GENETIKA, Vol. 38, broj 3 (2006)
Milka BRDAR, Borislav KOBILJSKI i Marija KRALJEVIĆ BALALIĆ
PARAMETRI NALIVANJA ZRNA I KOMPONENTE PRINOSA PŠENICE [Izvod] [Rad]
Nevena Mitić, Dejan Dodig and Radomirka Nikolić
VARIRANJE in vitro ODGOVORA PŠENICE, UTICAJ GENOTIPA I SPOLJNE SREDINE [Izvod] [Rad]
Milomirka MADIĆ, Desimir KNEZEVIĆ, Aleksandar PAUNOVIĆ and Nikola BOKAN
VARIJABILNOST I NASLEĐIVANJE BOKORENJA KOD HIBRIDA JEČMA [Izvod] [Rad]
Jovanka ATLAGIĆ and Sreten TERZIĆ
CITOGENETSKA ISPITIVANJA HEKSAPLOIDNE VRSTE HELIANTHUS TUBEROSUS I NJENIH F1 I BC1F1 HIBRIDA SA GAJENIM SUNCOKRETOM, H. ANNUUS [Izvod] [Rad]
Goran Bekavac, Božana Purar, and Đorđe Jocković
GENETIČKA ANALIZA SVOJSTAVA TOLERANTNOSTI PREMA SUŠI U SINTETIČKIM POPULACIJAMA KUKURUZA [Izvod] [Rad]
Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ, Ana NIKOLIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Jelena VANČETOVIĆ and Vesna LAZIĆ-JANČIĆ
IDENTIFIKACIJA TIPOVA CITOPLAZMATIČNE STERILNOSTI KUKURUZA PRIMENOM SPECIFIČNIH PRAJMERA mtDNK [Izvod] [Rad]
Vojka BABIĆ, M.BABIĆ and N. DELIĆ
PARAMETRI STABILNOSTI KOMERCIJALNIH HIBRIDA
KUKURUZA (Zea mays L.) [Izvod] [Rad]
Slađana JEVREMOVIĆ, Milana TRIFUNOVIĆ, Marija NIKOLIĆ, Angelina SUBOTIĆ and Ljiljana RADOJEVIĆ
KLONALNA NEPROMENLJIVOST HRIZANTEME POSLE DUGOTRAJNE MIKROPROPAGACIJE [Izvod] [Rad]
Olivera ILIĆ and Dragan ĐUKIĆ
KORELACIONI ODNOSI KOMPONENTI PRINOSA SEMENA LUCERKE [Izvod] [Rad]
Sasa ORLOVIĆ, Andrej PILIPOVIĆ, Zoran GALIĆ, Petar IVANIŠEVIĆ and Nenad RADOSAVLJEVIĆ
REZULTATI TESTIRANJA KLONOVA TOPOLA U POLJSKIM OGLEDIMA [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 175-181
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22:633.11
Originalni naučni rad
PARAMETRI NALIVANJA ZRNA I KOMPONENTE PRINOSA PŠENICE
Milka BRDAR1, Borislav KOBILJSKI1 i Marija KRALJEVIĆ BALALIĆ2
1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
2 Poljoprivredni fakultet, Novi Sad
Izvod
Prinos pšenice (Triticum aestivum L.) određuju broj zrna po jedinici površine i masa zrna, koja je rezultat dužine i intenziteta nalivanja zrna. Ogled je izveden u cilju ispitivanja veza parametara nalivanja zrna 4 genotipa pšenice različitog vremena stasavanja i komponenti prinosa. Analizirani su nelinearnom regresijom procenjeni i eksperimentalno utvrđeni parametri nalivanja zrna. Rang procenjenih odgovara rangu eksperimentalno utvrđenih parametara. Stepwise MANOVA-om su kao značajni parametri koji uslovljavaju razlike među krivama nalivanja zrna analiziranih genotipova izdvojeni masa zrna, intenzitet i dužina nalivanja zrna. Zabeležena je pozitivna korelacija prinosa i broja zrna/m2, mase zrna i intenziteta nalivanja zrna, kao i negativna korelacija sa dužinom nalivanja zrna. Između mase zrna i intenziteta nalivanja zrna je utvrđena pozitivna korelacija. Dužina nalivanja zrna je bila u negativnoj korelaciji sa intenzitetom nalivanja zrna i brojem zrna/m2. Najveći prinos je u trogodišnjem proseku ostvarila srednje kasna Mironovska 808, sa najvećim intenzitetom nalivanja i masom zrna i optimalnim brojem zrna/m2 i dužinom nalivanja zrna.
Autor za kontakt: Milka Brdar, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad
e-mail: milkabrdar@yahoo.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 183-192
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22: 635.11
Originalni naučni rad
VARIRANJE in vitro ODGOVORA PŠENICE, UTICAJ GENOTIPA I SPOLJNE SREDINE
Nevena Mitić 1, Dodig Dejan2 i Nikolić Radomirka1
1Institut za biološka istraživanja "Siniša Stanković", Beograd
2Institut za istraživanja u poljoprivredi SRBIJA, Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, Zaječar, Srbija
Izvod
Nezreli embrioni 96 genotipova pšenice, poreklom iz različitih delova sveta, gajeni su u kulturi i proučavan je njihov in vitro odgovor na osnovu procenta formiranja kalusa, procenta regenerativnih kalusa i broja biljaka po embrionu. Nezreli embrioni sakupljeni su sa biljaka gajenih u polju u toku tri uzastopne godine (2003, 2004, 2005). Prva godina (2003) je bila sa relativno povoljnim rasporedom padavina, ali sa visokim prosečnim temperaturama vazduha i učestalom pojavom tropskih dana u vegetacionom periodu. Sledeće dve godine (2004 i 2005) bile su znatno povoljnije u pogledu temperatura i količine i rasporeda padavina. Ebrioni su gajeni na MS podlozi sa 2 mg l-1 2,4-D. Svi genotipovi pokazali su visok potencijal za obrazovanje kalusa, koji je iznosio od 36.7 do 100% u 2003., 68.4 do 100% u 2004. i 94.3 do 100% u 2005. godini. Pojedini indukovani kalusi su formirali zelene tačke i potom pupoljke. Procenat regenerativnih kalusa je znatno varirao u zavisnosti od genotipa i godine i znosio je od 0 do 72.5% (2003), 0 do 97.9% (2004), i 0 to 94.0% (2005). Broj biljka po embrionu u proseku za sve genotipove po godinama je iznosio 3.1, 4.5 i 6.5, respektivno. Najveći koeficijent varijacije je zabeležen kod osobine procenat regenerativnih kalusa (66.7%), zatim kod broja biljaka po embrionu (35.6%) a najmanji za procenat formiranih kalusa (5.1%). Analiza komponenti fenotipske varijabilnosti je pokazala da je najveći uticaj na variranje procenta formiranih kalusa imala godina (71.4%), regenerativnih kalusa genotip (47.1%) a na broj biljaka.
Autor za kontakt: Mitić Nevena, Institute for Biological Research "Sinisa Stankovic", Bul. Despota Stefana 142, 11000 Belgrade, Serbia
email: mitic.nevena@ibiss.bg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 193-202
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.3:633.16
Originalni naučni rad
VARIJABILNOST I NASLEĐIVANJE BOKORENJA KOD HIBRIDA JEČMA
Milomirka MADIĆ1, Desimir KNEŽEVIĆ2, Aleksandar PAUNOVIĆ1 i Nikola BOKAN1
1Agronomski fakultet, Čačak
2Poljoprivredni fakultet, Lešak
Izvod
Produktivno bokorenje je veoma značajna osobina od koje zavisi stepen otpornosti ječma prema poleganju. Pet divergentnih genotipova ozimog dvoredog ječma (Vada, Đerdap, NS-293, Jagodinac i Sladoran) je odabrano za dialelna ukrštanja da bi se ocenio način nasleđivanja, efekat gena i komponente genetičke varijanse za produktivno bokorenje u F1i F2 generaciji.
Varijabilnost ispitivanog svojstva je bila različita pri čemu je najveći koeficijent varijabilnosti bio u kombinaciji Đerdap x Jagodinac (39.78%). Nasleđivanje bokorenja ječma u F1 generaciji ispoljilo se po tipu parcijalne dominacije, dominacije, superdominacije, a u F2 generaciji ispoljena je uglavnom parcijalna dominacija. Komponente genetičke varijanse, prosečan stepen dominacije i linija regresije ukazali su na parcijalnu dominaciju kod nasleđivanja ove osobine. Dobijene vrednosti heritabilnosti za produktivno bokorenje su bile u veoma širokom dijapazonu (0.02-0.47). Za dalji selekcioni proces odabrane su kombinacije Đerdap x Jagodinac i Vada x Đerdap.
Autor za kontakt: Milomirka Madić, Agronomski fakultet, Cara Dušana 34, 32000 Čačak, Srbija, Tel: +381 32 303 400; Fax: +381 32 345 264;
e-mail: mmadic@tfc.kg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 203-213
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 633: 575
Originalni naučni rad
CITOGENETSKA ISPITIVANJA HEKSAPLOIDNE VRSTE HELIANTHUS TUBEROSUS I NJENIH F1 I BC1F1 HIBRIDA SA GAJENIM SUNCOKRETOM, H. ANNUUS
Jovanka Atlagić i Sreten Terzić
Izvod
H. tuberosus predstavlja potencijalni izvor otpornosti prema mnogim prouzrokovačima bolesti. U istraživanjima su korišćene tri populacije vrste H. tuberosus koje su ukrštane sa gajenim suncokretom. Dobijeno je 6 hibridnih kombinacija F1 i 2 BC1F1 gen. Izvršena je analiza mejoze acetokarmin metodom (Georgieva-Todorova, 1976) i vitalnosti polena bojenom metodom (Alexander, 1969). Mejoza kod gajenog suncokreta proticala je normalno, a vitalnost polena bila visoka (96.8-98.9%). Kod vrste H. tuberosus mejoza je proticala uz nizak % nepravilnosti tipa neuključenih hromozoma. Vitalnost polena je bila visoka (97.2-98.7%). Kod F1 hibrida najčešće je bilo normalno parenje hromozoma (34 bivalenta), a zabeležene su mejocite sa 28-32 bivalenta uz pojavu uni- i kvadrivalenata. Procenat mejocita sa izbeglim hromozomima u metafazi I je bio 24.6-87.2, sa izostalim hromozomima u anafazi I 10.5-81.0, a u telofazi II 25.0-33.3. Hromozomski mostovi su detektovani u 0-9.9% anafaznih mejocita. Vitalnost polena kod F1 hibrida se kretala od 27.0-47.9%. Kod BC1F1 hibrida broj bivalenata je bio od 16-25, univalenata od 2-18, a multivalenata od 0-1. Iako je očekivan triploidan broj hromozoma (51) kod BC1F1 hibrida broj hromozoma je bio od 45-57. Vitalnost polena se kretala 0-54.3%.
Autor za kontakt: Altagić Jovanka, Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, Novi Sad, Srbija. Phone: +381-21-489-8401
e-mail: atlagic@ifvcns.ns.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 215-225
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22: 633.15
Originalni naučni rad
GENETIČKA ANALIZA SVOJSTAVA TOLERANTNOSTI PREMA SUŠI
U SINTETIČKIM POPULACIJAMA KUKURUZA
Goran BEKAVAC, Božana PURAR i Đorđe JOCKOVIĆ
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
Izvod
Oplemenjivači kukuruza smatraju tolerantnost prema suši jednim od najznačajnijih kriterijuma u komercijalnim oplemenivačkim programima. Čini se da su dva svojstva, zakašnjenje u svilanju i stay green tesno povezani sa tolerantnošću prema suši. Cilj ovog rada bio je da se odrede srednje vrednosti, varijabilnost, heritabilnost i genetičke korelacije za nekoliko svojstava u dve sintetičke populacije kukuruza. Vrednosti S1 potomstava ocenjivane su u nepotpunom blok dizajnu na četiri lokaliteta. Utvrđena je zadovoljavajuća varijabilnost svih svojstava u obe populacije, a najveća za zakašnjenje u svilanju. Visoko signifikantne korelacije između svojstava tolerantnosti prema suši i sadržaja vlage u zrnu mogu biti uzrok nepoželjnih korelativnih odgovora kroz cikluse selekcije.
Autor za kontakt: Goran Bekavac, Institute of Field and Vegetable Crops, M. Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Serbia. Tel: +381-21-4898-251; Fax: +381-21-4898-300;
e-mail: gbekavac@ifvcns.ns.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 227-233
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575; 633.15
Originalni naučni rad
Identifikacija tipova citoplazmatične sterilnosti kukuruza primenom specifičnih prajmera mtDNK
Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ, Ana NIKOLIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Jelena VANČETOVIĆ i Vesna LAZIĆ-JANČIĆ
Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd, Srbija
Izvod
Trideset izvora citoplazmatične muške sterilnosti (CMS) u okviru lokalnih populacija iz Banke gena Instituta za kukuruz “Zemun Polje” je testirano na prisustvo odgovarajućeg tipa citoplazme multipleks PCR metodom, korišćanjem specifičnih prajmera za T, C and S citoplazmu. Kombinovanje tri para prajmera u jednoj PCR reakciji, koji odgovaraju himernim regionima mitohondrijalnih DNK sekvenci specifičnih za svaki tip citoplazme, omogućilo je pouzdanu identifikaciju glavnih tipova sterilene citoplazme. Detektovano je dominantno prisustvo S tipa citoplazme. Za izvore sterilnosti kod kojih nije identifikovan tip sterilne citoplazme (odsustvo PCR trake) postoji realna sumnja da se radi o novim, neidentifikovanim tipovima citoplazmatične muške sterilnosti.
Autor za kontakt: Dragana Ignjatović-Micić, Institut za kukuruz „Zemun Polje“, S. Bajića 1, 11185 Belgrade, Serbia, Tel: 011/3756-704, Fax: 011/3756707
e-mail: idragana@mrizp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 235-240
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.3.633.15
Originalni naučni rad
PARAMETRI STABILNOSTI KOMERCIJALNIH HIBRIDA
KUKURUZA ( Zea mays L. )
Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Slobodana Bajica 1, 11185 Beograd-Zemun, Srbija,
Izvod
Mnogi autori su pokazali mogućnost stvaranja prinosnih, a istovremeno stabilnih hibrida. Predpostavljeno je da se komercijalni hibridi kukuruza razlikuju ne samo po prosečnom prinosu već i po stabilnosti.
Petnaest komercijalnih ZP hibrida kukuruza, srednje ranih, srednje kasnih i kasnih FAO grupa zrenja (400-700) je bilo uključeno u ovo ispitivanje. Ogled je bio postavljen u šest lokacija, dve godine i četiri ponavljanja po kompletno randomiziranom blok dizajnu. Parametri stabilnosti su odredjeni po metodu Eberhart i Russel (1966), po kojem se genotip smatra stabilnim ako ima visok prosečan prinos, koeficijent regresije oko jedinice i devijaciju od regresije što je moguće manju.
Dobijeni rezultati pokazuju da hibridi kraće vegetacije imaju veću devijaciju od regresije i daju bolji odgovor u lošijim sredinama, dok hibridi duže vegetacije imaju koeficijent regresije blizu jedinice i generalno daju bolji odgovor na poboljšanje uslova gajenja.
Autor za kontakt: Vojka Babić, Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Slobodana Bajića 1, 11185 Belgrade-Zemun, Srbija. Tel: 381-11-3756-704;
E-mail: vbabic@mrizp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 241-247
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 581165:635.9
Originalni naučni rad
KLONALNA NEPROMENLJIVOST HRIZANTEME POSLE DUGOTRAJNE MIKROPROPAGACIJE
JEVREMOVIĆ Slađana, Milana TRIFUNOVIĆ, NIKOLIĆ Marija, Angelina SUBOTIĆ, Ljiljana RADOJEVIĆ
Institut za biološka istraživanja “Siniša Stanković”, 11060, Beograd, Srbija
Izvod
Praćene su morfološke karakteristike cvetova regeneranata cv. “White Spider” posle deset godina gajenja u kulturi in vitro. Izdanci su umnožavani u kulturi segmenata stabla preko aksilarnih pupoljaka na MS podlozi sa a-naftilsirćetnom kiselinom i benzilaminopurinom (0,5 odnosno 1,0 mgL-1), . Praćeno je umnožavanje izdanaka u periodu od devetnaest pasaža (tri godine) kada je došlo do sukcesivnog smanjenja indeksa umnožavanja. Ožiljavanje izdanaka je praćeno na MS podlozi bez hormona i bilo je podjednako uspešno posle dve, kao i posle osam i deset godina mikropropagacije. Ožiljene biljke hrizantema su uspešno aklimatizovane na uslove staklenika (97 %). Nakon odgovarajućeg fotoperioda, 90,3 % biljaka je cvetalo i imale su indentičnu boju cveta matičnim biljkama hrizantema. Promene u boji cveta su uočene kod “in vitro” biljaka u sledećem ciklusu cvetanja, tj. godinu dana posle aklimatizacije. Ove promene bi se mogle pripisati epigenetskim faktorima.
Autor za kontakt: Slađana Jevremović, Institute for Biological Research “Siniša Stanković”, Bulevar despota Stefana 142, 11060 Belgrade, Serbia
Phone: +381 11 2078 425, Fax: +381 11 2761433
e-mail: sladja@ibiss.bg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 249-256
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22:633.31
Originalni naučni rad
KORELACIONI ODNOSI KOMPONENTI PRINOSA
SEMENA LUCERKE
Olivera ILIĆ i Dragan ĐUKIĆ
Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, Srbija
Izvod
U radu je dat prikaz rezultata istraživanja korelacionih odnosa komponenti prinosa semena 10 genotipova lucerke u uslovima slobodne oplodnje (polycross). Istraživanja su obavljena u Naučnom institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu u Rimskim Šančevima od 2000. do 2002. godine. Na osnovu rezultata istraživanja, ustanovljene su visoko značajne korelacione veze između broja mahuna po cvasti i broja zrna po cvasti (r= 0,645), kao i broja zrna po mahuni i broja zrna po cvasti lucerke (r= 0,685). Takođe, odnos između broja cvasti po stabljici i prinosa semena bio je značajno pozitivan (r= 0,589). Nasuprot tome, utvrđena je negativna korelacija između broja ovula po ovarijumu i prinosa semena (r= –0,614), kao i broja ovula po ovarijumu i broja cvasti po stabljici lucerke (r= −0,598).
Najveći prinos semena lucerke ostvaren je sa sortom Europe (651,40 kg ha-1), a najmanji sa genotipom Le-6 (426,25 kg ha-1 semena), pa su razlike bile visoko značajne (CV=14,93%).
Ključne reči: lucerka, genotipovi, slobodna oplodnja, genetička varijabilnost, korelacioni odnosi, prinos semena.
Autor za kontakt: Olivera Ilić, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 21000 Novi Sad
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 38, broj 3 (2006), str: 257-264
© 2006 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 633: 575
Originalni naučni rad
REZULTATI TESTIRANJA KLONOVA TOPOLA U POLJSKIM OGLEDIMA
Sasa ORLOVIĆ, Andrej PILIPOVIĆ, Zoran GALIĆ, Petar IVANIŠEVIĆ i Nenad RADOSAVLJEVIĆ
Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu, Novi Sad, Srbija
Izvod
Istraživana je bujnost rasta 7 klonova topola i to 5 klonova kandidata za priznavanje (B-81, B-229, PE 19/66, 182/81 i 129/8) i 2 klonske sorte (I-214 i “Pannonia”) koje su priznate ranije. Istraživani klonovi topola su bili sledeće taksonomske pripadnosti: B-81 (Populus deltoides), B-229 (Populus deltoides), PE 19/66 (Populus deltoides), 182/81 (Populus deltoides), 129/81 (Populus x euramericana), I-214 (Populus x euramericana) and “Pannonia” (Populus x euramericana). Istraživanja su obavljena u tri poljska ogleda koji su osnovani 2002. godine na području Šumskog gazdinstva Sremska Mitrovica. Iako su ogledi osnovani u više razmaka sadnje prve informacije ipak upućuju na to da se na optimalnim tipovima zemljišta (humofluvisol i fluvisol forma ilovasta) najbolje pokazao klon kandidat PE 19/66 dok je na manje odgovarajućem tipu zemljišta (livadska crnica na lesoaluvijumu) u prednosti bio klon kandidat B-81. Prema postignutim prečnicima i visinama može se konstatovati da se radi o zasadima koji su uspešno osnovani i da su klonovi kandidati ispoljili značajne genetske potencijale što upućuje na to da će se u budućnosti moći značajnije povećati proizvodnja drvne mase topola.
Autor za kontakt: Saša Orlović, Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu, Novi Sad