GENETIKA, Vol. 41, broj 3 (2009)
PROMEMORIA Academik SLAVKO BOROJEVIĆ (1999 – 2009) [Rad]
Milomirka MADIĆ, Desimir KNEŽEVIĆ, Aleksandar PAUNOVIĆ, i Veselinka ZEČEVIĆ
NASLEĐIVANJE VISINE STABLA I DUŽINE DRUGE INTERNODIJE KOD HIBRIDA JEČMA [Izvod] [Rad]
ANALIZA I MAPIRANJE SNP I SSR MARKERA U POPULACIJI KUKURUZA [Izvod] [Rad]
Veselinka ZEČEVIĆ, Desimir KNEŽEVIĆ, Jelena BOŠKOVIC i Milomirka MADIĆ
UTICAJ GENOTIPA I EKOLOŠKIH FAKTORA NA KVALITET PŠENICE [Izvod] [Rad]
Mihailo NIKOLIĆ, Aleksandar RADOVIĆ, Milica FOTIRIĆ, Jasminka MILIVOJEVIĆ i Dragan NIKOLIĆ
Jovanka ATLAGIĆ, Ana MARJANOVIĆ-JEROMELA, Radovan MARINKOVIĆ i Sreten TERZIĆ
OSOBINE POLENA ULJANIH VRSTA IZ NOVOSADSKE KOLEKCIJE [Izvod] [Rad]
Dragan PEROVIĆ, Dragica ZORIĆ, Milivoje MILOVANOVIĆ, Slaven PRODANOVIĆ, Yueming YAN, Snežana JANKOVIĆ i Gordana SURLAN-MOMIROVIĆ
EFEKTI DOZE GENA KOD HORDEINA U TRIPLOIDNOM ENDOSPERMU JEČMA (Hordeum vulgare L.) [Izvod] [Rad]
Sreten TERZIĆ i Jovanka ATLAGIĆ
VARIJABILNOST SADRŽAJA AZOTA I ŠEĆERA U KRTOLAMA TOPINAMBURA (HELIANTHUS TUBEROSUS ) [Izvod] [Rad]
HEMIJSKA KOMPOZICIJA KAO PARAMETAR KVALITETA ZP SORTI SOJE I PŠENICE [Izvod] [Rad]
Vasilije ISAJEV, Vladan IVETIĆ, Aleksandar LUČIĆ i Ljubinko RAKONJAC
ZAŠTITA GENOFONDA I OPLMENJIVANJE DRVEĆA U SRBIJI [Izvod] [Rad]
Milan KULIĆ, Nevenka ALEKSIĆ, Zoran STANIMIROVIĆ, Siniša RISTIĆ i Snežana MEDENICA
ISPITIVANJE GENOTOKSIČNIH EFEKATA FUMAGILLINA IN VIVO [Izvod] [Rad]
Amarela TERZIĆ-VIDOJEVIĆ, Jelena LOZO i Ljubiša TOPISIROVIĆ
DOMINANTNE BAKTERIJE MLEČNE KISELINE U PIROTSKIM SIREVIMA RAZLIČITOG PERIODA ZRENJA PROIZVEDENIM U DOMAĆINSTVU [Izvod] [Rad]
Jelena BOŠKOVIĆ i Momčilo BOŠKOVIĆ
DUGOTRAJNA OTPORNOST PREMA PUCCINIA TRITICINA AKUMULACIJOM GENA OTPORNOSTI [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009), str: 229-236
© 2009 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC: 575:633.16
Originalni naučni rad
NASLEĐIVANJE VISINE STABLA I DUŽINE DRUGE INTERNODIJE
KOD HIBRIDA JEČMA
Milomirka MADIĆ1, Desimir KNEŽEVIĆ2 , Aleksandar PAUNOVIĆ1,
i Veselinka ZEČEVIĆ3
1Agronomski fakultet Čačak
2Poljoprivredni fakultet, Zubin Potok
3Fakultet za biofarming, Bačka Topola
Izvod
Visina stabla i dužina druge (bazalne) internodije su veoma značajne komponente otpornosti ječma prema poleganju. U cilju proučavanja načina nasleđivanja visine stabla i dužine druge internodije izvršeno je dialelno ukrštenje pet divergentnih genotipova ječma (KG-1/90, NS-293, Jagodinac, KG-15, KG-10/90). U nasleđivanju visine stabla kod većine kombinacija u F1 i F2 generaciji je preovladavala dominacija roditelja veće visine stabla, gde je stepen dominacije varirao od parcijalne do superdominacije. U nasleđivanju dužine druge internodije kod najvećeg broja kombinacija je uglavnom bio ispoljen parcijalno dominantni način nasleđivanja.
Komponente genetičke varijanse i prosečan stepen dominacije u F1 i F2 generaciji su ukazali da je nasleđivanju visine stabla preovladavao dominantni efekat gena. U nasleđivanju dužine druge internodije u F1 generaciji su preovladavali geni sa aditivnim efektom, dok su u F2 pored njih značajni i dominantni efekati gena.
Autor za kontakt: Milomirka Madic, Agronomski fakultet, Cara Dusana 34, 3200 Cacak, e-mail: mmadic@tfc.kg.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009),
str: 237-246
© 2009 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633:15
Originalni naučni rad
ANALIZA I MAPIRANJE SNP I SSR MARKERA U POPULACIJI KUKURUZA
Domagoj ŠIMIĆ, Tatjana LEDENČAN, Antun JAMBROVIĆ, Zvonimir ZDUNIĆ, Josip BRKIĆ, Andrija BRKIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ i Ivan BRKIĆ
1 Poljoprivredni institut, Osijek, Hrvatska
2 Institut za kukuruz, Zemun Polje, Beograd, Srbija
Izvod
Korelaciona i path analiza korišćene su da bi se otkrio utacaj pet fizioloških osobina (rani, vigor, ranostasnost, žućenje listova, površina lista zastavičara i ukupna biomasa po biljci) na prinos pšenice u uslovima navodnjavanja i suše. Ispitivano je 100 različitih genotipova u četvorogodišnjim poljskim ogledima. Značajna i pozitivna korelacija utvrđena je između prinosa, ranog vigora i ukupne biomase u oba tretmana. Između prinosa i broja dana do cvetanja, kao i između prinosa i žućenja listova ustanovljena je značajna negativna korelacija u oba tretmana. Path analizom je utvrđeno da je uticaj ranostasnosti i ukupne biomase na prinos bio direktan i značajan. Rani vigor, žućenje listova i površina lista zastavičara su pokazali značajan indirektni uticaj na prinos preko ranostasnosti i ukupne biomase po biljci. Rani vigor, ranostasnost i žućenje listova se mogu smatrati kao pogodni kriterijumi za selekciju u različitim režimima vlažnosti. Ocenjivanje ovih osobina je brzo i lako, pa se mogu koristiti u radu sa velikim brojem populacija
Autor za kontakt: Domagoj Šimić, Department of Maize Breeding and Genetics, Agricultural Institute Osijek, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia, e-mail: domagoj.simic@poljinos.hr
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009), str: 247-253
© 2009 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.11
Originalni naučni rad
UTICAJ GENOTIPA I EKOLOŠKIH FAKTORA NA KVALITET PŠENICE
Veselinka ZEČEVIĆ, Desimir KNEŽEVIĆ, Jelena BOŠKOVIĆ i Milomirka MADIĆ
1Megatrend univerzitet, Fakultet za biofarming, Bačka Topola, Srbija
2 Poljoprivredni fakultet, Zubin Potok, Srbija
3Agronomski fakultet, Čačak
Izvod
U radu je ispitivano pet sorti ozime pšenice (Ana Morava, Toplica, Vizija, Takovčanka i Lazarica) stvorenih u Centru za strna žita u Kragujevcu. Analizirani su parametri tehnološkog kvaliteta (sedimentaciona vrednost i sadržaj vlažnog glutena) na uzorcima iz makroogleda koji su izvedeni na tri lokaliteta (Kragujevac, Sombor i Bačka Topola) tokom tri godine (2004-2006). Ispitivan je uticaj genotipa i ekološkoh faktora na tehnološki kvalitet pšenice. Analizom varijanse utvrđene su visoko značajne razlike između sorti, ispitivanih godina i lokaliteta za obe osobine kvaliteta. Osim pojedinačnih uticaja ispitivanih faktora (sorta, godina i lokalitet), ustanovljene su visoko značajne razlike i za sve njihove interakcije. U proseku, najveće vrednosti sedimentacije (40.6 ml) i vlažnog glutena (31.85 %) utvrđene su na uzorcima sa lokaliteta Bačka Topola. Sorta Vizija je pokazala najveću vrednost sedimentacije (45.3 ml) na lokalitetu Bačka Topola, a sorta Lazarica (31.7 ml) najmanju sedimentacionu vrednost na lokalitetu Sombor. Na lokalitetu Bačka Topola ostvarena je i najveća vrednost za vlažan gluten kod sorte Toplica (38.53 %). U ovim istraživanjima, lokalitet Bačka Topola se pokazao kao najpogodniji za ispitivane parametre tehnološkog kvaliteta ozime pšenice.
Autor za kontakt: Prof. dr Veselinka Zečević, Megatrend Univerzitet Beograd, Fakultet za Biofarming, Maršala Tita 39, Bačka Topola, Srbija, tel + 381 24 718515, e-mail: joca@kg.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009), str: 255-262
© 2009 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC:575:634.711
Original scientific paper
Izvod
Pacovski alfa2-makroglobulin (α2M) ima važnu ulogu u uspostavljanju narušene homeostaze inhibicijom različitih tipova nespecifičnih proteaza i olakšavajući transport citokina, hormona rasta i hormona. Naša ranija istraživanja su pokazala da administracija α2M eksperimentalnim životinjama u traumama tipa opekotine ili ozračivanja celog organizma značajno povećava njihovu stopu preživljavanja. Cilj ove studije je bio izučavanje radioprotektivne uloge α2M na ćelije kosne srži. α2M je apliciran 30 minuta pre ozračivanja pacova dozom od 6.7 Gy (LD50/30) X-zraka i omogućio je 100% preživljavanje pacova za razliku od ozračenih pacova bez tretmana kod kojih je smrtnost bila 50%. Rezultati su pokazali da tretiranje životinja sa α2M, nakon inicijalnog pada, omogućavaju potpuni oporavak broja leukocita kao posledica očuvanja ćelija kosne srži, što se uočava preko stabilnog mitotskog indeksa. Kod ozračenih pacova bez tretmana signifikantno smanjenje mitotskog indeksa, kao posledica narušavanja ćelija kosne srži, rezultuje i u prolongiranom padu broja leukocita. Na osnovu ovih rezultata može se zaključiti da se radioprotektivna uloga α2M delom odvija putem citoprotekcije novih krvnih ćelija u kosnoj srži.
Autor za kontakt: Milica Fotirić, Poljoprivredni fakultet, Nemanjina 6, 11080 Beograd-Zemun, Srbija, tel: +381 11 2615315/457, e-mail: fotiric@agrif.bg.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009), str: 263-270
© 2009 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC:575:633.85
Originalni naučni rad
Osobine polena uljanih vrsta iz Novosadske kolekcije
Jovanka Atlagić, Ana Marjanović-Jeromela, Radovan Marinković i Sreten Terzić
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
Izvod
Kolekcija uljanih vrsta u Novom Sadu raspolaže sa 12 vrsta zastupljenih sa 1-4 sorte, odnosno lokalne populacije. Za dalji rad na korišćenju ove kolekcije u smislu oplemenjivanja pojedinih vrsta ili korišćenje istih kao izvor «poželjnih gena» ispitivana je morfologija polenovih zrna (oblik i veličina), kao i vitalnost polena. Za odredjivanje osobina polena korišćen je mikroskop Axiovert 40C, a za merenje dužine i širine polenovih zrna softver AxioVision LE; Rel.4.3. Vitalnost polena je odredjena bojenom metodom (alexander, 1969). Rezultati ispitivanja su pokazali da su se vrste razlikovale po obliku polenovih zrna (okrugla, jajasta, trouglasta i štapićasta) kao i po izgledu egzine (debela i bodljikava, debela do tanka). Za neke vrste je karakteristično postojanje odredjenog broja septi (1-11). Veličina vitalnih polenovih zrna se kretala od 29,10/12,58µ (korijander) do 176,63/169,94µ (uljana bundeva), dok su sterilna zrna bila uvek sitnija (27,27/10,97µ do 119,62/100/86µ) kod istih biljnih vrsta. Vitalnost polena kod najvećeg broja vrsta je bila oko 80%. Najnižu vitalnost polena je imao lan beli (56,98%), a najvišu uljana tikva (91,43%).
Autor za kontakt: dr Jovanka Altagić, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija, e-mail: atlagic@ifvcns.ns.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009),
str: 271-287
© 2009 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC: 575:633.16
Originalni naučni rad
EFEKTI DOZE GENA KOD HORDEINA U TRIPLOIDNOM ENDOSPERMU JEČMA (Hordeum vulgare L.)
Dragan PEROVIĆ, Dragica ZORIĆ, Milivoje MILOVANOVIĆ, Slaven PRODANOVIĆ, Yueming YAN, Snežana JANKOVIĆ i Gordana SURLAN-MOMIROVIĆ
1Poljoprivredni Fakultet, Beograd, Srbija
2 Instutut za strna žita, Kragujevac, Srbija
3 College of Life Science, Capital Normal University, Peking, Kina
4Institut za primenu nauke u poljoprivredi, Beograd, Srbija
Izvod
Prisustvo dva majčinska seta hromozoma u triploidnom endospermu zrna ješma omogućuje razlikovanje hordeinskih traka u elektroforegramu koje potiču od majke i oca: majčinske komponente su jače ispoljene usled dejstva efekta doze gena. U F1 generaciji vidljive su razlike kod recipročnog ukrstanja, a u F2 generaciji je moguce razlikovati svih 16 teoretski očekivanih klasa za par polimorfnih lokusa. Ova potpuna klasifikacija redak je fenomen u genetičkim studijama te zbog toga omogućuje precizniju procenu rekombinacija. Dve grupe hordeinskih gena, Hor1 i Hor2 koji kodiraju C I B hordeine, su analizirane kod hibrida nastalih ukrštanjem dve ozime sorte ječma Partizan i HWV-247. Separacija hordeina je izvršena primenom kisele poliakrilamidne gel elektriforeze pri pH 3.2 (A-PAGE). Set najinformativnijih hordeinskih trajka za B i C hordeine je odabran na osnovu sledećih kriterijuma: (1) prisustvo ili odsustvo trake kod roditelja i (2) jačina signala koja omogućava ocenu efekta doze gena. Prosečna genetička distance između Hor1 i Hor2 lokusa bila je 11 cM. Genetičke distance kod roditeljskih komponenti nisu se statistički značajno razlikovale što sugeriše sličnu distribuciju rekombinacija u obe mejoze.
Autor za kontakt: dr Dragan Perović, present address: Julius Kuehn-Institute, Federal research centre for cultivated plants, Institute for resistance research and stress tolerance, Quedlinburg, Germany, e-mail: dragan.perovic@jki.bund.de
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009),
str: 289-295
© 2009 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.494
Originalni naučni rad
VARIJABILNOST SADRŽAJA AZOTA I ŠEĆERA U KRTOLAMA TOPINAMBURA (HELIANTHUS TUBEROSUS )
Sreten TERZIĆ i Jovanka ATLAGIĆ
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
Izvod
Tokom 2006. godine obavljeno je ispitivanje nekih prehrambenih vrednosti krtola 114 populacija topinambura (Helianthus tuberosus). Korišćen materijal je deo kolekcije divljih vrsta suncokreta Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, koja se nalazi na lokalitetu Rimski Šančevi u blizini Novog Sada. Uzorci su analizirani u svežem stanju na ”Venema” automatskoj laboratoriji za sadržaj alfa amino azota, natrijuma i kalijuma. Ukupni sadržaj šećera je određen refraktometrijski kao Brix vrednost. Ukupni azot je određen na sušenim uzorcima Kjeldahl metodom.
Pokazalo se da postoji značajna varijabilnost za sve ispitivane osobine. Sadržaj ukupnog azota je varirao od 0,695 do 2,179% suve mase (prosečna vrednost 1,23%), alfa amino azota 0,012-0,118% sveže mase (p.v. 0,07%), kalijuma 0,231-0,452% sveže mase (p.v. 0,403%) i natrijuma 0,0003- 0,0143% sveže mase (p.v. 0,007%). Ukupni sadržaj šećera je varirao od 13,69 do 22,94% sveže mase (p.v. 19,14 %).
Alfa amino azot je obavezan u ishrani životinja pa je i njegova zastupljenost u krtolama topinambura kao hrane pozitivna. Sadržaj proteina je približan krompiru i kao takav zadovoljavajući za ishranu. Odnos Na i K je povoljan jer povećani sadržaj K u hrani može pozitivno da utiče na smanjenje relativnog odnosa Na i K i da dovede do značajnog smanjenja krvnog pritiska kod osoba sa blagom hipertenzijom. Inulin čini do 80% od ukupnog sadržaja šećera u krtolama topinambura, a kao dijetalno vlakno i polimer fruktoze može pozitivno da utiče na varenje i nivo šećera u krvi.
Ustanovljena varijabilnost topinambura za analizirane osobine ukazuje da postoji mogućnost za odabir populacija sa odgovarajućim prehrambenim kvalitetima. Potrebna su dalja ispitivanja da bi se odredio udeo genetičke varijabilnosti u ukupnoj varijabilnosti i da bi se utvrdila opravdanost eventualnog pristupa selekciji radi dobijanja novih sorti.
Autor za kontakt: mr Sreten Terzić, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad. e-mail: terzic@ifvcns.ns.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009),
str: 297-308
© 2009 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC: 575:633
Originalni naučni rad
HEMIJSKA KOMPOZICIJA KAO PARAMETAR KVALITETA ZP SORTI SOJE I ŠENICE
Slađana ŽILIĆ, Vesna HADŽI-TAŠKOVIĆ ŠUKALOVIĆ, Mirjana SREBRIĆ, Dejan DODIG, Milan MAKSIMOVIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ i Miloš CREVAR
1Institut za kukuruz„Zemun Polje“, Beograd, Srbija
2Institut za multidisciplinarna istraživanja, Beograd, Srbija
3VMA, Institut za higijenu, Beograd, Srbija
Izvod
Kukuruz ima nisku hranjivu vrednost zbog nedostatka dve esencijalne amino kiseline – triptofana i lizina. Utvrđeno je da opaque2 (o2) mutacija može skoro udvostručiti sadržaj lizina i triptofana u endospermu kukuruza. Banka gena instituta za kukuruz „Zemun Polje“ poseduje kolekciju opaque2 inbred linija razvijenih tokom sedamdesetih godina, prvenstveno na osnovu tvrdoće zrna. Sa ciljem detaljnijeg opisa ovih linija urađena je analiza sadržaja triptofana i SSR analiza sa opaque2 markerima, markerom za gen modifikator tvrdoće endosperma i najsignifikantnijim markerima za gene modifikatore amino kiselina. Takođe je urađen test fitopatogenosti radi utvrđivanja osetljivosti opaque2 genotipova na Fusarium gramaenarum, jednog od najvažnijih prouzrokovača truleži stabla, korena i klipa kukuruza u našem regionu. Utvrđene su značajne razlike u sadržaju triptofana između normalnih i opaque2 linija kukuruza. Svi SSR prajmeri korišćeni za razlikovanje normalnih i opaque2 linija su dali pozitivne rezultate. Svaki od analiziranih genotipova je dao specifičnu alelnu sliku sa markerima za gene modifikatore amino kiselina, bez očigledne saglasnosti sa sadržajem triptofana. Test fitopatogenosti je, u proseku, pokazao veću osetljivost opaque2 linija na Fusarium graminearum. Ovi rezultati su dali uvid u primenjivost navedenih metoda za opisivanje opaque2 linija radi njihovog konvertovanja u kukuruz visokog kvaliteta proteina (QPM) – genotipa u koji se opaque2 inkorporira zajedno sa odgovarajućim genima modifikatorima.
Autor za kontakt: Slađana Žilić, Institut za kukuruz Zemun Polje, S. Bajića 1, 11185 Zemun Polje, Srbija, Tel: +381 11 3756 704, Fax: +381 11 3756 707, e-mail: szilic@mrizp.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009),
str: 309-327
© 2009 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:630
Originalni naučni rad
ZAŠTITA GENOFONDA I OPLMENJIVANJE DRVEĆA U SRBIJI
Vasilije Isajev, Vladan IVETIĆ, Aleksandar Lučić i Ljubinko RAKONJAC
1Šumarski fakultet, Beograd, Srbija
2Institut za šumarstvo, Beograd, Srbija
Izvod
Zaštita, testiranje i korišćenje genofonda vrsta drveća, u Srbiji obuhvata više sukcesivnih aktivnosti in situ i ex situ: a) izučavanje prirode fenotipske varijabilnosti u velikim i malim populacijama, b) unapređenje tehnike masovne i individualne selekcije, c) primenu bliske i udaljene hibridizacije; d) analizu morfometrijskih karakteristika, e) upoznavanje međuzavisnosti osobina rasta i razvoja analiziranih genotipova i njihovog potomstva (Isajev, V. et all 1988). Aktivnosti na očuvanju i korišćenju genofonda, podrazumevaju njegovo očuvanje ex situ- putem reprodukcije šumskih populacija i superiornih genotipova, osnivanjem specijalizovanih objekata, arboretuma, živih arhiva, provenijeničnih testova, testova potomstva, klonskih testova i semenskih plantaža. U radu su predstavljeni oblici i značaj očuvanja genetičkog diverziteta populacija drveća primenom metodra in situ i ex situ konzervacije genetički resursa šumskog drveća. U cilju upoznavanja, ex situ očuvanja i usmerenog korišćenja genofonda, omorike, smrče, crnog bora i planinskog javora u Srbiji su osnivanni specijalizovani pilot objekti. Rezultati genetskog vrednovanja smrče u provenijeničnom testu, omorike, crnog bora i planinskog javora u generativnim semenskim plantažama su savremen pristup u čuvanju i testiranji njihovog genofonda kao i za planiranje i podizanje budućih kulturnih zajednica ovih vrsta.
Dobijeni rezultati su opsnova za bolje upoznavanje proizvodnog i adaptivnog potencijala analiziranih vrsta. Semenske plantaže i pilot objekti, kao specijalizovane kulture, treba da doprinesu ne samo prevođenju potencijalne genetičke promenljivosti u slobodnu, kao osnove usmerenog korišćenja genofonda drveća, već i kao poligoni za testiranje i očuvanje biodiverziteta vrsta.
Autor za kontakt: prof dr Vasilije Isajev, Šumarski fakultet, Kneza Višeslava 1, 11000 Beograd, Srbija
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009), str: 329-338
© 2009 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC. 575
Originalni naučni rad
ISPITIVANJE GENOTOKSIČNIH EFEKATA FUMAGILLINA IN VIVO
Milan KULIĆ, Nevenka ALEKSIĆ, Zoran STANIMIROVIĆ, Siniša RISTIĆ i Snežana MEDENICA
1Medicinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Istočno Sarajevo, Republika Srpska
2Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija
Izvod
Fumagillin (diciklo-heksil-amin) je antibiotik izolovan iz gljive Aspergillus fumigatus. Koristi se u humanoj medicini u lečenju intestinalnih mikrosporidioza mahom kod obolelih od AIDS-a, kao i kod intestinalne amebioze i keratokonjunktivitisa prouzrokovanog mikrosporidijama. U veterinarskoj medicini se primenjuje u lečenju mikrosporidioza pčela i riba. U radu je ispitivana genotoksičnost fumagilina praćenjem hromozomskih aberacija u ćelijama kostne srži miša. Miševi BALB/c soja tretirani su fumagilinom gastričnom sondom u dozi od 5, 10 i 20 mg/kg t.m. Vodeno-šećerni sirup je predstavljao negativnu, a ciklofosfamid (15 mg/kg tm) pozitivnu kontrolu. Utvrđeno je da srednja (10 mg/kg tm) i najveća doza fumagilina (20 mg/kg tm) signifikantno (p<0,01, odnosno p<0,001) povećavaju učestalost numeričkih aberacija. Najviša testirana doza fumagilina, u poređenju sa negativnom kontrolom, indukovala je i strukturne i numeričke aberacije vieoko signifikantno (p<0,001). Ovi rezultati nedvosmisleno govore da fumagilin (dicikloheksilamin) u opsegu srednje i najveće doze ispoljava genotoksični potencijal.
Autor za kontakt: Dr Zoran Stanimirović, Veterinarski fakultet,, Univerzitet Beograd, 11000 Beograd, Srbija,Bulevar. oslobodjenja 18, e-mail: zoran@vet.bg.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009),
str: 339-352
© 2009 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC:575
Originalni naučni rad
DOMINANTNE BAKTERIJE MLEČNE KISELINE U PIROTSKIM SIREVIMA RAZLIČITOG PERIODA ZRENJA PROIZVEDENIM U DOMAĆINSTVU
Amarela TERZIĆ-VIDOJEVIĆ, Jelena LOZO i Ljubiša TOPISIROVIĆ
Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija
Izvod
U ovom radu su ispitivana dva sira od svežeg kravljeg mleka različitog perioda zrenja. Sirevi su uzeti iz seoskog domaćinstva u regionu Stare Planine, a proizvedeni su bez dodatka starter kulture. Iz oba sira je izolovano ukupno 106 sojeva bakterija mlečne kiseline. Sojevi su testirani klasičnim fiziološkim i API 50 CH testovima. Takođe je ispitivana proteolitička i antimikrobna aktivnost. Identifikacija bakterija mlečne kiseline je rađena rep-PCR analizom sa (GTG)5 prajmerom. Osam vrsta bakterije mlečne kiseline je izolavano iz sira BGPT9 starog četiri dana (Lactobacillus plantarum, Lactobacillus paracasei subsp. paracasei, Lactobacillus delbrueckii, Lactobacillus brevis, Enterococcus faecium, Enterococcus faecalis, Enterococcus durans i Leuconostoc garlicum), dok su u siru BGPT10 starom osam meseci bile prisutne samo dve vrste (Lactobacillus plantarum i Enterococcus faecium). Proteolitičku aktivnost je pokazalo 30 izolata iz sira BGPT9, uglavnom enterokoke. Samo jedan izolat iz sira BGPT10 (koji je pripadao vrsti Lactobacillus plantarum) je posedovao delimičnu sposobnost da hidrolizuje β-kazein. Sedam enterokoka iz sira BGPT9 i četiri enterokoke iz sira BGPT10 je proizvodilo antimikrobne substance.
Autor za kontakt: Amarela Terzic Vidojevic, Institut za molekularnu genetiku i genetičko inžinjerstvo,Vojvode Stepe 444a, P.O.Box 23, 11010 Beograd, Srbija.Tel.: +381 11 397 59 60; Fax: +381 11 397 58 08; e-mail: lab6@eunet.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 41, broj 3 (2009),
str: 353-378
© 2009 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC:575
Originalni naučni rad
Izvod
Pojedinačna upotreba specifičnih gena otpornosti prema Puccinia triticina Eriks. retko je osiguravala dugotrajniju otpornosti. Međutim, selekcija i kombiniranje, odnosno akumulacija gena otpornosti u isti genotip pšenice je imalo mnogo većeg uspeha, posebno u situaciji kada se patogen ne reprodukuje seksualno, kao što je slučaj kod prouzrokovača lisne rđe pšenice. U međunarodnim ispitivanjima lisne rđe pšenice bilo je potrebno stvoriti selekcijom nove otporne linije prema P. triticina za diferencijaciju populacije patogena, kao i za izvore otpornosti u Evropsko-Mediteranskom području. To je bilo značajno, pošto analize populacije patogena u ovim područjima upotrebom standardnih izogenih Lr linija nisu pokazale zadovoljavajuće rezultate. Bilo je sasvim jasno da su za ta područja potrebni novi, znatno efikasniji diferencijalni geni otpornosti i izvori otpornosti. U početku je bilo odabrano 18 donora otpornosti posle intenzivnog testiranja nakon nekoliko godina internacionalnih rasadnika za rđe žitarica. Donori su ukršteni sa rekurentnim roditeljima Princ i Starke. Ove hibridne linije i 26 Lr linija su komparativno testirane sa 20 posebno virulentnih kultura P. triticina, da bi utvrdili prisustvo ovih poznatih Lr gena u našim hibridnim linijama. Odnosi cepanja u F1b1 su pokazali prisustvo jednog, dva ili tri gena otpornosti. U daljoj akumulaciji gena otpornosti ovih hibridnih linija, odabrano je osam najinteresantnijih linija sa visokim stepenom otpornosti i ukršteno sa jedino efikasnim izogenim linijama koje su sadržavale jake gene otpornosti Lr9, Lr19 i Lr24. Na osnovu različitih odnosa cepanja svih kombinacija ukrštanja dokazano je da ni jedan od otpornih donora nije posedovao upotrebljene jake gene otpornosti. To znači da su naše hibridne linije posedovale akumulirane gene otpornosti od upotrebljenih donora i u dodatku tri jaka gena otpornosti Lr9, Lr19 i Lr24.