GENETIKA, Vol. 39, broj 2 (2007)
Dragoslav MARINKOVIĆ i Vladimir KEKIĆ
KAPACITETI ZA POPULACIONO-GENETIČKU VARIJACIJU I EKOLOŠKU ADAPTACIJU [Izvod] [Rad]
Zorana SREĆKOV, Jan BOĆANSKI i Mile IVANOVIĆ
GENETIČKE I FENOTIPSKE KORELACIJE ZA UDEO ULJA U ZRNU I MORFOLOŠKA SVOJSTVA VISOKOULJANE POPULACIJE KUKURUZA NSU1 [Izvod] [Rad]
M. DENIC, P. CHAUQUE, P. FATO, C. SENETE, D. MARIOTE and W. HAAg
OPLEMENJIVACKI PRISTUPI U SIMULTANOJ SELEKCIJI NA OTPORNOST PREMA VISE FAKTORA STRESA U TROPSKIM USLOVIMA [Izvod] [Rad]
Ljubisa TOPISIROVIC, Katarina VELJOVIC, Amarela TERZIC VIDOJEVIC, Ivana STRAHINIC i Milan KOJIC
KOMPARATIVNA ANALIZA ANTIMIKROBNE I PROTEOLITIČKE AKTIVNOSTI BAKTERIJA MLEČNE KISELINE ISOLOVANIH IZ ZLATARSKOG SIRA [Izvod] [Rad]
Kosana KONSTANTINOV i Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ
MOLEKULARNA GENETIKA – POSTEPENO UVOĐENJE U OPLEMENJIVANJE KUKURUZA [Izvod] [Rad]
Marko ANDJELKOVIĆ, Marina STAMENKOVIĆ-RADAK, Zorana KURBALIJA, Bojan KENIG, Gordana RAŠIĆ, Vuk SAVKOVIĆ, Predrag KALAJDŽIĆ, Tatjana SAVIĆ i Marija SAVIĆ
STUDIJA HROMOZOMSKOG INVERZIONOG POLIMORFIZMA Drosophila subobscura TOKOM VIŠE GODINA U DVA RAZLIČITA STANIŠTA NA PLANINI GOČ [Izvod] [Rad]
OPLEMENJIVANJE SPECIFIČNIH TIPOVA KUKURUZA U INSTITUTU ZA KUKURUZ „ZEMUN POLJE” [Izvod] [Rad]
GENETIKA DIJABETESA [Izvod] [Rad]
Ksenija Marković, Dragana Ignjatović-Micić, Goran Saratlić, Vesna Lazić-Jančić
Identifikacija hromozomskih regiona uključenih u kontrolu visokog sadržaja ulja u zrnu sintetičkih populacija kukuruza
Jelena KNEŽEVIĆ-VUKČEVIĆ, Branka VUKOVIĆ-GAČIĆ i Draga SIMIĆ
Slavica STANKOVIĆ, Jelena LEVIĆ i Dragica IVANOVIĆ
GENETIČKA VARIJABILNOST PATOGENA KUKURUZA U SRBIJI [Izvod] [Rad]
Vasilije ISAJEV i Ksenija RADOTIĆ
VARIJIABILNOST AKTIVNOSTI PEROKSIDAZA I SADRZAJA TEŠKIH METALA U ČETINAMA LINIJA POLUSRODNIKA CRNOG BORA (Pinus nigra Arn.) [Izvod] [Rad]
R.M. PANDEY
PRIRODA I MAGNITUDA GENETIČKOG VARIJABILITETA, HETEROZISA I INBRIDING DEPRESIJE U AMARANTUSU [Izvod] [Rad]
Milan MATARUGA, Vasilije ISAJEV2, Kosana KONSTANTINOV, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ i Vanja DANIČIĆ
PROTEINI U SEMENU I KLIJANCIMA AUSTRIJSKOG BORA (PINUS NIGRA ARNOLD) KAO GENETIČKI MARKERI TOLERATNOSTI NA SUŠU [Izvod] [Rad]
Desimir KNEŽEVIĆ, Aleksandra Yu. NOVOSELSKAYA-DRAGOVICH
POLIMORFNOST Gli-D1 LOKUSA KOD KRAGUJEVAČKIH OZIMIH SORTI PŠENICE (Triticum aestivum L.) [Izvod] [Rad]
Snežana B.PAJOVIĆ
POLIGENSKE I MULTIFAKTORSKE BOLESTI [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 93-102
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 596.77
Originalni naučni rad
KAPACITETI ZA POPULACIONO-GENETIČKU VARIJACIJU I EKOLOŠKU ADAPTACIJU
Dragoslav MARINKOVIĆ i Vladimir KEKIĆ
Izvod
U savremenim istraživanjima u oblasti populacione genetike podjednako je kompleksno i značajno utvrditi kako su determinisani adaptivni limiti individualnog variranja, kao i opisivanje obima i vrste variranja. Gotovi celo stoleće istraživači su usmerili velike napore za objašnjenje principa i strukture biološkog variranja (genetičko, razvojno, ekološko, interaktivno itd.) bazirajući održavanje obima varijabilnosti unutar postojećih limita u ravnoteži proklamovanoj Hardy – Weinber pravilima.
Među brojnim model - organizmima, korišćenim u istraživanjima za potvrđivanje tih pravila i demonstracijom novih varijanti unutar pomenutih koncepta, Drosophila melanogaster je kao kraljica – model organizam, korišćena u hiljadama eksperimenata u toku skoro 100 godina istraživanja (Carpenter, 1905). Brojna otkrića i principi utvrđeni u tim istraživanjima su se pokazala primenjivim i za druge organizme. Rezultati istraživanja u prirodnim i laboratorijskim uslovima u kojima je Drosophyle korišćena u demonstraciji osnovnih principa populaciono – genetičkog variranja, kasnije su primenjeni u istraživanjima drugih animalnih vrsta. U ekološko – genetičkom variranju njihova striktnost u različitim uslovima spoljne sredine može da se koristi kao egzaktan indikator statusa određene sredine a utvrđena populacionao – genetička struktura može definitivno da ukaže na mogućnost da stanje specifičnih resursa okoline može doći u opasnost da bude pogoršano ili da ti resursi nestanu u bliskoj budućnosti. Ovaj rad pokazuje da postoje jasne razlike između uslova sredine, kada su populacije Drosophyla kvantifikovane u izučavanim različitim divljim, semi – domaćim i domaćim ekološkim sredinama, demonstrirajući visoko izraženu obostranu zavisnost ova dva parametra.
Ključni pristup je kako da se utvrdi uzrok koji determiniše limite biološkog individualnog i populaciono – genetičkog variranja. Ostvareno variranje kao što je adaptivno je mnogo niže od ukupnog potencijalnog variranja poligenih osobina i u ovim istraživanjima, korišćenjem umereno kompleksnog gen - enzim sistema je utvrđeno da je niže od 0,2%. U korišćenom sistemu alozima u 9 lokusa kod tri D. melanogaster hromozoma, pretpostavka je da su tipovi hromozoma redukovani u proseku za oko 3% u toku mejoze a da su moguće gen – enzim kombinacije redukovane za sledećih 15% u toku selekcije gameta. Ovi rezultati su osnova da se naglasi da su programi metabolizma ili programi razvića bazni ciljevi Darvinove selekcije pre od hromozoma ili individualnih gena koji su uključeni u te programe.
Autor za kontakt: Dragoslav Marinković, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 103-112
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22: 633.15
Originalni naučni rad
GENETIČKE I FENOTIPSKE KORELACIJE ZA UDEO ULJA U ZRNU I MORFOLOŠKA SVOJSTVA VISOKOULJANE POPULACIJE KUKURUZA NSU1
Zorana SREĆKOV 1, Jan BOĆANSKI 2 i Mile IVANOVIĆ 2
1 Poljoprivredni fakultet, Novi Sad
2 Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
Izvod
U ovom radu proučavane su korelativne veze između prinosa zrna i sadržaja ulja u zrnu, sa jedne strane i morfoloških osobina biljke i klipa, sa druge strane, u dve populacije test-ukrštenika. U populaciji NSU1 × 568/II NS između sadržaja ulja u zrnu i ostalih proučavanih osobina dobijeni su pozitivni genetički korelacioni koeficijenti, a u drugoj proučavanoj populaciji (NSU1 × B73), sadržaj ulja u zrnu je bio u pozitivnim vezama samo sa visinom i dužinom klipa, dok je između sadržaja ulja i visine biljke i broja redova zrna na klipu ustanovljena negativna korelativna veza. Između ostalih proučavanih osobina, u prvoj proučavanoj populaciji test-ukrštenika, najjače genetičke korelativne veze ustanovljene su između visine biljke i visine klipa, a u populaciji NSU1 × B73 između visine biljke i dužine klipa. U populaciji NSU1 × 568/II NS, sadržaj ulja u zrnu se nalazio u pozitivnim, fenotipskim korelativnim vezama, sa svim osobinama, izuzev sa brojem redova zrna na klipu, a u drugoj populaciji test-ukrštenika fenotipske korelacije između sadržaja ulja u zrnu i ostalih osobina, izuzev dužine klipa, bila su negativne. Najjača, pozitivna fenotipska međuzavisnot, između ostalih proučavanih osobina, u populaciji NSU1 × 568/II NS ustanovljena je između visine biljke i visine klipa, a u populaciji NSU1 × B73 između visine biljke i broja redova zrna na klipu.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 113-124
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.22: 633
Originalni naučni rad
OPLEMENJIVACKI PRISTUPI U SIMULTANOJ SELEKCIJI NA OTPORNOST PREMA VISE FAKTORA STRESA U TROPSKIM USLOVIMA
Miloje DENIC1, P. CHAUQUE1, P. FATO1, C. SENETE1, D. MARIOTE1 and W. HAAg2
1Institute for Research in Agriculture of Mozambique (IIAM), Maputo,
2SG 2000, Maputo, Mozambique
Izvod
Kukuruz je glavni usev i osnovna komponenta u ishrani ljudi u većini zemalja Afrike ispod Sahare. Međutim, zbog uticaja abiotskih i biotskih stres faktora, proizvodnja kukuruza je limitirana u velikoj meri. Među agro-ekološkim uslovima glavni činioci su; nedovoljna količina i loš raspored padavina, neplodna zemljišta, bolesti (crtičavost lista, plamenjaća, pegavost lišća, rdja, trulež stabljike i korena) i štetočine (bušači i štetočine skladišta). Među socio-ekonomske faktore ograničavanja proizvodnje kukuruza su: siromašna ekonomija, nedovoljno stručnih kadrova i neobučenost radne snage, loše agrotehničke mere i odsustvo korišćenja novih sorata. Da bi se stvorile odgovarajuće sorte, i time umanjilo delovanje većeg broja stres faktora, primenjeni su određeni pristupi u odobiranju roditeljskih parova i metoda rada u laboratorijskim i poljskim uslovima. Ovi pristupi se uglavnom zasnovani na: a) Ukrštanje odabranih genotipova sa više poželjnih agronomskih osobina, a posebno onih koje koje utiću na otpornost prema faktorima stresa, b) Kombinovano korišćenje metoda zaraženih redova sa bolestima i štetočinama i metoda testiranja i odabiranja kreiranih genotipova u uslovima suše i niske plodnosti zemljišta. Ovakvi pristupi omogućavaju testiranje i odabiranje velikog broja potomstava, koje je neophodno u simultanoj selekciji na otpornost prema više faktora stresa. Dobiveni podaci pokazuju da je dobiveno značajno poboljšanje osobina koje su bile predmet selekcije. Najveće poboljšanje osobina je postignuto na otpornost prema crtičavosti lišća i plamenjače, tvrdoći zrna i ranostasnosti. U slučaju otpornosti na sušu, statistički podaci pokazuju negativnu korelaciju između prinosa i svilanja i intervala između prašenja polena i svilanja, ali i značajnu pozitivnu korelaciju između prinosa i težine zrna po klipu.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 125-138
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 634.54
Originalni naučni rad
KOMPARATIVNA ANALIZA ANTIMIKROBNE I PROTEOLITIČKE AKTIVNOSTI BAKTERIJA MLEČNE KISELINE ISOLOVANIH IZ ZLATARSKOG SIRA
Ljubiša TOPISIROVIĆ, Katarina VELJOVIĆ, Amarela TERZIC VIDOJEVIĆ,
Ivana STRAHINIĆ i Milan KOJIĆ
Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, Beograd, Srbija
Izvod
Tradicionalni zlatarski sir pripada grupi belih, polutvrdih sireva proizvedenih u domaćinstvu. Sir se proizvodi od nepasterizovanog kravljeg mleka bez dodavanja bilo kakvih poznatih starter kultura. Ukupno je izolovano 253 Gram pozitivnih i katalaza negativnih bakterija mlečne kiseline (BMK). Rezultati su pokazali da 70 od 253 analiziranih izolata proizvodi antimikrobna jedinjenja poznatih kao bakteriocini. Većina izolata koji pripadaju rodovima Lactococcus i Enterococcus, kao i izolati vrsta Lactobacillus plantarum i Lb. brevis ne sintetišu ekstracelularne proteinaze. Nasuprot njima, izolati prodvrste Lb. paracasei subsp. paracasei pokazuju veoma dobru proteolitičku aktivnost. Pokazano je da ne postoji korelacija između dobre proteolitičke i antimikrobne aktivnosti u većini izolata.
Autor za kontakt: Ljubiša Topisirović, Institut za molekularnu genetiku i genetički inžinjering,Vojvode Stepe 444a, P O Box 23, 11010 Beograd, Srbija
Tel: +381 11 397 59 60, Fax: +381 11 397 58 08
e-mail: lab6@eunet.yu; topisir@eunet.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 139-154
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.15
Originalni naučni rad
MOLEKULARNA GENETIKA – POSTEPENO UVOĐENJE U OPLEMENJIVANJE KUKURUZA
Kosana KONSTANTINOV i Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ
Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd, Srbija
Izvod
Efikasnost procesa oplemenjivanja je primarno determinisana mogućnostima utvrđivanja genetičkog polimorfizma, produktivnosti i stabilnosti prinosa početnog materijala. Poznavanjem biohemijske osnove genetičke kontrole željene osobine moguće je izvršiti poželjnu promenu ili modifikaciju ili indukovanjem mutacija ili unošenjem već postojećih poznatih gena nosioca mutacija klasičnim procesom ukrštanja sa različitim genotipovima. U radu je dat parcijalni pregled indukovanja mutacija kod pšenice i kukuruza, dobijenih korišćenjem različitih vrsta jonizujućeg zračenja (brzi neutroni, γ - zraci) ili hemijskih mutagena (EI, iPMS, EMS, ENU).
U drugom delu su prikazani neki od rezultata unošenja opaque-2 gena u različite genetičke osnove kukuruza primenom klasičnih metoda oplemenjivanja. Istovremeno su navedeni rezultati istraživanja biohemijske osnove opaque2 mutacije, uključujući korišćenje ukopčanog bezćelijskog sistema za sintezu RNK i proteina u prisustvu različitih ćelijskih komponenata (hromatin, RNK polimeraza, mikrozomalna frakcija, proteinska telašca) izolovanih iz endosperma normalnog genotipa i opaque 2 mutanta kukuruza.
Deo rada predstavlja pregled rezultata istraživanja u oblasti molekularnog oplemenjivanja – korišćenja različitih klasa molekularnih markera (RFLP, AFLP, RAPD, SSR) u izučavanju genetičkog polimorfizma kukuruza. Dat je i prikaz rezultata ispitivanja molekularne osnove heterozisa kod kukuruza korišćenjem molekularnih markera.
Autor za kontakt: Kosana Konstantinov, Institut za kukuruz Zemun Polje, S. Bajica 1, 11185 Beograd, Srbija
e-mail: kkosana@mrizp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 155-167
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 596.77
Originalni naučni rad
STUDIJA HROMOZOMSKOG INVERZIONOG POLIMORFIZMA Drosophila subobscura TOKOM VIŠE GODINA U DVA RAZLIČITA STANIŠTA NA PLANINI GOČ
Marko ANDJELKOVIĆ1,2, Marina STAMENKOVIĆ-RADAK1,2, Zorana KURBALIJA2, Bojan KENIG2, Gordana RAŠIĆ1, Vuk SAVKOVIĆ3, Predrag KALAJDŽIĆ1, Tatjana SAVIĆ2 i Marija SAVIĆ1
1Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija
2Institut za Biološka Istraživanja "Siniša Stanković", Beograd, Srbija
3Carl-Ludwig Institute für Physiologie, Medizinische Fakultät, Universität Leipzig, Deutschland
Izvod
Analizirane su promene u genetičkoj strukturi dve ekološki odvojene populacije Drosophila subobscura, odredjivanjem parametara inverzionog polimorfizma tokom više godina.
Učestalosti genskih aranžmana na svih pet hromozoma pokazuju varijabilnost u svakoj od populacija. Nekoliko aranžmana se pojavljuje po prvi put u obe populacije. Značajna razlika u ukupnoj distribuciji genskih aranžmana između prve i poslednje godine istraživanja (1998/2006) dobijena je u populaciji D. subobscura iz bukove šume za hromozom A (polni hromozom) i za autozome J i E, dok se u populaciji iz hrastove šume ukupna učestalost genskih aranžmana razlikuje za autozome J, E i O. Dobijene značajne promene učestalosti određenih genskih aranžmana specifične su za svaku populaciju i rezultuju u značajnim razlikama u poređenjima na nivou pojedinačnih hromozoma između godina istraživanja. Mada ukupna heterozigotnost ostaje nepromenjena tokom više godina u populaciji iz bukove šume, ona se značajno smanjuje u populaciji iz hrasta u četvrtoj godini istraživanja.
Dobijeni rezultati pokazuju da genetička struktura populacije može značajno da zavisi od kratkoročnih i dugoročnih mikroklimatskih promena u staništima. Na osnovu dosadašnjih rezultata, monitoring mikroevolutivnih promena korišćenjem D. subobscura i srodne vrste predstavlja dobar put u istraživanjima efekta globalnih promena.
Autor za kontakt: Marko Anđelković, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Studentski trg 3, 11000 Beograd, Srbija
e-mail: markoa@ibiss.bg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 169-180
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 633.15
Originalni naučni rad
OPLEMENJIVANJE SPECIFIČNIH TIPOVA KUKURUZA U INSTITUTU ZA KUKURUZ „ZEMUN POLJE”
Zorica PAJIĆ
Institut za kukuruz, Zemun Polje, Beograd, Srbija
Izvod
Kukuruz se gaji prvenstveno kao energetski usev, ali se dosta široko koriste i različiti specifični tipovi poznati kao: visokouljani, visokolizinski, šećerci, kokičari i kukuruz belog zrna.
Imajući u vidu zadovoljavajuću genetičku varijabilnost različitih svojstava zrna kukuruza, kompozicija zrna se selekcijom može značajno menjati u pogledu količine i kvaliteta pojedinih sastavnih delova. To omogućava da se u određenim granicama "dizajniraju" novi tipovi specifičnih svojsatava potrebnih za određena namene.
Specifični tipovi kukuruza, zbog određenih osobina i načina genetičke kontrole tih osobina, zahtevaju posebnu pažnju tokom procesa oplemenjivanja. To se posebno odnosi na sprečavanje nekontrolisanog oprašivanja. Da bi se obezbedio uspeh u selekciji na određena specifična svojstva potrebni su i određeni postupci radi ocenjivanja tih svojstava na koja se vrši oplemenjivanje, kao npr.: određivanje stepena kokičavosti i kvaliteta kokica kod kokičara; određivanje sadržaja šećera i dužine intervala za berbu šećerca; određivanje sadržaja ulja u selekcionim uzorcima kod visokouljanih tipova, i slično.
Program oplemenjivanja kukuruza specifičnih svojstava uspostavljen je u Institutu za kukuruz “Zemun Polje”- Beograd, pre 45 godina. U toku 45-godišnjeg perioda realizovan je veći broj visokoprinosnih i visokokvalitetnih hibrida kukuruza za specijalne namene: visokolizinskih (o2) -5; visokouljanih (u) -8; belih (b) -7; šećeraca (su) -28 i hibrida kukuruza kokičara (k) -11.
Autor za kontakt: Zorica Pajić, Institut za kukuruz Zemun Polje, S.Bajica 1, 11185 Beograd, Srbija
Tel.: 011/3756704
e-mail: zpajic@mrizp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 181-195
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:576.385
Originalni naučni rad
GENETIKA DIJABETESA
Nada BARJAKTAROVIĆ
Kliničko bolnički centar „Zvezdara“, Beograd
Izvod
Patogeneza šećerne bolesti još uvek predstavlja jednu od misterija medicine, a pravi izazov predstavlja identifikacija genetskih faktora i specifičnih mutacija koje uzrokuju bolest. Heterogenost dijabetesa znatno otežava istraživanja tako da se za sada sa sigurnošću zna za samo nekoliko lokusa unutar humanog genoma koji imaju vezu sa predispozicijom za bolest.
Insulin zavisni dijabetes (IDDM-T1DM) nastaje autoimunim razaranjem beta ćelija pankreasa. HLA kompleks na kratkom kraku hromozoma 6 (6p21) gde se inače nalaze veoma važni geni koji su odgovorni za imunološki status osobe, igra veoma važnu ulogu i u genetskoj predispoziciji za IDDM. Pored ovog regiona postoje i druga mesta u humanom genomu za koje je pokazano da su povezana sa IDDM i nalaze se na hromozomima 1, 2 i 11. Povezanost HLA sistema i IDDM je prvo opisana za alele u klasi I međutim, u poslednje vreme se poseban značaj pridaje lokusima u klasi II za koje izgleda da su presudni u primarnoj predispoziciji za IDDM.
U slučaju insulin nezavisnog dijabetesa (NIDDM-T2DM) situacija je još složenija. Do sada je identifikovano nekoliko genskih lokusa i to na hromozomima 11, 13 i 20, a kod MODY varijante i na hromozomima 7 i 12. O genetskoj osnovi NIDDM postoje dve osnovne teorije: prva, da je genetska predispozicija determinisana velikim brojem lokusa od kojih je svaki individualno odgovoran za mali deo predispozicije i druga, da postoji ograničeni broj „glavnih“ gena koji verovatno funkcionišu na poligenskoj osnovi.
U svakom slučaju, potrebno je još mnogo istraživanja na ovom polju da bi se sa sigurnošću moglo pristupiti preciznom izračunavanju rizika od bolesti, kao i od mogućih pratećih komplikacija tokom života.
Autor za kontakt: Nada Barjaktarović, Kliničko bolnički centar „Zvezdara“ , Beograd
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 197-206
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.15
Originalni naučni rad
Identifikacija hromozomskih regiona uključenih u kontrolu visokog sadržaja ulja u zrnu sintetičkih populacija kukuruza
(Zea mays L.)
Ksenija Marković, Dragana Ignjatović-Micić, Goran Saratlić, Vesna Lazić-Jančić
Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd, Srbija
Izvod
Hromozomski regioni uključeni u ekspresiju visokog sadržaja ulja u zrnu kukuruza su identifikovani RFLP analizom individualnih biljaka C0 and C9 ciklusa selekcije dve sintetičke populacije kukuruza - DS7u i YuSSSu. Identifikacija hromozomskih regiona je rađena analizom pojedinačnih biljaka iz grupnih uzoraka sa informativnim RFLP markerima (koji su otkriveni analizom grupnih uzoraka u prvom delu eksperimenta). Rezultati ove analize su ukazali na broj biljaka nosioca alela kod kojih je došlo do promena u frekvenciji tokom selekcije. Statističkom analizom (χ2 test) rezultata identifikovani su hromozomski regioni nosioci potencijalnih QTL koji utiču na ekspresiju visokog sadržaja ulja u zrnu analiziranih populacija. Četiri zajednička regiona je identifikovano u obe analizirane populacije, na hromozomima 1, 6, 7 i 8. U populaciji DS7u je identifikovano još četiri regiona, na hromozomima 4, 9 i 10.
Autor za kontakt: Dragana Ignjatović-Micić, Institut za kukuruz „Zemun Polje“, S. Bajića 1, 11185 Beograd,Srbija ,Tel: 011/3756704, Fax: 011/3756707
e-mail: idragana@mrizp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 207-226
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.6
Originalni naučni rad
Jelena KNEŽEVIĆ-VUKČEVIĆ, Branka VUKOVIĆ-GAČIĆ i Draga SIMIĆ
Katedra za mikrobiologiju, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija
Izvod
Ovaj rad predstavlja pregled višegodišnje studije antigenotoksičnog efekta sastojaka lekovitih i aromatičnih biljaka. Studije ove vrste su usmerene ka razumevanju protektivnih mehanizama koji mogu biti značajni za primarnu prevenciju kancera i drugih bolesti povezanih sa mutacijama.
U ovoj studiji antigenotoksčni potencijal je praćen pomoću prokariotskih i eukariotskih testova, određivanjem spontanih i indukovanih mutacija, rekombinacije, mutagene reparacije, hromozomskih aberacija i mikronukleusa. Naši rezultati ukazuju da monoterpenoidi iz žalfije moduliraju procese DNK reparacije, dok antioksidanti iz žalfije deluju na enzime uključene u metaboličku aktivaciju. Diskutovana je mogućnost primene ekstrakta žalfije u prevenciji kancera.
Autor za kontakt: Jelena Knežević-Vukčević, Katedra za mikrobiologiju, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Studentski trg 3/II, 11000 Belgrade, Srbija, tel/fax 011 2637 364
email: jelenakv@bfbot.bg.ac.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 227-240
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 633.15
Originalni naučni rad
GENETIČKA VARIJABILNOST PATOGENA KUKURUZA U SRBIJI
Slavica STANKOVIĆ, Jelena LEVIĆ i Dragica IVANOVIĆ
Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd-Zemun, Srbija
Izvod
U Srbiji je u poslednjih pedeset godina istraživanja identifikovana varijabilnost nekih patogena kukuruza, i to najčešće na osnovu njihovih odgajivačkih odlika i osetljivosti test genotipova, a samo u nekim slučajevima na osnovu određivanja mating tipova, vegetativne kompatibilnosti ili biohemijskih metoda. Suprotno tome, u svetu se sve više primenjuju metode kojima se utvrđuje varijabilnost unutar jedne populacije na molekularnom nivou. Najveća varijabilnost utvrđena je kod patogena lista kukuruza - Exserohilum turcicum (Pass.) Leonard & Suggs (2 rase) i Bipolaris zeicola (Stout) Shoemaker (2 rase), mada je ona značajno manja u odnosu na varijabilnost istih patogena u svetu. Rezultati istraživanja u cilju određivanja mating tipova i vegetativne kompatibilnosti vrsta roda Fusarium, patogena korena i stabla kukuruza, ukazali su na njihovu veliku varijabilnost u Srbiji. S obzirom na svojstvo patogena da se lako i brzo prilagođavaju novim genotipovima, agroekološkim uslovima i agrotehničkim merama, neophodno je stalno praćenje divergentnosti i epidemiologije parazita, da bi se izbegle veće posledice po prinos i kvalitet prinosa kukuruza.
Autor za kontakt: Slavica Stanković, Institut za kukuruz „Zemun Polje“, S. Bajića 1, 11185 Beograd, Srbija ,Tel: 011/3756704, Fax: 011/3756707
e-mail: sstojkov@mrizp.co.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 241-250
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 582.47
Originalni naučni rad
VARIJABILNOST AKTIVNOSTI PEROKSIDAZA I SADRZAJA TEŠKIH METALA U ČETINAMA LINIJA POLUSRODNIKA CRNOG BORA (Pinus nigra Arn.)
Vasilije ISAJEV1 i Ksenija RADOTIĆ2
1Šumarski fakultet, Beograd
2Centar za Multidisciplinarne studije Univerziteta u Beogradu, Beograd
Izvod
Ispitivana je aktivnost enzima peroksidaza ukupnih proteina i sadrzaja teških metala u četinama osam različitih linija polusrodnika crnog bora. Uzroci su uzeti iz četrnajstogodišnje generativne semenske plantaže na Jelovoj Gori (kod Užica), osnovane po modelu metapopulacione strukture. Ekstrakcija enzima je radjena najpre homogenizacijom u 5 mL 0.1 M TRIS-HCl puferu pH 7.6 koji sadrži 1 mM DTT i 1 mM EDTA na ledenom kupatilu po proceduri . Koncentracija proteina je uradjena po metodi (Bradford, 1976). Za odredjivanje koncentracije metala u četinama crnog bora, uzorci su pripremani prema proceduri za "suvo spaljivanje" Uzorak je očitavan na apsorberu Varian AA-10. Detekcioni limit za Cd je od 0.02 do 3 g/mL, za Cu je 0.03‑10 mg/mL i za Ni 0.1‑20 mg/mL. U cilju utvrđivanja koliki je uticaj genetičke raznolikosti linija polusrodnika na jedan od ključnih enzima uključenih u odgovor na stres, i zaduženog za proces lignifikacije u ćelijskom zidu, praćena je aktivnost enzima peroksidaza. Takodje je praćena aktivnost ovog enzima u zavisnosti od kiselosti medijuma. Izoelektrofokusiranjem utvrdjeni su izoenzimi koji su prisutni u četinama analiziranih osam linija crnog bora.
Rezultati oviog rada pokazuju prisustvo izraženog varijabiliteta u koncentraciji ukupnih proteina, sadržaju teških metala i aktivnosti enzima peroksidaza kod analiziranih linija polusrodnika crnog bora. Ovo govori da proteini imaju različit nivo ekspresije u pojedinim linijama crnog bora. Takodje enzim peroksidaza pokazuje različitu aktivnost koja zavisi od genetske konstitucije stabala iz analiziranih linija polusrodnika, jer se, na osnovu veličine plantaže i šeme sadnje biljaka, može smatrati da je uticaj spoljašnjih faktora sveden na minimum. Peroksidaze prisutne kao solubilne u apoplastu ili kovalentno vezane za ćelijski zid, imaju važnu ulogu u lignifikaciji, suberizaciji, zalačivanju povreda, odbrani od patogena i zagađivača iz vazduha.
Autor za kontakt: Vasilije Isajev, Šumarski fakultet, Kneza Višeslava 1, 11030 Belgrade; Tel: +381 11 3553 122
E-mail: dule78@hotmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 251-258
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 632
Originalni naučni rad
PRIRODA I MAGNITUDA GENETIČKOG VARIJABILITETA, HETEROZISA I INBRIDING DEPRESIJE U AMARANTUSU
R.M. PANDEY
Division of Genetics, Plant Breeding and Agrotechnology, National Botanical Research Institute, Lucknow-226001, India
Izvod
Kombinaciona sposobnost, heterozis i inbriding depresija su određeni za deset svojstava u zrnu amarantusa. Neaditivna genetička varijansa je dominatna za većinu svojstava u F1 i F2 generaciji. Roditeljski genotip AG-21 je dobar generalni kombinator za prinos/biljka, takođe ima visok GCA efekat za metlica/biljka i žetveni indeks u F1 i F2 generaciji. Za sedam svojstava, najbolji F2s na osnovu SCA sadrži jednog roditelja sa visokim i drugog sa niskim ili prosečnim GCA efektom. Hibridi koji pokazuju visok heterozis takođe pokazuje visoku inbriding depresiju. Heterosis u odnosu na boljeg roditelja je viši za prinos, zatim metlica/biljka (113.675%), dužina metlice(33.656%) i težinu zrna /metlica( 23.566%).
Autor za kontakt: R.M. Panday, Division of Genetics, Plant Breeding and agrotechnology, National Botanical Research Institute, Lucknow-226001, India
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 259-272
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 582.47
Originalni naučni rad
PROTEINI U SEMENU I KLIJANCIMA AUSTRIJSKOG BORA (PINUS NIGRA ARNOLD) KAO GENETIČKI MARKERI TOLERATNOSTI NA SUŠU
Milan MATARUGA1, Vasilije ISAJEV1,2, Kosana KONSTANTINOV3, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ3 i Vanja DANIČIĆ1
1 Šumarski fakultet, Univerzitet Banja Luka, Bosna i Hercegovina
2 Šumarski fakultet, Beograd, Srbija
3 Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Zemun, Srbija
Izvod
Preduslov za stvaranje i selekciju tolerantnih genotipova na stresne uslove je proučavanje fiziološke, biohemijske i molekularne osnove njihove adaptivne reakcije na stres. Istraživanjima je obuhvaćeno 40 linija crnog bora slobodnog oprašivanja koje potiču iz 5 provenijencija: Sutjeska, Višegrad, Tara, Teslić i Durmitor (BiH, Srbije i Crna Gora). U svakoj provenijenciji izdvojene su dvije populacije i to: 5 linija slobodnog oprašivanja predstavlja populaciju sa stijena i 3 linije slobodnog oprašivanja populaciju na najboljem staništu crnog bora. Specifičnost ispitivanih provenijencija, populacija, kao i linija slobodnog oprašivanja dokazana je putem analiza u solima rastvorljivih proteina. Identičan proteinski sastav u ponavljanjima iste linije slobodnog oprašivanja je dokazan u malom broju slučajeva, što govori u prilog velike unutarlinijske varijabilnosti koja može biti posledica uticaja oca, kao i heterozigotnosti materinskih stabala. U analizama proteinskog sastava sjemena konstatovane su najznačajnije razlike na nivou provenijencija. Kod klijavaca starih 9 dana, isklijalih u uslovima indukovane suše i u standardnim uslovima, utvrđene su međulinijske, populacione i provenijenične razlike, kao i značajne interakcije porekla i stresnog faktora suše.
Autor za kontakt: Milan Mataruga; Šumarski fakultet, Univerzitet u Banja Luci, Bosna i Hercegovina, e-mail: mmilan@blic.net
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 273-282
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.113.2
Originalni naučni rad
POLIMORFNOST Gli-D1 LOKUSA KOD KRAGUJEVAČKIH OZIMIH SORTI PŠENICE (Triticum aestivum L)
1Desimir KNEŽEVIĆ, 2Aleksandra Yu. NOVOSELSKAYA-DRAGOVICH
1Poljoprivredni fakultet, Zubin Potok, Univerzitet u Prištini, Kosovo i Metohija, Srbija,
2Institut opšte genetike, Moskva, Rusija
Izvod
U radu je izučavana kompozicija glijadina koji su pod kontrolom Gli-D1alela, kao i polimorfnost alela Gli-D1 lokusa kod 25 sorti pšenice stvorenih u Centru za strna žita Kragujevac. Glijadini su razdvajani metodom elektroforeze na poliakrilamidnom gelu. Dobijeni elektroforegrami su korišćeni za ocenu varijabilnosti glijadinskih komponenti i identifikaciju glijadinskih blokova. U izučavanjima je identifikovano 5 alela (a, b, f, g, k) na Gli-D1 lokusu. Glijadinski blokovi su se razlikovali prema broju komponenti i njihovim molekulskim masama. Ustanovljena varijabilnost blokova komponenti glijadina je pokazala postojanje polimorfnosti glijadinskih alela Gli-D1 lokusa. Frekfencija identifikovanih alela je bila različita i nalazi se u rasponu od 4% do 52%. Najveću učestalost je imao alel Gli-D1b a najmanju alel Gli-D1g.
Autor za kontakt: Desimir Knežević, Poljoprivredni fakultet, Zubin Potok, Univerzitet u Prištini, Kosovo i Metohija, Srbija, Tel/fax: +381 28 46 11 08, +381 64 614 88 82
e-mail: deskoa@ptt.yu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 39, broj 2 (2007), str: 283-290
© 2007 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 576.316
Review articles
POLIGENSKE I MULTIFAKTORSKE BOLESTI
Snežana B. PAJOVIĆ
Laboratorija za molekularnu biologiju i endokrinologiju, Institut za nuklearne nauke “Vinča, Beograd, Srbija
Izvod
Izučavanja etiopatogeneze mnogih obolenja ukazuju na izuzetnu složenost molekularnih mehanizama, s obzirom da pored genetskih faktora, faktori sredine značajno utiču na njihovu fenotipsku ekspresiju. Poligensko nasleđivanje uz sadejstvo faktora spoljašnje sredine naziva se multifaktorsko nasleđivanje.
Mnoge bolesti se nasleđuju multifaktorski, kao što su dijabetes, epilepsija, shizofrenija, Alzheimer-ova bolest, reumatoidni artritis, arterijska hipertenzija, čir na želucu, kao i urođene anomalije dece: rascep usne i nepca, iščašenje kukova, defekt nervne cevi i dr.
Multifaktorske bolesti i tip njihovog nasleđivanja je veoma teško pratiti, jer ne podležu pravilnostima prenošenja unutar porodice, zbog očiglednog uticaja činilaca sredine na ispoljavanje poligena.
Poligensko nasleđivanje Alzheimer-ove bolesti javlja se posle 65 godine. Linkage analiza je u ovim familijama fokusirala pažnju na hromozom 19, gde je uočen polimorfizam lokusa APOE , koji je u strogoj asocijaciji sa kasnom pojavom bolesti.
Preko 20 gena su kandidati za poligenska koronarna arterijska obolenja. Geni su uključeni u metabolizam lipida, krvni pritisak, zgrušavanje i fibrinolizu; posebno je izučavan ACE gen, koji kodira enzim za prevođenje angiotenzina I u angiotenzin II.
U razjašnjavanju molekularnih mehanizama nastanka i prenošenja multifaktorskih bolesti, veoma je važno identifikovati faktore spoljne sredine, koji inter-reaguju sa genetskom osetljivošću i značajno je modifikuju.
Autor za kontakt: Prof. Dr. Snežana B. Pajović, Laboratorija za molekularnu biologiju i endokrinologiju, Institut za nuklearne nauke “Vinča, Beograd, Srbija