
2 Institut za kukuruz “Zemun Polje”, 11185 Zemun Polje, Srbija i Crna Gora
Izvod
U ovom radu korišćen je AFLP molekularni sistem u cilju ispitivanja mogućnosti njegove primene u karakterizaciji fingerprinting profila devet agronomski značajnih genotipova kukuruza. Za umnožavanje specifičnih DNK fragmenata korišćena su dva specifična adaptera, dva preselektivna prajmera i dvadeset selektivnih prajmera. Od ukupno 10 testiranih prajmer kombinacija, 5 je pokazalo značajnu polimorfnost. Od 253 umnožena fragmenta, 177 su bila polimorfna (70%). Prajmer kombinacija B (CGA/GAG) bila je najpolimorfnija (81,5%) a genotipovi g1(GD=55%) i g7 (79%) pokazali su najveću genetičku udaljenost. Na osnovu dobijenih rezultata zaključili smo da je AFLP molekularni sistem pogodna i pouzdana metoda za određivanje lične karte agronomski značajnih genotipova kukuruza i kao takva primenljiva u zaštiti autorskih prava.
Autor za kontakt: Vladislava Galović, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora.
e-mail: galovic@ifvcns.ns.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 2 (2004), str: 143-150
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21; 633.11
Originalni naučni rad
FENOTIPSKA VARIJABILNOST I HERITABILNOST ZA VISINU BILJKE PŠENICE (TRITICUM AESTIVUM L.)
Veselinka ZEČEVIĆ, Desimir KNEŽEVIĆ i Danica MIĆANOVIĆ
Institut za istraživanja u poljoprivredi SRBIJA, Centar za strna žita Kragujevac,
34000 Kragujevac, Srbija i Crna Gora
Izvod
U radu je proučavana varijabilnost, komponente fenotipske varijanse i heritabilnost za visinu biljke kod 50 genetički divergentnih sorti pšenice poreklom iz različitih selekcionih centara sveta. Istraživanja su obavljena u poljskom ogledu po slučajnom blok sistemu tokom dve vegetacione godine. Ogled je izveden po tipu ogleda retke setve (razmak od 20 cm između redova i 10 cm između biljaka u redu, sa dužinom reda od 1.0 m). U punoj fazi zrelosti pšenice urađena je analiza visine 60 biljaka u tri ponavljanja (3 x 20). Ustanovljene su visoko signifikantne razlike u prosečnim vrednostima između sorti za ovo svojstvo. Najveća prosečna visina biljke utvrđena je kod sorte Blue Boy (122.2 cm), a najmanja kod sorte Norin 10 (50.4 cm). Varijabilnost visine biljke bila je dosta niska, sa prosečnim koeficijentom varijacije od V= 7.4 %. Sorta Fundulea 262 (V=5.2 %) je pokazala najmanju varijabilnost za visinu biljke. Prosečna varijabilnost visine biljke bila je identična u obe godine istraživanja. Analizom fenotipske varijanse ustanovljen je visok udeo genotipa u ispoljavanju ovog svojstva (84.3 %), a znatno niži udeo godine (7.5 %) i interakcije sorta/godina (6.7 %). Takođe je utvrđena i visoka heritabilnost u širem smislu za visinu biljke (h2=95.9%). Sve analize ukazuju da na ispoljavanje visine biljke znatno veći uticaj imaju genetički faktori od faktora spoljne sredine.
Autor za kontakt: Veselinka Zečević, Institut za istraživanja u poljoprivredi SRBIJA, Centar za strna žita Kragujevac, S. Kovačevića 31, 34000 Kragujevac, Srbija i Crna Gora
tel.: 381-34-333-046; fax: 381-34-304-100; e-mail: joca@knez.uis.kg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 2 (2004), str: 151-159
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21; 633.11
Originalni naučni rad
GENETIČKA I FENOTIPSKA VARIJABILNOST KOMPONENTI PRINOSA KOD PŠENICE (TRITICUM AESTIVUM L.)
Veselinka ZEČEVIĆ 1, Desimir KNEŽEVIĆ 1, Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ 2 i Danica MIĆANOVIĆ 1
1 Institut za istraživanja u poljoprivredi SRBIJA, Centar za strna žita Kragujevac, 34000 Kragujevac,
2 Poljoprivredni fakultet, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora
Izvod
U radu je proučavana genetička i fenotipska varijabilnost dužine klasa i broja klasića po klasu kod 50 genetički divergentnih sorti pšenice. Istraživanja su obavljena u poljskom ogledu izvedenom po slučajnom blok sistemu u tri ponavljanja, tokom dve godine. Analize su uradjene na uzorku od 60 biljka u punoj fazi zrelosti. Utvrdjene su signifikantne razlike za dužinu klasa i broj klasića po klasu izmedju sorti i godina. Najveća vrednost dužine klasa ustanovljena je kod sorte Mironovskaya 808 (14,5 cm), a najmanja kod sorti Etoille de Choisy (8,1 cm) i San Pastore (8,2 cm). Sorta Sava je imala najveći broj klasića po klasu (28,2), a najmanja vrednost za ovo svojstvo utvrdjena je kod Frontane (19,2). Prosečna varijabilnost dužine klasa (V = 8,0%) i broja klasića po klasu (V = 7,5%) bila je dosta niska. Najmanju varijabilnost za dužinu klasa ispoljila je sorta Pernel (V = 4,8%), a za broj klasića po klasu sorta Bankut 1205 (V = 4,7%). Utvrdjena je visoka vrednost za heritabilnost u širem smislu za dužinu klasa (h2 = 96,4%), a nešto niža vrednost za broj klasića po klasu (h2 = 79,1%). Analizom komponenti fenotipske varijanse ustanovljeno je da genetički faktori imaju veći udeo u ispoljavanju dužine klasa (81,82%) i broja klasića po klasu (57,36%) od faktora spoljne sredine.
Autor za kontakt: Veselinka Zečević, Institut za istraživanja u poljoprivredi SRBIJA, Centar za strna žita Kragujevac, S. Kovačevića 31, 34000 Kragujevac, Srbija i Crna Gora
tel.: 381-34-333-046; fax: 381-34-304-100; e-mail: joca@knez.uis.kg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 2 (2004), str: 161-170
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21; 635.26
Originalni naučni rad
UTICAJ GENOTIPA I SPOLJNE SREDINE NA PRINOS I KVALITET JESENJEG BELOG LUKA
Jelica GVOZDANOVIĆ-VARGA, Mirjana VASIĆ, Janko ČERVENSKI i Dušanka BUGARSKI
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora
Izvod
Značajnu informaciju o genotipu za oplemenjivače i proizvođače kao krajnje korisnike, predstavlja njegov odgovor na promenljive faktore sredine, koji je izražen preko interakcije genotipa sa spoljnom sredinom. Prinos i kvalitet belog luka predstavljeni su masom lukovice i prinosom suve materije po lukovice. U radu je analizirana G x E interakcija 18 genotipova (13 populacija i 5 klonova) jesenjeg belog luka tokom tri vegetacione sezone. Primenom AMMI modela ustanovljeni su glavni efekti genotipova za ispitivane osobine preko glavnog efekta sredine za genotipove i njihove interakcije. Najveći izvor varijabilnosti za masu lukovice imale su godine (70,7%) dok je interakcija iznosila 6,18%. Prinos suve materije je najviše varirao pod uticajem genonotipa (46,91%) i visok udeo interakcije 13,45%. Za masu lukovice i prinos suve materije je značajna prva glavna komponenta, kojom je objašnjeno 77,52% odnosno 78,39% G x E interakcije. Korišćen je biplot da bi se grafički predstavila G x E interakcija.
Autor za kontakt: Jelica Gvozdanović-Varga, Scientific Institute of field and vegetable crops, M.Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Serbia and Montenegro, tel: 021-4898-356,
e-mail: jeca@ifvcns.ns.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 2 (2004), str: 171-180
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.827; 633.13
Originalni naučni rad
INTERAKCIJA GENOTIPA I FAKTORA SPOLJNE SREDINE NA EKSPRESIJU HETEROZISA KOD KUKURUZA
Branka J. KRESOVIĆ, Živorad V. VIDENOVIĆ i Miodrag M. TOLIMIR
Institut za kukuruz “Zemun Polje”, 11185 Beograd-Zemun, Srbija i Crna Gora
Izvod
Trogodišnjia proučavanja uticaja navodnjavanja i gustine setve obavljena su u periodu 1998-2000 u Zemun Polju na černozemu. Ogled je postavljen po split-plot metodi, u četiri ponavljanja. U uslovima sa i bez navodnjavanja, u sedam gustina setve (40816, 50125, 59523, 69686, 79365, 89286 i 98522 plants·ha-1) sejano je šest ZP hibrida kukurza (ZP 360, ZP 539, ZP 580, ZP 633, ZP 677, ZP 704). Rezultati proučavanja pokazuju da su u navodnjavanju svi hibridi statistički veoma značajno niže prinose ostvarili u gustinama setve sa oko 50.000 bilj.·ha-1 (40.816 i 50.125 bilj.·ha-1). Hibrid ZP 539 u svim ostalim gustinama (60-100.000 bilj.·ha-1) imao je približne vrednosti prinosa (13,44 t·ha-1- 13,93 t·ha-1). Najbolje rezultate prinosa hibridi ZP 360 i ZP 580 ostvarili su u gustinama 80, 90 i 100.000 bilj.·ha-1, hibrid ZP 633 u gustinama 60, 70, 80 i 90.000 bilj.·ha-1, a hibridi ZP 677 i ZP 704 u gustinama 70, 80, 90 i 100.000 bilj.·ha-1. Analizom zavisnosti ostvarenih prinosa hibrida kukuruza od gustine setve utvrdjena je krivolinijska regresija. U navodnjavanju mogu se očekivati sledeće vrednosti maksimalanih prinosa: ZP 360 - 14,19 t·ha-1 setvom u gustini 93.500 bilj.·ha-1, ZP 539 - 14,03 t·ha-1 u gustini 78.500 bilj.·ha-1, ZP 580 - 14,41 t·ha-1 u gustini 95.700 bilj.·ha-1, ZP 633 - 13,64 t·ha-1 u gustini 80.000 bilj.·ha-1, ZP 677 - 13,31 t·ha-1 u gustini 92.250 bilj.·ha-1 i ZP 704 - 14,33 t·ha-1 u gustini 84.111 bilj.·ha-1.
Autor za kontakt: Branka Kresović, Institut za kukuruz “Zemun Polje”, 11185 Beograd-Zemun, Srbija i Crna Gora
Tel: +381-11-3756704; Fax: +381-11-3756707; e-mail: bkresovic@mrizp.co.yu