GENETIKA, Vol. 42, broj 2 (2010)
Pranveer SINGH i B.N. SINGH
POPULACIONA GENETIKA Drosophila ananassae:: ISPITIVANJA INDIJSKIH POPULACIJA [Izvod] [Rad]
Jasmina ZdravkoviC, Nenad PavloviC, Zdenka Girek, Milan ZdravkoviC i Dejan CvikiC
Svojstva od značaja za organsko oplemenjivanje povrĆa [Izvod] [Rad]
Ivana PEJIN-GRUBIŠA, Ivana BUZADŽIĆ, Biljana JANKOVIĆ-OREŠČANIN i Nada VUČINIĆ
DISTRIBUCIJA POLIMORFIZAMA U KODIRAJUĆEM REGIONU GENA ZA PARAOKSONAZU 1 U SRPSKOJ POPULACIJI [Izvod] [Rad]
Genetička divergentnost sorti crvene deteline (Trifolium pratense L.) na osnovu proteinskog polimorfizma [Izvod] [Rad]
Janko ČERVENSKI, Jelica GVOZDANOVIĆ-VARGA, Mirjana VASIĆ,Svetlana GLOGOVAC
MULTIVARIACIONA ANALIZA MASE GLAVICE I PRINOSA EKSPERIMENTALNIH HIBRIDA KUPUSA (Brassica oleracea var. capitata L.) [Izvod] [Rad]
Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ, Ksenija MARKOVIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Vesna LAZIĆ-JANČIĆ, Miloje DENIĆ
MODIFIKACIJA ZRNA I SADRŽAJ TRIPTOFANA U SEGREGIRAJUĆIM GENERACIJAMA KUKURUZA VISOKOG KVALITETA PROTEINA [Izvod] [Rad]
Biljana GORJANOVIĆ, Miroslav ZORIĆ i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ
UTICAJ DOZE AZOTA NA PRINOS GENOTIPOVA HLEBNE PŠENICE [Izvod] [Rad]
Slobodan DRAŽIĆ, Slaven PRODANOVIĆ i Tomislav ŽIVANOVIĆ
IDENTIFIKACIJA LINIJA DONORA POŽELJNIH ALELA ZA KVANTITATIVNE OSOBINE BERLEJ DUVANA (NICOTIANA TABACUM L.) [Izvod] [Rad]
Sanja RADIČEVIĆ, Radosav CEROVIĆ, Ivana GLIŠIĆ i Žaklina KARAKLAJIĆ-STAJIĆ
PERSPEKTIVNI HIBRIDI VIŠNJE (Prunus cerasus L.) STVORENI U INSITUTU ZA VOĆARSTVO U ČAČKU [Izvod] [Rad]
Željana PRIJIĆ i Zoran JERKOVIĆ
GENETSKA OSNOVA TRAJNE OTPORNOSTI PREMA Puccinia triticina DVE SORTE U SRBIJI [Izvod] [Rad]
Vojka Babić, Zorica Pajić, Slaven Prodanović, Milosav Babić i Milomir Filipović VIZUELNA OCENA FENOTIPA LINIJA KUKURUZA ŠEĆERCA, PO UPOV DESKRIPTORU, KAO POKAZATELJ HETEROZISA [Izvod] [Rad]
Miroslav Malešević, Đorđe GLAMOČLIJA, Novo PRŽULJ, Vera POPOVIĆ, Saša STANKOVIĆ Tomislav ŽIVANOVIĆ i Angelina TAPANAROVA
PRODUKTIVNE OSOBINE RAZLIČITIH GENOTIPOVA PIVARSKOG JEČMA U USLOVIMA POJAČANE ISHRANE AZOTOM [Izvod] [Rad]
Ahmad DADASHPOUR, Alireza TALAEI i Ali SHAHI-GHARAHLAR
EFEKAT “GUTINGEN V” KAO INTENZIVNOG SISTEMA ISPITIVANJA AGROMORFOLOŠKIH KARAKTERISTIKA NEKIH SORTI JABUKE U KARAJ REGIONU IRANA [Izvod] [Rad]
inbred linije iz različitih ciklusa selekcije donori poželjnih alela za popravku F1 hibrida kukuruza [Izvod] [Rad]
Jela IKANOVIC, Djordje GLAMOCLIJA, Radojka MALETIC,Snezana JANKOVIC, Marjenka TABAKOVIĆ, Ljubisa Zivanovic
GenOTIPSke specifičnosti KRMNOG sirka, sudanske trave i interspecijes hibrida u uslovima intenzivne ishrane azotom
Slađana MARIĆ, Milan LUKIĆ, Radosav CEROVIĆ, Milisav MITROVIĆ and Radovan BOŠKOVIĆ
PRIMENA MOLEKULARNIH MARKERA U OPLEMENJIVANJU JABUKE [Izvod] [Rad]
Aleksandra nikolic, Aleksandra divac, Marija stankovic, Jelena dinic, Snezana lukic, Marina andjelic-jelic, Dragan popovic, Dragica radojkovic
UČESTALOST S I Z MUTACIJA U GENU ZA ALFA 1-ANTITRIPSIN KOD PACIJENATA SA BOLESTIMA PANKREASA [Izvod] [Rad]
Dragan NIKOLIĆ i Dragan MILATOVIĆ
ISPITIVANJE SAMOOPLODNOSTI KOD ŠLJIVE (Prunus domestica L.) METODOM FLUORESCENTNE MIKROSKOPIJE [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010), str: 210-222
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 596.77
Originani naučni rad
POPULACIONA GENETIKA Drosophila ananassae : ISPITIVANJA INDIJSKIH POPULACIJA
Pranveer SINGH i B.N. SINGH
Genetics laboratory, Department of Zoology, Banaras Hindu University,
Varanasi – 221 005, India
Izvod
Vršena su ispitivanja inverzija hromozoma kod četrdeset pet prirodnih populacija Drosophila ananassae i populacija formiranih u laboratoriji iz tih populacija. Kvantativni podaci o učestalosti tih inverzija su korišćeni za testiranje intra – i interhromozomalnih interakcija kod D.ananassae. Kod većine kako prirodnih tako I laboratorijskih populacija nisu nađene značajne devijacije u poređenju sa slučajnim intra I interhromozomalnim asocijacijama (2L-3L, 2L-3R, 3L-3R) što ukazuje na random asocijacije.
U nekim slučajevima utvrđene značajne devijacije u odnosu na slučajne kako u prirodnim tako I u laboratorijskim populacijama mogu da budu objašnjene kao ekscesi nekih kombinacija, delimično ili potpuno odsustvo nekih kombinacija. Jedno od objašnjenja može da bude uloga genetičkog drifta zbog bliske ukopčanosti structure vezanih gena. Ovi rezultati su u saglasnosti sa ranijiom sugestijom o odsustvu genetičke koadaptacije kod D. ananassae.
Autor za kontakt: B.N. Singh, Department of Zoology, Banaras Hindu University,Varanasi – 221 005, India,bnsingh@bhu.ac.in; bashisthsingh2004@rediffmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 223 -233
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575: 596.77
Originani naučni rad
Svojstva od značaja za organsko oplemenjivanje povrĆa
Jasmina ZdravkoviC1, Nenad PavloviC1, Zdenka Girek1,
Milan ZdravkoviC1 i Dejan CvikiC1
1 Institut za povrtarstvo, Smederevska Palanka
Izvod
Stvaranje biljaka kukuruza poboljšanog kvaliteta semena uključuje mogućnost korišćenja postojeće varijabilnosti u identifikaciji i manipulaciji ekonomski značajnih gena. Ova istraživanja će otvoriti put za dizajniranje novog variranja u sastavu zrna i stvoriti osnovu za razvoj sledeće generacije kukuruza specifičnog kvaliteta. U radu je dat pregled sadašnjih znanja u identifikaciji i korišćenju gena koji utiču na sastav i strukturu zrna kukuruza sa posebnim naglaskom na mehanizme rasta i razvoja endosperma, diferencijaciju ćelija u kojima se deponije skrob, biosintezu skroba, rezervnih protein, lipida i karotenoida.Potencijal novih tehnologija u biologiji ćelije i molekularnoj biologiji, koje će obezbediti stvaranje nove varijabilnosti u budućnosti su naglašene i diskutovane
Autor za kontakt: Jasmina Zdravkovic, Institut za povrtarstvo, Karađorđeva 71, 11420 Smederevska Palanka, Srbija, tel: 381 26 323 170, fax 381 26 323 785, e-mail: jzdravkovic@institut-palanka.co.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010), str: 235 - 247
© 2010 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originani naučni rad
DISTRIBUCIJA POLIMORFIZAMA U KODIRAJUĆEM REGIONU GENA ZA PARAOKSONAZU 1 U SRPSKOJ POPULACIJI
Ivana PEJIN-GRUBIŠA 1*, Ivana BUZADŽIĆ 1, Biljana JANKOVIĆ-OREŠČANIN2 i Nada VUČINIĆ 1
1 Odeljenje za humanu genetiku i prenatalnu dijagnostiku, Kliničko-bolnički centar Zvezdara, Beograd, Srbija
2 Služba za transfuziologiju, Kliničko-bolnički centar Zvezdara, Beograd, Srbija
Izvod
Serumska paraoksonaza 1 (PON1) kod ljudi je proteinska komponenta lipoproteina visoke gustine (HDL) koja štiti od oksidativnog oštećenja, detoksifikuje toksične metabolite organofosfatnih pesticida i bojnih otrova i aktivira/inaktivira pojedine vrste lekova. Uočeno je da polimorfizmi u kodirajućem regionu PON1 gena, L55M i Q192R, mogu uticati i na nivo ekspresije i na katalitičku aktivnost PON1, a i opisane su njihove povezanosit sa pojavom širokog spektra oboljenja. Cilj ove studije je bio da se odrede učestalosti polimorfizama u kodirajućem regionu PON1 gena, L55M i Q192R, u populaciji ljudi koji žive na teritoriji Republike Srbije. Prema našim rezultatima, najzastupljeniji aleli su Q (0.77) za Q192R i L (0.68) za L55M. Genotipovi QQ (0.60) i LL (0.47) i kombinovani genotip QQ/LL (0.26) su najzastupljeniji u srpskoj populaciji.
Autor za kontakt: Pejin-Grubisa Ivana, Odeljenje za humanu genetiku i prenatalnu dijagnostiku, Kliničko-bolnički centar Zvezdara, Dimitrija Tucovica 161, 11 000 Beograd, Srbija. Tel: + 381 11 3810 600, email: i.pejin@lab.kbczvezdara.co.rs, ivanapejin@yahoo.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010), str: 249 -258
© 2010 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
Originani naučni rad
Genetička divergentnost sorti crvene deteline (Trifolium pratense L.) na osnovu proteinskog polimorfizma
Zorica Nikolić 1, Sanja Vasiljević 1, Đura Karagić 1, Milka Vujaković 1, Dušica JOVIČIĆ1, Slobodan Katić 1, Gordana Šurlan-Momirović 2
1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
2Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Zemun
Izvod
Crvena detelina je druga po značaju višegodišnja krmna leguminoza. U radu je proučavan proteinski polimorfizam sorti crvene deteline iz Srbije u poređenju sa sortama iz zapadne i severne Evrope koje se koriste kao standardni u procesu registracije i zaštite sorti poljoprivrednog bilja prema protokolu UPOV organizacije. Metodom horizontalne elektroforeze, na 11% skrobnom gelu, analizirani su enzimski sistemi: kisela fosfataza (ACP), šikimik dehidrogenaza (ShDH), malik enzim (ME), beta glukozidaza (ßGLU), izocitrat dehidrogenaza (IDH), malat dehidrogenaza (MDH), fosfoglukozo izomeraza (PGM), fosfoheksozo izomeraza (PHI). Polimorfizam proteina semena analiziran je 12% SDS PAGE elektroforezom iz homogenizovanog uzorka semena. Enzim PHI je imao tri, ShDH dve alelne varijante, dok su ostali enzimi bili monomorfni. Proteini semena su polimorfni, naročito proteini velikih molekulskih masa u opsegu 50-80 kDa. Multivarijacionom analizom (Ward's distance range) izdvojena su tri klastera, među kojima se posebno izdvaja podgrupa koja obuhvata NS sorte crvene deteline, što ukazuje na srodnost materijala koji je korišćen u stvaranju ovih sorti. U odnosu na nivo ploidnosti takođe se izdvaja zaseban podklaster u kojem dominiraju tetraploidne forme crvene deteline sa severa Evrope.
Polimorfizam proteina semena sorti crvene deteline bi mogao da se koristi kao dopunski pokazatelj u procesu njihove registracije i zaštite.
Autor za kontakt: Zorica Nikolić, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Tel: + 381 21 4898 154; Fax: + 381 21 421 249; e-mail: nikolicz@ifvcns.ns.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010), str: 259 -266
© 2010 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.4
Originani naučni rad
MULTIVARIACIONA ANALIZA MASE GLAVICE I PRINOSA EKSPERIMENTALNIH HIBRIDA KUPUSA
(Brassica oleracea var. capitata L.)
Janko ČERVENSKI, Jelica GVOZDANOVIĆ-VARGA, Mirjana VASIĆ,
Svetlana GLOGOVAC
Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad, Novi Sad, Srbija
Izvod
Masa glavice i prinos su najznačajnija svojstva ekonomskog prinosa kupusa. Tokom procesa oplemenjivanja ispituju se eksperimentalni hibridi u poređenju sa aktualno gajenim sortama i hibridima u proizvodnji. U ovom radu su prikazane karakteristike 18 genotipova kupusa, (9 eksperimentalnih hibrida, 4 sorte i 5 hibrida iz šire proizvodnje). Genotipovi kupusa u ogledu su različite mase glavice a samim tim i prinosa, obzirom da su i različite dužine vegetacije. Analiza varijabilnosti osobina vršena je PCA metodom, gde je na osnovu scree testa, odabrano dve glavne komponente kojima je definisano 57.7% varijabilnosti. Masa glavice i prinos su osobine na osnovu kojih su ispitivani hibridi razvrstani u kvantitativno različite grupe, čime su bliže određene njihove vrednosti.
Autor za kontakt: Janko Červenski, Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad, M.Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija, tel + 381 21 4898356, e-mail: jankic@ifvcns.ns.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2(2010), str: 267 -278
© 2010 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.15
Originani naučni rad
MODIFIKACIJA ZRNA I SADRŽAJ TRIPTOFANA U SEGREGIRAJUĆIM GENERACIJAMA KUKURUZA VISOKOG KVALITETA PROTEINA
Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ, Ksenija MARKOVIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Vesna LAZIĆ-JANČIĆ, Miloje DENIĆ
Institut za kukuruz „Zemun Polje“,Beograd, Srbija
Izvod
Iako recesivna opaque2 (o2) mutacija značajno povećava sadržaj lizina i triptofana u zrnu kukuruza, inkorporacija opaque2 u visoko prinosne genotipove nije uspela, zbog brojnih problema koji su se javili kao posledica mekog endosperma. Kukuruz visokog kvaliteta proteina (QPM) je opaque2 kukuruz sa poboljšanom tvrdoćom zrna i dobrim agronomskim performansama, stvoren prvenstveno od tropske i subtropke germplazme. U Institutu za kukuruz je u toku projekat koji za cilj ima poboljšanje sopstvenih opaque2 linija i prevođenje standardnih linija u QPM kukuruz.. U ovom radu predstavljamo rezultate analiza modifikacije zrna i sadržaja triptofana u F3 i BC1F1 generacijama ukrštanja QPM x opaque2, opaque2 x QPM i standardne linije x QPM. Većina genotipova je imala zrno tipa 2 i tipa3 (dobre modifikacije). Sadržaj triptofana u celom zrnu genotipova ukrštanja QPM i opaque2 linija je bio na nivou karakterističnom za QPM, sa nekoliko izuzetaka. Sadržaj triptofana u potomstvu ukrštanja standardne linije x QPM je bio povećan kod većine F3 genotipova. Potomstvo (sa povećanim sadržajem triptofana) ukrštanja QPM i opaque2 linija je imalo znatno veći sadržaj ove aminokiseline u odnosu na potostvo ukrštanja standardne linije x QPM - – od 0.098 do 0.114 prema 0.080. Genotipovi sa lošim modifikacija zrna i/ili niskim sadržajem triptofana će biti eleminisani iz daljeg procesa selekcije.
Autor za kontakt: Dragana Ignjatović-Micić,, Institut za kukuruz „Zemun Polje“, S. Bajića 1, 11185 Beograd, Srbija,,Tel: 011/3756704, Fax: 011/3756707,e-mail: idragana@mrizp.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 279 -286
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.11
Originani naučni rad
UTICAJ DOZE AZOTA NA PRINOS GENOTIPOVA HLEBNE PŠENICE
Biljana GORJANOVIĆ1, Miroslav ZORIĆ2 i Marija KRALJEVIĆ-BALALIĆ1
1Poljoprivredni fakultet, Novi Sad
2Tehnološki fakultet, Novi Sad
Izvod
Povećanje prinosa je glavni cilj u programima oplemenjivanja pšenice. Veliki broj autora navodi da je azot jedan od ključnih faktora u formiranju prinosa i kvaliteta kod pšenice. Cilj ovog rada je da se u trogodišnjem periodu ispita fenotipska varijabilnost prinosa dvanaest genotipova hlebne pšenice, na tri nivoa ishrane azotom. ANOVA je pokazala da je na ispoljavanje ovog svojstva najveći uticaj imao genotip (36,3%), zatim interakcija godina × genotip (26,3%) i godina (14,1%), a najmanji uticaj imala je doza azota (8,8%). Sorta Malyska je na sva tri nivoa ishrane imala najveći prinos. Najmanji prinos u kontroli je zabeležen kod sorte Nevesinjka, a na dozama N75 i N100 kod sorte Tamaro. Srednja vrednost genotipova, u devet sredina (kombinacija doza azota × godina), prikazana je pomoću „which-won-were“ - SREG2 biplota. Devet sredina svrstano je u dva sektora, što je indikacija jake ukrštene (crossover) interakcije genotipa i spoljne sredine. Sorta Malyska je bila najprinosnija u prvom sektoru koji sadrži sedam sredina, dok su sorte Petrana i Axis bile najprinosnija u drugom sektoru koji sadrži dve sredine.
Autor za kontakt: Gorjanović Biljana, Dušana Jerkovića 22, 22320 Inđija, 065 8432167, e-mail: lazzaric@ptt.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 287 -297
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.71
Originani naučni rad
IDENTIFIKACIJA LINIJA DONORA POŽELJNIH ALELA ZA KVANTITATIVNE OSOBINE BERLEJ DUVANA
(NICOTIANA TABACUM L.)
Slobodan DRAŽIĆ1, Slaven PRODANOVIĆ2 i Tomislav ŽIVANOVIĆ2
1Institut za proučavanje lekovitog bilja “dr J.Pančić”,Beograd, Srbija
2Poljoprivredni fakultet, Zemun,Univrezitet u Beogradu, Srbija
Izvod
Na bazi srednjih vrednosti u dvogodišnjim ogledima, ispitivane su četiri linije (SA 130, Bols 334, Berlej 5, TN 90) iz kolekcije germplazme, kao potencijalni donori poželjnih alela za poboljšanje osobina (broj listova, površina listova i prinos lišća) elitnog prostog hibrida Bols 335 x TN 86. Analizom po metodu Dudley (1984,1987) konstatovano je da naveden linije mogu poslužiti kao potencijalni donori. Najznačajnija klasa za unapređenje kvantitativnih osobina je bila lokusna klasa G. Linija donor TN 90 ima pozitivne vrednosti parametra μG za broj listova i ukupnu površinu listova. Proučavane linije-donori, ne mogu biti korišćene direktno kao izvor novih alela za unapređenje prinosa lišća elitnog hibrida. Unapređenje prinosa kod hibrida Bols 335 x TN 86 je moguće indirektno, preko povratnog ukrštanja (TN 86 x TN 90) x TN 86. Značajnost interakcije GxE za proučavane osobine ukazuje da isti oplemenjivački metod može biti primenjen u širokom rangu ekoloških uslova.
Autor za kontakt: Slobodan Dražić, Institut za proučavanje lekovitog bilja “dr J.Pančić”, T.Košćuška 1,Beograd, Srbija, e-mail: sdrazic@mocbilja.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 299-306
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:634.23
Originani naučni rad
PERSPEKTIVNI HIBRIDI VIŠNJE (Prunus cerasus L.) STVORENI U
INSITUTU ZA VOĆARSTVO U ČAČKU
Sanja RADIČEVIĆ, Radosav CEROVIĆ, Ivana GLIŠIĆ
i Žaklina KARAKLAJIĆ-STAJIĆ
Institut za voćarstvo, Čačak, Srbija
Izvod
Oplemenjivački rad na stvaranju sorti višnje (Prunus cerasus L.) u Institutu za voćarstvo u Čačku kao osnovne ciljeve postavlja rodnost, krupnoću i kvalitet ploda, kao i otpornost prema prouzrokovačima bolesti i štetočinama. Kao rezultat planske hibridizacije oko 40 sorti u više od 110 roditeljskih kombinacija, stvoreno je preko 10 000 hibridnih sejanaca. Među njima, dva su do sada priznata za sorte - ‘Čačanski rubin’ (‘Shasse Morello’ x ‘Köröser Weichsel’) i ‘Šumadinka’ (‘Köröser Weichsel’ x ‘Heimanns Konserven Weichsel’). Na bazi desetogodišnjih ispitivanja 11 hibrida, odabranih iz populacije od oko 3000 hibridnih sejanaca, četiri su izdvojena kao elitni (III/23, III/31, II/40 i XII/57), i u postupku su priznavanja za nove sorte. U radu su prikazani dvogodišnji rezultati ispitivanja vremena zrenja, pomoloških osobina, biohemijskog sastava ploda i poljske otpornosti prema prouzrokovačima bolesti i štetočinama ovih genotipova, poređenih sa osobinama standardne sorte ‘Heimanns Konserven Weichsel’. Masa ploda, sadržaj rastvorljivih suvih materija i šećera kod ispitivanih hibrida su bili viši u odnosu na standardnu sortu. Oni takođe pokazuju značajan stepen poljske otpornosti prema prouzrokovačima monilioze koštičavih vrsta voćaka (Monilinia laxa /Ader et Ruhl./ Honey ex Whetz.), ljubičaste pegavosti lišća trešnje i višnje (Blumeriella jaapii (Rehm.) v. Arx.), šupljikavosti lišća trešnje i višnje (Clasterosporium carpophilum (Lév.) Aderh.), kao i napadu trešnjine muve (Rhagoletis cerasi L.)
Autor za kontakt: Sanja Radičević, Institut za voćarstvo, Kralja Petra I 9, 32000 Čačak, Srbija, tel: 032 221 413, Fax: 032 221 391, e-mail: sanjaradicevic@yahoo.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010), str: 307 - 312
© 2010 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:578
Originani naučni rad
GENETSKA OSNOVA TRAJNE OTPORNOSTI PREMA Puccinia triticina DVE SORTE
U SRBIJI
Željana PRIJIĆ i Zoran JERKOVIĆ
1Fakultet za biofarming, Bačka Topola
2Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
2 Institut za zaštitu bilja i životnu sredinu, Beograd, Srbija
3Institut za proučavanje lekovitog bilja “Dr Josif Pančić”, Beograd, Srbija
Izvod
Istraživanje se vršilo sa ciljem utvrđivanja razlike između dve dugotrajno otporne sorte na osnovu prisutnosti određenih Lr gena i da se uporedi njihov efekat u akumulaciji. Sorte su razvijene pre više od 15 godina. Osnova otpornosti je istraživana u stadijumu sejanaca na osnovu reakcionog tipa pri temperaturi vazduha od oko 25oC. Testiranje F2 generacije sorti Anastasija i Selekta x Lr 1, Lr 2a, Lr 3, Lr 13, Lr 14a, Lr 16 ili Lr 26, izvršeno je izolatom avirulentnim prema prvim dvema pomenutim Lr linijama (rasa 2) i virulentnim prema ostalim. Prisustvo tih gena u sortama bilo je isključeno na osnovu visokih frekvencija otpornih biljaka (Fr je bila 0,95-0,97 ali ne 1) te nižih (0,70 i 0,83) kod potomstava ukrštanih sa osetljivom linijom NS 40/93. Otporne kombinacije su bile Lr 3+B kao i Lr 3 +Cu Selekti i Lr 26+E i Lr 26 +C iz Anastazije. Na osnovu žućenja i niske uspešnosti infekcije na vrhovima listova C je sličan Lr-u 34. Niska stabljika vezana uz Lr 10 liniju je bila prisutna kod obe sorte kao i gen za pprodu\eni latentni period.. Lr 13 i Lr 14a bili su komplementarni sa Lr 26 i Lr 34. Na osnovu rezultata F1 generacije u polju najbolja kombinacija je postignuta međusobnim ukrštanjem ispitivanih sorti.
Autor za kontakt: Željana Prijić, Fakultet za biofarming, Maršala Tita 39, 24300 Bačka Topola, email: zeljana.prijic@yahoo.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 313 - 322
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.15
Originani naučni rad
VIZUELNA OCENA FENOTIPA LINIJA KUKURUZA ŠEĆERCA, PO UPOV DESKRIPTORU, KAO POKAZATELJ HETEROZISA
Vojka Babić1, Zorica Pajić1, Slaven Prodanović2,
Milosav Babić1 i Milomir Filipović1
1Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd
2Poljoprivredni fakultet, Beograd
Izvod
Organizacija germ-plazme u genetički divergentne grupe je od izuzetne važnosti prilikom stvaranja hibridnih sorti, gde je identifikacija i iskorišćavanje fenomena heterozisa veoma važno za krajnji ishod oplemenjivanja. Ali takodje može biti od pomoći u oplemenjivanju slobodno oprašujućoh sorti, klonova i sintetika. Otkriće heterotičnih grupa kod standardnog kukuruza je znatno unapredilo proces testiranja. Kod kukuruza šećerca, elativno uska genetička osnova, malobrojni izvori germ-plazme koji zadovoljavaju komercijalne standarde, slaba životna sposobnost semena, loš kvalite korena i stabla kao i kratak period za ocenu prinosa i kvaliteta su razlozi relativno skromnog unapredjenja prinosa u poredjenju sa standardnim kukuruzom.
Efikasnost hibridnih oplemenjivačkih programa bi se znatno moga povećati ako bi bilo moguće predvideti heterizis pre evaluacije u polju. Primenjujući multivarijacione metode statistike na podatke fenotipske karakterizacije po UPOV deskriptoru pokušano je da se istraži da li ovakva procedura može biti od pomoći prilikom odredjivanja grupa po srodnosti i da li fenotipska distanca, dobijena na osnovu vizuelne ocene grupe biljaka, može biti indikator heterozisa. Dobijeni rezultati ukazuju da postoji grupisanje koje je u visokoj saglasnosti sa pedigreom. Kako oplemenjivači kukuruza šećerca imaju na raspolaganju manju genetičku varijabilnost i u potrazi su za razvojem i definisanjem heterotičnih grupa, ovakva procedura može biti od koristi kako u procesu stvaranja hibrida tako i u procesu stvaranje novih linija i povećanja genetičke varijabilnosti. Svakako da su sistematska istraživanja u ovom pravcu potrebna da bi se moglo sa pouzdanošću tvrditi da je fenotipska distanca pouzdan indikator heterizisa.
Autor za kontakt: Babic Vojka, Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Slobodana Bajica 1, 11185 Zemun-Beograd, Srbija; Tel: (011)3756704, Fax: 3756707, e-mail: vbabic@mrizp.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 323 -330
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.16
Originani naučni rad
PRODUKTIVNE OSOBINE RAZLIČITIH GENOTIPOVA
PIVARSKOG JEČMA U USLOVIMA POJAČANE ISHRANE AZOTOM
Miroslav Malešević1, Đorđe GLAMOČLIJA2, Novo PRŽULJ1, Vera POPOVIĆ1, Saša STANKOVIĆ 3, Tomislav ŽIVANOVIĆ2 i Angelina TAPANAROVA2
1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
2Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija
3Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja, Zaječar, Srbija
Izvod
Dvogodišnja istraživanja izvedena su na poljima Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja u Zaječaru. Predmet istraživanja bila su šest genotipova pivarskog ječma. Za prihranjivanje useva korišćene su sledeće količine azota 40, 60, 80 i 100 kg ha-1. Kontrola je bila varijanta bez prihranjivanja. Dobijeni rezultati pokazali su da genotipovi značajno reaguju na povećane količine azota promenom proizvodnih osobina i kvaliteta semena. Pri tome su ispoljene određene sortne razlike. Novi genotip Premijum bio je najrodniji i sa najmanje ukupnih proteina u zrnu. Najveću masu 1000 zrna (46,8 g) imao je genotip NS–525. Efekti azota na ispitivane osobine zavise od upotrebljene količine. Sa rastućim količinama opada pozitivan efekat na dužinu klasa, broj zrna u klasu, masu 1000 zrna i prinos. Međutim sadržaj proteina u zrnu je rastao do najveće doze azota, čime se pogoršava kvalitet pivarskog ječma. u zavisnosti od godine ispitivanja, najveći prinos zrna dobijen je ishranom biljaka sa 80 odnosno 100 kg ha-1 azota.
Autor za kontakt: Miroslav Malešević, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Tel: +381 21 4898 481; 064 8205 700, e-mail: malesmir@ifvcns.ns.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 331 - 338
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:634.10
Originani naučni rad
EFEKAT “GUTINGEN V” KAO INTENZIVNOG SISTEMA ISPITIVANJA AGROMORFOLOŠKIH KARAKTERISTIKA NEKIH SORTI JABUKE U
KARAJ REGIONU IRANA
Ahmad DADASHPOUR*, Alireza TALAEI i Ali SHAHI-GHARAHLAR
Odelenje za hortikulturu fakulteta za poljoprivredu i prirodne resurse Univerziteta u Teheranu, Karaj, 31587, Iran
Izvod
Sistem “Gutingen V” ispitivanja pretstavlja popularnu opciju za povećanje prinosa i kvaliteta ploda kod voćnih vrsta. U radu su prikazani rezultati poređenja nekih vegetativnih i karakteristika prinosa pet sorata jabuka gajenih u istraživačkoj stanici za hortikulturu u Karaju, Iran. U istraživanja su uključene sorte: “Golab-kohans” (iranska sorta), “Fuji”, “Gala”, “Starking” I “delbar estival” (komercijalne inostrane sorte) kalemljene na M9 podlogu i ispitivane u “V” sistemu. Sva stable su zasađena u toku zimskog perioda 2005. Navodnjavanje je vršeno a početkom druge godine eksperimenta. Sistem navodnjavanja je bio kap-po-kap.
Dobijeni rezultati pokazuju da je sorta “Global-kohans” imala najviše stablo (278.63 cm), najveću površinu poprečnog preseka stable (7.308 cm2) i prosečnu dužinu mladice (100.58 cm). “Delbar estival” je imao najveći prinos (0.98 kg) odnosno efikasnost prinosa (0.550 kg/cm2). Dobijeni rezultati ukazuju da, od ispitivanih sorata, “Delbar estival” može da se introdukuje kao produktivna sorta za gajenje u “V” sistemu u klimatskim uslovima Karaja, Iran.
Autor za kontakt: Ahmad Dadashpour, Department of Horticulture, University College of Agriculture & Natural Resources, University of Tehran, Karaj, 31587, IRAN, Tel.: +98 9125677083,e-mail: ahmad.dadashpour@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 339 - 348
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.15
Originani naučni rad
inbred linije iz različitih ciklusa selekcije donori poželjnih alela za popravku F1 hibrida kukuruza
1Institut za kukuruz "Zemun Polje", Beograd – Zemun
2institute for Medicinal Plant Research "Dr Josif Pančić"
3Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun
Izvod
Ispitivano je osam inbred linija različitih ciklusa selekcije poreklom iz BSSS i BSCB1 izvora sa ciljem da se oceni koja ima najveće relativne vrednosti poželjnih alela za popravku osobine prinos zrna kod elitnog dvolinijskog hibrida kukuruza. Na osnovu izračunatih parametara mG*, UBND, PTC i NI utvrđeno je da najveći broj poželjnih dominantnih alela za popravku prinosa zrna pokazale su inbred linije B73(C5) i B84(C7) iz sintetičke populacije BSSS. Obe ove linije su iz kasnijih ciklusa rekurentne selekcije i pokazale su se kao bolji donori poželjnih alela u odnosu na linije iz ranijih ciklusa. Korelacije ranga između korišćenih parametara bile su pozitivne i visoko značajne, dok su najveće vrednosti korelacije za prinos utvrđene između mG* i NI, odnosno PTC i NI. Najveći prinos zrna je imao hibrid ZPL2 x B73 koji je u ogledu za procenu relativne vrednosti lokusa pokazao i najveću vrednost heterozisa (174,9%).
Autor za kontakt: dr Mile Sečanski, Institut za kukuruz, S.Bajica 1, 11185 Beograd, Srbija
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 349 - 358
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:633.3
Originani naučni rad
GenOTIPSke specifičnosti KRMNOG sirka, sudanske trave i interspecijes hibrida u uslovima intenzivne ishrane azotom
Jela IKANOVIC1, Djordje GLAMOCLIJA1, Radojka MALETIC1,
Snezana JANKOVIC2, Marjenka TABAKOVIĆ3, Ljubisa Zivanovic1
1Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija
2Institut za primenu nauke u poljoprivredi, Beograd, Srbija
3 Institut za kukuruz , Zemun Polje, Srbija
Izvod
Predmet ove studije su trogodišnja istraživanja (2007, 2008. i 2009) varijabilnosti morfoloških osobina tri genotipa NS-Džin (krmni sirak), Zora (sudanska trava) i Siloking (interspecijes hibrid) u zavisnosti od od upotrebljenih količina azota za dopunsku ishranu biljaka. Za analize visine i mase svežih stabala, mase listova i udela listova u ukupnoj biomasi uzimani su uzorci iz prvog otkosa kada je i efekat upotrebljenih količina azota bio najveći. Rezultati su pokazali da između genotipova postoje značajna variranja u ispitivanim osobinama. Genotip Siloking je u sve tri godine dao najveću ukupnu biomasu. Najveća masa listova bila je u genotipa NS Džin, dok je u genotipa Zora udeo lisne mase bio najveći u trogodišnjem proseku. Efekat upotrebljenog azota zavisio je od vremenskih uslova, odnosno od rasporeda padavina, tako da su u prvoj i drugoj godini optimalne količine bile 105 kg ha-1, a trećoj 150 kg ha -1.
Autor za kontakt: Djordje Glamočlija, Poljoprivredni fakultet, Zemun-Beograd, Tel: +381 11 2615 315; e-mail: lami@agrif.bg.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 359-375
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:634.10
Originani naučni rad
PRIMENA MOLEKULARNIH MARKERA U OPLEMENJIVANJU JABUKE
Slađana MARIĆ1, Milan LUKIĆ1, Radosav CEROVIĆ1, Milisav MITROVIĆ1 and Radovan BOŠKOVIĆ2
1Institut za voćarstvo, Čačak
2Division of Biology, Imperial College London, Sir Alexander Fleming Building, Imperial College Road, London SW7 2AZ, UK
Izvod
Jabuka (Malus x domestica Borkh.) je ekonomski najznačajnija vrsta roda Malus Miller. Po proizvodnji, prometu i potrošnji zauzima prvo mesto među listopadnim voćem i treće među svim vrstama voćaka u svetu. Oplemenjivanje jabuke zauzima značajno mesto u programima više naučnih institucija širom sveta. Zahvaljujući tom radu jabuka je vrsta sa najviše opisanih monogenskih karaktera: 76 gena, koji kontrolišu morfološke osobine i otpornost prema bolestima i štetočinama, i 69 gena koji kodiraju enzime. Razvoj molekularnih markera (RFLPs, AFLPs, SCARs i SSRs) omogućio je mapiranje genoma jabuke i formiranje nekoliko saturisanih genetičkih mapa na kojima je lociran veliki broj gena koji determinišu osobine esencijalno važne u daljem unapređenju sortimenta jabuke. Markeri u blizini ovih gena igraju značajnu ulogu u izboru roditeljskih parova, selekciji sejanaca koji nose pozitivne osobine i posebno su značajni u detektovanju recesivnih karaktera kao što je, na primer, besemenost. Markeri su omogućili i predselekciju za poligenski regulisane kvantitativne osobine. Poslednjih godina značajna pažnja je posvećena proučavanju biohemijskih i fizioloških procesa uključenih u determinaciju značajnih fenotipskih osobina jabuke, npr. dozrevanje i trajašnost ploda jabuke.
Autor za kontakt: Slađana Marić, Institut za voćarstvo, 32000 Čačak, Srbija, email:nidzovicsladja@yahoo.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 377-385
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:576.385
Originani naučni rad
UČESTALOST S I Z MUTACIJA U GENU ZA ALFA 1-ANTITRIPSIN KOD PACIJENATA SA BOLESTIMA PANKREASA
Aleksandra nikolic1, Aleksandra divac1, Marija stankovic1, Jelena dinic1, Snezana lukic2, Marina andjelic-jelic3, Dragan popovic2, Dragica radojkovic1
1Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, Univerzitet u Beogradu
2Klinika za gastroenterologiju i hepatologiju, Klinički Centar Srbije
3Kliničko odeljenje za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Kliničko bolnički centar Zvezdara, Beograd, Srbija
Izvod
Jedan od osnovnih izazova u proučavanju patologije bolesti pankreasa predstavlja dalje razjašnjavanje uloge proteaza i antiproteaza, zbog toga što poremećena ravnoteža između njih može dovesti do oštećenja pankreasa. Alfa 1-antitripsin (AAT) je jedan od najvažnijih inhibitora proteolitičkih enzima u serumu, među kojima su i enzimi pankreasa: tripsin, himotripsin i elastaza. Pretpostavlja se da mutacije u AAT genu mogu da utiču na pojavu i razvoj bolesti pankreasa. Prisustvo najčešćih mutacija u AAT genu, označenih kao Z i S, analizirano je u 160 pacijenata sa bolestima pankreasa (50 pacijenata sa kancerom pankreasa, 50 pacijenata sa hroničnim pankreatitisom i 60 pacijenata sa dijabetesom tipa 2) i u 129 zdravih osoba. Prisustvo mutacija detektovano je analizom dužina restrikcionih fragmenata. Jedan pacijent sa kancerom pankreasa je bio heterozigotni nosilac Z mutacije, kao i jedan pacijent sa dijabetesom tipa 2. Jedan pacijent sa hroničnim pankreatitisom je bio heterozigotni nosilac S mutacije. Dve najčešće mutacije u AAT genu su bile statistički značajno učestalije kod pacijenata sa bolestima pankreasa (3 / 160 pacijenata, alelska frekvencija 0,9%) nego u kontrolnoj grupi (1 / 129 osoba, alelska frekvencija 0,4%). Rezultati ove studije, koje ukazuju na moguću povezanost Z i S mutacija sa umerenim povećanjem rizika za razvoj bolesti pankreasa.
Autor za kontakt: Aleksandra Divac, Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, Vojvode Stepe 444a, PO Box 23,11010 Beograd,Srbija,Tel: +381 11 3976658,Fax: +381 11 3975808, e-mail: aleksandradivac@imgge.bg.ac.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 42, broj 2 (2010),
str: 387-396.
© 2010 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575:634.22
Originani naučni rad
ISPITIVANJE SAMOOPLODNOSTI KOD ŠLJIVE (Prunus domestica L.)
METODOM FLUORESCENTNE MIKROSKOPIJE
Dragan NIKOLIĆ i Dragan MILATOVIĆ
Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija
Izvod
Kod 18 sorti domaće šljive ispitivana je samooplodnost metodom fluorescentne mikroskopije. Na osnovu samooplodnosti sorte su podeljene u dve grupe: autokompatibilne i autoinkompatibilne. Kod autokompatibilnih sorti broj tučkova kod kojih su polenove cevčice stigle do osnove stubića varirao je od 32,00% (Ana Špet) do 91,18% (Vangenhajmova). Prosečan broj polenovih cevčica u osnovi stubića kod ovih sorti je bio od 0,52 do 3,97. Sorte su smatrane autoinkompatibilnim ako su polenove cevčice zaustavljale rast u stubiću tučka uz formiranje karakterističnih zadebljanja na njihovim krajevima. Među proučavanim sortama 13 su se pokazale kao autokompatibilne: Vangenhajmova, Čačanska lepotica, Valjevka, Kalifornijska plava, Čačanska rodna, Italijanka, Stenli, Požegača, Herman, Blufri, Jelica, Rut geršteter i Ana Špet, a 5 kao autoinkompatibilne: Čačanska rana, Cimerova rana, Čačanska najbolja, Pacifik i Prezident.
Autor za kontakt: Dragan Nikolić, Poljoprivredni fakultet, Nemanjina 6, 11080 Beograd-Zemun, Srbija, e-mail: nikolicd@agrif.bg.ac.rs