GENETIKA, Vol. 43, broj 3 (2011)

 

Jelena MRĐA, Jovan CRNOBARAC, Nenad DUŠANIĆ, Siniša JOCIĆ i Vladimir MIKLIČ

GERMINATION ENERGY AS A PARAMETER OF SEED QUALITY IN DIFFERENT SUNFLOWER GENOTYPES [Izvod]  [Rad]

 

M. KADRI BOZOKALFA, Dursun EŞIYOK , Bülent YAĞMUR

ANALIZA AKUMULACIJE MINERALA U RAZLIČITIM GENOTIPOVIMA ERUCA SATIVA  [Izvod] [Rad]

 

Vladimir SIKORA, Janoš BERENJI, Dragana LATKOVIĆ

UTICAJ AGROKLIMATSKIH USLOVA NA SADRŽAJ GLAVNIH KANABINOIDA U INDUSTRIJSKOJ KONOPLJI (Cannabis sativa L.) [Izvod] [Rad]

 

Vera RAKONJAC, Dragan NIKOLIĆ, Milica FOTIRIĆ-AKŠIĆ

GENETIČKA DOBIT PRI SELEKCIJI VINOGRADSKE BRESKVE IZ PRIRODNE POPULACIJE  [Izvod] [Rad]

 

Branislava SIVČEV, Zorica RANKOVIĆ-VASIĆ, Dragica RADOVANOVIĆ

KLONSKA SELEKCIJA AUTOHTONIH I INTRODUKOVANIH SORTI VINOVE LOZE U STARIM ZASADIMA JUGOISTOČNE I ISTOČNE SRBIJE I PRELIMINARNO UTVRĐIVANJE NJIHOVOG ZDRAVSTVENOG STATUSA [Izvod] [Rad]

 

Aleksandar LUČIĆ, Vasilije ISAJEV, Ljubinko RAKONJAC, Milan MATARUGA, Vojka BABIĆ, Danijela RISTIĆ i Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ

PRIMENA RAZLIČITIH STATISTIČKIH METODA ZA ANALIZU GENETIČKOG DIVERZITETA CRNOG (Pinus nigra ARN.) I BELOG BORA (Pinus sylvestris L.) NA OSNOVU PROTEINSKIH MARKERA [Izvod] [Rad]

 

JP SHARMA, NB SINGH, HP SANKHYAN,PUNIT CHAUDHARY, SK HUSE

UTVRĐIVANJE GENETIČKIH PARAMETARA NOVIH INTRODUKOVANIH KLONOVA VRBE U HIMACHAL PRADESH, INDIA [Izvod] [Rad]

 

Slađana ŽILIĆ, Miroljub BARAĆ, Mirjana PEŠIĆ, Vesna HADŽI-TAŠKOVIĆ ŠUKALOVIĆ, Dejan DODIG, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Marijana JANKOVIĆ

GENETIČKA VARIJABILNOST SADRŽAJA ALBUMINA I GLOBULINA I AKTIVNOSTI LIPOKSIGENAZE I PEROKSIDAZE IZMEĐU GENOTIPOVA HLEBNE I DURUM PŠENICE [Izvod] [Rad] [Tabela]

 

Svetlana VOJVODIĆ, Dušica ADEMOVIĆ-SAZDANIĆ

HLA ANTIGENI II KLASE I PREDISPOZICIJA ZA CELIJAKIJU [Izvod] [Rad]

 

Nevena Djukić, Desimir Knežević, Daniela Horvat, Dragan  Živančev, Aleksandra Torbica

SLIČNOST SORTI PŠENICE (Triticum durum) NA OSNOVU KOMPOZICIJE GLIJADINSKIH ALELA [Izvod] [Rad]

 

Reza HOJJAT ANSARI, Moazzam HASSANPOUR ASIL, Babak RABIEI, and Ahmad DADASHPOUR

UTICAJ VREMENA DOBIJANJA CRVENE BOJE I FERMENTACIJE NA KVALITET CRNOG ČAJA [Izvod] [Rad]

 

Novo PRŽULJ, Vojislava MOMČILOVIĆ

ANALIZA VEGETATIVNOG PERIODA I PERIODA NALIVANJA ZRNA KOD OZIME PŠENICE HIJERARHIJSKIM MODELOM VIŠESTRUKE REGRESIJE. II. PERIOD NALIVANJA ZRNA  [Izvod] [Rad]

 

Slobodan kuzmanović, Mira starović, Snežana Pavlović, Veljko gavrilović, Goran aleksić, Saša stojanović, Dragana Jošić

DETEKCIJA STOLBUR FITOPLAZME NA KUPINI KAO NOVOM DOMAĆINU U sRBIJI [Izvod] [Rad]

 

Dragan MANDIĆ, Goran ĐURAŠINOV, Bojana SAVIC, Senad KIKIĆ

NOVA BOSANKA – NOVA SORTA OZIME PŠENICE [Izvod] [Rad]

 

Nevena Nagl, Ksenija Taški-Ajduković, Andrea Popović, Živko Ćurčić, Dario Danojević and Lazar Kovačev

OCENA GENETSKE VARIJABILNOSTI IZMEĐU SRODNIH GENOTIPOVA ŠEĆERNE REPE POMOĆU RAPD MARKERA ’[Izvod] [Rad]

 

Nada Hladni, Siniša Jocić, Vladimir Miklič, Dejana Saftić-Panković,Marija Kraljević-Balalić

MEĐUZAVISNOST PRINOSA SA KOMPONENTAMA PRINOSA KOD KONZUMNOG SUNCOKRETA [Izvod] [Rad]

 

Marija KNEŽEVIĆ POGANČEV

NASLEDLJIVOST REKURENTNIH GLAVOBOLJA I MIGRENE- STUDIJA BLIZANACA- [Izvod] [Rad]

 

Vlado KOVAČEVIĆ, Domagoj ŠIMIĆ, Imre KADAR, Desimir KNEŽEVIĆ i Zdenko LONČARIĆ

UTICAJ GENOTIPA I KALCIZACIJE NA KONCENTRACIJU KADMIJUMA U KUKURUZU (Zea mays L.) [Izvod] [Rad]

 

R. RAMESH KUMAR, L. PRASANNA ANJANEYA REDDY, J. CHINNA SUBBAIAH, A. NIRANJANA KUMAR, H.N. NAGENDRA PRASAD i BALAKISHAN BHUKYA

GENETIČKA ASOCIJACIJA MORFOLOGIJE KORENA, KVALITETA  PRINOSA KORENA U  WITHANIA SOMNIFERA    [Izvod] [Rad]

 

Milka VUJAKOVIĆ, Svetlana BALEŠEVIĆ-TUBIĆ, Dušica JOVIČIĆ, Ksenija TAŠKI-AJDUKOVIĆ, Dragana PETROVIĆ, Zorica NIKOLIĆ2, Vuk ĐORĐEVIĆ

Životna sposobnost semena soje proizvede u različtim agrometeorološkim uslovima Vojvodine [Izvod] [Rad]

 

Zorana KURBALIJA NOVICIC, Marina STAMENKOVIC-RADAK,  Gordana RASIC i Marko ANDJELKOVIC

DA LI INBRIDING UTIČE NA RAZVOJNU STABILNOST U POPULACIJAMA DROSOPHILA SUBOBSCURA? [Izvod] [Rad]

 

Branka. KRESOVIĆ, Vesna DRAGIČEVIĆ, Milena SIMIĆ, Angelina TAPANAROVA

Reakcija genotipova kukuruza na uslove gajenja [Izvod] [Rad]

Milica FOTIRIĆ AKŠIĆ, Aleksandar RADOVIĆ, Jasminka MILIVOJEVIĆ, Mihailo NIKOLIĆ, Dragan NIKOLIĆ

GENETIČKI PARAMETRI KOMPONENTI PRINOSA I POMOLOŠKIH OSOBINA KOD SEJANACA MALINE [Izvod] [Rad]



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj3 (2011), str:427-436

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.842

                                          DOI: 10.2298/GENSR1102209Z

Originalni naučni rad

 

 

ENERGIJA KLIJANJA KAO PARAMETAR KVALITETA

SEMENA RAZLIČITIH GENOTIPOVA SUNCOKRETA

 

Jelena MRĐA1, Jovan CRNOBARAC2, Nenad DUŠANIĆ1,

Siniša JOCIĆ1 i Vladimir MIKLIČ1

 

1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

2Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, Srbija

 

Izvod

 

U radu je standardnom metodom ispitivana energija klijanja semena sedam različitih genotipova suncokreta, dve citoplazmatski muško sterilne forme linije majke i pet hibrida, stvorenih u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada. Seme je tretirano fungicidima: benomil, metalaksil i fludioksonil, kao i insekticidima: tiametoksam i imidakloprid i čuvano godinu dana u skladištu. Analizom varijanse utvrđene su visoko značajne razlike između ispitivanih genotipova, hemijskih tretmana i dužina čuvanja. Ustanovljene su i visoko značajne razlike za sve interakcije ispitivanih faktora. U proseku, najveću energiju klijanja imao je hibrid H2 (93,45%), čija je vrednost bila je statistički visoko značajno veća nego kod ostalih genotipova, osim u odnosu na vrednost kod hibrida H1. Takođe, može se zaključiti da su svi hibridi imali visoko značajno veću energiju klijanja semena od linija kao i da su između ostalih ispitivanih hibrida razlike bile visoko značajne. Kod hemijskih tretmana energija klijanja u kontroli bila je visoko značajno najveća i iznosila je 80,39%. Najveća razlika bila je u odnosu na tretmane sa insekticidima (5,48% i 9,56%). Vrednost ispitivanog parametra kod ovih tretmana bila je i visoko značajno manja u odnosu na vrednosti dobijene kod tretmana sa fungicidima. Energija klijanja povećavala se sve do devetog meseca kada je i zabeležena najveća vrednost (81,29%), a zatim dolazi do naglog pada nakon dvanaest meseci čuvanja gde je zabeležena vrednost od 68,94%. Između svih ispitivanih varijanti su bile visoko značajne razlike, jedino razlika između šest i devet meseci čuvanja nije bila statistički značajna.

 

Autor za kontakt: Jelena Mrđa, Institute za ratarstvo  i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, e-mail: jelena.mrdja@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3(2011), str: 437 -448
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

                                                                                                                                     

UDC 575

         DOI:10.2298/GENSR1103437B

Originlani naučni rad

 

 

 

ANALIZA AKUMULACIJE MINERALA U RAZLIČITIM GENOTIPOVIMA ERUCA SATIVA

 

M. KADRI BOZOKALFA*1, Dursun EŞIYOK1 , Bülent YAĞMUR2

1 Odelenje za Hortikulturu, Poljoprivredni fakultet Ege Univerziteta, Izmir, Turska

2 Odelenje za izučavanje zemljišta, Poljoprivredni fakultet Ege Univerziteta, Izmir, Turska

 

Izvod

 

Lisnato povrće, uključujići i kupusnjače sadrži veliku količinu mineralnih elemenata i komponenata značajnih za zdravlje. Rešenju problema  dijete i nepravilne ishrane ljudske populacije pomogla bi selekcija genotipova specifičnog kvaliteta  unutar biljne vrste. Iako kupusnjače sadrže nekoliko hranljivih elemenata nisu vršena istraživanja genetičke divergentontnosti mineralnog sastava lišća primenom metoda analize multiple variance. Predmet ovih istraživanja je utvrđivanje varijabilnosti akumulacije minerala u različitim genotipovima analizom varijanse u cilju oplemenjivanja na visok sadržaj hranljivih elemenata. Vršena su ispitivanja sadržaja dvanaest minerala u dvadeset tri genotipa Eruca sativa. Utvrđene su statistički značajne razlike između ispitivanih genotipova. Genotipovi su klasifikovani u tri grupe i rezultati analize multiple varijanse su pokazali da  su prve tri glavne komponente variranja visoko značajne za klasifikaciju ispitivanih genotipova prema akumulaciji minerala. Značajne razlike utvrđene između genotipova u koncentraciji minerala omogućuju odabiranje onih sa visokim sadržajem ispitivanih mineralnih elementa.

                                              

Autor za kontakt: M. Kadri Bozokalfa, Department of Horticulture, Faculty of Agriculture, Ege University, Bornova 35100 İzmir, Turkey,Tel & Fax: +90 232 3881865, e-mail: mehmet.kadri.bozokalfa@ege.edu.tr

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 449 -456

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:635

                            DOI: 10.2298/GENSR1103449S

Originalni naučni rad

 

 

 

 

 

UTICAJ AGROKLIMATSKIH USLOVA NA SADRŽAJ GLAVNIH KANABINOIDA U INDUSTRIJSKOJ KONOPLJI (Cannabis sativa L.)

 

Vladimir SIKORA1, Janoš BERENJI1, Dragana LATKOVIĆ2

 

1Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

2Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, Srbija

 

Izvod

 

U poljskim ogledima je tokom šest godina osam sorti industrijske konoplje ispitivano na  sadržaj  Δ9-tetrahidrokanabinola (THC) i  kanabidiola (CBD). Analiziran je uticaj sume temperatura (growing degree days GDD), temperature zemljišta na 5 cm, vlažnosti vazduha i sume padavina tokom vegetacionog perioda na sadržaj glavnih kanabinoida.

            Agroklimatski uslovi ne utiču u istoj meri na sadržaj THC i CBD u industrijskoj konoplji. Sinteza i akumulacija THC protiče pod značajnim pozitivnim uticajem GDD i vlažnosti vazduha i negativnim uticajem sume padavina. Temperatura zemljišta na 5 cm nema  značajnog efekta na sadržaj THC, ali zato signifikantno utiče na sadržaj CBD, isto kao i GDD. Suma padavina ima izražen negativan efekat, dok je uticaj vlažnosti vazduha na sadržaj CBD u industrijskoj konoplji zanemarljiv.

           

Autor za kontakt: Vladimir Sikora, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija, email: vladimir.sikora@nsseme.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 457 -.463

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC575:633.63

                                          DOI: 10.2298/GENSR1103457R

Originalni naučni rad

 

 

 

GENETIČKA DOBIT PRI SELEKCIJI VINOGRADSKE BRESKVE

IZ PRIRODNE POPULACIJE

 

Vera RAKONJAC, Dragan NIKOLIĆ, Milica FOTIRIĆ-AKŠIĆ

 

Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet Beograd-Zemun

 

Izvod

 

Prirodna populacija vinogradske breskve u našoj zemlji predstavlja značajan i bogat izvor genetičke varijabilnosti. Pri selekciji genotipova različite upotrebne vrednosti posebno je značajno da se utvrdi genetička dobit s jedne strane i promene u pogledu genetičke varijabilnosti s druge strane. U tom smislu u početnoj populaciji kao i nakon selekcije sa intenzitetom od 25% praćene su važnije osobine pokazatelji kvaliteta ploda. To su masa ploda, randman, izgled, ukus, aroma, sadržaj rastvorljivih suvih materija, ukupnih šećera i kiselina. Pored komponenti varijabilnosti, koeficijenata varijacije i heritablnosti utvrđena je i očekivana i ostvarena genetička dobit. U početnoj populaciji najmanje variranje ustanovljeno je za randman (CV=1,3%), a najveće za sadržaj ukupnih kiselina (CV=28,4%). Za sve analizirane osobine utvrđene su srednje do visoke vrednosti koeficijenata heritabilnosti i u početnoj populaciji i kod selekcionisanih genotipova. Kao rezultat selekcije kod svih osobina, osim izgleda ploda, nije došlo do smanjenja genetičke varijanse. Ostvarena genetička dobit je na nivou ili nešto manja od očekivane za većinu osobina.

 

                       

Autor za kontakt: Vera Rakonjac; Poljoprivredni fakultet; Nemanjina 6, 11080 Beograd-Zemun; Srbija; tel: 011-2615315; e-mail:verak@agrif.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 465-475

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:630

                                              DOI: 10.2298/GENSR1103465S

Originalni naučni rad

 

 

 

KLONSKA SELEKCIJA AUTOHTONIH I INTRODUKOVANIH SORTI VINOVE LOZE U STARIM ZASADIMA JUGOISTOČNE I ISTOČNE SRBIJE I PRELIMINARNO UTVRĐIVANJE NJIHOVOG ZDRAVSTVENOG STATUSA

 

Branislava SIVČEV, Zorica RANKOVIĆ-VASIĆ, Dragica RADOVANOVIĆ

 

1 Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu

 

 

Izvod

 

Klonska i sanitarna selekcija vinove loze ima fundamentalni značaj za poboljšanje kvaliteta i kvantiteta proizvodnje grožđa u Srbiji. To se odnosi kako na vodeće tako i manje značajne autohtone i introdukovane sorte. U 2006 godini klonska i sanitarna selekcija u cilju očuvanja sorti iz starih vinograda započeta je u istočnoj Srbiji a u 2008. godini i u jugoistočnoj Srbiji. Pregledano je ukupno 1048 čokota u tri prostorno udaljena vinograda i izdvojeno 60 čokota, koji su po svojim proizvodnim karakteristikama zasluživali pažnju. Selekcionisani čokoti su testirani serološki, ELISA metodom, na prisustvo 4 virusa vinove loze: Grapevine leafroll-associated virus 1, Grapevine leafroll-associated virus 2 i Grapevine leafroll-associated virus 3 - GLRaV-1, GLRaV-2 i GLRaV-3), Grapevine fanleaf virus-GFLV. Stepen zaraženosti izabranih čokota virusima kretao se od 10.5% (vinograd III) do 22.2% (vinograd II). Izabrane a zaražene čokote smo eliminisali i u 2008. godini analizirali samo zdrave čokote. Izdvojeno je više potencijalnih klonova sorti Prokupac – 25, Pamid - 11, Dimyat - 2, Sauvagnin blanc - 2, Rosaki - 2, Chasselass, Semillion blanc, Detier de Beyrouth  and Riesling po jedan budući klon.  U 2008. godini ponovili smo postupak kao u 2006. godini ali u novom lokalitetu – Istočnoj Srbiji na autohtonoj sorti Muscat des roses noir na 400 čokota. Izabrano je 40 potencijalnih klonova koji se odlikuju visokim sadržajem šećera u širi (26-34%).

Cilj ovog rada je bila provera zdravstvenog statusa izabranih klonova autohtonih i inrodukovanih sorti u jugoistočnoj i istočnoj Srbiji. Neophodno je nastaviti praćenje izbaranih kandidata – klonova na druge viruse prema EPPO PM 4/1-26 šemi sertifikovanja, da bi se izdvojili virus-free klonovi za umnožavanje, konzerviranje i održavanje u kolekcionim zasadima. 

 

Autor za kontakt: Branislava Sivčev, Faculty of Agriculture, Nemanjina 6, 11080 Belgrade-Zemun, Serbia, tel: +381 11 2615315/157,e-mail: bsivcev@agrif.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj3 (2011), str: 477-486

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                           DOI: 10.2298/GENSR1103477L

Originlani naučni rad

 

 

PRIMENA RAZLIČITIH STATISTIČKIH METODA ZA ANALIZU GENETIČKOG DIVERZITETA CRNOG (Pinus nigra ARN.) I BELOG BORA (Pinus sylvestris L.) NA OSNOVU PROTEINSKIH MARKERA

 

Aleksandar LUČIĆ1) Vasilije ISAJEV2, Ljubinko RAKONJAC1,

 Milan MATARUGA3, Vojka BABIĆ4, Danijela RISTIĆ4

i Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ4

 

1Institut za šumarstvo, Beograd, Srbija, 2Šumarski fakultet, Beograd, Srbija, 3Šumarski fakultet, Banja Luka, Bosna and Hercegovina, 4Institut za kukuruz, Zemun Polje, Beograd, Srbija

 

Izvod

 

U radu su prikazani rezultati proučavanja polimorfizma proteina u semenu belog (Pinus sylvestris L.) i crnog bora (Pinus nigra Arn.) kao najvažnijih ekonomskih vrsta iz roda Pinus u Srbiji. Polimorfizam proteinskih markera utvrđen je u odabranim genotipovima poreklom iz sedam populacija (beli bor) i šest populacija (crni bor). Analiza proteinskih markera vršena je upotrebom dva statistička metoda, NTSYS i korespodencijalna analiza.

Dobijeni rezultati upotrebom različitih statističkih metoda (NTSYS i korespodencionalna analiza) u analizi proteinskih markera, upućujući na upotrebu oba metoda u sličnim istraživanjima, kao kompatibilnih. Grafikoni obe metode se karakterišu istim rasporedom analiziranih populacija, pri čemu se usled različitog prikaza trebaju kombinovati, što omogućuje lakše i preciznije sagledavanje međusobnih odnosa jedinica posmatranja.

            Takođe, dobijeni rezultati u ovom radu ukazuju na:

·       Postojanje značajne genetičke varijabilnosti populacija belog i crnog bora.

·       Snažan uticaj geografske distance i izolovanosti populacija na genetičku izdiferenciranost.

            Ujedno, rezultati istraživanja pružaju osnovu za bliže upoznavanje veoma varijabilne i specifične unutarvrsne genetičke strukture belog i crnog bora u Srbiji, što predstavlja polazno sredstvo u planiranju procesa konzervacija i oplemenjivanja vrsta.                                                                                              

 

Autor za kontakt: Aleksandar Lučić, Institut za šumarstvo, Beograd, Srbija, tel: ++ 381 63 8413101, aleksandar.lucic@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj3 (2011), str: 487 -501
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                                             DOI: 10.2298/GENSR1103487S

Originani naučni rad

 

 

UTVRĐIVANJE GENETIČKIH PARAMETARA NOVIH INTRODUKOVANIH KLONOVA VRBE U HIMACHAL PRADESH, INDIA

 

JP SHARMA, NB SINGH, HP SANKHYAN,

PUNIT CHAUDHARY, SK HUSE

 

Odelenje za poboljšanje stabla i genetičke resurse

 Dr Y S Parmar Univerzitet Hortikulture i Šumarstva Nauni, Solan (H.P.) India

 

 

 

Izvod

           

Vrba kao vrsta koja ima višestruku namenu je dobro prepoznata u svetu kao vrsta kratkih perioda rotacije u šumarstvu. Introdukovano je 200 klonova iz dvadeset  zemalja u period u dužem od tri godine. Vršena je karakterizacija i 18 najboljih klonova je zasađeno u Martu 2006. U univerzitetskom glavnom kampu Nauni, Solan, Himachal Pradesh.Ocenjivane su osobinne porasta u toku pet godina. Klon J – 799 je imao najveći rast biljke (19.33 m) koji je u paru sa klonom NZ – 1140 (16.33 m) a visina klona SI – 63 – 007 je bila 14.30 m. Za diametar stabla u visini krune i indeksa volumena redosled u rangu je klon J – 799, zatim NZ – 1140 i 131/25 kod kojih su dobijene vrednosti 16.50 cm i 0.554m3, 15.30 cm i 0.386m3 i 15.30 cm I 0.368m3. Pravost stable je bila maksimalna kod kolna J – 795 koji e u paru sa klonom J – 194, PN – 721 I 131/25 a zatim klonovi J – 799, SI – 63 -007, NZ – 1140 I SI – 64 – 017. Najviši stepen naslednosti u širem smislu je utvrđen za pravost stable (46.36%) i genetičku dobit indeksa volumena (67.95%). Genotipski, fenotipski i ekološki koeficijenti variranja su utvrđeni kao najviši (0.995) za osobinu indeksa volumena. Najviši koeficijent genetičke korelacije (0.921)  je utvrđen između visine i volumena biljke, dok je fenotpski koeficijent korelacije utvrđen između diametra stabla u visini krune i indeksa volumena. 

Na osnovu petogodišnjih osobina rasta, pet klonova : J – 799, NZ – 1140, 131/25, SI – 63 – 007 I PN – 731 su odabrani kao podesni za niže I brežuljke srednje visine u Himachal Pradesh oblasti.

 

Autor za kontakt: JP Sharma, Odelenje za poboljšanje stabla i genetičke resurse, Dr Y S Parmar Univerzitet Hortikulture i Šumarstva Nauni, Solan (H.P.) India

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 503 -516
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                      DOI: :10.2298/GENSR1103503Z

Originani naučni rad

 

 

GENETIČKA VARIJABILNOST SADRŽAJA ALBUMINA I GLOBULINA I AKTIVNOSTI LIPOKSIGENAZE I PEROKSIDAZE IZMEĐU GENOTIPOVA HLEBNE I DURUM PŠENICE

Slađana ŽILIĆ1, Miroljub BARAĆ2, Mirjana PEŠIĆ2, Vesna HADŽI-TAŠKOVIĆ ŠUKALOVIĆ3, Dejan DODIG1a, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ1,

 Marijana JANKOVIĆ

 

1Institut za kukuruz“Zemun Polje”, Beograd-Zemun, Serbija

2Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd-Zemun, Serbija

3Institut za multdisciplinarna istraživanja, Beograd, Serbija

 

 

 

Izvod

 

Određen je sadržaj albuminsko-globulinske frakcije, kao i polipetida koji ulaze u sastav ovih neglutenskih proteina korišćenjem SDS-PAGE analize u zrnu pet genotipova hlebne pšenice (T. aestivum L.) i pet genotipova durum pšenice(T. durum Desf.). Pored toga, određena je aktivnost oksidativnih enzima, lipoksigenaze (LOX) i peroksidaze (POD), koji su uključeni u metabolizam antioksidanasa.Albumisko-globulinska frakcija proteina zrna pšenice karakterisala se bogatom proteinskom šemom – broj  traka na gelu je varirao od 19 do 23, a molekulska masa izolovanih proteina kretala se od 76.4 do 12.4 kDa. Detektovani polipeptidi u zrnu genotipova hlebne i durum pšenice razlikovali se u sadržaju. Rezultati ukazuju da bi se polipeptidi molekulskih masa 65.6, 43.5 i 32.9 kDa mogli koristiti za razlikovanje hlebne i durum pšenice.        Između i unutar analiziranih vrsta pšenice detektovana je značajna razlika u aktivnosti enzima LOX i POD. Rezultati pokazuju nižu aktivnost LOX i POD u zrnu durum pšenice za 45, odnosno 22% u odnosu na hlebnu pšenicu.Dobijeni rezultati mogu doprineti selekciji osnovng materijala visokog kvaliteta proteina za upotrebu u pekarstvu i industiji testenina.

 

Autor za kontakt: Slađana Žilić, Institut za kukuruz“Zemun Polje”, Slobodana Bajića 1, Beograd-Zemun, Serbijatel.:+381113756704; fax: +381113754994; E-mail: szilic@mrizp.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 517-526
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633

                                                              DOI: 10.2298/GENSR1103517V

Originani naučni rad

 

 

HLA ANTIGENI II KLASE I PREDISPOZICIJA ZA CELIJAKIJU

 

Svetlana VOJVODIĆ1, Dušica ADEMOVIĆ-SAZDANIĆ1

 

Zavod za transfuziju krvi Vojvodine, Novi Sad, Srbija

 

Izvod

 

Celijakija je sistemski autoimuni, kompleksni i multifaktorijalno uzrokovan poremećaj koji nastaje kao posledica interakcije genetskih i ekoloških faktora. Jedini potvrđeni genetski faktori rizika za sada su humani lukocitni antigeni. Cilj ovog rada je bio da se proceni distribucija II klase humanih leukocitnih antigena (HLA) kod bolesnika sa celijakijom i da ispita predispozicija za nastanak celijakije u članove njihovih porodica. Vršena je tipizacija  HLA antigena DR i DQ lokusa kod 37 pacijenata iz Vojvodine obolelih od celijakije, 23 osobe u prvom stepenu srodstva kao i kod 210 zdrave osoba, serološki standardnim mikrolimfocitotoksičnim testom. HLA DQ5(1), DQ6(1), DR​​11(5), DQ7(3), DQ2 i DR15 (2) su najčešće zastupljeni antigeni u kontrolnoj grupi. Učestalost HLA DQ2, DR3 i DR7 je bila veća u bolesnika sa celijakijom nego u kontrolnoj grupi. Relativni rizik za HLA DQ2, DR3 i DR7 iznosi 4.846, 6.986 i 2.106, dok je pozitivna udruženost uočena između HLA DQ2 i DR3 i celijakije. Učestalost HLA DQ2, DR3 i DR16(2) bila je veća u osoba u prvom stepenu srodstva sa obolelim od celijakije nego u kontrolnoj grupi, dok je pozitivna asocijacija uočena između HLA DQ2 i DR3. Negativne asocijacije su uočene između HLA DQ5(1) i DQ6(1) i bolesnika sa celijakijom sa teritorije Vojvodine i njihovih srodnika, kao i HLA DR11(5) u grupi srodnika (RR = 0.363, RF = 0.232). Ovi nalazi ukazuju na značaj testiranja HLA antigena i njenu primenu u kliničkoj praksi kod osoba sa ispoljenim simptomima bolesti kao i mogućnost utvrđivanja rizika za nastanak bolesti kod članova njihovih familija.

 

Autor za kontakt: Svetlana Vojvodić, Zavod za transfuziju krvi Vojvodine, Hajduk Veljkova 9a,  21000 Novi Sad, Tel.: +381 21 4877 963; fax: +381 21 4877 978, e-mail: ssvu@EUnet.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2010), str: 527-536

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:630

                           DOI: 10.2298/GENSR1103527D

Originani naučni rad

 

 

 

SLIČNOST SORTI PŠENICE (Triticum durum) NA OSNOVU KOMPOZICIJE GLIJADINSKIH ALELA

 

Nevena Djukić 1, Desimir Knežević 2, Daniela Horvat3, Dragan  Živančev4, Aleksandra Torbica4

 

1Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 

2Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Prištini, Lešak,  Srbija

3Poljoprivredni institut Osijek, Osijek, Hrvatska

4Institut za prehrambene tehnologije, Novi Sad, Srbija

 

Izvod

 

Proučavana je 21 sorta pšenice Triticum durum poreklom iz različitih zemalja sveta. Metodom acid poliakrilamidne gel elektroforeze, analizirana je kompozicija glijadina. Urađena je identifikacija glijadinskih alela na osnovu analize identifikovanih glijadinskih blokova komponenti na elektroforegramima. Ustanovljena je polimorfnost Gli- lokusa i identifikovano 27 različitih Gli- alela i to: 5 alela na Gli-A1, 4 na Gli-B1, 9 na Gli-A2 i 9 na Gli-B2. Urađen je katalog determinisanih alela. Učestalost determinisanih alela je varirala od 4.76% do 42.86%. Heterozigotnost Gli-lokusa je nađena kod dve sorte. Na osnovu kompozicije glijadinskih alela analizirana je sličnost između ispitivanih sorti i predstavljena na dendogramu. Na osnovu kompozicije glijadinskih alela, sličnost između sorti se kretala od 0% do 100%.   

 

Autor za kontakt: Nevena Djukić, 1Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Kragujevcu, Radoja Domanovića 12, 34000 Kragujevac, Srbija,; tel. +381- 34-300-257; fax: +381 34 335 040;

 e-mail: nevena@kg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 537 -548.
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                                             DOI: 10.2298/GENSR1103537A

Originani naučni rad

 

 

UTICAJ VREMENA DOBIJANJA CRVENE BOJE I FERMENTACIJE

NA KVALITET CRNOG ČAJA

 

Reza HOJJAT ANSARI 1, Moazzam HASSANPOUR ASIL 1, Babak RABIEI 2, and Ahmad DADASHPOUR *3

 

1   Odelenje za hortikulturu, Fakultet agronomskih nauka, Univerzitet Guilan, Rasht

2  Odelenje za Agronomiju i Oplemenjivanje biljaka, Fakultet agronomskih nauka,

Univerzitet u Gulanu, Rasht, Iran

Odelenje za hortikulturu, Univerzitetski koledž za Agronomiju i prirodne resurse Univerziteta u Teheranu, Karaj, Iran

 

Izvod

 

Vreme dobijanja crvene boje i fermentacijesu dva glavna parametra  koji određuju kvalitet crnog čaja. Vršena su ispitivanja različitog vremena crvenjenja i vremena fermentacije kod dva klona  i prirodnih kineskih hibrida.na kvalitet crnog čaja.

Analiza variance je pokazala da postoje značajne razlike među tipovima klona, crvenjenja i vremena fermentacije za čajni flavin, čajni rubigin, ukupnu boju, bistrinu, tannin i kafein. Koeficijenti korelacije svih ispitivanih osobina, izuzev čajnog birubigina i bistrine, kafeina i bistrine, ukupne boje i odnosa čajnog flavina i čajnog rubiginina su značajni na nivou verovatnoće 1 %.  Regresiona analiza ukazuje da postoji linearna regresija između vremena fermentacije I bistrinee, tanina, čajnog flavina I odnosa čajnog flavina i čajnog rubigina. Multipla analiza regresije za bistrinu I ukupnu boju ukazuje takođe da se više od 70 % variranja bistrine objašnjava čajnim flavinom, kafeinom I odnosom čajnog flavina I čajnog rubigina, a više od 68 % variranja ukupn boj je posledica uzrokovana kafinom I odnosom čajnog flavina I čajnog rubigina.

 

Autor za kontakt: Ahmad Dadashpour, Odelenje za hortikulturu, Univerzitetski koledž za Agronomiju i prirodne resurse Univerziteta u Teheranu, Karaj, Iran, email: dadashpour@can.ut.ac.ir

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 549 -558
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:634.11

                                            DOI: 10.2298/GENSR1103549P

Originani naučni rad

 

 

 

ANALIZA VEGETATIVNOG PERIODA I PERIODA NALIVANJA ZRNA KOD OZIME PŠENICE HIJERARHIJSKIM MODELOM VIŠESTRUKE REGRESIJE. II. PERIOD NALIVANJA ZRNA

 

Novo PRŽULJ, Vojislava MOMČILOVIĆ

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

 

 

Izvod

 

Stopa i trajanje akumulacije suve materije u zrnu zavisi od genotipa i uslova gajenja. Cilj ovoga istraživanja bio je da se metodom hijerarhijske višestruke regresije odredi matematički model nalivanja zrna kod tri sorte ozime pšenice. Ovaj metod je pokazao da je nalivanje zrna kompleksan biološki proces, i da je teško odrediti jedinstvenu i odgovarajuću matematičku jednačinu koja bi određivala promenu u sadržaju suve materije u zrnu od cvetanja do postizanja maksimalne mase zrna. Primenom navedenog metoda utvrđeno je da se promena u masi zrna tokom njegovog nalivanja može predstaviti polinomom četvrtog ili petog stepena. Pošto se radi o prilično komplikovanim jednačinama predlaže se primena, kubna jednačina, uprkos njenim određenim nedostacima.                                                                                 

                                                                                  

Autor za kontakt: Novo Pržulj, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija, e-mail: novo.przulj@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3(2011), str: 559 -568

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.15

                                             DOI: 10.2298/GENSR1103559K

Originalni naučni rad

 

 

DETEKCIJA STOLBUR FITOPLAZME NA KUPINI KAO NOVOM DOMAĆINU U sRBIJI

 

Slobodan kuzmanović1, Mira starović1, Snežana Pavlović3, Veljko gavrilović1, Goran aleksić1, Saša stojanović1, Dragana Jošić2

 

1Institut za zaštitu bilja i životnu sredinu, T. Drajzera 9, Beograd, Srbija,

2 Institut za zemljište, Laboratorija za genetiku, T. Drajzera 7, Beograd, Srbija,

3Institut za proučavanje lekovitog bilja “Dr. J. Pančić”, Beograd, Srbija

 

 

Izvod

 

Simptomi nalik fitoplazmi prvi put su uočeni tokom leta 2007 g. na kupini (Rubus fruticosus) sorte Čačanska beztrna. Crvenilo i uvrtanje listova kao najčešći simptomi primećeni su na 3 lokaliteta u centralnoj Srbiji. Prisustvo Stolbur fitoplazme, koja pripada 16SrXII-A taksonomskoj podgrupi, utvrđeno je PCR – RFLP analizom 16S rDNK gena i gena za elongacioni faktor Tu (tuf) u uzorcima sa izraženim simptomima. Potvrđena je homologija dobijene sekvence tuf gena sa fitoplazmama Stolbur tuf- II tipa detektovanim na vinovoj lozi u Italiji i crvenoj detelini u Češkoj Republici. Ovo je prvi nalaz Stolbur fitoplazme 16SrXII-A grupe tuf- II tipa na kupini u Srbiji.

                                                                      

Autor za kontakt: Dragana Jošić ,Institute of Soil Science, Genetic Laboratory, T. Drajzera 7, Belgrade, Serbia, E-mail: josicdragana@yahoo.com, Tel./Fax: 011/ 2667123

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj3(2011), str: 569-574
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.15

                          DOI: 10.2298/GENSR1103569M

Originlani naučni rad

 

 

NOVA BOSANKA – NOVA SORTA OZIME PŠENICE

 

Dragan MANDIĆ 1, Goran ĐURAŠINOVIĆ 1, Bojana SAVIĆ1, Senad KIKIĆ 2

 

1 Poljoprivredni institut Republike Srpske, Banja Luka, B&H,

2 Federalni Zavod za poljoprivredu, Sarajevo, B&H

 

Izvod

 

Visokoprinosna, ranostasna, vrlo dobrog tehnološkog kvaliteta, otporna na polijeganje, optimalne krupnoće zrna, zadovoljavajuće otpornosti na važnije biljne bolesti. Nova sorta ozime pšenice nastala je metodom križanja genetički divergentnih roditelja pod nazivom Nova Bosanka. Prema ukupnom trogodišnjem prosjeku, sorta Nova Bosanka je ostvarila prosječan prinos od 6.918 kg ha-1 što je za 479,3 kg ili 7,45% više od sorte standarda – Tina. Trogodišnji prosjek sadržaja proteina je 12,18%, moć upijanja vode 59%, energija tijesta 100 cm2, pripada B1 kvalitetnoj klasi. Po otpornosti na polijeganje je u nivou standarda.                                                                                                                     

 

Autor za kontakt: Mandić Dragan,Agricultural Institute of Republic of Srpska,Department for small grains,Knjaza Miloša 17,78 000 Banja Luka,Republic of Srpska, B&H,Tel: +387 (0)51 303 112,Fax: +387 (0)51 312 792,E-mail: dragan_mandic@inecco.net

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3(2011), str: 575 -582
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.63

                                      DOI: 10.2298/GENSR1103575N

Originalni naučni rad

 

 

 

OCENA GENETSKE VARIJABILNOSTI IZMEĐU SRODNIH GENOTIPOVA ŠEĆERNE REPE POMOĆU RAPD MARKERA

 

Nevena Nagl1, Ksenija Taški-Ajduković1, Andrea Popović2, Živko Ćurčić1, Dario Danojević1 and Lazar Kovačev1

 

1 Institut za raratstvo i povrtarstvo, Novi Sad

2 Heinrich-Heine-Universitet Dizeldorf, Dizeldorf, Nemačka

 

 

Izvod

 

U programima oplemenjivanja uz pomoć molekularnih markera, određivanje polimorfizma genoma i razvoj odgovarajućih markerskih sistema je od najveće važnosti. Cilj ovog rada je bio razvoj RAPD marker sitema sa ciljem njegove primene u brzoj i jeftinog analizi DNK polimorfizma u populacijama srodnih genotipova šećerne repe. Predstavljena istraživanja su sprovedena na dvanaest srodnih genotipova šećerne repe. Kao rezultat reakcija sa osam RAPD prajmera i pet mešavina prajmera dobijeni su stabilni i ponovljivi produkti reakcija kod svih genotipova, sa 44 polimorfna i 14 monomorfnih lokusa, odnosno prosečno 6.13 traka po prajmeru. U reakcijama sa dva prajmera detektovano je devet novih polimorfnih traka. Informativnost prajmera i prajmerskih mešavina je određena pomoću PIC (polymorphism information content) vrednosti, dok je genetska varijabilnosti procenjena određivanjem broja polimorfnih lokusa i njihovim procentom, uočenim brojem alela, efektivnim brojem alela, i genetskog diverziteta po Nei –u. UPGMA (unweighted pair group arithmetic mean method) klaster analiza je pokazala da su uzorci bili grupisani u dve glaven podgrupe sa značajnim koeficijentom sličnosti unutar njih. Predstavljeni rezultati pokazuju da RAPD markeri mogu omogućiti analizu genetske divergentnosti u oplemenjivakom materijalu kod koga se očekuje povećana homologija i stepen homozigotnosti. ’                      

 

Autor za kontakt: Nevena Nagl, Institut za raratstvo i povrtarstvo,Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad,tel 021 4898 100,Fax 021 6621 212,email nevena.nagl@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 583-594

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575:634

                                             DOI: 10.2298/GENSR1103583H

Original scientific paper

 

 

MEĐUZAVISNOST PRINOSA SA KOMPONENTAMA PRINOSA KOD KONZUMNOG SUNCOKRETA

 

Nada Hladni1, Siniša Jocić1, Vladimir Miklič1, Dejana Saftić-Panković1,3, Marija Kraljević-Balalić2

 

1Institut za ratarstvo i povrtarstvo,  Novi Sad, Srbija

2 Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, Srbja

3 EDUCONS Univerzitet, Sremska Kamenica, Serbia

 

Izvod

 

Dva najznačajnija kriterijuma za uvođenje novih konzumnih hibrida u proizvodnju su visok prinos semena i proteina. Zato je važno pronaći osobine koje su merljive, a istovremeno ispoljavaju jaku korelaciju sa prinosom semena i proteina tako da se mogu koristiti kao kriterijumi za oplemenjivanje konzumnih hibrida. Postignuti rezultati u toku 2008. godine na lokalitetima Rimski Šančevi (region Vojvodina) i Kula (uža Srbija) pokazuju da novi hibridi konzumnog tipa postižu veće prinose semena u poređenju sa standardima (Vranac i Cepko) uz smanjenje sadržaja ulja. Utvrđena je veoma jaka pozitivna korelacija između prinosa semena i sadržaja proteina u semenu, sadržaja jezgra, mase 1000 semena. Pozitivna veoma jaka korelacija konstatovana je između sadržaja proteina u semenu, prinosa semena i mase 1000 semena sa prinosom proteina. To pokazuje da prinos semena, sadržaj proteina u semenu i masa 1000 semena imaju visok uticaj na prinos proteina. Stepen međuzavisnosti između različitih osobina je putokaz koji treba da omogući bolje planiranje programa za oplemenjivanje suncokreta.

1Institut za ratarstvo i povrtarstvo

Autor za kontakt: Nada Hladni, Institute of Field and Vegetable Crops, Maksima Gorkog 30, 21000 Novi Sad, Srbija, fax: +3821 6413833tel: 021 4898411, e-mail: nada.hladni@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 595 -606

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633

                                               DOI: 10.2298/GENSR113595K

Original scientific paper

 

 

NASLEDLJIVOST REKURENTNIH GLAVOBOLJA I MIGRENE

- STUDIJA BLIZANACA-

 

Marija KNEŽEVIĆ POGANČEV

 

Institut za zdravstenu zaštitu dece i omladine Vojvodine, Novi Sad

 

Izvod

 

Cilj istraživanja je determinisanje nasledljivosti rekurentnih glavobolja (migrenskih i drugih primarnih rekurentnih (nemigrenskih) glavobolja) u populaciji blizanaca. Nasledljivost glavobolja je ispitivana u grupi od 396 blizanačkih parova (42.4% jednojajčanih i 57.6% dvojajčanih), uzrasta od 3 do 21 godine. Istraživanje je sprovedeno u severnoj pokrajini Srbije - Vojvodini u dvadesetogodišnjem periodu. U grupi ispitanih blizanaca 30.2% je imalo rekurentne glavoobolje, 9.2% migrenskog tipa i 21% druge primarne rekurentne glavobolje. Koeficijent nasledljivosti svih rekurentnih glavobolja je bio 0.3882. Koeficijent nasledljivosti nemigrenskih glavobolja 0.2286 potvrđuje viši značaj spoljašnjih faktora od naslednih faktora na pojavu nemigrenskih glavobolja. Koeficijent nasledljivosti migrenskih glavobolja 0.8508 jasno potvrđuje značaj nasleđivanja za pojavu migrenskih glavobolja. Koeficijenti korelacije i determinacije migrenskih glavobolja  u grupi opserviranih blizanaca (r12 0.7498; r21256.12%), kao i grupi  jednojajčanih (r120.8458; r1271.54%) i dvojajčanih blizanaca (r120.6342; r21240.22%) jasno pokazuju visoku međuzavisnost  pojave migrenskih glavobolja u grupi blizanaca u celini, sa značajno višom korelacijom i signifikantnom značajnošću razlike u grupi jednojajčanih blizanaca.

           

Autor za kontakt Marija Knežević Pogančev, Institut za zdravstenu zaštitu dece i omladine Vojvodine, Novi Sad, Hajduk Veljkova 10, 21000 Novi Sad,Srbija, email godipo@eunet.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3 (2011), str: 607 - 615
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:634.23

                                             DOI: 10.2298/GENSR1102397R

Originani naučni rad

 

 

UTICAJ GENOTIPA I KALCIZACIJE NA KONCENTRACIJU KADMIJUMA

U KUKURUZU (Zea mays L.)

 

Vlado KOVAČEVIĆ1, Domagoj ŠIMIĆ2, Imre KADAR3,

Desimir KNEŽEVIĆ4 i Zdenko LONČARIĆ1

 

1 Sveučilište J.J. Strossmayera, Poljoprivredni fakultet, Osijek, Hrvatska

Poljoprivredni institute Osijek, Osijek, Hrvatska

Institut za pedologiji  agrokemiju, Budapest, Hungary

Univerzitet u Prištini, Poljoprivreni fakulte, Lešak, Srbija

 

Izvod

 

Stacionirani poljski ogled s primenom hidratnog kreča (73% CaO + 2-3% MgO + 21% vezane vode) u količinama 0, 5 i 20 t ha-1 postavljen je u proljeće 2006 na kiselom zemljištu. Svaka parcela  kalcizacije (površina 414m2) podijeljena je na četiri jednake podpacele da bi se dobilo 4 ponavljanja. Šest domaćih hibrida kukuruza (Os298P, Tvrtko303, Os499, Os444, Os596 and Os552) porijeklom s Poljoprivrednog instituta Osijek  sijana su početkom maja 2006. i 2007 (osnovna parcela  24 m2). List ispod klipa kukuruza uzet je početkom svilanja, a zrno u zriobi. Prosječni prinosi kukuruza u ogledu iznosili su 11.63 and 4.83 t ha-1, za 2006., odnosno za 2007. godinu. Nepovoljne vremenske prilike bili su glavni razlog za nizak prinos u 2007. Razlike prinosa između tretmana kalcizacije nisu bile statistički značajne. Međutim, u obje godine istraživanja je kalcizacijom smanjena koncentracija Cd u listu (2-god. prosjeci: 0.095 i 0.066 mg  Cd kg-1, za kontrolu, odnosno prosjek dva tretmana kalcizacije). Značajne razlike  u koncentracijama Cd u listu ustanovljene su između hibrida i one su bile u rasponu od .040 do 0.160 mg  Cd kg-1. Dva hibrida (Os298P i Tvrtko 303) izdvojila su se većim koncentracijama Cd (prosjek 0.141 mg  Cd kg-1) u odnosu na preostala 4 hibrida (prosjek 0.043 mg  Cd kg-1). Međutim, ove razlike su odgovorne za mogući štetni učinak u ishrani samo ako se ovi hibridi koriste kao silažni kukuruz jer je koncentracija Cd u zrnu značajno manja (ispod  granice detekcije primijenjene metode = <0.02 mg  Cd kg-1) i bez učinka na kontaminaciju hrane.  rodnosti.

 

Autor za kontakt:  Vlado Kovačević, Sveučilište J.J. Strossmayera, Poljoprivredni fakultet, Trg Sv. Trojstva 3, 31000 Osijek, Hrvatska; tel: ++385 31 224 2150, e-mail: vkovacevic@pfos.hr

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3(2011), str: 617 -624.

© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575

                                             DOI: 10.2298/GENSR1103617K

                                                                                                                      Original scientific paper

 

 

GENETIČKA ASOCIJACIJA MORFOLOGIJE KORENA, KVALITETA  PRINOSA KORENA U  WITHANIA SOMNIFERA  

 

R. RAMESH KUMAR1, L. PRASANNA ANJANEYA REDDY2, J. CHINNA SUBBAIAH3, A. NIRANJANA KUMAR2, H.N. NAGENDRA PRASAD1

i BALAKISHAN BHUKYA1.

 

1CSIR- Centralni Institut za Medicinske i Aromatične biljke, (CIMAP) – Istraživački centar. allalasandra Karnataka, India.

2CSIR-Centralni Institut za medicinske i aromatične biljke  (CIMAP) – Istraživački centar, Boduppal, Uppal (PO), Andhra Pradesh, India.

3 J.J. Fakultet Umetnosti i Nauke  , Pudukkottai, Tamil Nadu, India.

 

Izvod

 

Withania somnifera je medicinska biljka suvih zemljišta čiji koren se koristi kao vredna droga u tradicionalnom sistemu medicine. Morfološkim varijantama (morphottipovi) i roditeljskim populacijama je vršeno ocenjivanje korenamorfometrija, kvalitet i prinos u cilju ispitivanja genetičke asocijacije između tih osobina. Za  morfometrijske osobine korena (dužina korena, prečnik korena, broj sekundarnih korenova po biljci) i sadržaj sirovog vlakna je utvrđena jaka asocijacija i utvrđena je značajna pozitivna genotipska korelacija sa prinosom. Odnos skroba i sirovog vlakna (SFR), determinant lomljivosti korena su pokazali jaku negativnu asocijaciju sa prinosom mase korena. Sadržaj ukupnih alkaloida ima pozitivnu genotipsku korelaciju sa prinosom mase korena. Genetičko poboljšanje treba da ide u pravcu optimalnog balansa izmešu dve divergentne grupe osobina kao što su osobine priosa korena ( morfometrijske osobine i sadržaj sirovog vlakna) i osobine kvaliteta teksture korena (kvalitet skroba i SFR) da bi se razvili superiorni genotipovi većeg prinosa poboljšanog kvaliteta.

 

Autor za kontakt: R. Ramesh Kumar, CSIR-Central Institute of Medicinal and Aromatic Plants (CIMAP) –RC, Bangalore, India, Tel: +91-80-28460563; Fax: +91-80-28564707; E-mail: r.rameshkumar@cimap.res.in

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3(2011), str: 625 – 638.
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.11

                                                                         DOI: 10.2298/GENSR1103625V

                                                                                                                           Original scientific paper

 

 

Životna sposobnost semena soje proizvede u različtim agrometeorološkim uslovima Vojvodine

 

Milka VUJAKOVIĆ1, Svetlana BALEŠEVIĆ-TUBIĆ2, Dušica JOVIČIĆ2, Ksenija TAŠKI-AJDUKOVIĆ2, Dragana PETROVIć2, Zorica NIKOLIĆ2, Vuk ĐORĐEVIĆ2

 

1 PSS „Poljoprivredna stanica“, Novi Sad

2 Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad

 

Izvod

 

U vreme setve soje, u polju, može da se javi visoka vlažnost zemljišta, niska temperatura zemljišta i vazduha i pokorica, što može da dovede do usporavanja nicanja, formiranja slabog ponika, a u nekim slučajevima do gubitka životne sposobnosti semena. Zbog značaja i rasprostranjenosti soje cilj rada je bio da se utvrdi kvalitet i životna sposobnost semena, različitih genotipova, proizvedenih na tri lokaliteta Vojvodine u toku 2009 i 2010. godine.

Ispitivanja su izvršena na 8 sorata soje (Afrodita, Valjevka, Balkan, Novosadjanka, Ravnica, Ana, Vojvodjanka i Venera) proizvedenih u Vrbasu, Senti i Indjiji u 2009 i 2010. godini. Kod svih uzoraka utvrđena je klijavost semena primenom standardnog laboratorijskog metoda i vigor testova (hladni test i test ubrzanog starenja).

Ispitivani genotipovi su se različito ponašali u pojedinim godinama i lokalitetima. Genotip Venera se izdvojio po visokim vrednostima klijavosti semena dobijenim u 2009. godini kod svih primenjenih testova, dok je genotip Afrodita imao visoke vrednosti ispitivanog parametra primenom standardnog laboratorijskog testa, a primenom vigor testova su konstatovane najniže vrednosti. U 2010. godini dobijene vrednosti, primenom svih testova, su bile iznad propisanog minimuma. Lokalitet Vrbas se pokazao kao povoljniji za semensku proizvodnju u odnosu na lokalitet Senta i Indjija, zbog boljeg rasporeda padavina.

 

Autor za kontakt: Milka Vujaković, PSS “Poljoprivredna stanica”, Novi Sad, Temerinska 131, Novi Sad; tel: 021/478-02-20; fax: 021/ 6412-180; milka.vujakovic@gmail. com

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3(2011), str: 639 -654.
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.15

                           DOI: 10.2298/GENSR1103639K

Original scientific paper

 

 

DA LI INBRIDING UTIČE NA RAZVOJNU STABILNOST U POPULACIJAMA DROSOPHILA SUBOBSCURA?

 

Zorana KURBALIJA NOVICIC, Marina STAMENKOVIC-RADAK,  Gordana RASIC i Marko ANDJELKOVIC

 

1 Institut za biološka istraživanja “Siniša Stanković”, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

2 Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

3 Department of Biology, University of Western Ontario, Canada

4 Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, Srbija

 

 

Izvod

Rad je fokusiran na ko adaptivni aspekt genetičke varijabilnosti na nivou populacije i u odnosu na genomski stres kao što je inbriding. Analizirani su efekti eksperimentalnog smanjenja prosečne heterozigotnosti nakon 14 generacija sistematskog inbridinga u laboratorijskim uslovima na razvojnu stabilnost Drosophila subobscura populacija sa dva ekološki i topološki odvojena staništa, znajući da one poseduju odredjeni stepen genetičke diferencijacije usled različitih evolutivnih istorija. Ciljevi rada su bili da se analizira: (i) varijabilnost u promeni veličine krila (dužine i širine) medju inbidingovanim linijama i populacijama; (ii) odnosi izmedju homozigotizacije i nivoua fluktuirajuće asimetrije kao potencijalne mere razvojne nestabilnosti u inbridingovanim linijama obe populacije. Rezultati veličine krila pokazuju sličnu varijabilnost medju linijama obe populacije kroz generacije inbridinga. Dobijeni rezultati sugerišu da varijabilnost fluktuirajuće asimetrije kao mere razvojne nestabilnosti ne mogu biti povezani sa homozigotizacijom usled inbridinga per se, u obe eksperimentalne populacije.

 

Autor za kontakt: Zorana Kurbalija Novicic, Institut za biološka istraživanja “Siniša Stanković”, Univerzitet u Beogradu Despot Stefan Blvd 142, 11000 Beograd, Srbija,

e-mail:kurbalija@ibiss.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3(2011), str: 655 -666.
© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:633.15

                           DOI: 10.2298/GENSR1103655K

Original scientific paper

 

 

 

Reakcija genotipova kukuruza na uslove gajenja

Branka. KRESOVIĆ1*, Vesna DRAGIČEVIĆ1, Milena SIMIĆ1,

 Angelina TAPANAROVA2

 

1Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd

2Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd

 

 

Izvod

 

U cilju stvaranja povoljnih uslova za rast i razviće biljaka, pri kojima se maksimalno koristi genetički potencijal rodnosti, obavljena su proučavanja uticaja gustine setve na visinu prinosa zrna kukuruza gajenog u navodnjavanju. Dvofaktorijalni ogled izveden je u periodu 2006-2009 na černozemu, po metodi razdeljenih parcela u četiri ponavljanja. Isptitivano je četiri hibrida kukuruza različite FAO grupe zrenja (ZP 341, ZP 434, ZP 684 i ZP 704) u kombinaciji setve sa sedam gustina (G1 – 40000 bilj.ha-1, G2 – 50000 bilj.ha-1, G3 – 60000 bilj.ha-1, G4 – 70000 bilj.ha-1, G5 – 80000 bilj.ha-1, G6 – 90000 bilj.ha-1, G7 – 100000 bilj.ha-1). Dobijeni rezultati pokazuju da su izmedju ispitivanih hibrida i gustina setve ostvarene statistički veoma značajne razlike prinosa zrna kukuruza. Svi ispitivani hibridi najniže prinose su ostvarili pri najmanjoj gustini setve, sa 40.000 bilj.ha-1. Regresiona analiza pokazuje da se zavisno od hibrida kukuruza mogu očekivati sledeći maksimalani prinosi zrna: ZP 341 - 13,25 tha-1 pri gustini setve 81.000 bilj.ha-1, ZP 434 - 13,00 tha-1 pri gustini 75.000 bilj.ha-1 , ZP 684 - 13,83 tha-1 pri gustini 82.000 bilj.ha-1 i ZP 704 - 12,83 tha-1 pri 77.000 bilj.ha-1. U skladu sa racionalnom upotrebom semena, visoki prinosi se dobijaju setvom koja obezbeđuje po hektaru 50.000 biljaka hibrida ZP 434, zatim 60.000 biljaka hibrida ZP 341 i ZP 704 i 70.000 biljaka ZP 684.

 

Autor za kontakt: Branka Kresovic, Maize Research Institute, S.Bajica 1, 11185 Belgrade, Serbia, e-mail: bkresovic@mrizp.rs.com

 

Povratak na sadržaj

 

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 43, broj 3(2011), str: 667- 674

.© 2011 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575:634

                           DOI: 10.2298/GENSR1103667F

Original scientific paper

 

 

GENETIČKI PARAMETRI KOMPONENTI PRINOSA I POMOLOŠKIH OSOBINA KOD SEJANACA MALINE

 

Milica FOTIRIĆ AKŠIĆ*, Aleksandar RADOVIĆ, Jasminka MILIVOJEVIĆ, Mihailo NIKOLIĆ, Dragan NIKOLIĆ

 

Poljoprivredni fakultet, BeogradZemun, Srbija

 

Izvod

 

Komponente prinosa i pomološke osobine kod 20 sejanaca dobijenih slobodnom oplodnjom žutog klona sorte Miker ispitivano je tokom perioda od tri godine. Primarni cilj ovih ispitivanja bilo je da se utvrde komponente varijabilnosti, koeficijenti genetičke I fenotipske varijacije i heritabilnost u širem smislu. Analizom komponenti ukupne varijabilnosti ustanovljeno je da su geneticke razlike medu sejancima u velikom procentu uslovile varjabilnost indeksa oblika ploda (30.84%) i sadržaja saharoze (35.61%). Kod svih osobina takođe je utvrđeno da su koeficijenti genetičke varijacije bili manji u odnosu na fenotipske koeficijente varijacije što ukazuje na značajan uticaj spoljašnjih faktora u ekspresiji ovih osobina. Vrednosti koeficijenta heritabilnosti u širem smislu su bili visoki osima za broj cvetova po cvasti (9.47%), ukupnim kiselinama (6.38%) i sadržaju invertnih šećeria (28.88%). Devet osobina imalo je h2 u intervalu od 50 do 80%, dok jeza masu i dužinu ploda bio veći od 80% što pokazuje visok potencijal za poboljšanje ovih osobina

 

Autor za kontakt: Milica Fotirić Akšić, Poljoprivredni fakultet, Nemanjina 6, 11080 Beograd-Zemun, Serbia, tel: ++ 381 64 2612710, fax: ++ 381 11 2199 805, e-mail: fotiric@agrif.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj