Genetika, Vol. 37, broj 1 (2005)

 

Vesna VUJAČIĆ

VARIJABILNOST I FAKTORSKA ANALIZA MORFOLOŠKIH I PRODUKTIVNIH OSOBINA VRSTA IZ RODA AMARANTHUS [Izvod] [Rad]

 

Slavica KOŠARČIĆ, A. KOVACS, D. KOŠARČIĆ, Ljiljana SUVAJDŽIĆ, Mira KOVAČEVIĆ, M. KAPETANOV, Dubravka MILANOV i Milica ŽIVKOV BALOŠ

PROMENE U HROMOZOMA GOVEDA NA FARMAMA U SRBIJI [Izvod] [Rad]

 

Biljana GORJANOVIĆ i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ

NASLEĐIVANJE VISINE STABLJIKE I DUŽINE KLASA KOD PŠENICE [Izvod] [Rad]

 

Radomirka NIKOLIĆ i Nevena MITIĆ

ANALIZA MORFOLOŠKIH KARAKTERISTIKA BILJAKA ŽUTOG ZVEZDANA CV. BOKOR TRANSFORMISANIH SA AGROBACTERIUM RHIZOGENES [Izvod] [Rad]

 

Rade MILETIĆ, Mihajlo ŽIKIĆ, Nevena MITIĆ i Radomirka NIKOLIĆ

POMOLOŠKO-TEHNOLOŠKE OSOBINE KOLEKCIONISANIH SELEKCIJA DŽANARIKE (PRUNUS CERASIFERA ERHR.) [Izvod] [Rad]

 

Sreten TERZIĆ i Jovanka ATLAGIĆ

VARIJABILNOST OSOBINA CVASTI I LISTA I NASLEĐIVANJE OBLIKA LISKE SUNCOKRETA U F1 GENERACIJI [Izvod] [Rad]

 

Sandra GVOZDENOVIĆ, Jovan JOKSIMOVIĆ i Dragan ŠKORIĆ

EFEKAT GENA I KOMBINACIONE SPOSOBNOSTI ZA VISINU BILJKE I PREČNIK GLAVE KOD SUNCOKRETA [Izvod] [Rad]

 

Milan ZDRAVKOVIĆ, Jasmina ZDRAVKOVIĆ, Ljiljana STANKOVIĆ i Nenad PAVLOVIĆ

KOMBINACIONE SPOSOBNOSTI NASLEĐIVANJA VISINE PRVE MAHUNE NEKIH LINIJA BORANIJE (PHASEOLUS VULGARIS L.) [Izvod] [Rad]

 

Nebojša DELETIĆ, Slaviša STOJKOVIĆ, Vladan ĐURIĆ, Slaviša GUDŽIĆ i Milan BIBERDŽIĆ

UTICAJ VISOKOG INTENZITETA SELEKCIJE NA PROMENU ADITIVNE VARIJANSE KOMPONENTI PRINOSA KUKURUZA [Izvod] [Rad]

 

Ivana STRAHINIĆ, Jelena BEGOVIĆ, Đorđe FIRA, Mihailo OSTOJIĆ i Ljubiša TOPISIROVIĆ

PRIRODNI IZOLATI LAKTOBACILA REZISTENTNI NA BAKTERIOCIN NIZIN [Izvod] [Rad]

 

Predrag JOVIN, Milorad ROŠULJ, Miodrag TOLIMIR i Jasmina MILENKOVIĆ

UTICAJ GUSTINE SETVE NA PRINOS I BROJ KLIJAVIIH ZRNA U SEMENSKOM KUKURUZU [Izvod] [Rad]



 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 1-13
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.21

doi:10.2298/GENSR0501001V

Originalni naučni rad

VARIJABILNOST I FAKTORSKA ANALIZA MORFOLOŠKIH I PRODUKTIVNIH OSOBINA VRSTA IZ RODA AMARANTHUS

Vesna VUJAČIĆ

 

Poljoprivredni fakultet, 11080 Zemun, Srbija i Crna Gora

 

Izvod

 

U trogodišnjem radu je ispitivano deset genotipova amarantusa. Ispitivane su morfološke i produktivne osobine - visina biljke, broj listova po biljci, dužina srednjeg lista, širina srednjeg lista, masa lista po biljci i masa zrna po biljci. Analizirana je varijabilnost navedenih osobina i iz­vršena klasifikacija metodom glavnih komponenti. Varijabilnost u okviru pojedinih osobina je značajna i iznosi za visinu biljke od 93,18 cm (genotip 9 - A. cruentus) do 160,78 cm (genotip 1 - A. mantegazzianus); broj listova po biljci od 12,89 (genotip 10 - A. cruentus) do 23,46 (genotip 1 - A. mantegazzianus); dužinu srednjeg lista od 14,77 cm (genotip 9 - A. cruentus) do 26,72 cm (genotip 1 - A. mantegazzianus); širinu srednjeg lista od 6,30 cm (genotip 9 - A. cruen­tus) do 14,46 cm (genotip 1 - A. mantegazzianus); masu lista po biljci od 94,05 g (genotip 3 - A. molleros) do 246,81 g (genotip 1 - A. mantegazzianus),i za masu zrna po biljci od 45,56 g (genotip 3 - A. molleros) do 67,55 g (genotip 1 - A. mantegazzianus). Metod glavnih komponenti tj. faktorska analiza pokazuje da značajnu faktorsku optere­ćenost sa prvim faktorom imaju osobine - visina biljke, dužina srednjeg lista i širina srednjeg lista. Ove osobine su od prvorazrednog značaja za varijabilnost genotipova. Sa drugim faktorom značajno su korelirane oso­bine, broj listova i masa lista, što znači da su one od drugorazrednog značaja za varijabilnost genotipova. Ovakvi rezultati nas usmeravaju u modeliranje biljke, odnosno ukazuje na pravac programa selekcije ove kulture.

 

 

 

Autor za kontakt: Vesna Vujačić, Poljoprivredni fakultet, 11080 Zemun, Srbija i Crna Gora

E-mail:  wesnaw2002@hotmail.com

 

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 15-23
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 575.21

doi:10.2298/GENSR0501015K

Originalni naučni rad

PROMENE U HROMOZOMA GOVEDA NA FARMAMA U SRBIJI

Slavica KOŠARČIĆ1, A. KOVACS3, D. KOŠARČIĆ2, Ljiljana SUVAJDŽIĆ1, Mira KOVAČEVIĆ1, M. KAPETANOV1, Dubravka MILANOV1 i Milica ŽIVKOV BALOŠ1

 

1 Naučni Veterinarski Institut “Novi Sad”, Rumenački put 20, Novi Sad,

2 Institut za reprodukciju i veštačko osemenjivanje domaćih životinja, Temerin, Srbija i Crna Gora

3 Istraživački institut za ishranu i oplemenjivanje životinja, Herceghalom, Mađarska

 

Izvod

 

U radu su prezentovana petogodišnja istraživanja numeričkih i strukturnih promena u kariotipu goveda na pet farmi i dva centra za reprodukciju u Srbiji. Analizirana je 371 priplodna životinja i to 215 muških i 156 ženskih grla, HolsteinFriesion rase 267 (193m i 74ž), Simmental 62 (17m i 45ž) i Grey Steppe rase 42 (5m i 37ž). Korišćen je uobičajen metod za uspostavljanje kulture limfocita i analizu kariotipa prema međunarodnim standardima za karotipizaciju domaćih životinja. Cilj ovih istraživanja je provera genetičkog materijala na hromozomskom nivou grla koja se uvode u reprodukciju. Otkrivene su sledeće promene u kariotipu: 6 grla sa himerizmom 2n=60XX/XY HolsteinFriesian rase i jedna Robertsonova translokacija u Simmental rasi. Strukturne promene tipa prekida i ringa otkrivene su kod dve životinje HolsteinFriesian i Simmental rase koje su bile u zoni dejstava za vreme bombardovanja SR Jugoslavije. Sva grla Grey Steppe rase imala su normalan kariotip. Ukupno je 9 životinja sa promenama ili 2,49% dok normalan kariotip imaju 362 ili 97,57 %. Prema dobijenim rezultatima možemo zaključiti da je neophodno nastaviti citogenetičku atestaciju priplodnih životinja iz ekonomskih razloga i u cilju zaštite genofonda na farmama goveda.

 

 

Autor za kontakt: Slavica Košarčić, Naučni Veterinarski Institut “Novi Sad”, Rumenački put 20, Novi Sad, Srbija i Crna Gora

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 25-31
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 575.21: 633.11

doi:10.2298/GENSR0501025G

Originalni naučni rad

 

NASLEĐIVANJE VISINE STABLJIKE I DUŽINE KLASA KOD PŠENICE

Biljana GORJANOVIĆ1 i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ2

 

1 Osnovna škola “Dušan Jerković”, 22320 Inđija,

2 Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora

 

Izvod

 

Koristeći linija x tester analizu (Singh i Choudhary, 1979) proučavane su kombinacione sposobnosti, efekti gena i način nasleđivanja visine stabljike i dužine klasa, koristeći pet majki, tri testera i 15 F1 hibrida pšenice. Analiza kompo-nenti genetičke varijanse kao i odnos OKS/PKS ukazuju da su u nasleđivanju visine stabljike u prvoj godini i dužine klasa u drugoj godini najveći značaj imali aditivni geni. Neaditivni geni su preovlađivali u nasleđivanju visine stabljike u drugoj godini i dužine klasa u prvoj godini ispitivanja. Način nasleđivanja ispiti­vanih svojstava zavisio je od kombinacije ukrštanja i godine ispitivanja. U većini slučajeva nasleđivanje je bilo dominantno. Analizom opštih kombinacionih spo­sobnosti (OKS) može se zaključiti da je najbolji opšti kombinator za visinu stabljike u prvoj godini bila linija NS 31/96, dok je u drugoj godini najbolji kombinator bila sorta Fundulea 490. Za dužinu klasa najbolji opšti kombinator u obe godine ispitivanja bila je linija NS 31/96. Linija NS 31/96 je generalno bila najbolji opšti kombinator zbog čega se preporučuje za korišćenje u programima oplemenjivanja pšenice.

 

 

Autor za kontakt: Biljana Gorjanović, Osnovna škola “Dušan Jerković”, 22320 Inđija, Srbija i Crna Gora

e-mail: bgorjanovic@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 33-38
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 575.21: 633.31/.37

doi:10.2298/GENSR0501033N

Originalni naučni rad

 

ANALIZA MORFOLOŠKIH KARAKTERISTIKA BILJAKA ŽUTOG ZVEZDANA CV. BOKOR TRANSFORMISANIH SA AGROBACTERIUM RHIZOGENES

Radomirka NIKOLIĆ i Nevena MITIĆ

 

Institut “Srbija”, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, 19000 Zaječar, Srbija i Crna Gora

 

Izvod

 

Uspostavljen je efikasan metod za transformaciju žutog zvezdana cv. Bokor pomoću A. rhizogenes. Transformisani pupoljci su regenerisani na segmen­tima adventivnih korenova u visokoj frekvenci. Posle oživljavanja i aklimatizacije transformisane T0 biljke su gajene na eksperimentalnom polju. Izvršena je analiza morfoloških karakteristika deset slučajno odabranih T0 biljaka žutog zvezdana (genotipovi br. 2 i br. 5). One su upoređivane sa istim osobinama kontrolnih, netransformisanih biljaka. Osobine kao što su broj stabala po biljci, dužina interno­dija najdužeg stabla i broj cvetova po biljci su bile signifikantno različite od istih osobina kontrolnih biljaka, dok nisu utvrđene značajne razlike u površini listova. Nije bilo znakova prisustva genotipa sa rol genima. Transformisane biljke su imale povećan sadržaj celuloze, dok je sadržaj proteina i azota bio na nivou kontrolnih biljaka.

 

 

Autor za kontakt: Dr Radomirka Nikolić, Institut “Srbija”, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, 19000 Zaječar, Srbija i Crna Gora

Tel: 019/420-222, Fax: 019/421-668; e-mail: czpiti@ptt.yu

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 39-47
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 575.21; 634.23

doi:10.2298/GENSR0501039M

Originalni naučni rad

 

POMOLOŠKO-TEHNOLOŠKE OSOBINE KOLEKCIONISANIH SELEKCIJA DŽANARIKE (PRUNUS CERASIFERA ERHR.)

Rade MILETIĆ, Mihajlo ŽIKIĆ, Nevena MITIĆ i Radomirka NIKOLIĆ

 

Institut SRBIJA, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, 19000 Zaječar, Srbija i Crna Gora

 

Izvod

Kolekcioni zasad je formiran 1995. godine u okolini Svrljiga od 32 geno­tipa odabranih iz spontane populacije džanarike u istočnoj Srbiji. Voćke su okalemljene na sejancu džanarike, zasađene na rastojanju 5x4 m na blagoj padini jugozapadne ekspozicije. U radu su prikazane najvažnije karakteristike za 19 kolekcionisanih selekcija i prosečni rezultati za period od 2000-2003. godine. Opisane su važnije karakteristike stabla, produktivnost i osobine plodova i koštice. Tako je prosečna krupnoća (dužina, širina, debljina) za plodove svih selekcija bila 25.0 x 24.4 x 25.0 mm, a koštica 14.5 x 10.3 x 6.6 mm. Prosečna masa plodova je 12.1 g (24.3-4.8 g), a koštica 0.85 g (2.2-0.3 g). U zavisnosti od mase ploda i koštice sadržaj mezokarpa je 93.0% (96.3-90.3). S obzirom na mogućnost korišćenja plo­dova u proizvodnji biološki visokovredne hrane, detaljno je obrađen hemijski sastav mezokarpa. Plodovi se pored ostalog odlikuju i povećanim sadržajem ukup­nih kiselina, prosečno 3.09% (3.44-2.60%) što je bio i cilj selekcije. Sadržaj ukupno suvih materija je 13,5% (16.2-10.3%), ukupno rastvorljivih suvih materija 125% (14.5-9.5%) i ukupnih šećera 6.00% (11.45-3.14%). Izdvojene selekcije po svim osobinama zaslužuju veću pažnju kako u cilju očuvanja biodiverziteta, for­miranju banke gena tako i za komercijalno gajenje u organizovanoj proizvodnji.

 

 

Autor za kontakt: Rade Miletić, Institut SRBIJA, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, 19000 Zaječar, Srbija i Crna Gora

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 49-55
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 575.21; 636.85

doi:10.2298/GENSR0501049T

Originalni naučni rad

 

VARIJABILNOST OSOBINA CVASTI I LISTA I NASLEĐIVANJE OBLIKA LISKE SUNCOKRETA U F1 GENERACIJI

Sreten TERZIĆ i Jovanka ATLAGIĆ

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora

 

Izvod

 

Zbog izražene varijabilnosti divlje vrste su korišćene za ukrštanja sa cms linijama gajenog suncokreta. Varijabilnost je utvrđena merenjem prečnika cvasti, broja jezičastih cvetova, dužine i širine liske. Podaci su obrađeni putem hijerar­hijske klaster analize u programu SYSTAT 10 i dobijen je dendrogram na osnovu koga je tumačena divergentnost ispitivanih populacija. Način nasleđivanja je ut­vrđivan poređenjem 25 hibridnih kombinacija sa roditeljima. Klaster analizom su razdvojene tri grupe biljaka. Prvu čine inbred linije samooplodnog suncokreta. U srednjem delu dendrograma su jednogodišnje divlje vrste i treća grupa su više­godišnje divlje vrste. Razlike u srednjim vrednostima ispitivanih svojstava između roditelja su bile značajne. Zastupljeni su bili svi tipovi nasleđivanja. Najviše je bilo intermedijarnog, zatim parcijalno dominantnog i dominantnog, a u dve hibridne kombinacije manifestovao se negativni heterozis.

 

 

Autor za kontakt: Sreten Terzić, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora

e-mail: terzic@ifvcns.ns.ac.yu

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 57-64
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 575.21; 636.85

doi:10.2298/GENSR0501057G

Originalni naučni rad

 

EFEKAT GENA I KOMBINACIONE SPOSOBNOSTI ZA VISINU BILJKE I PREČNIK GLAVE KOD SUNCOKRETA

Sandra GVOZDENOVIĆ, Jovan JOKSIMOVIĆ i Dragan ŠKORIĆ

 

Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora

 

Izvod

 

Visina biljke i prečnik glave su značajni parametri koji utiču na visinu prinosa kod suncokreta. Metodom linija x tester ispitano je šest restorer linija, tri tester A linije i njihovih 18 F1 hibrida. Utvrđene su značajne razlike između re­storer linija i testera i njihovih F1 hibrida za visinu biljke i prečnik glave. U nasle­đivanju ispitivanih svojstava ispoljile su se superdominacija i dominacija boljeg roditelja, ali i intermedijarnost. Najveću srednju vrednost za visinu biljke su imali tester linija HA-48 A (188,25 cm) i F1 hibrid HA-48A x RHA-SELEUS (245,1 cm), a najmanju linija RHA-BRE-1 (105,35 cm), odnosno hibrid L-19A x RHA-BRE-1 (147,9 cm). Kod prečnika glave najveću srednju vrednost su imali tester linija L-19A (19,95 cm) i F1 hibridi HA-48A x RHA-TR-20 i L-19A x RHA-TR-20 (24,55 cm), a najmanju linija RHA-BRE-1 (13,10 cm) i hibrid HA-26A x RHA-M-72 (20,25 cm). Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da najbolje OKS imaju linije RHA-BRE-1 za visinu biljke i RHA-TR-20 za prečnik glave, a najbolje PKS, hibridi L-19A x RHA-BRE-1 za visinu biljke i HA-26A x RHA-SELEUS za prečnik glave. Analiziranjem komponenti genetske varijanse, neadi­tivna komponenta je imala najveći uticaj na nasleđivanje visine biljke, a aditivna na prečnika glave. Najveći prosečni doprinos u ekspresiji visine biljke dale su A-tester linije 83,17%, a za prečnik glave najveći uticaj su imale restorer linije 58,13%.

 

 

Autor za kontakt: Sandra Gvozdenović, Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija i Crna Gora

e-mail: sandra@ifvcns.ns.ac.yu

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 65-70
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 575.222.5: 635.652

doi:10.2298/GENSR0501065Z

Originalni naučni rad

 

KOMBINACIONE SPOSOBNOSTI NASLEĐIVANJA VISINE PRVE MAHUNE NEKIH LINIJA BORANIJE (PHASEOLUS VULGARIS L.)

Milan ZDRAVKOVIĆ, Jasmina ZDRAVKOVIĆ, Ljiljana STANKOVIĆ i Nenad PAVLOVIĆ

 

Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija”, Centar za povrtarstvo, Smederevska Palanka, Karađorđeva 71, SCG

 

Izvod

 

Visina formiranja prve mahune je važna sortna osobina od koje zavisi mogućnost mehanizovanog ubiranja useva boranije, što je osnova proizvodnje ove biljne vrste za prehrambenu i prerađivačku industriju. Sorte koje nisko formiraju prve mahune, pri mehanizovanoj žetvi, usled nedovoljne visine, bivaju oštećene. U ispitivanje je uključeno 6 divergentnih roditeljskih linija za proces selekcije na povećanje visine formiranja prve mahune. Za utvrđivanje opštih (OKS) i posebnih kombinacionih sposobnosti (PKS) pojedinih linija korišćen je matematički metod 2, model 1 Grifing (1956). Vrednosti parametara su utvrđivane u F1 i F2 generaciji potomstva. Analiza kombinacionih sposobnosti pokazuje delovanje aditivnih i dominantnih genskih efekata. Šumadinka x Zorka predstavljaju najbolju kombi­naciju za dalji proces selekcije na povećanje visine prve mahune.

 

 

Autor za kontakt: Milan Zdravković, Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija”, Centar za povrtarstvo, Smederevska Palanka, Karađorđeva 71, SCG

e-mail: mzdravkovic@cvcsp.co.yu

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 71-76
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 575.827: 633.15

doi:10.2298/GENSR0501071D

Originalni naučni rad

UTICAJ VISOKOG INTENZITETA SELEKCIJE NA PROMENU ADITIVNE VARIJANSE KOMPONENTI PRINOSA KUKURUZA

Nebojša DELETIĆ, Slaviša STOJKOVIĆ, Vladan ĐURIĆ, Slaviša GUDŽIĆ i Milan BIBERDŽIĆ

 

Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Prištini, Lešak, Srbija i Crna Gora

 

Izvod

 

U radu je ispitivana 31 SSD linija iz ZP-Syn-1 C0 i 37 iz ZP-Syn-1 C3 populacije kukuruza. Nakon odabira i umnožavanja semena linija u 2000, ogledi su obavljeni u periodu 2001-2002 u Kruševcu i Zemun Polju, po RCBD metodi sa tri ponavljanja. Nakon tri ciklusa rekurentne selekcije došlo je do značajnog sniženja srednje vrednosti homozigotnih potomstava za procenat poleglih i slomljenih bilja­ka, visinu biljke i klipa, ali i za broj redova zrna. Povećane su srednje vrednosti za broj zrna u redu i masu 1000 zrna. Razlike u dužini klipa i prinosu zrna nisu bile značajne. Nakon tri ciklusa je došlo do značajnog suženja aditivne varijabilnosti za procenat poleglih i slomljenih biljaka, dužinu klipa i broj redova zrna. Smanjenje vrednosti za ostala svojstva nije bilo statistički značajno. Utvrđene su i značajne vrednosti heritabilnosti u užem smislu.

 

Autor za kontakt: Nebojša Deletić, Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Prištini, Lešak, Srbija i Crna Gora

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 77-85
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 579.25

doi:10.2298/GENSR0501077S

Originalni naučni rad

 

PRIRODNI IZOLATI LAKTOBACILA REZISTENTNI NA BAKTERIOCIN NIZIN

Ivana STRAHINIĆ1, Jelena BEGOVIĆ1, Đorđe FIRA1, Mihailo OSTOJIĆ2 i Ljubiša TOPISIROVIĆ1

 

1 Institut za Molekularnu Genetiku i Genetičko Inženjerstvo, Vojvode Stepe 444a, P. fah 23, 11010 Beograd,

2 Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Nemanjina 6, 11080 Zemun, Serbija i Crna Gora.

 

Izvod

 

Kolekcija bakterija mlečne kiseline (BMK) je napravljena od mikroor­ganizama izolovanih iz fermentisanih mlečno-kiselinskih proizvoda dobijenih na tradicionalan način. Iz kolekcije 51 izolat je identifikovan kao Lactobacillus sp. Svi izolovani laktobacili pripadaju grupi mezofilnih sojeva koji dobro rastu na temperaturama od 15°C i 30°C, a ne rastu na temperaturi od 45°C. Testiranje spo­sobnosti rasta u prisustvu nizina pokazalo je da su izolati BGCGK4, BGHN40, BGBUK2-8, BGBUK2-7 i BGBUK2-16 rezistentni na bakteriocin nizin. U eksperimentu odredjivanja minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) za nizin pokazano je da je najrezistentniji izolat Lactobacillus sp. BGCGK4. Izolat BGBUK2-16, determinisan kao Lactobacillus paracasei subsp. paracasei, produ­kuje bakteriocin označen kao Bac217 i pokazuje rezistenciju na 8000 IU/ml. Čišćenjem plazmida iz soja BGBUK2-16 dobijena su 2 derivata označena kao BGBUK2-16/K2 i BGBUK2-16/K4. Derivat BGBUK2-16/K2 zadržao je rezisten­ciju na Bac217 i nizin, ali je izgubio sposobnost sinteze Bac217, dok je derivat BGBUK2-16/K4 pored gubitka sposobnosti sinteze Bac217 postao senzitivan na Bac217 i nizin. Prirodno rezistentni laktobacili se mogu iskoristiti za pripremanje starter kultura u kombinaciji sa nizinom kao konzervansom u cilju kontrolisane mlečno-kiselinske fermentacije.

 

Autor za kontakt: Ivana Strahinić, Institut za Molekularnu Genetiku i Genetičko Inženjerstvo, Vojvode Stepe 444a, P. fah 23, 11010 Beograd

Telephone: +381 11 397 59 60

Fax: +381 11 397 58 08

E-mail: lab6@eunet.yu

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „Genetika“ Vol. 37, broj 1 (2005), str: 87-92
© 2005 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd - Zemun

Srbija

 

UDC 633.15; 631.523

doi:10.2298/GENSR0501087J

Originalni naučni rad

 

UTICAJ GUSTINE SETVE NA PRINOS I BROJ KLIJAVIIH ZRNA U SEMENSKOM KUKURUZU

Predrag JOVIN1, Milorad ROŠULJ1, Miodrag TOLIMIR1 i Jasmina MILENKOVIĆ2

 

1 Institut za kukuruz “Zemun Polje”, 11185 Zemun,

2 Institut za istraživanja u poljoprivredi „Srbija“, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, Zaječar, Srbija i Crna Gora

 

Izvod

 

Ogledi su izvedeni u PD “Nova Budućnost” Žarkovac 2001 i 2002. godine u prirodnim uslovima gajenja semenskog kukuruza ZP 680. Gustine setve (714.00, 85.500, 99.9.00 bilj/ha) su uticale na variranje prinosa (4.01, 4.38. 4.40 t/ha). Masa 1000 semena opadala je sa povećanjem gustine (305.6, 2912, 282.5 g). Klijavost je bila ujednačena po gustinama (95.0, 94.9, 94.7 %). U većim gustinama dobijen je veći broj klijavih semena po jedinici površine (13.122.000, 15.022.000, 15.569.000). U sve tri gustine procentualno učešće frakcija u masi bilo je ujedna­čeno.

 

 

Autor za kontakt: Milorad Rošulj, Institut za kukuruz “Zemun Polje”, 11185 Zemun

Tel: +381-11-3756704; fax: +381-11-3756707;

e-mail: mrosulj@mrizp.co.yu

 

Povratak na sadržaj