GENETIKA, Vol. 36, broj 3 (2004)
Nevena MITIĆ i Radomirka NIKOLIĆ
NASLEĐIVANJE IN VITRO ODGOVORA KOD PŠENICE [Izvod] [Rad]
Nevena NAGL, Snežana MEZEI, Lazar KOVAČEV, DraganaVASIĆ i Nikola ČAČIĆ
INDUKCIJA I POTENCIJAL ZA MIKROPROPAGACIJU HAPLOIDA ŠEĆERNE REPE [Izvod] [Rad]
Jasmina ZDRAVKOVIĆ, Živoslav MARKOVIĆ, Ljiljana STANKOVIĆ, Milan ZDRAVKOVIĆ i Milan DAMJANOVIĆ
SAZREVANJE I STARENJE-PROPADANJE PLODOVA PARADAJZA Rin rin/rin, rin/+ I +/+ GENETSKE KONSTITUCIJE [Izvod] [Rad]
V. M. SALCEDA
UČESTALOST LETALNIH ALELA I KOMPLEMENTACIONIH MAPA U PRIRODNIM POPULACIJAMA DROSOPHYLA MELANOGASTER IZ MEKSIKA [Izvod] [Rad]
Dijana DIJANOVIĆ, Marija KRALJEVIĆ- BALALIĆ, Vesna STANKOVIĆ i Ivan MIHAJLOVIĆ
FENOTIPSKA STABILNOST KOMPONENATA PRINOSA PROTEINSKOG SUNCOKRETA [Izvod] [Rad]
Jelena ALEKSIĆ i Saša ORLOVIĆ
EX SITU KONZERVACIJA GENETIČKIH RESURSA POLJSKOG BRESTA (ULMUS MINOR MILL.) I VEZA (U. LAEVIS PALL.) [Izvod] [Rad]
Milka BRDAR, Marija KRALJEVIĆ BALALIĆ i Borislav KOBILJSKI
EKSPERIMENTALNO UTVRĐENA DUŽINA TRAJANJA, PROSEČNI I MAKSIMALNI INTENZITET NALIVANJA ZRNA GENOTIPOVA PŠENICE RAZLIČITE RANOSTASNOSTI [Izvod] [Rad]
Slaviša STOJKOVIĆ, Nebojša DELETIĆ, Milan BIBERDŽIĆ, and Jovanka STOJANOVIĆ
VARIJABILNOST POKAZATELJA AKUMULACIJE I ISKORIŠĆAVANJA SUVE MATERIJE U BILJCI PŠENICE [Izvod] [Rad]
Irina BOŽOVIĆ, Milica RADOSAVLJEVIĆ, Slađana ŽILIĆ i Rade JOVANOVIĆ
GENETIČKA OSNOVA KORIŠĆENJA KUKURUZNOG OKLASAKA KAO VREDNE PRIRODNOOBNOVLJIVE SIROVINE [Izvod] [Rad]
Mirjana ŠIJAČIĆ-NIKOLIĆ and Vasilije ISAJEV
PROCENA HETEROTIČNOG EFEKTA KOD HIBRIDNIH KOMBINACIJA SRPSKE OMORIKE [Izvod] [Rad]
Zorica PAJIĆ, Lana ĐUKANOVIĆ i Uroš ERIĆ
EFEKAT MUTANATA ENDOSPERMA NA KLIJAVOST SEMENA KUKURUZA [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 181-186
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.1: 633.11
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANJE IN VITRO ODGOVORA KOD PŠENICE
Nevena MITIĆ i Radomirka NIKOLIĆ
Institut “Srbija”, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, 19000 Zaječar, Srbija i Crna Gora
Izvod
Nezreli embrioni pšenice (Triticum aestivum L.) gejeni su u kulturi in vitro i proučavan je njihov in vitro odgovor, na osnovu procenata embriona koji formiraju kalus, procenta regenerativnih kalusa i broja biljaka dobijenih po regenerativnom embrionu. Proučavanja su obuhvatila pet domaćih sorti pšenice i njihove recipročne hibride. Formiranje kalusa i regeneracija su indukovani na podlogama sa visokom koncentracijom 2,4-D, a zatim bez regulatora rasta. Na osnovu procenta regenerativnih kalusa sorte su podeljene u tri grupe: Vesna (VS) sa visokim potencijalom (78,8%), Beograđanka (BG) i Zemunka (ZM) sa srednjim (50,3-55,3%), i Leda (LD) i Zaječarska 65 (ZA) sa niskim potencijalom (23,7-28,0%). Ukrštena je sorta sa najvišim potencijalom (VS) sa dvema sortama sa najnižim potencijalom (LD i ZA) i pokazano je da je potencijal za regeneraciju nasledna osobina. Kada je ‘VS’ bila ženski roditelj, hibridi “VSxLD” i “VSxZA” su imali znatno viši regenerativni odgovor, nego samooprašene “LD” I “ZA” sorte. Međutim, “LD” I “ZA” kao muške komponente su uticale na smanjenje regenerativnog odgovora kod hibrida sa “VS” sortom kao primaocem polena, u poređenju sa samooprašenom “VS”. Rezulati ukazuju na postojanje klase ne-jedarnih činilaca (genetičkih i sredinskih) u kultivaru “VS”. Oni značajno doprinose relativno višoj regenerativnoj sposobnosti kalusa hibrida čiji je “VS” ženski roditelj, u poređenju sa onima kod kojih je “VS” muški roditelj.
Autor za kontakt: Nevena Mitić, ARI “Serbia”, Institut “Srbija”, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, , Grljanski put b.b., 19000 Zaječar, Srbija i Crna Gora
Tel: 019/420-222, Fax: 019/421-668; e-mail: czpiti@ptt.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 187-194
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.11: 633.63
Originalni naučni rad
INDUKCIJA I POTENCIJAL ZA MIKROPROPAGACIJU HAPLOIDA ŠEĆERNE REPE
Nevena NAGL, Snežana MEZEI, Lazar KOVAČEV, DraganaVASIĆ i Nikola ČAČIĆ
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora
Izvod
Cilj istraživanja je bio dobijanje haploida šećerne repe putem ginogeneze i njihova mikropropagacije. Haploidi su dobijeni kulturom semenog zametka iz četrnaest diploidnih, monogermnih i muški fertilnih genotipova šećerne repe. Ispitivani genotipovi su na podlogama sa različitom koncentracijom stimulatora rasta ispoljili različit potencijal za ginogenezu. Za dalja ispitivanja je odabrano osam haploida koji su nakon razvića prvog para listova postavljeni na podlogu za mikropropagaciju. Prisustvo citokinina u hranljivoj podlozi je stimulisalo pojavu i razviće bočnih pupoljaka u pazuhu listova, dok je kod nekih genotipova takođe došlo do pojave adventivnih pupoljaka. Porast broja biljaka tokom mikropropagacije nije bio kontinuiran, iako je broj novostvorenih biljaka rastao posle svake subkultivacije. Razlike u intenzitetu multiplikacije biljaka počele su da se značajno ispoljavaju nakon četvrte subkultivacije. Testiranjem značajnosti razlika korelacionih koeficijenata, odnosno intenziteta mikropropagacije ispitivanih genotipova tokom šest subkultivacija, utvrđeno je da se one međusobno statistički značajno razlikuju.
Autor za kontakt: Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora
Tel:++381 21 4898 327, Fax: ++381 21 4898 333, e-mail: nagl@ifvcns.ns.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 195-203
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 588.145.2: 635.64
Originalni naučni rad
SAZREVANJE I STARENJE-PROPADANJE PLODOVA PARADAJZA Rin rin/rin, rin/+ I +/+ GENETSKE KONSTITUCIJE
Jasmina ZDRAVKOVIĆ, Živoslav MARKOVIĆ, Ljiljana STANKOVIĆ, Milan ZDRAVKOVIĆ i Milan DAMJANOVIĆ
Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija”, Centar za povrtarstvo, 11420 Smederevska Palanka, Srbija i Crna Gora
Izvod
Inhibitor sazrevanja (rin) gen predstavlja spontani recesivni mutant koji menja aspekte sazrevanja ploda, a najznačajniji sintezu karotenoida posebno likopina. Takođe usporava starenje plodova. Paradajz spada u biljke koje imaju katakteristični vrhunac (pik) prilikom sazrevanja plodova. Genotipovi paradajza homozigoti za rin gen nemaju ovaj vrhunac u sazrevanju, tako da izostaje produkcija etilena i crvena likopinska boja. Za potrebe ispitivanja procesa sazrevanja, korišćeni su materijali iz završnih ciklusa selekcije paradajza: čista linija S-49 (genetske konstitucije +/+, uniformnog sazrevanja), linija hom 4 (rin/rin, homozigot za ripening inhibitor) i hibridna kombinacija 449 F1 (+/rin, heterozigot za ripening inhibitor). Plodovi sa uniformnim sazrevanjem i hibridi sazrevali su isto vreme dok homozigoti za rin gene nisu sazrevali. Etilen stimuliše razvoj žute boje u rin plodovima stimuliše pojavu likopina Posle tretmana etephoneom (0.1%) (etilen) od plodova sa uniformnim sazrevanjem utvrđeno je brže propadanje, kod hibrida je utvrđen duži period izdržljivosti, odnosno sporije propadanje. Kod rin homozigota nije dobijena promena boje, ali su plodovi propadali ubrzanije u odnosu na netretiranu varijantu. Tretman etilenom ubrzavao je procese sazrevanja, ali i starenja plodova paradajza. Prolongacija sazrevanja kao posledica delovanja rin gena svrstava dobijene hibride u kasniju grupu sazrevanja, čime se gubi na ranostasnosti. S druge, strane dobija se na čvrstini plodova i na »shef life«, koji omogućava duži transport i skladištenje, a ukoliko se ubiraju zeleni plodovi i na koordiniranom sazrevanju prema potrebama tržišta. Cilj ispitivanja je bio da se utvrdi ponašanje u sazrevanje rin heterozigota, kao i reakcija genotipova na tretman etrelom u cilju ublažavanja ekstremnih vrednosti kasnog sazrevanja.
Autor za kontakt: Jasmina Zdravković, Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija”, Centar za povrtarstvo, 11420 Smederevska Palanka, Srbija i Crna Gora
Tel: + 381 26 323 170; Fax: + 381 26 323 785
e-mail: jzdravkovic@cvcsp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 205-212
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.2: 595.773.4
Originalni naučni rad
UČESTALOST LETALNIH ALELA I KOMPLEMENTACIONIH MAPA U PRIRODNIM POPULACIJAMA DROSOPHYLA MELANOGASTER IZ MEKSIKA
V. M. SALCEDA
Odsek za biologiju, Nacionalni Institut za citološka istraživanja. Apartado Postal 18-1027, Meksiko, 11801, D.F. Meksiko
Izvod
Polazeći od prethodnih studija genetičkog opterećenja na drugom hromozomu kod Drosophyla melanogaster, u četiri prirodne populacije, otkrivena su 171 letalna hromozoma i održavana kao faktor ravnoteže u uslovima Cy L/1 (1= letalan); od ovih letalnih 24 odgovaraju populaciji A, 50 populaciji B i C a 47 populaciji D. Vršena su ispitivanja testom intra-populacionog alelizma za sve četiri populacije. Izvršena su 3807 inter - letalna ukrštanja i dobijeno je ukupno 110 alelnih kombinacija. Izračunat je procenat alelizma za svaku populaciju i to: 3,98 % za populaciju A; 1,80 % za populaciju B; 3,67 % za populaciju C i 2,96 % za populaciju D. Dobijene vrednosti za učestalost alela u ispitivanim populacijama ne razlikuju se značajno od vrednosti koje su dobili drugi autori sličnim spitivanjima u prirodnim ili eksperimentalnim istraživanjima. Pored ovih vrednosti za učestalost, kada je utvrđeno je prisustvo singlova, dupleta, tripleta ili kvaddripleta u svakoj populaciji, pokazano je prisustvo različitih mapa komplementacije zbog grupisanja nekoliko različitih letalnih alela; velika mapa komplementacije, formirana od velikog klastera (grupe) koji uključuje 26 različitih letala, nađena je u populaciji D, što ukazuje da je, kao posledica kombinovanja svih, konstituisana jedna jedinica.
Autor za kontakt: Victor M. Salceda, Odsek za biologiju, Nacionalni Institut za citološka istraživanja. Apartado Postal 18-1027, Meksiko, 11801, D.F. Meksiko.
e-mail: vmss@nuclear.inin.mx
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 213-220
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21
Originalni naučni rad
FENOTIPSKA STABILNOST KOMPONENATA PRINOSA PROTEINSKOG SUNCOKRETA
Dijana DIJANOVIĆ1, Marija KRALJEVIĆ- BALALIĆ2, Vesna STANKOVIĆ1 i Ivan MIHAJLOVIĆ1
1 Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija”, Beograd, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja Zaječar, Zaječar
2 Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, Srbija i Crna Gora
Izvod
Proteinski suncokret vodi poreklo sa područja Severne Amerike. Danas proteinski tip suncokreta privlači pažnju prehrambene industrije u celom svetu, a takođe i u našoj zemlji. Pored oplemenjivanja na glavne komponente prinosa semena i stvaranja visokog genetskog potencijala za prinos, hibridi proteinskog tipa treba da su dobre adaptabilnosti i stabilnosti, zatim veoma je važna krupnoća semena, oblik i boja, visok udeo jezgre, uniformnost u krupnoći semena, lako ljuštenje i dugotrajno i bezbedno čuvanje semena. Kod ovog tipa hibrida veoma je bitan visok sadržaj proteina i njihov kvalitet. U radu je analizirana fenotipska stabilnost komponenata prinosa tri inbred linije suncokreta (Helianthus annuus L.) u trećoj, četvrtoj i petoj godini samooplodnje. Parametri stabilnosti su izračunati primenom modela Eberhart and Russell (1966). Ispitivane linije su, prema koeficijentu regresije pokazale zadovoljavajuću stabilnost za sadržaj proteina u semenu i masu 1000 semena. Kao najstabilnija za sadržaj proteina pokazala se linija D4441 u trećoj godini samooplodnje. Za masu 1000 semena najbolju stabilnost genotipa ostvarila je linija Rs 4 I 10 u četvrtoj godini samooplodnje.
Autor za kontakt: Dijana Dijanovic, Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija”, Beograd, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja Zaječar, Zaječar, Serbia and Montenegro.
Tel:+381 19 420 222; Fax:+381 19 421 668; e-mail czpiti@ptt.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 221-227
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21
Originalni naučni rad
EX SITU KONZERVACIJA GENETIČKIH RESURSA POLJSKOG BRESTA (ULMUS MINOR MILL.) I VEZA (U. LAEVIS PALL.)
Jelena ALEKSIĆ i Saša ORLOVIĆ
Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu, Antona Čehova 13, Novi Sad, Srbija i Crna Gora
Izvod
Osnovni principi očuvanja genetičkih resursa brestova (Ulmus spp.) se ne razlikuju značajno od principa koji su prihvaćeni i koji se primenjuju u očuvanju genetičkih resursa ostalih tvrdih lišćara. Efikasna konzervacija genetičkih resursa se može ostvariti adekvatnim kombinovanjem in situ i ex situ metoda konzervacije, koji poseduju različite prednosti. Pored toga, ex situ metod konzervacije se primenjuje i u slučajevima kada je potrebno preduzeti odgovarajuće mere radi očuvanja ugroženih populacija ili kada su populacije suviše male da bi mogle biti očuvane in situ (odnosno, kada postoji mogućnost za pojavu genetičkog drifta i inbreedinga u populaciji). Cilj našeg istraživanja je ex situ konzervacija genetičkih resursa poljskog bresta (Ulmus minor Mill.) i veza (U. laevis Pall.) putem osnivanja poljskih banaka gena. Uzorkovanje je sprovedeno u po jednoj populaciji poljskog bresta i veza. Biljni materijal (pupoljci) sa 8 stabala poljskog bresta i 10 stabala veza je iskorišćen za vegetativnu in vitro propagaciju. Dobijeni klonovi će biti iskorišćeni za osnivanje poljskih banaka gena na oglednom dobru Instituta za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu.
Autor za kontakt: Jelena Aleksić, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu, Antona Čehova 13, Novi Sad, Srbija i Crna Gora.
Tel: +381 21 540 383; Fax: +381 21 540 383; E-mail: jelenaa@polj.ns.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 229-235
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21: 633.11
Originalni naučni rad
EKSPERIMENTALNO UTVRĐENA DUŽINA TRAJANJA, PROSEČNI I MAKSIMALNI INTENZITET NALIVANJA ZRNA GENOTIPOVA PŠENICE RAZLIČITE RANOSTASNOSTI
Milka BRDAR1, Marija KRALJEVIĆ BALALIĆ2 i Borislav KOBILJSKI3
1 stipendista Ministarstva za nauku i zaštitu životne sredine, Divnina Babe 8, 21000 Novi Sad, Stevana
2 Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, 21000 Novi Sad, Trg D. Obradovića 8
3 Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Maksima Gorkog 30
Izvod
Prinos zrna pšenice (Triticum aestivum L.) je delom uslovljen krajnjom masom suvog zrelog zrna, koja je u velikoj meri određena intenzitetom i dužinom trajanja procesa nalivanja zrna. Cilj istraživanja je poređenje eksperimentalno utvrđene krajnje mase suvog zrelog zrna 5 grupa genotipova pšenice različite ranostasnosti (ekstra rane, srednje rane, srednje kasne, kasne i kontrolna grupa najprinosnijih NS sorti) sa eksperimentalno utvrđenim prosečnim i maksimalnim intenzitetom, te dužinom trajanja nalivanja zrna u različim uslovima sredine. Korelacioni koeficijenti su upotrebljeni u pokušaju da se odredi koji parametar nalivanja zrna ima veći uticaj na krajnju masu suvog zrelog zrna. U kod nas uobičajenim uslovima sredine (2002.) je krajnja masa suvog zrelog zrna bila u jakim pozitivnim vezama sa prosečnim i maksimalnim intenzitetom i u jakoj negativnoj vezi sa dužinom trajanja nalivanja zrna. Najveće krajnje mase suvih zrelih zrna postigli su srednje kasni i genotipovi kontrolne grupe. Korelacije između krajnje mase suvog zrelog zrna i dužine trajanja, te prosečnog intenziteta nalivanja zrna su bile značajno pozitivne u nepovoljnim uslovima sredine (2001.). Novosadske sorte i ekstra rani genotipovi su imali najveće mase suvih zrelih zrna. Intenzitet i dužina trajanja nalivanja zrna su obično u negativnoj korelaciji. Uticaj parametara nalivanja zrna na krajnju masu suvog zrelog zrna nije jednak u različitim uslovima sredine, tako da bi mogla biti bitnija sposobnost genotipa da u nepovoljnim uslovima sredine niske intenzitete nalivanja zrna nadomesti produženjem akumulacije suve materije. Za opisivanje ovih procesa bi prosečni intenzitet nalivanja zrna mogao biti važniji parametar od maksimalnog.
Autor za kontakt: Milka Brdar, Stevana Divnina Babe 8, 21000 Novi Sad;
e-mail: milkabrdar@yahoo.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 237-243
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21: 633.11
Originalni naučni rad
VARIJABILNOST POKAZATELJA AKUMULACIJE I ISKORIŠĆAVANJA SUVE MATERIJE U BILJCI PŠENICE
Slaviša STOJKOVIĆ1, Nebojša DELETIĆ1, Milan BIBERDŽIĆ1, and Jovanka STOJANOVIĆ2
1Univerzitet u Prištini, Poljoprivredni fakultet, Lešak;
2Institut za istraživanja u poljoprivredi“Serbia”, Centar za strna žita, Kragujevac, Srbija i Crna Gora
Izvod
U ogledu sa 20 sorata ozime pšenice izučavani su neki pokazatelji akumulacije i iskorišćavanja suve materije u biljci i njihov uticaj na prinos zrna. Utvrđeno je da vrednosti pokazatelja (biološki prinos, žetveni indeks zrna, reutilizacija suve materije, broj zrna po klasu, masa 1000 zrna, visina biljaka i dr.) variraju u zavisnosti od genotipske specifičnosti kao i od uslova spoljne sredine. Prinos zrna nije zavisio samo od ukupne akumulacije suve materije u biljci tj. biološkog prinosa, već i od odnosa ove akumulacije u periodu do cvetanja i posle cvetanja. Na formiranje prinosa uticalo je više pokazatelja, redosled sorata po visini pojedinih pokazatelja se menjao. Najbolji prinosi su dobijeni u sorata kod kojih je veći broj pokazatelja imao povećane vrednosti. Od ispitivanih sorti najveći prosečan prinos zrna ostvarila je sorta Tiha, a sorte koje su se još istakle po prinosu su: Gruža, Nevesinjka i Toplica.
Autor za kontakt:
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 245-256
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.21: 633.15
Originalni naučni rad
GENETIČKA OSNOVA KORIŠĆENJA KUKURUZNOG OKLASAKA KAO VREDNE PRIRODNOOBNOVLJIVE SIROVINE
Irina BOŽOVIĆ, Milica RADOSAVLJEVIĆ, Slađana ŽILIĆ i Rade JOVANOVIĆ
Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Slobodana Bajića 1, 11185 Beograd-Zemun, Srbija and Crna Gora
Izvod
U Institutu za kukuruz razvijen je originalni tehnološki postupak prerade kukuruznog oklaska kojim se dobijaju lignocelulozni granulati različite veličine čestica. Različit hemijski sastav i fizičkohemijske karakteristike ovih frakcija, pre svega visoka sposobnost vezivanja tečnosti, naročito ulja i vode opredeljuju njihovu upotrebu kao medijuma za odmašćivanje i sušenje. Velika tvrdoća i abrazivna sposobnost proizvoda dobijenih mlevenjem oklaska našla je primenu za poliranje u metaloprerađivačkoj industriji, a sadržaj nekih jedinjenja (pentozana) od posebnog je značaja u hemijskoj industriji za proizvodnju furfurola i njegovih derivata. Zbog svoje inertnosti, neutralne pH vrednosti i odsustva teških metala ovi proizvodi nalaze primenu kao organski nosači u proizvodnji pesticida i agrohemikalija kao i u kozmetici i farmaciji.
Autor za kontakt: Milica Radosavljević, Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Slobodana Bajića 1, 11185 Beograd-Zemun, Srbija i Crna Gora
e-mail: rmilica@mrizp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 257-263
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.222; 630.232; 582.47
Originalni naučni rad
PROCENA HETEROTIČNOG EFEKTA KOD HIBRIDNIH KOMBINACIJA SRPSKE OMORIKE
Mirjana ŠIJAČIĆ-NIKOLIĆ and Vasilije ISAJEV
Šumarski fakultet, Kneza Višeslava 1, 11030 Beograd, Srbija i Crna Gora
Izvod
U oplemenjivanju biljaka posebno mesto ima izučavanje hibridne snage ili heterozisa. Kod drvenastih vrsta, utvrđivanje hibridnih kombinacija u kojima se ispoljava heterotični efekat, od velikog je značaja za proizvodnju hibridnog semena u specijalizovanim semenskim plantažama. Pojava i veličina heterotičnog efekta utvrđena je između hibridnih kombinacija i roditeljskih individua, dobijenih slobodnim oprašivanjem u generativnoj semenskoj plantaži omorike u Godoviku. Efekat heterozisa je analiziran za dužinu, širinu šišarica i prosečan broj semenski po jednoj šišarici. Dobijeni rezultati pokazuju različite vrednosti heterotičnog efekta, kako u odnosu na istu osobinu u različitim hibridnim kombinacijama, tako i u odnosu na različita svojstva jednog istog hibrida. Pored pozitivnog, evidentirane su i hibridne kombinacije sa negativnim vrednostima heterotičnog efekta. U daljem radu, hibridne kombinacije u kojima su konstatovane visoke vrednosti heterotičnog efekta, za jedno ili više analitziranih svojstava, treba da posluže kao osnova za dalje oplemenjivanje vrste.
Autor za kontakt: Mirjana Šijačić-Nikolić, Faculty of Forestry, Kneza Višeslava 1, 11030 Belgrade, Serbia and Montenegro
Tel. 011-3553-122
e-mail: sijacic@ptt.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 36, broj 3 (2004), str: 265-270
© 2004 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.822: 635.67
Originalni naučni rad
EFEKAT MUTANATA ENDOSPERMA NA KLIJAVOST SEMENA KUKURUZA
Zorica PAJIĆ, Lana ĐUKANOVIĆ i Uroš ERIĆ
Institut za kukuruz “Zemun Polje”, 11185 Zemun, Srbija i Crna Gora
Izvod
Ispoljavanje genetičkog potencijala rodnosti i kvaliteta određenog genotipa zavisi, pored drugih faktora, i od kvaliteta semena. Svaki od delova semena kukuruza, perikarp, endosperm i klica, ima određenu funkciju u kompleksnom procesu klijanja i nicanja. Ispitivana su tri genotipa različitog tipa endosperma: ZPSC 42A, hibrid standardnog kvaliteta zrna (zuban), ZPSC 504 su (hibrid šećerca sa sugary genom) i ZPSyn.II sh2 (sintetička populacija sa shrunken2 genom). Za određivanje vitalnosti semena navedenih genotipa korišćene su priznate ISTA metode: standardni metod, ubrzano starenje, cold test i nicanje u polju. Rezultati ispitivanja klijavosti semena pokazuju da postoje razlike između genotipova i metoda koje su korišćene. Najveće vrednosti za klijavost semena utvrđene su standardnom metodom (optimalni uslovi). Rezultati dobijeni metodom cold testa (nepovoljni uslovi) pokazuju da je najveće smanjenje klijavosti kod shrunken2 tipa. Starenjem semena kapacitet klijavosti opada, što je posledica više faktora, genetičko poreklo (tip endosperma), težina zrna, a naročito rezerve šećera u endospermu (sugary, shrunken2).
Autor za kontakt: Zorica Pajić, Institut za kukuruz “Zemun Polje”, 11185 Zemun, Srbija i Crna Gora
e-mail: zpajic@mrizp.co.yu