GENETIKA, Vol. 54, 3 (2022)

 

Sudabeh BOZORGMANESH, Khalil-Berdi FOTOUHIFAR, Mohammad JAVAN-NIKKHAH, Elaheh SEIFOLLAHI

GENETIČKI DIVERZITET BILJNOG PATOGENA Valsa sordida KORIŠĆENJEM MIKROSATELITSKIH MARKERA [Izvod] [Rad]

 

Dragan NIKOLIĆ, Zorica RANKOVIĆ-VASIĆ, Aleksandar PETROVIĆ, Saša MATIJAŠEVIĆ, Nikolina LISOV, Ivana PLAVŠIĆ

KARAKTERISTIKE NOVOSTVORENIH SORTI VINOVE LOZE VOŽD I VLADUN [Izvod] [Rad]

 

Ravi Kiran Reddy KONDI, Sonali KAR, Soumya SURAKANTI

AGRO-MORFOLOŠKA I BIOHEMIJSKA KARAKTERIZACIJA I ANALIZA GLAVNIH KOMPONENTI ZA KARAKTERISTIKE PRINOSA I KVALITETA U GENOTIPU PIRINČA FINOMIRIS [Izvod] [Rad]

              

Misko MILEV, Marinela ANGELESKA, Milena GEORGIEVA, Viktorija MAKSIMOVA, Milkica JANEVA, George MILOSHEV, Tatjana RUSKOVSKA

VITAMINI E I C IMAJU ZAŠTITNU ULOGU KOD OŠTEĆENJA DNK IZAZVANOG VODONIK PEROKSIDOM U MONONUKLEARNIM PERIFERNIM ĆELIJAMA KRVI [Izvod] [Rad]

 

Tijana PETROVIĆ, Marija ZDRAVKOVIĆ, Marina DJELIĆ, Tamara GAVRILOVIĆ, Zoran MIHAILOVIĆ, NIkola ATANASIJEVIĆ, Oliver STOJKOVIĆ

UTICAJ POLIMORFIZAMA ACE I ACTN3 GENA NA ADAPTACIJU KARDIOVASKULARNOG SISTEMA KOD FUDBALERKI [Izvod] [Rad]

 

Navin Chander GAHTYARI, Jai Prakash JAISWAL, Devender SHARMA, Mohammed TALHA, Naveen KUMAR, Narendra Kumar SINGH

GENETIČKA ANALIZA I POVEZANOST MARKERA SA FIZIOLOŠKIM OSOBINAMA U USLOVIMA TOPLOTNOG STRESA KOD JARE PŠENICE (Triticum aestivum L.) [Izvod] [Rad]

 

Marko SIMONOVIĆ, Zorica LEPŠANOVIĆ, Bojan RAKONJAC, Srđan LAZIĆ

DETEKCIJA GENA ZA KARBAPENEMSKU REZISTENCIJU, GENA UKLJUČENIH U FORMIRANJE BIOFILMA I PROCENA GENETIČKE SRODNOSTI KLINIČKIH IZOLATA Acinetobacter baumannii  [Izvod] [Rad]

 

Suheel AHMAD, Sheeraz Saleem BHAT, Sheikh M. SULTAN, Nazim Hamid MIR, Susheel Kumar RAINA, Natarajan SIVARAJ, Nilamani  DIKSHIT, Nazir A. PALA

PROUČAVANJE MODELA ZA DIVERZITET I EKOLOŠKE NIŠE KOD Trifolium repens L. (BELA DETELINA) U REGIONU SEVERO-ZAPADNIH HIMALAJA, INDIJA [Izvod] [Rad]

 

Miloš Stupar, Željko Savković, Katarina Breka, Imre Krizmanić, Srđan Stamenković, Jelena Vukojević, Milica Ljaljević Grbić

Novi podatak za mikobiotu Srbije: retka gljiva Quambalaria cyanescens, zabeležena u mikrobiomu kože Pelophylax  esculentus (Anura)  [Izvod] [Rad]

 

Violeta Caro PETROVIĆ, Dragana RUŽIĆ-MUSLIĆ, Nevena MAKSIMOVIĆ, Bojana RISTANOVIC, Ivan ĆOSIĆ, Dusica OSTOJIĆ-ANDRIĆ, Dragan NIKSIĆ

PCR-RLFP NA IGFBP-3 GEN I NJEGOVA ASOCIJACIJA NA PERFORMANSE RASTA JAGNJADI KOJA SE INTENZIVNO GAJE [Izvod] [Rad]

 

Maja GVOZDENOV, Branko TOMIC, Iva PRUNER, Mirjana KOVAC, Predrag MILJIC, Darko ANTIC, Valentina DJORDJEVIC

NOVA FII C.*64_*66DEL VARIJANTA PROTROMBINSKOG GENA KOD ŽENA SA GUBITAKOM TRUDNOĆE [Izvod] [Rad]


Fatemeh NASROLLAHI, Shahrokh KAZEMPOUR-OSALOO, Valiolah MOZAFFARIAN, Hassan ZARE-MAIVAN

VREMENSKA DIVERZIFIKACIJA U RODU ONOSMA (BORAGINACEAE) zASNOVAN NA NUKLEARNIM I PLASTIDNIM SEKVENCIMA DNK [Izvod] [Rad]

 

Miroslav MIŠOVIĆ, Predrag ALEKSIĆ, Miodrag VUKOVIĆ, Dejan KOSTIĆ, Nemanja RANČIĆ, Bojana ALEKSIĆ CIKOTA

UTICAJ GAS5 rs145204276 NA RAZVOJ I PROGNOZU KANCERA PROSTATE  [Izvod] [Rad]

 

Dragan TERZIĆ, Rade STANISAVLJEVIĆ, Tomislav ŽIVANOVIĆ, Marijenka TABAKOVIĆ, Nenad TRKULJA, Jordan MARKOVIĆ, Dobrivoj POŠTIĆ, Ratibor ŠTRBANOVIĆ

PRIMENA MOLEKULARNIH MARKERA U IDENTIFIKACJI RAZLIČITIH GENOTIPOVA LUCERKE (Medicago sativa L.) [Izvod] [Rad]

Hakan BAŞAK, Gölge SARIKAMIŞ, Gamze ÇAKIRER, Mevlüde Alev ATEŞ

GENETIČKA KARAKTERIZACIJA GENOTIPOVA PAPRIKE (Capsicum annuum L.) IZ CENTRALNE ANADOLIJE  SSR I SCAR MARKERIMA [Izvod] [Rad]

 

Nakhshin Omer ABDULLA, Sahar Hussein HAMARASHID, Syamand Ahmed QADIR, Aryan Mahmood FARAJ, Sherzad Rasul Abdulla TOBAKARI

ISPITIVANJE PROTOKA GENA I GENETIČKOG DIVERZITETA KOD Consolida (Ranunculaceae) POMOĆU SRAP-a [Izvod] [Rad]

 

Emrullah CULPAN i  Burhan ARSLAN

GENETIČKI DIVERZITET GENOTIPOVA ŠAFRANIKA (Carthamus tinctorius L.) DOBIJEN HIBRIDIZACIJOM KORIŠĆENJEM SSR MARKERA  [Izvod] [Rad]

 

Yusuf ÇİL, Ümit SERDAR, Burak AKYÜZ

NIVOI OSETLJIVOSTI NEKIH KULTIVARA I GENOTIPOVA KESTENA NA KESTENOVU OSU U TURSKOJ [Izvod] [Rad]

 

Rubina GUL, Muhammad FAHIM, Sultan Akbar JADOON, Saad Hussain SHAH, Ijaz AHMAD, Masood AHMAD

PROCENA ELITNE GERMPLAZME PŠENICE ZA OTPORNOST NA FUZARIOZE KLASA – OPASNOST ZA PROIZVODNJU PŠENICE U SEVERO-ZAPADNOM PAKISTANU [Izvod] [Rad]

 

Milosav GRČAK, Dragan GRČAK, Radivoje JEVTIĆ, Mirjana LALOŠEVIĆ, Vesna ŽUPUNSKI, Branka ORBOVIĆ, Desimir KNEŽEVIĆ

VARIRANJE ŽETVENOG INDEKSA KOD PŠENICE I TRITIKALEA U POJEDINAČNOM I ZDRUŽENOM USEVU GAJENJA Izvod] [Rad]

 

Nina PETROVIĆ, Sercan ERGÜN Marija ĐORĐIĆ CRNOGORAC, Tatjana STANOJKOVIĆ, Emina MALIŠIĆ, Ivana Z. MATIĆ

Hypericum perforatum L. EKSTRAKTI POKAZUJU CITOTOKSIČNI EFEKAT I RAZLIČIT MIKRO RNK POTPIS U PC-3 I DU 145 ĆELIJAMA RAKA PROSTATE   [Izvod] [Rad]

 

Elham AMINI, Shahrokh KAZEMPOUR-OSALOO, Ali Asghar MAASSOUMI, Hassan ZARE-MAIVAN

ISTRAŽIVANJE TEMPA DIVERZIFIKACIJE VRSTA U SEKCIJI Astragalus incani DC. ZASNOVANO NA NUKLEARNIM I PLASTIDNIM DNK SEKVENCIJAMA [Izvod] [Rad]

 

Vesna DRAGIČEVIĆ, Milena SIMIĆ, Miodrag TOLIMIR, Nenad DJURIĆ, Milena ŠENK, Goran STANKOVIĆ,  Milan BRANKOV

VARIJABILNOST ANTIOKSIDANTA U ZRNU KUKURUZA ŽUTE, BELE I CRVENE BOJE KAO ODGOVOR NA RAZLIČITA ĐUBRIVA [Izvod] [Rad]

 

Fatemeh ABDOLAHADI, Alinaghi MIRMOAIEDI, Lila ZARAEI, Samad JAMALI

PROUČAVANJE GENETSKOG RAZNOLIKOSTI POPULACIJA Chrisoperla carnea (Neuroptera: Chrisopidae) PREKO MOLEKULARNIH MARKERA [Izvod] [Rad]

 

Ana MARJANOVIĆ, Valerija DOBRIČIĆ, Milica JEČMENICA LUKIĆ, Iva STANKOVIĆ, Nataša DRAGAŠEVIĆ MIŠKOVIĆ,Ognjen Milićević, Marija BRANKOVIĆ, Milena JANKOVIĆ, Ivana NOVAKOVIĆ, Marina SVETEL, Elka STEFANOVA,Vladimir KOSTIĆ

C9ORF72 EKSPANZIJA PONOVAKA NIJE UZROČNIK ATIPIČNOG PARKINSONIZMA U POPULACIJI SRBIJE [Izvod] [Rad]

 

Hilal GÜZEL, Halil İbrahim GÜZEL, Cengiz ÇELEBİ, Mehmet Ali SÖZEN

ASOCIJATIVNA ANALIZA ČETIRI HUMANA GENA DOPAMINSKOG PUTA SA HIPERAKTIVNIM POREMEĆAJEM PAŽNJE ODRASLIH U POPULACIJI IZ TURSKE[Izvod] [Rad]

 

Marija BRANKOVIĆ, Elka STEFANOVA, Gorana MANDIĆ, Ana MARJANOVIĆ, Valerija DOBRIČIĆ, Aleš MAVER, Gaber BERGANT, Zorica STEVIĆ, Milena JANKOVIĆ, Ivana NOVAKOVIĆ, Borut PETERLIN,Vladimir KOSTIĆ

ANALIZA PANELA “KLINIČKI EGZOM” KOD BOLESNIKA SA KOGNITIVNIM POREMEĆAJIMA U POPULACIJI SRBIJE [Izvod] [Rad]

   

Aleksandar KOVAČEVIĆ, Jovan PAVLOV, Milan STEVANOVIĆ, Nikola GRČIĆ, Marko MLADENOVIĆ, Nenad DELIĆ, Nemanja KNEŽEVIĆ

Uticaj recipročnog ukrštanja na prinos zrna i druge agronomske osobine u kukuruzu [Izvod] [Rad]

 

Vanja VIDOVIĆ, Nela MAKSIMOVIĆ, Stojko VIDOVIĆ, Tatjana DAMNJANOVIĆ, Irina MILOVAC, Ivana NOVAKOVIĆ

POVEZANOST PPARGC1A GENSKOG POLIMORFIZMA SA METABOLIČKIM KARAKTERISTIKAMA ASOCIRANIM SA GOJAZNOŠĆU U SRPSKIH ADOLESCENATA [Izvod] [Rad]

 

Valentin Kosev, Viliana Vasileva, Vera POPOVIC, Vladan PEŠIĆ, Miloš NOŽINIĆ

EKOLOŠKO-GENETSKI MODEL U OPLEMENJIVANJU SASTRICE (Lathyrus sativus L.) [Izvod] [Rad]

 

Ege Riza KARAGUR, Mustafa Tarik ALAY, Aydin DEMİRAY, Nedim KARAGENC, Onur TOKGÜN, Taner DURAK, Hakan AKCA

UTICAJ NASLEDNIH TROMBOFILIJA NA PONAVLJANJE GUBITKA TRUDNOĆE [Izvod] [Rad]

 

Milica KOVAČ, Branislav KOVAČEVIĆ, Saša ORLOVIĆ

VARJABILNOST NEKIH SVOJSTAVA ORAHA (Juglans regia L.) U TESTIRANIM LINIJAMA POLUSRODNIKA POREKLOM IZ ŠUMA ĐERDAPA [Izvod] [Rad]

 

Abdulmojeed YAKUBU, Ecevit EIDURAN, Senol CELIK, Juliana O. ISHAIA

UPOTREBA LINEARNOG MODELIRANJA, MULTIVARIJANTNE ADAPTIVNE REGRESIJE I STABLA ODLUČIVANJA U PREDVIĐANJU TELESNE TEŽINE KOD KOZA [Izvod] [Rad]

 

Mohamed Hosein ROMENA, Abdolah NAJAFI, Mohsen SAEIDI, Mahmud KHORAMIVAFA

ANALIZA INTERAKCIJE GENOTIP ŽIVOTNA SREDINA ZA PRINOS ZRNA PŠENICE U MEGA SREDINAMA UNAVODNJAVANIM I KIŠNIM SREDINAMA POMOĆU AMMI I GGE BIPLOT MODELA [Izvod] [Rad]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54 broj 3(2022), str: 979-989

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203979B
Orginalni naučni rad

 

 

GENETIČKI DIVERZITET BILJNOG PATOGENA Valsa sordida KORIŠĆENJEM MIKROSATELITSKIH MARKERA

 

 

Sudabeh BOZORGMANESH, Khalil-Berdi FOTOUHIFAR*, Mohammad JAVAN-NIKKHAH, Elaheh SEIFOLLAHI

 

Departmant za azštitu bilja, Poljoprivredni fakultet, Koledž za poljoprivredu

 i prirodne resurse, Univerzitet Tehran, Karaj, 31587-77871, Iran

 

Izvod

Genetički diverzitet izolata Valsa sordida iz različitih geografskih regionai domaćina je ispitan sa  MP-PCR markerima. PCR amplifikacija je urađena sa osam prajmera. Od njih, samo četiri [(ATC)7, (ACTG)4, (CGA)5, i (AAC)8] su dali polimorfne trake. Bar 88.5% polimorfizma je otkriveno sa četiri prajmera i max polimorfizam (97%) je dobijen sa (ACTG)4 prajmerom I tri grupe (1, 2 i 3) se razlikuju na dendogramu sa UPGMA algorimom. Rezultati pokazuju visok polimorfizam između izolata i potvrđuju pouzdanost MP-PCR markera za ispitivanje genetičke varijabilnosti izolata V. sordida na intra specijskom nivou.  Nije nađena korelacija između genetičkog diverziteta i geografskog regiona ili domaćina. Obilno formiranje polnog stanja gljive u zaraženim delovima drveća, kao i moguća aseksualna rekombinacija tokom aseksualne reprodukcije, sugerišu se kao uticajni faktori visoke genetske varijabilnosti među jedinkama. 

 

Autor za kontakt: Khalil-Berdi Fotouhifar, Department of Plant Protection, Faculty of Agriculture, College of Agriculture and Natural Resources, University of Tehran, Karaj, 31587-77871, Iran, Telephone; 0098-26-32224022 (internal 328), Fax; 0098-26-32238529, Email; fotowhi@ut.ac.ir

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 991-1004

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

                                                                                                                                                        

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203991N
Orginalni naučni rad

 

 

KARAKTERISTIKE NOVOSTVORENIH SORTI VINOVE LOZE

VOŽD I VLADUN

 

Dragan NIKOLIĆ*, Zorica RANKOVIĆ-VASIĆ, Aleksandar PETROVIĆ,

 Saša MATIJAŠEVIĆ, Nikolina LISOV, Ivana PLAVŠIĆ

 

Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija

 

 

Izvod

U ovom radu prikazane su najvažnije morfološke i proizvodno-tehnološke karakteristike novostvorenih sorti vinove loze Vožd i Vladun, namenjenih za proizvodnju crvenih vina. Novostvorene sorte su u odnosu na proučavane osobine upoređivane sa standardnom sortom Kaberne Sovinjon, tokom trogodišnjeg perioda ispitivanja (2015-2017). Sorta Vožd je dobijena iz kombinacije ukrštanja Začinak ´ Prokupac, a sorta Vladun iz kombinacije ukrštanja Merlo ´ Župski Bojadiser. Ispitivane sorte znatno su se razlikovale u pogledu pojedinih morfoloških osobina i predstavljaju jedinstvene genotipove. Novopriznate sorte imaju hermafroditan tip cveta, zbijen grozd, okrugao oblik bobice i plavo crnu boju pokožice. Prinos, masa grozda, dužina grozda i širina grozda bili su kod obe sorte veći nego kod sorte standard. Sorta Vožd imala je prinos od 1,29 kg/m2 i masu grozda od 174,3 g, a sorta Vladun je imala prinos od 0,87 kg/m2 i masu grozda od 153,7 g. Kod sorte standard prinos grožđa iznosio je 0,78 kg/m2, a masa grozda 134,0 g. Sadržaj šećera i ukupnih kiselina u širi kod sorte Vožd bio je 20,5% odnosno 6,5 g/l, a kod sorte Vladun 21,8% odnosno 6,0 g/l. Vino od obe sorte bilo je pitko, harmonično, sa specifičnim sortnim mirisom i ukusom i sadržalo je 12,1 vol. % alkohola (sorta Vožd), odnosno 12,6 vol. % alkohola (sorta Vladun). Zbog niza pozitivnih osobina grožđa i vina od sorti Vožd i Vladun se očekuje njihovo širenje u proizvodne vinograde Srbije.

 

Autor za kontakt: Dragan Nikolić, Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Nemanjina 6, 11080 Beograd-Zemun, Srbija, tel: +381 2615 315, fax: +381 2193 659, e-mail: nikolicd@agrif.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1005-1021

© 2022Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203005K
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

AGRO-MORFOLOŠKA I BIOHEMIJSKA KARAKTERIZACIJA I ANALIZA GLAVNIH KOMPONENTI ZA KARAKTERISTIKE PRINOSA I KVALITETA

U GENOTIPU PIRINČA FINOMIRIS

 

Ravi Kiran Reddy KONDI1*, Sonali KAR2 and Soumya SURAKANTI 3

 

1Odsek za genetiku i oplemenjivanje biljaka na S.G.C.A.R.S, Kumhrawand, Jagdalpur, Bastar (C.G.), Indira Gani Krishi Vishwavidyalaya, Raipur

2Odsek za genetiku i oplemenjivanje biljaka, S.G.C.A.R.S, Kumhrawand, Jagdalpur, Bastar (C.G.), Indira Gandi Krishi Vishwavidyalaya, Raipur.

3Odsek za genetiku i oplemenjivanje biljaka na B.A Koledž za poljoprivredu Anand Poljoprivredni Univerzitet

 

Izvod

Četrdeset i jedan genotip pirinča sa finim mirisom je procenjen za 18 agromorfoloških i kvalitativnih osobina, a 21 kvantitativna osobina je odabrana za analizu glavnih komponenti u R-softveru.  Karakterizacija agromorfoloških osobina, odnosno visina biljke, dana do 50% cvetanja, dužina klasa, broja efektivnih klasića po biljci,  dužina zrna, širina zrna, odnos L:B zrna, dimenzije zrna, šilja, boja šiljaka, distribucija šiljaka i osobine kvaliteta, odnosno, konzistencija gela, aroma zrna i sadržaj amiloze pokazali su ogromnu raznolikost među genotipovima. PCA je otkrio da je PC1 pokazao najveći iznos varijanse (32,0%), a zatim PC2 (15,7%), PC3 (9,0%), PC4 (8,1%), PC5 (7,8%), PC6 (5,4%) za kvantitativne osobine. Od 21 glavne komponente, samo 6 je pokazalo vrednost veću od 1 i doprinelo oko 78,1% ukupnoj varijansi. Genotipovi u PC1 su pokazali veće vrednosti za odnos L:B zrna. Slično, PC2 je pokazao veće varijabilne vrednosti za osobine kao što su dužina zrna, širina zrna, prinos zrna po parceli i sadržaj amiloze. PC3 za žetveni indeks, dužinu metlice, konzistenciju gela, br. efektivnih klasova po biljci i oporavka glavice pirinča. PC4 za osobine kao što su visina biljke, širina zrna i dani do 50% cvetanja. PC5 za osobine kao što su odnos izduživanja jezgra i nalivenih zrna po klasu. PC6 za osobine poput br. Klasova u kvadratnom metru i br. Klasića u kvadratnom metru. Ova studija karakterizacije pre oplemenjivanja može biti korisna u pronalaženju potencijalnih genotipova koji imaju i karakteristike prinosa i kvaliteta I koji mogu biti korisni u oplemenjivanju sorti visokog prinosa sa dobrim kvalitetom.

 

Autor za kontakt: Ravi Kiran Reddy Kondi, Odsek za genetiku i oplemenjivanje biljaka na S.G.C.A.R.S, Kumhrawand, Jagdalpur, Bastar (C.G.), Indira Gani Krishi Vishwavidyalaya, Raipur, ravikiranreddy1819@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1023-1034

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203023M
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

VITAMINI E I C IMAJU ZAŠTITNU ULOGU KOD OŠTEĆENJA DNK IZAZVANOG VODONIK PEROKSIDOM U MONONUKLEARNIM PERIFERNIM ĆELIJAMA KRVI

 

Misko MILEV1, Marinela ANGELESKA1, Milena GEORGIEVA2, Viktorija MAKSIMOVA1,

Milkica JANEVA1, George MILOSHEV#2, Tatjana RUSKOVSKA#1

 

1Fakultet za medicinske nauke, Goce Delčev Univerzitet,  Štip, Severna Makedonija

2Laboratorija za molekularnu genetiku, Institut za molekularnu biologiju, BAS, Sofija, Bugarska

 

Izvod

Vodonik peroksid (H2O2) ispoljava jake oksidativne, citotoksične i genotoksične efekte, dok su vitamini C i E moćni neenzimski antioksidansi. Ova studija je imala za cilj da demonstrira meliorativne efekte vitamina C i E, pojedinačno ili u kombinaciji, na oštećenje DNK izazvano H2O2, korišćenjem alkalnog Comet Assay sa bojenjem srebrnim nitratom i vizuelnom ocenom. Test isključenja tripan plavog je korišćen za određivanje citotoksičnosti tretmana, dok je alkalni Comet Assay sa bojenjem srebrnim nitratom korišćen za kvantifikaciju oštećenja DNK. Oštećenje DNK je izraženo u proizvoljnim jedinicama. Periferne mononuklearne ćelije krvi (PBMC) su prethodno tretirane sa 100 µM vitamina C i E tokom 30 minuta, pojedinačno ili u kombinaciji, nakon čega je usledio tretman sa 100 µM H2O2 tokom 30 minuta. Netretirane ćelije su korišćene kao negativna kontrola, dok su ćelije tretirane samo sa 100 µM H2O2 korišćene kao pozitivna kontrola. Primetili smo značajno oštećenje DNK izazvano H2O2 u pozitivnoj kontroli, koje je smanjeno u ćelijama prethodno tretiranim vitaminima. Kombinacija vitamina C i E dovela je do najvećeg poboljšanja oštećenja DNK. Utvrdili smo da Comet Assay sa bojenjem srebrnim nitratom i vizuelnim ocenjivanjem predstavlja brzu i pouzdanu metodu za istraživanje zaštitnih efekata vitamina C i E na oštećenje DNK izazvano H2O2.

 

Autor za kontakt: Tatjana Ruskovska, Fakultet za medicinske nauke, Goce Delčev Univerzitet,  Štip, Severna Makedonija, email: tatjana.ruskovska@ugd.edu.mk

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1035–1048

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203035P
Orginalni naučni rad

 

 

 

UTICAJ POLIMORFIZAMA ACE I ACTN3 GENA NA ADAPTACIJU KARDIOVASKULARNOG SISTEMA KOD FUDBALERKI

 

Tijana PETROVIĆ1*, Marija ZDRAVKOVIĆ2, Marina DJELIĆ3, Tamara GAVRILOVIĆ4,

Zoran MIHAILOVIĆ1, NIkola ATANASIJEVIĆ1, Oliver STOJKOVIĆ1

 

1 Institut za sudsku medicinu, Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija

2 Kliničko-bolnički centar “Bežanijska Kosa”, Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija

3 Institut za medicinsku fiziologiju, Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija

4 Zavod za sport i medicinu sporta Republike Srbije, Beograd, Srbija

 

 

Izvod

Cilj ove studije je bio da se utvrdi distribucija polimorfizama ACE i ACTN3 gena kod fudbalerki adolescentskog doba, kao i da se testira njihova povezanost sa parametrima telesne kompozicije, arterijskog krvnog pritiska i EKG parametara. U studiju je uključeno 45 zdravih vrhunskih fudbalerki, bele rase (FG) i 60 fizički neaktivnih ispitanica (CG). HRM metod je korišćen u cilju detekcije varijanti polimorfizama ACE i ACTN3 gena. Nije pokazana statistički zanačajna razlika u učestalosti genotipova ispitivanih ACE i ACTN3 genotipova, kao ni u distribuciji frekvencija alela među ispitivanim grupama (p>0.05). Takođe, niti insercija niti nonsense mutacija ACTN3 gena nisu imale značajan efekat na vrednosti arterijskog krvnog pritiska umiru, kao i na ispitivane EKG parametre. Adaptacija kardiovaskularnog sistema na intenzivnu i kontinuiranu fizičku aktivnost u FG se manifestovala nižim vrednostima sistolnog i dijastolnog arterijskog krvnog pritiska u miru (vrednosti niže od 18, odnosno 11. percentila, respektivno). Fudbalerke sa ACE DD i ACTN3 XX polimorfizmom su imale više vrednosti Sokolow-Lyon voltažnog kritertijuma za hipertrofiju leve komore, ali bez statističke anačajnosti uočene razlike (p=0.61 and 0.2, respektivno). Tumačenje efekta specifičnih genskih polimorfizama na sportske performance treba uvek raditi uz maksimalan oprez, pogotovo u slučaju kada se radi o timskim sportovima koji podrazumevaju mešoviti tip fizičke aktivnosti, kao što je slučaj u fudbalu.

 

Autor za kontakt: Tijana Petrović, Institut za sudsku medicinu,Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija, email: tijana.petrovic@med.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str:1049-1068

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203049G
Orginalni naučni rad

 

 

 

GENETIČKA ANALIZA I POVEZANOST MARKERA SA FIZIOLOŠKIM OSOBINAMA

U USLOVIMA TOPLOTNOG STRESA KOD JARE PŠENICE (Triticum aestivum L.)

 

Navin Chander GAHTYARI1*, Jai Prakash JAISWAL1, Devender SHARMA1*, Mohammed TALHA1, Naveen KUMAR2, Narendra Kumar SINGH1

 

1Departman za genetiku i oplemenjivanje biljaka, G.B. Univerzitet za poljoprivredu i tehnologiju Pant, Pantnagar, Uttarakhand - 263145, Indija

2Zavod za molekularnu biologiju i genetsko inženjerstvo, G.B. Univerzitet za poljoprivredu i tehnologiju Pant, Pantnagar, Uttarakhand - 263145, Indija

* Trenutna adresa: Odeljenje za unapređenje useva, ICAR - Vivekananda Parvatiya Krishi Anusandhan Sansthan (VPKAS), Almora, Uttarakhand - 263601, Indija

 

Izvod

Utvrđivanje interakcije gena i markera povezanih sa fiziološkim osobinama, posebno u kasnijim fazama nalivanja zrna, može pomoći u razvoju efikasne metodologije oplemenjivanja pšenice. Šest generacija (P1, P2, F1, F2, BC1P1 i BC1P2) četiri različita ukrštanja jare pšenice (tolerantna na sušu x osetljiva na sušu) i generacija F3 jednog ukrštanja, tj. MACS6272 x UP2828 su fenotipizirani i genotipizirani sa ciljem utvrđivanja delovanja gena i povezanih markera. Utvrđena su značajna variranja u opadanju temperature sklopa (CTD - 2,6 - 5,6° C), sadržaju hlorofila utvrđenom korišćenjem SPAD aparata (39,6 - 51,3), relativnom sadržaju vode (RWC - 51,5 - 75,4%), periodu nalivanja zrna (GFP - 61,1 - 80,1 dana), masi 100 zrna (3,7 - 5,5 grama), žetvenom indeksu (HI - 25,8 - 46,2%), biološkom prinosu (BY - 35,5 - 89,8 grama) i prinosu zrna (GY - 13,4 - 36,5 grama) u šest ispitivanih generacija. GY je pozitivno korelirao sa CTD, SPAD, 100SW, BY i HI (0,08 * - 0,85 **). BY je imao maksimalan direktan (0,82) i indirektni efekat putem ostalih osobina na GY. Pronađene su značajne neaditivne epistatičke interakcije (j & l) i duplirano delovanje gena za većinu svojstava, osim za GFP i 100SW. Procenat objašnjenih fenotipskih varijacija (PVE) kod sedam različitih SSR markera povezanih sa CTD, SPAD, NDVI, RWC, 100SW kretao se u rasponu od 10,1% do 18,4%, a marker Xcfd35 objašnjava najviši PVE za RWC. Identifikovani kandidat geni (in silico) pripadali su transmembranskim proteinima (Xcfd32, Xcfd50), domenima vezivanja nukleinskih kiselina (Xbarc124, Xgwm484) i enzimatskoj aktivnosti (Xcfd35, Xwmc47, Xwmc728) uključenim u mehanizme tolerantnosti na abiotski stres. Složeno nasleđivanje koje je dešifrovano u šest generacija ukazuje na odlaganje selekcije u kasnije faze segregacije radi poboljšanja prinosa zrna pšenice.

 

Autor za kontakt: Navin Chander Gahtyari; Departman za genetiku i oplemenjivanje biljaka, G.B. Univerzitet za poljoprivredu i tehnologiju Pant, Pantnagar, Uttarakhand - 263145, Indija, Mobile: +91-7252956696. E-mail: navin.gahtyari@icar.gov.in; navinnau.pbg@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str:1069-1082

© 2022  Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203069S
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

DETEKCIJA GENA ZA KARBAPENEMSKU REZISTENCIJU, GENA UKLJUČENIH U FORMIRANJE BIOFILMA I PROCENA GENETIČKE SRODNOSTI KLINIČKIH IZOLATA Acinetobacter baumannii

 

Marko SIMONOVIĆ1, Zorica LEPŠANOVIĆ1, Bojan RAKONJAC2, Srđan LAZIĆ1

 

1Institut za Epidemiologiju, Vojnomedicinska akademija, Beograd, Srbija

2Institut za Mikrobiologiju, Vojnomedicinska akademija, Beograd, Srbija

 

Izvod

U studiji je analizirano 194 izolata poreklom od hospitalizovanih pacijenata na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Cilj rada je bio da se utvrdi rezistencija na antibiotike, ispita prisustvo gena koji kodiraju oksacilinaze (blaoxa-51-like, blaoxa-23-like, blaoxa-24-like, and blaoxa-58-like), utvrdi prisustvo insercione sekvence ISAba1, detektuju geni uključeni u formiranje biofilma kao i da se utvrdi genetička srodnost između izolata. Analiza rezistencije je urađena disk difuzionom metodom, detekcija gena PCR metodom a genotipizacija RAPD metodom primenom četiri različita prajmera (AP2, DAF4. M13 i DECA).  Samo dva izolata su pokazala osetljivost na karbapeneme. Većina izolata je bila osetljiva samo na kolistin. Detektovano je 38 izolata koji su bili rezistentni na sve testirane antibiotike. Geni blaoxa-51-like, blaoxa-23-like, blaoxa-24-like, and blaoxa-58-like su detektovani kod 100%, 34.0%, 62.4%, i 3.1% izolata, redom. Inserciona sekvenca ISAba1 je detektovana u genomu svih izolata, dok je kod 35.1% izolata bila asocirana sa  blaoxa-51-like, a kod 97.0% izolata sa blaoxa-23-like genom. Geni uključeni u formiranje biofilma bap, ompA, epsA, csuA/BABCDE, i pgaABCD su detektovani kod 93.8%, 95.8%, 88.1%, 98.4%, i 98.9% izolata, redom. RAPD metodom je utvrđen visok stepen srodnosti (> 90%) između dobijenih profila. Rezultati studije su pokazali veliki patogeni potencijal sojeva, kao i njihovo klonalno širenje kroz različite klinike. Po našem saznanju, po prvi put su u našoj zemlji detektovani panrezistentni sojevi A. baumannii.

 

Autor za kontakt: Marko Simonović, Institut za Epidemiologiju, Vojnomedicinska akademija,Crnotravska 17., 11040 Beograd, Srbija, tel: +381 11 3609 349, E-mail: markosimonovic84@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1083-1100

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203083A
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

 

PROUČAVANJE MODELA ZA DIVERZITET I EKOLOŠKE NIŠE KOD Trifolium repens L.

 (BELA DETELINA) U REGIONU SEVERO-ZAPADNIH HIMALAJA, INDIJA

 

Suheel AHMAD1*, Sheeraz Saleem BHAT1, Sheikh M. SULTAN2, Nazim Hamid MIR1, Susheel Kumar RAINA2, Natarajan SIVARAJ3, Nilamani  DIKSHIT4and Nazir A. PALA5

 

1ICAR- IGFRI, Regionalna istraživačka stanica, Srinagar -191132, Džamu i Kašmir, Indija

2ICAR- Nacionalni biro za biljne genetičke resurse, Regionalna stanica, Srinagar-191132, Džamu i Kašmir, Indija

3ICAR- Nacionalni biro za biljne genetičke resurse, Regionalna stanica, Hajderabad-500030, Telangana Indija

4ICAR- IGFRI, Jhansi-284003, Utar Pradeš Indija

5Odsek za šumarstvo i agrošumarstvo, Šumarski fakultet, SKUAST-Kašmir, Indija

 

 

Izvod

Trifolium repens L., koja se obično naziva bela detelina, jedna je od važnih stolonifernih višegodišnjih mahunarki koje rastu u umerenim regionima. Uvođenje krmnih mahunarki u agroekosistem obezbeđuje obogaćivanje zemljišta azotom i mobiliše druge hranljive materije. Dalje, ima ogroman potencijal da pomogne u rehabilitaciji travnjaka umerenog pojasa i smanji ozbiljan nedostatak stočne hrane u regionu Himalaja. Poslednjih decenija, sakupljanje i istraživanje germplazme krmnih vrsta, uključujući belu detelinu, bili su u fokusu istraživača. Prikupljeni materijal će služiti kao sigurno skladište za različite programe poboljšanja u budućnosti pošto je germplazma pohranjena u Dugoročnom modulu Nacionalne banke gena. U ovoj studiji, tehnika maksimalne entropije (MakEnt) niša modeliranja je korišćena za istraživanje potencijalnih novih područja za sakupljanje germplazme bele deteline i identifikovanje povoljne klime za karakterizaciju, kultivaciju, evaluaciju i očuvanje na farmi u indijskom regionu Himalaja, koji obuhvata Džamu Kašmira i Himačal Pradeša i Utarakhanda. Uočene su značajne varijacije u visini biljke (15,5 do 37,6 cm), broju cvetova po glavici cveta (9,24 do 52,4), težini 100 semena (0,038 do 0,077), prinosu suve materije po biljci (6,2 do 15,1 g), dužini listova (15,6). do 48,4 mm), širina lista (11,2 do 39,6 mm). Veoma značajne varijacije su takođe primećene u oznaci „V“. Dendrogram je grupisao 22 uzoraka u dva klastera na osnovu metode prosečnog povezivanja. Klaster I se sastojao od pet uzoraka (IC-615818, IC-615817,IC-622352, IC-615815 i IC-622362), klaster-II se mogao grupisati u pod-klaster-IIA i pod-klaster-IIB. Klaster IIA se sastoji od šest uzoraka (IC-622338, IC-622379, IC-622382, IC-622401, IC-622343 i IC-62237), dok se klaster-IIB sastoji od 11 uzoraka (IC-615814, IC-615814). 615819, IC-622376, IC-622383, IC-615812, IC-622385, IC-615816, IC-615817, IC-622415 i IC-622406). U ovoj studiji, tehnika modela maksimalne entropije (MakEnt) niša je korišćena za istraživanje mogućih novih područja za sakupljanje germplazme bele deteline, identifikujući povoljnu klimu za karakterizaciju, kultivaciju i procenu i očuvanje na farmi u indijskom regionu Himalaja koji čini Uniju teritorija Džamu Kašmira i države Himačal Pradeš i Utarakand.

 

Autor za kontakt: Sheeraz Saleem Bhat. ICAR- IGFRI, Regionalna istraživačka stanica, Srinagar -191132, Džamu i Kašmir, Indija. E-mail: shrzbhat@gmail.com; Ph. No. +91-7780964030

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1001-1010

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203101S
Orginalni naučni rad

 

 

 

Novi podatak za mikobiotu Srbije: retka gljiva Quambalaria cyanescens,

zabeležena u mikrobiomu kože Pelophylax  esculentus (Anura)

 

Miloš Stupar*, Željko Savković, Katarina Breka, Imre Krizmanić,

Srđan Stamenković, Jelena Vukojević, Milica Ljaljević Grbić

 

Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, Beograd, Srbija

 

Izvod

Retka bazidiomiceta Quambalaria cyanescens, do sada zabaležena na različitim supstratima širom sveta, izolovana je sa kože jestive žabe (Pelophylax esculentus) ulovljene u Južnom Banatu. Izolat je identifikovan na osnovu sekvenciranja ITS regiona i BLAST analizom. Prisustvo Q. cyanescens u mikrobiomu kože žabe ne samo da predstavlja prvi nalaz ove gljive u Srbiji, već i evidentiranje nove ekološke niše za ovu retku vrstu mikromicete. Filogenetske analize pokazale su visok stepen sličnosti izolata u ovoj studiji sa folijarnim patogenima eukaliptusa u Asustraliji.

 

Autor za kontakt: Miloš Stupar, Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, Studentski trg 16, 11000 Beograd, Srbija, E-mail: smilos@bio.bg.ac.rs, tel: +381 11 3244 847, fax: +381 11 3243 603

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1111-1120

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203111P
Orginalni naučni rad

 

                   

 

 

 

PCR-RLFP NA IGFBP-3 GEN I NJEGOVA ASOCIJACIJA NA PERFORMANSE RASTA JAGNJADI KOJA SE INTENZIVNO GAJE

 

Violeta Caro PETROVIĆ1*, Dragana RUŽIĆ-MUSLIĆ1, Nevena MAKSIMOVIĆ1, Bojana RISTANOVIC2, Ivan ĆOSIĆ1, Dusica OSTOJIĆ-ANDRIĆ1, Dragan NIKSIĆ1

 

1Institut za stočarstvo, Beograd, Srbija

2Poljoprivredni fakultet - Kruševac, Univerzitet u Nišu, Kruševac, Srbija

 

Izvod

IGFBP-3 je odgovoran za višestruke efekte faktora rasta kod većine vrsta sisara i smatra se glavnim transportnim faktorom rasta. Koristi se kao marker za različite telesne funkcije kao što su rast, metabolizam, reprodukcija, kontrola telesne mase, imunitet, energetski balans i tako dalje. Smatra se genom kandidatom i koristi se kao marker za osobine porasta i proizvodnje kao njegove suštinske uloge u rastu i razvoju životinja. Za ekstrakciju DNK, uzorci krvi se uzimaju u jugularnoj veni korišćenjem vakutajnera od 10 ml koji sadrži EDTA kao koagulans u  krvi svake životinje Mis rase ovaca (M), Il de France (F) i Virtemberg (V ). Izolacija DNK je izvedena korišćenjem kompleta za ekstrakciju (Quick DNK kit) sa prajmerima postavljenim napred i nazad. Izračunate su i telesne mase jagnjadi od rođenja do 90 dana uzrastai. Rezultati elektroforeze u agaroznom gelu PCR amplifikovanih gena IGFBP-3 za populacije ovaca Vurttemberg (V), Mis (M) i Ile de France (F) su imali 654 bp. Naši rezultati su pokazali odsustvo polimorfizma gena IGFBP-3 na ispitivanim populacijama ovaca. Obzirom da ne postoji polimorfizam između ispitivanih rasa ovaca, u pogledu gena IGFBP-3, zanimalo nas je da li postoje razlike u razvoju tela jagnjadi navedenih populacija jer je IGFBP-3 povezan sa rastom životinja. Sve tri rase imaju sličnu telesnu masu i dinamiku rasta, što bi moglo biti povezano sa hormonom rasta. Analizirajući dobijene rezultate, možemo sugerisati da odsustvo velike razlike u rastu tri rase ovaca V, M, F ne mora biti povezano sa odsustvom polimorfizma IGFBP-3 gena već i drugih genetski i ne-genetski faktori mogu uticati na ovu osobinu. Da bi se otkrila povezanost između genetskog polimorfizma u genima IGFBP-3 i razvoja tela kod jagnjadi, potrebno je sekvenciranje DNK, što će biti predmet našeg budućeg istraživanja.

 

Autor za kontakt: Violeta Caro Petrović, Institut za stočarstvo, Beograd, Srbija, E-mail: violycaro@yahoo.com; vcaropetrovic@istocar.bg.ac.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1121–1134

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203121G

                                                                                 Orginalni naučni rad

 

 

 

NOVA FII C.*64_*66DEL VARIJANTA PROTROMBINSKOG GENA KOD ŽENA

SA GUBITAKOM TRUDNOĆE

 

Maja GVOZDENOV1, Branko TOMIC1, Iva PRUNER1, Mirjana KOVAC2,

Predrag MILJIC3, Darko ANTIC3, Valentina DJORDJEVIC1

 

1Institut za molekularnu genetiku i genetičko inđinjerstvo, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

2Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija; Institut za transfuziju krvi Srbije, Odeljenje za hemostazu, Beograd, Srbija

3Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija; Klinika za hematologiju, Univerzitetski klinički centar, Beograd, Srbija

                                                                                                                            

Izvod

Trudnoća je sama po sebi prirodno hiperkoagulaciono stanje, tako da prisustvo dodatnih stečenih ili genetskih protrombotičkih faktora rizika može značajno uticati na pravilnu cirkulaciju između majke i fetusa i time dovesti do spontanog pobačaja. Ispitivanje potencijalne povezanosti nedavno prijavljene varijante c.*64_*66del u genu za protrombin sa etiologijom spontanog pobačaja. Studija je obuhvatila 105 ispitanica koje su imale spontani pobačaj i 155 kontrola. Urađene su analize u uzorcima plazme ispitanica kao i in vitro analize u ćelijskoj kulturi kako bi se ispitalo da li varijanta FII c.*64_*66del može dovesti do poremećaja koagulacije i spontanog pobačaja. Tri ispitanice u grupi bolesnica (2,9%) bile su heterozigotni nosioci FII c.*64_*66del, dok među kontrolama ova varijanta nije detektovana. Kod svih nosilaca ove varijante parametri rutinskih testova za trombofiliju bili su u referentnom opsegu i u uzorcima plazme su detektovani su slični nivoi protrombina u odnosu na ne-nosioce. Endogeni potencijal trombina je bio blago povišen kod nosilaca FII c.*64_*66del varijante u poređenju sa kontrolnom plazmom, ali ova razlika nije bila statistički značajna. Ekspresija gena za protrombin, na nivou iRNK i proteina, bila je statistički značajno smanjena kada je varijanta c.*64_*66del bila prisutna u odnosu na vrednosti detektovane za neizmenjenu sekvencu. Rezultati studije pokazali su trend veće učestalosti FII c.*64_*66del varijante kod ispitanica sa spontanim pobačajima. Međutim, potrebne su dodatne studije kako bi se u potpunosti razjasnilo da li varijanta FII c.*64_*66del utiče na ekspresiju protrombina tokom trudnoće i koji je njen značaj u etiologiji spontanih pobačaja.

 

Autor za kontakt: Maja Gvozdenov, Institut za molekularnu genetiku i genetičko inđinjerstvo, Univerzitet u Beogradu, Vojvode Stepe 444A, P.O.Box 23, 11010 Beograd, Srbija, E-mail: maja@imgge.bg.ac.rs, tel: +381 11 3976658, fax: +381 11 3975808

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1135-1146

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203135N
Orginalni naučni rad

 

 

 

VREMENSKA DIVERZIFIKACIJA U RODU ONOSMA (BORAGINACEAE) ZASNOVAN

 NA NUKLEARNIM I PLASTIDNIM SEKVENCIMA DNK

 

Fatemeh NASROLLAHI1*, Shahrokh KAZEMPOUR-OSALOO1, Valiolah MOZAFFARIAN2,

 Hassan ZARE-MAIVAN1

 

1Odsek za biologiju biljaka, Fakultet bioloških nauka, Univerzitet Tarbiat Modares, Teheran, Iran.

2Odeljenje za botaniku, Istraživački institut za šume i pašnjake, Teheran, Iran.

 

Izvod

Rod Onosma je homogen takson sa velikim morfološkim varijacijama. Zbog sličnosti među taksonima Onosma postoji mnogo problema u njihovoj identifikaciji. Otuda se sistematski i taksonomski smatra kompleksnim rodom. U ovoj studiji proučavali smo veliki broj vrsta Onosma u čitavom njihovom rasponu distribucije. Koristeći nuklearne (ITS) i dva plastidna (rpl32-trnL(UAG) i trnH-psbA) markera, analizirali smo evolucionu istoriju, vreme divergencije i obrasce diversifikacije Onosme u tropskim, suptropskim i umerenim regionima. Procene vremena divergencije sugerišu da se rano razdvajanje Onosma s.l. dogodilo na granici oligocena i miocena. BAMM analize pokazuju da je najbolja konfiguracija uključivala jedan značajan pomak u stopama diversifikacije unutar Onosme-  na granu koja vodi do klade koja se sastoji od vrsta ograničenih na Iran.

                                                                                                                                                                             

Autor za kontakt: Fatemeh Nasrollahi, Odsek za biologiju biljaka, Fakultet bioloških nauka, Univerzitet Tarbiat Modares, Tehran, Iran; Tel.: 00989122538285, E-mail: nbotanist@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



                                                                                                                                                                                                                              

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1147-1155

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203147M

 Orginalni naučni rad

 

 

UTICAJ GAS5 rs145204276 NA RAZVOJ I PROGNOZU KANCERA PROSTATE

 

Miroslav MIŠOVIĆ1,2, Predrag ALEKSIĆ3,2, Miodrag VUKOVIĆ4, Dejan KOSTIĆ1,2,

Nemanja RANČIĆ5,2, Bojana ALEKSIĆ CIKOTA5

 

 

1Institut za radiologiju, Vojna Medicinska Akademija, Beograd, Srbija

2Univerzitet Odbrane, Medicinski fakultet-Vojna Medicinska Akademija, Beograd, Srbija

3 Klinika za urologiju, Vojna Medicinska Akademija, Beograd, Srbija

4 Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

Centar za Kliničku farmakologiju, Vojna Medicinska Akademija, Beograd, Srbija

 

 

Izvod

Dugi lanci nekodirajuće RNK (long non-coding RNA- lncRNA) GAS5 mogu biti marker za ranu dijagnozu i postoperativno praćenje pacijenata sa karcinomom prostate, pri čemu niži nivoi GAS5 koreliraju sa tumorigenezom i nepovoljnim kliničkim tokom. Na ekspresiju GAS5 može uticati polimorfizam rs145204276, polimorfizam od 5 parova baza koji se prikazuje kao „AGGCA/-“. Ova studija ima za cilj da analizira vezu između rs145204276 i karcinoma prostate.

Studija je obuhvatila 121 zdravu osobu i 70 pacijenata sa karcinomom prostate. Dijagnoza karcinoma prostate potvrđena je postoperativno, histopatološkim pregledom. Genotipizacija je izvedena metodom alelne diskriminacije korišćenjem TaqMan® testa.

Kod zdravih ispitanika dobijene učestalosti GAS5 rs145204276 genotipova bile su 80,2% ins/ins, 16,5% ins/del i 3,3% del/del. Učestalosti alela bile su 88,5% ins i 11,5% del. U grupi pacijenata, učestalost genotipova ins/ins, ins/del i del/del iznosila je 70%, 20% i 10%; učestalost ins alela je bila 80%, a učestalost del alela 20%. Uočene učestalosti genotipova GAS5 rs145204276 nisu se značajno razlikovale između zdravih ispitanika i pacijenata sa karcinomom prostate, kao ni između prognostičkih grupa karcinoma prostate.

Ova studija ne pokazuje značajnu povezanost između GAS5 rs145204276 i karcinoma prostate.

 

Autor za kontakt: Miroslav Mišović, Institut za radiologiju, Vojna Medicinska Akademija, Crnotravska 17, 11000 Beograd, Srbija,Tel: +381 60 0111177,e-mail: miki.misic@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1157–1169

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203157T
Orginalni naučni rad

 

 

PRIMENA MOLEKULARNIH MARKERA U IDENTIFIKACJI RAZLIČITIH GENOTIPOVA LUCERKE (Medicago sativa L.)

 

Dragan TERZIĆ1, Rade STANISAVLJEVIĆ2, Tomislav ŽIVANOVIĆ3, Marijenka TABAKOVIĆ4,

Nenad TRKULJA2, Jordan MARKOVIĆ5, Dobrivoj POŠTIĆ2,

Ratibor ŠTRBANOVIĆ2*

 

1Univerzitet u Nišu, Poljoprivredni fakultet, Kruševac, Srbija

2Institut za zaštitu bilja i životnu sredinu, Beograd, Srbija

3Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija

4Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Beograd, Srbija

5Institut za krmno bilje Kruševac, Globoder, Srbija

 

 

Izvod

Za uspešnu selekciju je neophodno stalno uvoditi novi selekcioni materijal i koristiti ga preko raznih vidova hibridizacije za povećanje postojeće varijabilnosti. Kao proučavani materijal koristilo se deset (10) sorata lucerke različitog geografskog porekla. Šest sorata je poreklom iz Republike Srbije (Kruševačka 22, Kruševačka 28, NS-Banat ZMS II, NS-Mediana ZMS V, Zaječarska 83 i Čačanka 10), tri sorte su poreklom iz Republike Hrvatske (Osječka 66, Osječka 88 i Osječka 99) i jedna sorta je poreklom iz Republike Srpske (Banjalučanka). Po 100 semena svih 10 (deset) sorata lucerke postavljeno je na naklijavanje u Petri šolje i stavljeno u klijalište sa naizmeničnom temperaturom od  20 oС u tami u trajanju od 16 h i 30 oС na svetlu u trajanju od 8 h. Seme je naklijavano sedam dana. Za ekstrakciju DNK iz biljnog materijala korišćeni su prvi zeleni listići klijanaca lucerke (kotiledoni). U analizi glavnih koordinata prve i druge ose objasnile su ukupno 63,1 % genetičke varijabilnosti sadržane u originalnom setu podataka. Jasno se može videti da je genotip Zaječarska 83 genetički najudaljeniji od ostalih proučavanih genotipova lucerke.

Ova istraživanja su potvrdila da proučavana kolekcija sorti lucerke poseduje varijabilnost neophodnu za uspešan selekcioni proces. Oplemenjivački materijal poseduje poželjne osobine za oplemenjivanje novih sorti i uz izbor odgovarajućeg modela oplemenjivanja moguće je selekcionisanje sorti za određene namene.

 

Autor za kontakt: Ratibor Štrbanović, Institut za zaštitu bilja i životnu sredinu, Teodora Drajzera 9, 11040 Beograd, Srbija, Tel: 381 11 2660 049, Fax: 381 11 2669 860, E-mail: ratibor.strbanovic@yahoo.com   

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1171–1182

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203171B
Orginalni naučni rad

 

 

GENETIČKA KARAKTERIZACIJA GENOTIPOVA PAPRIKE (Capsicum annuum L.)

 IZ CENTRALNE ANADOLIJE  SSR I SCAR MARKERIMA

 

Hakan BAŞAK1*, Gölge SARIKAMIŞ2, Gamze ÇAKIRER2, Mevlüde Alev ATEŞ3

 

1Odsek za hortikulturu, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet Kirsehir Ahi Evran, 40200 Kiršehir, Turska

2Odsek za hortikulturu, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet Ankara, 06110 Ankara, Turska

3 Odsek za poljoprivrednu biotehnologiju, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet Kirsehir Ahi Evran, 40200 Kiršehir, Turska

 

Izvod

Glavni cilj u programima oplemenjivanja paprike je stvaranje novih sorti visokog prinosa otpornih na štetočine i bolesti, tolerantnih na uslove abiotskog stresa sa poboljšanim osobinama kvaliteta ploda uključujući sadržaj kapsaicina. Kolekcije germplazme su važan izvor varijabilnosti za programe oplemenjivanja. Molekularni markeri su važni alati za procenu genetičkih odnosa među kolekcijama germplazme. Štaviše, markeri se koriste za odabir genotipova koji daju željene osobine putem selekcije uz pomoć markera (MAS) kao moćnog pristupa koji ubrzava programe oplemenjivanja. Uovom radu, 56 genotipova paprike odabranih između 313 genotipa paprike prikupljenih iz provincije Kiršehir u regionu Centralne Anadolije u Turskoj, prema njihovim agronomskim i morfološkim karakteristikama, korišćeno je za molekularne analize. Šest SSR markera od kojih su dva povezana sa morfologijom ploda, odabrano je za karakterizaciju genotipova paprike prema informacijama o polimorfizmu. Tri SCAR markera povezana sa sintezom kapsaicinoida i otpornošću na Phitophtora capsici (Phito.5.2) u paprici su korišćena za procenu oporosti i otpornosti među genotipovima. Prema rezultatima dobijenim sa SSR markerima, ukupan broj alela se kretao od 1 do 8. Najpolimorfniji SSR markeri su bili CaeMS015 i CAMS452 unutar populacije paprike. Genetska distanca između genotipova je određena u rasponu od 0,75-1,00. Segregacija SCAR markera BF6-BF8 vezanog za ljutinu kod paprike je određena u odnosu na opore i slatke referentne sorte. OP004.717 SCAR marker povezan sa Phitophtora capsici testiran je među genotipovima u odnosu na sortu paprike CM334, poznatu kao izvor otpornosti na Phitophtora.

 

Autor za kontakt: Hakan Başak, Odsek za hortikulturu, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet Kirsehir Ahi Evran, 40200 Kiršehir, Turska E-mail: hbasak@ahievran.edu.tr

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str:1183–1191

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203183A
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

ISPITIVANJE PROTOKA GENA I GENETIČKOG DIVERZITETA KOD Consolida (Ranunculaceae) POMOĆU SRAP-a

 

Nakhshin Omer Abdulla1, Sahar Hussein HAMARASHID1*, Syamand Ahmed QADIR2,

Aryan Mahmood FARAJ3, Sherzad Rasul Abdulla TOBAKARI2

 

 

1Departman za medicinske laboratorijske tehnike/Tehnički institut Halabja, Istraživački centar/Politehnički univerzitet Sulaimani, Sulejmanija, Irak

2Departman za upravljanje poljoprivrednim projektima/ Visoka tehnička škola primenjenih nauka/ Politehnički univerzitet Sulejmani, Sulejmanija, Irak 

  3Departman medicinskih laboratorija/Tehnička škola primenjenih nauka/Politehnički univerzitet Sulaimani, Sulejmanija, Irak

 

 

 

Izvod

Rod Consolida (DC.) Grei (Ranuculaceae) pripada plemenu Delphinieae. Obuhvata oko 52 vrste, uključujući članove roda Aconitella Spach. Irak je jedna od najbogatijih zemalja za ovaj rod u jugozapadnoj Aziji. Genetiči diverzitet je procenjen putem SRPA-a. Da bi se otkrio genetički diverzitet i karakteristike vrsta, vrste Consolida proučavane su na molekularnom nivou. Sedamdeset uzoraka povezanih sa pet Consolida prikupljeno je u 5 provincija. Ukupno 75 (Broj ukupnih lokusa) (NTL) DNK traka je proizvedeno putem PCR-a pet vrsta Consolida. Ove trake su proizvedene sa kombinacijama 5 selektivnih prajmera. Rezultati su pokazali da SRAP (pojačani polimorfizam povezan sa sekvencom) ima potencijal da identifikuje i dešifruje genetski afinitet kod vrsta Consolida. Dobijeni rezultati imaju implikacije na biodiverzitet i programe očuvanja. Pored toga, oni bi mogli otvoriti put za odabir odgovarajućih ekotipova za ishranu i ispašu u Iraku.

 

Autor za kontakt: Sahar Hussein Hamarashid, Departman za medicinske laboratorijske tehnike/Tehnički institut Halabja, Istraživački centar/Politehnički univerzitet Sulaimani, Sulejmanija, Irak, E-mail: sahar.rashid@spu.edu.iq

 

Povratak na sadržaj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj3(2022), str: 1193-1204

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203193C
Orginalni naučni rad

 

 

GENETIČKI DIVERZITET GENOTIPOVA ŠAFRANIKA (Carthamus tinctorius L.) DOBIJEN HIBRIDIZACIJOM KORIŠĆENJEM SSR MARKERA

 

Emrullah CULPANBurhan ARSLAN

 

Tekirdağ Namık Kemal Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Departman za useve, 59030, Süleymanpaşa, Tekirdağ, Turska

 

Izvod

Šafranik je jednogodišnja uljarica koja u svetu ima zdravo jestivo ulje koje sadrži veliku količinu nezasićenih masnih kiselina. U ovoj studiji smo istraživali registrovane sorte šafranike Turske (4), genotipove preuzete iz USDA (10) i njihove hibride (45) za genetsku varijaciju koristeći 10 lokusa ponavljanja jednostavne sekvence (SSR). Genetski diverzitet izračunat je registrovanim sortama, genotipovima i hibridima na sledeći način: srednji broj alela (4,67), očekivana heterozigotnost (0,680), prosečni efektivni broj alela (3,172) i sadržaj informacija o polimorfizmu (0,664). Analiza dendrograma je otkrila najmanje četiri moguća glavna klastera kod roditelja i hibrida. Visok nivo genetske raznovrsnosti objašnjen između populacija i Fst izračunat (0,593) sugeriše da su klasteri međusobno diferencirani. Registrovane sorte šafranike iz Turske bile su raspoređene u sva četiri klastera, a u većini klastera definisani su genotipovi iz SAD. Analiza metoda zasnovana na dendrogramu otkrila je dva glavna klastera koji su odgovarali genotipovima šafranike sa bodljima i bez. Predloženo je da se proučavanih 6 SSR markera može koristiti za studije oplemenjivanja šafranike na osnovu molekularne analize.

 

Autor za kontakt: Emrullah Culpan, Tekirdağ Namık Kemal Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Departman za useve, 59030, Süleymanpaşa, Tekirdağ, Turska, eculpan@nku.edu.tr

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str:1205-1216

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203205C
Orginalni naučni rad

 

 

 

NIVOI OSETLJIVOSTI NEKIH KULTIVARA I GENOTIPOVA KESTENA NA KESTENOVU OSU

 U TURSKOJ

 

Yusuf ÇİL1, Ümit SERDAR2, Burak AKYÜZ2,*

 

1Ferrero kompanija, Samsun, Turska

2Odsek za hortikulturu, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet Ondokuz Maiıs, Samsun, Turska

 

Izvod

Azijska kestenova žučna osa (ACGV) je jedan od najvažnijih štetočina koji ugrožava većinu vrsta Castanea. Najbolja strategija upravljanja protiv ove štetočine može biti uspostavljanje novih voćnjaka sa otpornim sortama uz biokontrolu (parazit Torymus sinensis Kamijo (Himenoptera: Torimidae)). U Turskoj, ACGV je prvi put otkriven 2014. godine u selu Gacik u provinciji Jalova. Provincije Bursa, Istanbul, Sakaria, Kocaeli, Balıkesir, Bilečik, Duzce, Giresun, Bartin, Zonguldak, Sinop i Izmir su takođe zaražene ACGV. Ovo istraživanje je sprovedeno da bi se utvrdili nivoi osetljivosti sorti/genotipova kestena na ACGV. Studija je sprovedena u provinciji Jalova između 2016. i 2018. godine. Ukupno, 15 sorti/genotipova je bilo uključeno u studiju, uključujući evropski (C. sativa) kesten (Albairak, Altınai, 'Erfelek', 'Osmanoglu', Salıpazarı,' U studiji su testirani Serdar', 'Unal'), interspecifični hibridi ('Marigoule' i BDB-L) i kompleksni hibridi ('Akiuz', 'Macit 55', 'Ali Nihat', A9, A55, A56). U aprilu 2016. kalemljene su sadnice stare pet do sedam godina, a osetljivost na ACGV je procenjivana beleženjem odnosa zaraženih pupoljaka (%), vizuelnom procenom oštećenja (ozbiljnosti) i proračunom indeks zaraze. Među sortama i genotipovima testiranim u studiji, utvrđeno je da sorta 'Akiuz' pokazuje najveću otpornost na ACGV. Da bi se u potpunosti razumeo mehanizam otpornosti sorte 'Akiuz', treba uraditi molekularne i biohemijske studije i uporediti ih sa drugim rezultatima.

 

Autor za kontakt: Burak Akyüz, Odsek za hortikulturu, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet Ondokuz Maiıs, Samsun, Turska. E-mail: burak.akyuz@omu.edu.tr, +905447232313

 

  Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1217-1233

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630.11
https://doi.org/10.2298/GENSR2203217G
Orginalni naučni rad

 

 

 

PROCENA ELITNE GERMPLAZME PŠENICE ZA OTPORNOST NA FUZARIOZE KLASA – OPASNOST ZA PROIZVODNJU PŠENICE U SEVERO-ZAPADNOM PAKISTANU

 

Rubina GUL1, Muhammad FAHIM2, Sultan Akbar JADOON3*, Saad Hussain SHAH1,

Ijaz AHMAD4, Masood AHMAD5

 

1Institut za biotehnologiju i genetički inženejring, Univerzitet za poljoprivredu Peshawar-Pakistan

2Centar za Omik nauku, Islamia Coledž Peshawar-Pakistan

3Departmant za oplemenjivanje bilja i genetiku, Univerzitet za poljoprivredu Peshawar-Pakistan

4Departmant za biljnu patologiju, Univerzitet za poljoprivredu Peshawar-Pakistan

5Departmant za hortikulturu, Univerzitet za poljoprivredu Peshawar-Pakistan

 

Izvod

Fuzarijumska pegavost (FHB), koju izaziva Fusarium graminearum, utiče i na kvalitet i na količinu prinosa pšenice. U Pakistanu su povoljni uslovi životne sredine tokom proleća, ali FHB može prouzrokovati značajne gubitke pšenice. Nedavno smo primetili FHB u poljima pšenice, sa 34-84% učestalosti, duž reke Svat, severozapadni Pakistan. Stoga su elitne sorte pšenice i kandidatske linije u Pakistanu, kao i egzotične skoro izogene linije, testirane na otpornost na FHB korišćenjem molekularnih markera, specifičnih za Fhb-1, 2 i 3. Štaviše, sva germplazma je pregledana na 2NS translokaciju - iz segmenta Triticum ventricosum koji sadrži klaster gena rezistencije za mnoge bolesti uključujući FHB. Među pakistanskim sortama pšenice, Marvi-2000 je pokazao prisustvo Fhb-2 i 3 specifične trake, dok je pšenica cv. Saleem-2000 je pokazala prisustvo Fhb-1 i 2 specifičnih opsega. Međutim, među kandidatskim linijama, L-112, L-105, L-106, L-103 i L-129 su pokazivali Fhb-1 i 2 specifične trake, dok je samo L-111imala trake specifične za Fhb-1 i Fhb-3. Štaviše, 2NS translokacija je potvrđena u 2NS kod izogenih linija (NIL) dobijenih sa državnog univerziteta Kanzas koristeći 2-NS specifične markere VENTRIUP i LN2, međutim, nije pronađena 2-NS translokacija u pakistanskim varijantama, kao ni u kandidatskim linijama. U zaključku, nijedna pakistanska sorta ili kandidatska linija nije imala sve izvore otpornosti na FHB u celini; međutim, iznenađujuće jedna izogena linija (Iaccora-Rojo-2NS) ne samo da je pokazla 2NS translokaciju već je sadržala i Fhb-1, 2 i 3 gene za otpornost.

 

Autor za kontakt: Sultan Akbar Jadoon, Departmant za oplemenjivanje bilja i genetiku, Univerzitet za poljoprivredu Peshawar-Pakistan, sultan@aup.edu.pk

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1235-1248

© 2022Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630.11
https://doi.org/10.2298/GENSR2203235G
Orginalni naučni rad

 

 

 

VARIRANJE ŽETVENOG INDEKSA KOD PŠENICE I TRITIKALEA

 U POJEDINAČNOM I ZDRUŽENOM USEVU GAJENJA

 

Milosav GRČAK1*, Dragan GRČAK1, Radivoje JEVTIĆ2, Mirjana LALOŠEVIĆ2,

Vesna ŽUPUNSKI2, Branka ORBOVIĆ2, Desimir KNEŽEVIĆ1

 

1Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Poljoprivredni fakultet, Lešak, Kosovo i Metohija, Srbija

2Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad, Institut od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, Novi Sad, Srbija

 

Izvod

Žetveni indeks zrna može se koristiti kao indikator potencijalnog prinosa useva. Cilj ovog rada bio je da se utvrdi varijacija žetvenog indeksa pšenice i tritikale i razlike u pojedinačnom i združenom sistemu gajenja u različitim uslovima životne sredine na oglednom polju. Ogled je izveden u poljskim uslovima dve uzastopne godine, koji je koncipiran po randomizovanom blok sistemu tako da je svaka vrsta zasejana u dva sistema gajenja kao pojedinačni usev i združeni usev (pšenica + grašak i tritikale + grašak) sa četiri ponavljanja. Uzorci biljaka za analizu žetvenog indeksa su uzeti u završnom delu faze mlečnog nalivanja semena. Rezultati pokazuju da je u prvoj godini eksperimenta vrednost žetvenog indeksa varirala od 32,5% (tritikale + grašak) do 39,3% (monokultura pšenice), dok je u drugoj godini istraživanja vrednost žetvenog indeksa varirala od 26,4% (pšenica + grašak) do 28,1% (tritikale + grašak). Što se tiče komponenti žetvenog indeksa, vrednosti mase zrna po klasu i mase ukupne nadzemne biomase bile su veće u združenom sistemu nego u pojedinačnom sistemu gajenja. Može se zaključiti da je združeni usev žitarica (tritikale i pšenica) i krmnog bilja (grašak) dao pozitivne efekte na masu zrna po klasu i masu ukupne nadzemne biomase i ne umanjuje žetveni indeks u poređenju sa standardnim sistemom gajenja.

 

                                                                                                                                 

Autor za kontakt: Milosav Grčak, Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Poljoprivredni fakultet, Lešak, Kosovo i Metohija, Srbija, milosavgrcak@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1249-1270

© 2022Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

                                             UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203249P

Orginalni naučni rad

 

 

 

Hypericum perforatum L. EKSTRAKTI POKAZUJU CITOTOKSIČNI EFEKAT I RAZLIČIT MIKRO RNK POTPIS U PC-3 I DU 145 ĆELIJAMA RAKA PROSTATE 

 

Nina PETROVIĆ1,2*, Sercan ERGÜN3,4, Marija ĐORĐIĆ CRNOGORAC2, Tatjana STANOJKOVIĆ2,

Emina MALIŠIĆ2, Ivana Z. MATIĆ2

 

1Laboratorija za radiobiologiju i molekularnu genetiku,  Departman zdravlje i žiotna sredina, Institut za nuklearne nauke "VINČA",  Institut od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

2Departman za eksperimentalnu onkologiju, Institut za onkologiju i radiologiju Srbije, Beograd, Srbija

3Departman za Medicinsku Biologiju, Medicinski fakultet, Univerzitet Ondokuz Maiis, Samsun, Turska

4Departman za multidisciplinarnu molekularnu medicinu, Institut zdravstvenih nauka, Univerzitet Ondokuz Maiis, Samsun, Turska

 

Izvod

Rak prostate je jedan od vodećih uzroka smrti u muškoj populaciji. Specifični potpisi mikro RNK su povezani sa nastankom i progresijom raka prostate i odgovorom na terapiju. Pokazano je da prirodna jedinjenja biljaka dovode do promena u nivoima mikro RNK u ćelijama različitih tumora. U ovoj studiji ispitana je citotoksična aktivnost ekstrakata Hipericum perforatum L., MTT testom preživljavanja ćelija, kao i njihovi efekti na distribuciju PC-3 i DU 145 ćelija u određenim fazama ćelijskog ciklusa protočnom citometrijom. Takođe, ispitani su i nivoi ekspresije mikro RNK reakcijom RT-qPCR. Heksanski ekstrakt cvetova je pokazao najjači intenzitet citotoksične aktivnosti prema ćelijama PC-3 i DU 145. Najveći porast procenta PC-3 ćelija u subG1 fazi zabeležen je u uzorcima ćelija tretiranim heksanskim ekstraktom cvetova i nadzemnog dela biljke bez cvetova. Uočene su značajne razlike u nivoima ekspresije mikro RNK-128/133b/155/193a/206/21/335 između PC-3 i DU 145 ćelijskih linija, posebno u uzorcima tretiranim ekstraktima cvetova u poređenju sa ekstraktima nadzemnog dela biljke bez cvetova. Ispitivani ekstrakti imaju značajan antitumorski potencijal, ne samo zbog citotoksičnosti i efekata na ćelijski ciklus, već i zbog mogućnosti snižavanja nivoa onkogenih i povećanja nivoa tumor-supresornih mikro RNK. Najznačajniji efekat bi mogao biti povećanje tumor-supresorne miR-128 (zajedno sa miR-193a) nakon tretmana heksanskim ekstraktom cvetova, koji je takođe ispoljio i najvišu citotoksičnu aktivnost. Heksanski ekstrakt cvetova bi mogao biti kandidat za poboljšanje efikasnosti standardnih terapija. Potpis mikro RNK može biti specifičan za tip ćelije/maligniteta nakon tretmana ekstraktima Hipericum perforatum L, što bi se moglo koristiti za podelu pacijenata u specifične grupe za određenu kombinaciju terapije.

 

Autor za kontakt: Nina Petrović, Laboratorija za radiobiologiju i molekularnu genetiku,  Departman zdravlje i žiotna sredina, Institut za nuklearne nauke "VINČA",  Institut od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija,, Mike Petrovića Alasa 12/14, P.O. Box 522, 11001 Belgrade, Serbia, E-mail: dragoninspiration@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1271-1284

© 2022Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

               UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203271A

Orginalni naučni rad

 

 

 

ISTRAŽIVANJE TEMPA DIVERZIFIKACIJE VRSTA U SEKCIJI Astragalus incani DC. ZASNOVANO NA NUKLEARNIM I PLASTIDNIM DNK SEKVENCIJAMA

 

Elham AMINI1, Shahrokh KAZEMPOUR-OSALOO2, Ali Asghar MAASSOUMI3,

Hassan ZARE-MAIVAN2

 

1Departman za biologiju, Fakultet za nauku, Gonbad Kavous Univerzitet, Gonbad, Iran

2Departman za biljnu biologiju, Fakultet za biološke nauke, Tarbiat Modares Univerzitet, Tehran, Iran

3Departman za biologiju, Naučni institut za šumarstvo, Tehran, Iran

 

 

Izvod

Ova studija koristi filogenetske odnose odeljka bogatog vrstama Astragalus (Incani), da prati nedavne dokaze koji ukazuju na brze obrasce diverzifikacije biljaka na zapadu Irana. Odeljak Incani dobro poznat po svojoj taksonomskoj složenosti koja je rezultat preklapanja morfoloških karaktera i visoke fenotipske plastičnosti, malo je studija urađeno na ovom odeljku; stoga nam takođe nedostaje robustan vremenski kalibriran hronogram da bismo odgovorili na hipoteze (npr. biogeografija i stope diversifikacije) koje imaju implicitne vremenske pretpostavke. Dva lokusa (rpl32-trnL(UAG) i nrDNA ITS) su amplifikovana i sekvencionirana za 87 taksona širom Incana za filogenetičku rekonstrukciju i hronogram u BEAST-u. Incani su identifikovani kao sestrinska klada za sve preostale delove sa visokom podrškom, a unutar klade Incani se vide dve grupe koje su snažno podržane: (1) Klada I uključuje devet ispitivanih vrsta ograničenih na istočni Iran i centralnu Aziju, i (2) klada II obuhvata većinu vrsta iz zapadnog i severozapadnog Irana, Turske i južne Evrope. Procene vremena divergencije sugerišu da su se Incani odvojili od preostalih delova pre 3 miliona godina, tokom kasnog pliocena. Datum vrhunca za Incane se procenjuje na 1,5 milion godina (pleistocen). Biogeografija je pokazala značajno poboljšanje u rezultatu verovatnoće kada je dodat parametar „raspršivanje skoka“. Istočno poreklo (centralna Azija) je uključeno kao važno područje predaka u svim dubljim čvorovima. BAMM analize pokazuju da je najbolja konfiguracija uključivala jedan značajan pomak u stopama diverzifikacije unutar Incani-ja: blizu vrhunca (1,5-2 miliona godina) uključujući kladu II. Pitanja sa sprovođenjem diverzifikacionih analiza uopštenije se ispituju u kontekstu razmera, uzorkovanja taksona i većih skupova filogenetskih stabala.

 

Autor za kontakt: Elham Amini, Departman za biologiju, Fakultet za nauku, Gonbad Kavous Univerzitet, Gonbad, Iran, e-mail: Elham.amini@gonbad.ac.ir, Tel.: 00989112712904

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1285-1294

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 633.15
https://doi.org/10.2298/GENSR2203285D

                                                                                 Orginalni naučni rad

 

 

 

VARIJABILNOST ANTIOKSIDANTA U ZRNU KUKURUZA ŽUTE, BELE I CRVENE BOJE KAO ODGOVOR NA RAZLIČITA ĐUBRIVA

 

Vesna DRAGIČEVIĆ1*, Milena SIMIĆ1, Miodrag TOLIMIR1, Nenad DJURIĆ2, Milena ŠENK1,

Goran STANKOVIĆ1, Milan BRANKOV1

 

1Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Zemun Polje - Beograd, Srbija

2Megatrend Univerzitet, Fakultet za biofarming, Bačka Topola, Srbija

 

 

 

Izvod

Zrno kukuruza (Zea mays L.) je važan izvor hranljivih materija u ljudskoj ishrani. Razlike u sadržaju i odnosima između pojedinih komponenti utiču na boju zrna i njegov nutritivni kvalitet. Cilj eksperimenta je bio da se ispita uticaj različitih sistema đubrenja: mineralnog đubriva (uree), organskog đubriva i bio-đubriva na prinos zrna i varijacije u sadržaju antioksidanata kao što su fitat, fenolna jedinjenja, glutation, karotenoidi (žuti pigment) i redukcioni kapacitet DPPH radikala u belom, žutom i crvenom hibridu kukuruza. Dvostruko veći prosečni prinos zrna i duplo manja koncentracija fenola i žutog pigmenta bili su prisutni u 2018. godini u odnosu na sušnu 2017. Najmanji sadržaj fitata i najveće vrednosti fenola i redukcionog kapaciteta DPPH bili su detktovani u zrnu crvenog kukuruza, kao hibrida sa najvećim ostvarenim prinosom, dok su u zrnu žutog kukuruza zabeležene najveće vrednosti karotenoida i glutationa. Bio-đubrivo je pokazalo pozitivan uticaj na smanjenje koncentracije fitata i povećanje koncentracije fenola u zrnu kukuruza, dok je urea povećala koncentraciju žutog pigmenta i glutationa. Korelaciona analiza je pokazala da je smanjenje fitata i karotenoida značajno i pozitivno povezano sa povećanjem prinosa zrna, dok su fenoli visoko i pozitivno korelisali sa redukcijskim kapacitetom DPPH radikala. Tako se pokazalo da promene u uslovima proizvodnje, kao što su različiti načini đubrenja mogu uticati na status antioksidanata u zrnu kukuruza, posebno crveno obojenog, koji pored visokog potencijala prinosa, poseduje značajno veći antioksidativni kapacitet u odnosu na kukuruz žutog i belog zrna.

 

Autor za kontakt: Vesna Dragičević, Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Slobodana Bajića 1, 11185 Zemun Polje - Beograd Srbija, vdragicevic@mrizp.rs; vdragicevic@yahoo.com; Phone: +381648406163

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1295-1312

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

.

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203295A
Orginalni naučni rad

 

 

 

PROUČAVANJE GENETSKOG RAZNOLIKOSTI POPULACIJA Chrisoperla carnea

(Neuroptera: Chrisopidae) PREKO MOLEKULARNIH MARKERA

 

Fatemeh ABDOLAHADI1, Alinaghi MIRMOAIEDI1*, Lila ZARAEI2, Samad JAMALI1

 

1Odsek za zaštitu bilja, Poljoprivredni fakultet, Kampus poljoprivrede i prirodnih resursa, Razi univerzitet, Kermanšah, Iran

2Odsek za oplemenjivanje biljaka i biotehnologiju, Poljoprivredni fakultet, Kampus za poljoprivredu i prirodne resurse, Univerzitet Razi, Kermanšah, Iran

 

Izvod

Cilj ove studije bio je da se utvrdi genetička raznolikost među uzorcima Chrisoperla carnea prikupljenim sa različitih lokacija Irana (uključujući provincije Istočni Azerbejdžan, Zapadni Azerbejdžan, Isfahan, Kerman, Kermanšah, Lorestan, Mazandaran, Gilan, Hormozgan i Hamedan) koristeći molekularni markeri inter jednostavne sekvence ponavljanja (ISSR) i mitohondrijalnih (citokrom oksidaza I – COI) u 2016-2018. Rezultati su pokazali da je ukupno 64 trake proizvedeno sa deset prajmera ISSR markera od kojih su 43 trake bile polimorfne. Najveći i najmanji postotak polimorfnosti imao je prajmer UBC-809 (88,88%) i prajmer UBC-886 (33,33%), respektivno. Rezultati klaster analize na osnovu podataka ISSR markera podelili su uzorke u tri odvojena klastera. Ovo grupisanje je takođe potvrđeno analizom molekularne varijanse. Prema rezultatima analize molekularne varijanse diverzitet unutar i među grupama iznosio je oko 84% i 16%, respektivno. U ovoj studiji dobijeno je pet haplotipova. Prvi haplotip (H1) bio je uobičajen u svim populacijama koje se mogu smatrati haplotipom predaka, ostali haplotipovi su evoluirali iz njega. Novina ove studije je da izveštavamo o prvoj analizi genetičke raznovrsnosti porodice Chrisopidae koristeći ISSR i CO1 markere koji pokrivaju više od deset provincija i trideset gradova Irana sa potpunom slikom njegove genetske raznovrsnosti. Matrica genetičke udaljenosti zasnovana na Jaccard indeksu ukazuje na nisku genetsku udaljenost populacija. Rezultati su pokazali da ISSR i CO1 markeri imaju        

 

Autor za kontakt: Alinaghi Mirmoayedi, Odsek za zaštitu bilja, Poljoprivredni fakultet, Kampus poljoprivrede i prirodnih resursa, Razi univerzitet, Kermanšah, Iran, E-mail: alimirmoayedi@gmail.com. phone:+98-09181317087

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1313-1330

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203313M
Orginalni naučni rad

 

 

C9ORF72 EKSPANZIJA PONOVAKA NIJE UZROČNIK ATIPIČNOG PARKINSONIZMA

 U POPULACIJI SRBIJE

 

Ana MARJANOVIĆ1,2, Valerija DOBRIČIĆ2,3, Milica JEČMENICA LUKIĆ1,2,

Iva STANKOVIĆ1,2, Nataša DRAGAŠEVIĆ MIŠKOVIĆ1,2,Ognjen Milićević1,

Marija BRANKOVIĆ1,2, Milena JANKOVIĆ2, Ivana NOVAKOVIĆ1, Marina SVETEL1,2,

 Elka STEFANOVA1,2, Vladimir KOSTIĆ1,2

 

1Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

2Klinika za neurologiju, Univerzitetski Klinički Centar Srbije, Beograd, Srbija

3Luebeck Interdisciplinarna platforma za analizu genoma (LIGA), Univerzitet u Libeku, Nemačka

 

 

Izvod

Ekspanzija ponovaka (G4C2) u nekodirajućem regionu gena C9orf72 je najčešći genetički uzročnik ALS, FTD i ALS/FTD a prijavljena je i u drugim neurološkim bolestima sa različitom učestalošću. Između ostalog obuhvataju dva oblika atipičnog parkinsonizma, multiplu sistemsku atrofiju (MSA) i progresivnu nuklearnu paralizu (PSP). Genomska DNK 44 MSA bolesnika, 73 PSP bolesnika i 96 kontrola izolovana je iz periferne krvi i veličina normalnih C9orf72 alela je određena standardnom fluorescentnom PCR amplifikacijom regiona sa ponovcima i fragmentnom analizom. Naknadno, za sve uzorke kod kojih je bio prisutan jedan alel rađen je repeat primed PCR sa dva različita seta prajmera u cilju isključenja lažno negativnih rezultata. Trideset ponovaka je korišćeno kao granica patogenosti. Nisu detektovane C9orf72 patološke ekspanzije kod bolesnika ni kod kontrola. U MSA grupi najčešći alel je bio sa 2 ponovka a najveći broj detektovanih ponovaka je bio 14. Među PSP bolesnicima najčešći alel je takođe imao 2 ponovka dok je najveći broj detektovanih ponovaka u okviru normalne veličine bio 17. Identifikovan je jedan PSP bolesnik sa 25 ponovaka. Nisu utvrđene korelacije godina početka bolesti, starosti u trenutku uzorkovanja krvi, trajanja bolesti sa brojem ponovaka kod MSA ili PSP bolesnika. Kod PSP bolesnika zbir ponovaka na oba alela bio je veći u grupi sa pozitivnom porodičnom istorijom. Ovo istraživanje predstavlja prvu sistemsku procenu veličine C9orf72 alela kod MSA i PSP bolesnika u populaciji Srbije. Iako uloga C9orf72 intermedijarnih ponovaka u neurodegenerativnim bolestima tek treba da bude razjašnjena, naši rezultati podržavaju trenutna saznanja da ekspanzije C9orf72 ponovaka nisu uzročnik MSA i PSP.

 

Autor za kontakt: Ana Marjanović, Klinika za neurologiju, Univerzitetski Klinički Centar Srbije, Doktora Subotica 6, 11000 Beograd, Srbija, E-mail: ana.marjanovic@yahoo.com, phone:+381113064208

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj3(2022), str: 1331-1349

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203331G
Orginalni naučni rad

 

 

ASOCIJATIVNA ANALIZA ČETIRI HUMANA GENA DOPAMINSKOG PUTA

SA HIPERAKTIVNIM POREMEĆAJEM PAŽNJE ODRASLIH U POPULACIJI

 IZ TURSKE

 

 

Hilal GÜZEL1, Halil İbrahim GÜZEL2, Cengiz ÇELEBİ3, Mehmet Ali SÖZEN4

 

1Afyonkarahisar Univerzitet zdravstvenih nauka, Medicinski fakultet, Katedra za anatomiju

2Afyonkarahisar State Hospital, Psychiatry Clinic

3Afyonkarahisar Univerzitet zdravstvenih nauka, Medicinski fakultet, Katedra za psihijatriju

4Afyonkarahisar Univerzitet zdravstvenih nauka, Medicinski fakultet, Katedra za medicinsku biologiju

 

Izvod

U ovoj studiji, cilj je bio da se ispita povezanost/e veze između varijanti gena dopaminskog transportera (DAT1), dopaminskog receptora D1 (DRD1), dopaminskog receptora D2 (DRD2), dopaminskog receptora D3 (DRD3), dopaminskog receptora D4 (DRD4). i poremećaja pažnje i hiperaktivnosti odraslih (ADHD). Prospektivna analitička studija kontrole slučajeva. U ovu studiju je uključeno ukupno 128 slučajeva ADHD-a i 100 kontrola bez ADHD-a iz zapadne populacije Turske. DNK je izolovana iz periferne krvi. P-vrednosti učestalosti genotipa i alela izračunate su Hi kvadratom (c2) i Fisher Ekact testovima. Ostale statističke analize su sprovedene korišćenjem SPSS programa verzije 20.0. Genotipovi za varijante DAT1, DRD2, DRD3 i DRD4 su identifikovani polimeraznom lančanom reakcijom praćenom polimorfizmom dužine restrikcionog fragmenta (PCR-RFLP). Uočeno je da su 4R alel i 4R/4R genotip polimorfizma Ekon 3 VNTR u DRD4 genu najčešći u oba slučaja iu kontrolnoj grupi. Utvrđeno je da je alel 4R sitatistički značajan u ADHD grupi od onih u kontrolnoj grupi (p=0,01). Nisu primećene statističke razlike u učestalosti genotipa i alela između slučajeva ADHD u odnosu na kontrole bez ADHD za polimorfizme DAT1, DRD2 i DRD3. Statistički značajna povezanost pronađena je samo između polimorfizma DRD4 Ekon 3 VNTR i ADHD-a odraslih. Međutim, da bi se potvrdilo da ove varijante gena doprinose ADHD-u i ADHD-podtipovima, potrebno je istovremeno istraživati dalje studije sa većim veličinama populacije i mnogim genima kandidata.

 

Autor za kontakt: Mehmet Ali Sozen, Afyonkarahisar Univerzitet zdravstvenih nauka, Medicinski fakultet, Katedra za medicinsku biologiju, Dörtyol Mah. 2078 Sok. No:3 Afyonkarahisar/Turska, E-mail: masozen@hotmail.com, Tel: +90 272 246 3301 Fax: +90 272 246 3300

  
Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str 1351-1364

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203351B
Orginalni naučni rad

 

 

ANALIZA PANELA “KLINIČKI EGZOM” KOD BOLESNIKA SA KOGNITIVNIM

POREMEĆAJIMA U POPULACIJI SRBIJE

 

Marija BRANKOVIĆ 1, 2, Elka STEFANOVA1,2, Gorana MANDIĆ1,2, Ana MARJANOVIĆ1,2,

Valerija DOBRIČIĆ3, Aleš MAVER4, Gaber BERGANT4, Zorica STEVIĆ1,2, Milena JANKOVIĆ1,

 Ivana NOVAKOVIĆ2, Borut PETERLIN4,

Vladimir KOSTIĆ 1,2

 

1Klinika za neurologiju, Univerzitetski Klinički Centar Srbije, Beograd, Srbija

2Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

3Luebeck Interdisciplinarna platforma za analizu genoma (LIGA), Univerzitet u Libeku,

Nemačka

4Klinički Institut za Medicinsku Gentiku, Univerzitetski Medicinski Centar Ljubljana, Ljubljana,

Slovenija

 

Izvod

Kako se starosna granica pomera, demencija postaje sve veći problem javnog zdravlja. Prema trenutnim procenama, skoro 50 miliona ljudi u svetu boluje od demencije, a očekuje se da će broj obolelih rasti. U našoj studiji analizirali smo genetičku osnovu kognitivnih poremećaja sekvenciranjem kliničkog egzoma. Studija je obuhvatila ukupno 15 nesrodnih bolesnika sa dijagnozom različitih kognitivnih poremećaja, koji su bili negativni nakon ciljanih genetičkih testiranja dostupnih na Neurološkoj klinici, UKCS, Beograd, Srbija. Prilikom selekcije bolesnika, prednost su imali porodični slučajevi sa ranom prezentacijom bolesti ili složenim fenotipom. Sekvenciranje panela kliničkog egzoma koji obuhvata 4813 gena povezanih sa poznatim kliničkim fenotipima izvedeno je na Illumina MiSeq NGS platformi prema uputstvima proizvođača. Rezulati sekvenciranja su analizirani pomoću Variant Studio v3 softvera kao i internog pipelina. Analiza i interpretacija varijanti zasnovane su na analizi virtualnih genskih panela odabranih prema fenotipu pacijenta, pretraživanju literature i baza podataka, učestalosti alela i in silico analizama. Uzročne varijante su potvrđene Sangerovim sekvenciranjem. Kod pojedinih članova porodice rađene su segregacione analize. Utvrđen je verovatni genetički uzrokkognitivnih poremećaja kod četiri bolesnika. Analizom panela klinički egzom detektovane su dve misense heterozigotne patogene varijante u genu PSEN1 kod dva nesrodna bolesnika i jedna nonsens homozigotna patogena varijanta u genu OPTN kod još dva nesrodna bolesnika. Detektovane patogene varijante su u skladu sa kliničkim fenotipom datih bolesnika. Kod preostalih 11 slučajeva, genetička dijagnoza je za sada nerazjašnjena. Rezultati naše studije naglašavaju značaj analize panela kliničkog egzoma u rasvetljavanju dijagnoze kognitivnihporemećaja i daju nam uvid u složenost genetičke pozadine ove grupe poremećaja.          

 

Autor za kontakt: Marija Branković, Klinika za neurologiju, Univerzitetski Klinički Centar Srbije, dr Subotića starijeg 6, 11000 Beograd, Srbija, Tel:+381112658355, e-mail: mara.brankovic@gmail.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1365-1374

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575. 633.15
https://doi.org/10.2298/GENSR2203365K
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

Uticaj recipročnog ukrštanja na prinos zrna i druge agronomske osobine

u kukuruzu

 

Aleksandar KOVAČEVIĆ1*, Jovan PAVLOV1, Milan STEVANOVIĆ1, Nikola GRČIĆ1,

Marko MLADENOVIĆ1, Nenad DELIĆ1, Nemanja KNEŽEVIĆ2

 

1Institut za kukuruz „Zemun Polje”, Zemun Polje, R. Srbija

2Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Zemun, R. Srbija

 

 

 

Izvod

Cilj ovog ogleda bio je da ispita moguće uticaje recipročnog ukrštanja na prinos i neke morfološke osobine u kukuruzu. Poljski ogled bio je postavljen na tri lokacije (Zemun Polje, Pančevo, Bečej) u  2015 i 2017 godine. Pet elitnih inbred linija  je izabrano za proizvodnju hibridnih kombinacija u ogledu. dve od pet linija su korišćene kao testeri. Izabrane linije su ukrštene sa testerima za vreme 2014 i 2016 godine kada i  recipročna ukrštanja. Kao rezultat dobijeno je dvanaest single cross hibrida. Ispitivani su prinos zrna, vlažnost zrna, visina biljaka, visina do klipa i masa 1000 zrna. Lokacije, godine i recipročna ukrštanja bili su signifikantni faktori u svim ispitivanim parcelama. Recipročna ukrštanja imala su statistički značaj na dve hibridne kombinacije za prinos zrna i vlažnost zrna. Kada je u pitanju visina biljaka i masa 1000 zrna, statistički značajna razlika je uočena u jednoj hibridnoj kombinaciji. Najveće recipročne razlike između originalnih i recipročnih hibrida zabeležene su za prinos zrna, koje su bili statistički značajni za ukrštanja ZPH4 / ZPH4R (20.03%) i ZPH2 / ZPH2R (19,49%). Hibridna kombinacija H2 / H2R je kombinacija sa statistički značajnim razlikama između originalnih i recipročnih hibrida za sve ispitivane osobine, osim za vlažnost zrna. Kombinacije ZPH5 / ZPH5R i ZPH6 / ZPH6R nisu imali statističke značajne razlike između originalnih i recipročnih hibrida, njihov recipročni efekat je bio nizak. Obe ove kombinacije sadržale su liniju ZPL3 kao materinsku komponentu.

 

Autor za kontakt: Aleksandar Kovacevic, Institut za kukuruz „Zemun Polje”, Zemun Polje, Slobodana Bajića 1,11185 Zemun Polje, R. Srbija, email: email: akovacevic@mrizp.rs

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1375-1384

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203375V
Orginalni naučni rad

 

 

POVEZANOST PPARGC1A GENSKOG POLIMORFIZMA SA METABOLIČKIM KARAKTERISTIKAMA ASOCIRANIM SA GOJAZNOŠĆU U SRPSKIH ADOLESCENATA

 

Vanja VIDOVIĆ1, Nela MAKSIMOVIĆ2, Stojko VIDOVIĆ1, Tatjana DAMNJANOVIĆ2,

Irina MILOVAC1, Ivana NOVAKOVIĆ2

 

1Medicinski fakultet, Katedra za Humanu genetiku, Univerzitet u Banjoj Luci, Republika Srpska,

Bosna i Hercegovina

2Institut za Humanu genetiku, Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija

 

 

 Izvod

 

PPARGC1A je značajan za brojne metaboličke procese uključujući normalnu mitohondrijalnu biogenezu, oksidaciju glukoze i lipida, te transport glukoze u skeletne mišiće. Prethodne studije su pokazale povezanost ovog polimorfizma sa povećanim rizikom od razvoja diabetes mellitusa tipa 2, metaboličkog sindroma i gojaznosti. Cilj studije je bio ispitati povezanost Gly482Ser polimorfizma sa indeksom telesne mase, vrednostima glukoze natašte i lipidnim statusom u populaciji adolescenata u Srbiji. Studija je obuhvatila 147 dečaka i 150 devojčica, uzrasta 15 godina. Biohemijski i antropometrijski podaci su prikupljeni. Kardiovaskularna i maligna oboljenja, diabetes tipa 2, cerebralna paraliza i genetički sindromi su bili kriterijumi za isključivanje iz studije. Genotipizacija je vršena RFLP metodom. Rezultati su pokazali da su dečaci nosioci GG genotipa imali statistički značajno više vrednosti TC u poređenju sa dečacima nosiocima GA+AA genotipova (p=0,033). Međutim, statistički značajna razlika nije dobijena za ostale analizirane parametre. Dalje, u grupi preuhranjenih i gojaznih devojčica, više srednje vrednosti TC i LDL-C su uočene kod nosioca GG genotipa u odnosu na nosioce GA+AA genotipova za sve ispitivane adolescente, kao i u grupi devojčica. Korelacija ovog polimorfizma sa vrednostima indeksa telesne mase, triglicerida i glukoze nije uočena. Da bi se potvrdili dobijeni rezultati potrebno je sprovesti istraživanje sa većim brojem uzoraka, te uzeti u obzir i negenetičke faktore.

 

Autor za kontakt: Vanja Vidović, Medicinski fakultet, Katedra za Humanu genetiku, Univerzitet u Banjoj Luci, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, Tel: 0038765888475; Fax: 0038751234100; E-mail: vanja.vidovic@med.unibl.org  

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1385-1397

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203385K
Orginalni naučni rad

 

 

EKOLOŠKO-GENETSKI MODEL U OPLEMENJIVANJU SASTRICE

(Lathyrus sativus L.)

 

Valentin Kosev1, Viliana Vasileva1, Vera POPOVIC2*, Vladan PEŠIĆ3, Miloš NOŽINIĆ4

 

1Institut za krmno bilje, Pleven, Bugarska

2 Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

3Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Zemun - Beograd, Srbija

4PI Poljoprivredni Institut Republike Srpske, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

 

Izvod

Ekološki model za organizaciju kvantitativnih svojstava i metoda ortogonalnih regresija primenjeni su za procenu nadzemne i korenske biomase sorti sastrice različitog porekla. Istraživanje je sprovedeno u trajanju od tri godine. Najveći prinosi za svežu nadzemnu biomasu bili su BGE015741 (840,40 kg/ha), LAT4362 (779,3 kg/ha) i BGE027129 (722,80 kg/ha). Biljke LAT4362 i BGE025277 imaju veću težinu sveže nadzemne mase i sveže korenske mase i pokazuju dobru kombinaciju adaptivnih i privlačnih gena. Najveći prosečni prinos semena zabeležen je kod BGE015741 (158,40 kg/da), BGE027129 (113,10 kg/da) i BGE025277 (108,30 kg/ha). Sorte BGE027129, BGE025277 i BGE015741 su od najvećeg interesa s obzirom na masu semena po biljci i pogodne su kao početni materijal u svrhu kombinovanog oplemenjivanja za dobivanje genotipova koji kombinuju i veliku masu semena i veliku masu biomase korena po biljci.

 

Autor za kontakt: Viliana Vasileva, Institut za krmno bilje, Poljoprivredna akademija, Pleven, Bugarska, viliana.vasileva@gmail.com; vera.popovic@ifvcns.ns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1399-1407

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2203399K
Orginalni naučni rad

 

 

UTICAJ NASLEDNIH TROMBOFILIJA NA PONAVLJANJE GUBITKA TRUDNOĆE

 

Ege Riza KARAGUR1, Mustafa Tarik ALAY2, Aydin DEMİRAY1, Nedim KARAGENC1,

 Onur TOKGÜN1, Taner DURAK1, Hakan AKCA1*

 

1Departmnat za medicinsku gentiku, Škola medicine, Pamukkale Univerzitet, Pamukkale, 20160 Denizli, Turkska

2 Departmant za medicinsku genetiku, Cerrahpaşa medicinski fakultet, Istanbul University-Cerrahpasa, Istanbul, Turkska

 

Izvod

Uvod: Rekurentni gubitak trudnoće (RPL) se definiše kao dva ili više uzastopnih gubitaka trudnoće koji se javljaju pre 20. nedelje trudnoće za poslednju menstruaciju. Nasledni uzrok trombofilnih genskih mutacija i polimorfizma mogu igrati suštinsku ulogu u RPL.

Materijal i metod: U studiju je uključena 291 žena sa istorijom dva ili više uzastopnih abortusa kao studijska grupa i 61 žena bez istorije pobačaja kao kontrolna grupa. U ovoj studiji analizirali smo efekte mutacije faktora II protrombina, mutacije FV Leidena, MTHFR C677T, MTHFT A1298C, PAI-1, b-fibrinogena, faktora KSIIIA (V34L) i glikoproteina IIIa (L33P) polimorfizama na RPL-e. Za statističku analizu korišćena je hi-kvadrat i analiza višestruke regresije.

Rezultati: FII mutacija protrombina, FV Leiden mutacija, MTHFR C677T, MTHFR A1298C, PAI1 i Beta fibrinogen su utvrđeni kao statistički značajni u hi-kvadrat testu. Heterozigot FV G1691A (OR:8.092, CI: 1.280-51.165), homozigot MTHFR A1298C (OR:17.621, CI: 3.644 - 85.203), Heterozigot MTHFR C677T:10. 3,619 CI: 1,647-7,954), heterozigot MTHFR A1298C (OR: 5,989, CI: 2,574-13,934), homozigot PAI1 (OR: 8,756, CI: 2,805 -2,805 -27,334 -27,334 heterozi1 1,334, heterozi1 1,334 1,334) homozigotni FibrinogenG455A (4.085, CI: 1.438-11.610) je utvrđeno kao statistički značajno u analizi logističke regresije za RPL (p<0.05).

Diskusija: Ova studija je pokazala da postoji značajna povezanost između trombofilije i RPL. Zbog toga je važno otkriti trombofilne mutacije u RPL.       

 

Autor za kontakt: Hakan Akca, Departmnat za medicinsku gentiku, Škola medicine, Pamukkale Univerzitet, Pamukkale, 20160 Denizli, Turkska, e-mail: hakca@pau.edu.tr, Phone: +90(258) 296 16 68

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1411-1428

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

          UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203411K
Orginalni naučni rad

 

 

VARJABILNOST NEKIH SVOJSTAVA ORAHA (Juglans regia L.)

U TESTIRANIM LINIJAMA POLUSRODNIKA POREKLOM IZ ŠUMA ĐERDAPA

 

Milica KOVAČ1*, Branislav KOVAČEVIĆ2, Saša ORLOVIĆ1,2

 

1 Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija

2 Institut za nizijsko šumarstvo i zaštitu životne sredine, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija

 

Izvod

U okviru napora za zaštitu i obnavljanje varijabilnosti Juglans regia L. u Đerdapskoj klisuri , Srbija, gde raste kao autohtona reliktna vrsta, u ovom radu utvrđena je varijabilnost deset izmerenih i devet izvedenih morfometrijskih parametara listova,  linija polusrodnika potomaka domaćeg oraha poreklom iz šuma Đerdapske klisure.Prema doprinosu ukupnoj očekivanoj varijansi, parametri na koje su najviše uticale razlike između polusrodnih potomaka su širina lista (LW), dužina dominantne bočne liske (lL) i duživa vršne liske (lt) (20-30 %). Koristeći opterećenja sa prve četiri rotirane glavne komponente, koje opisuju 90,1% ukupnog varirannja, svi parametric su grupisani u četiri grupe, gde su parametric LW, lL i lt su bili u prvoj grupi, što ukazuje na multikolinearnost između njih. Ovi parametric su takođe imali relativno visoka opterećenja sa prvom kanoničkom promenljivom iz kanoničke diskriminacione analize. Samo jedan od parametara (lt) je odabran naprednom stepenastom diskriminacionom analizom, gde je model se četiri odabrana parametra lista dostigao 26,5 % tačne alokacije, dok je model sa svim proučavanim parametrima ostvario 62,4% tačne alokacije. Potomci polusrodnika su aglomoreirani u tri klastera, pri čemu dva mala potiču od stabala koja se nalaze u blizini zaštićenih dolina malih pritoka Dunava, nasuprot potomaka majčinskim stablima prvog klastera, koja su izložena dominantnim vetrovima..

 

Autor za kontakt: Milica Kovač, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija, Dositeja Obradovića 8,21000 Novi Sad, Srbija, E-mail: mici_kovac@hotmail.rs, milica.kovac@polj.uns.ac.rs

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1425-1445

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2203429Y
Orginalni naučni rad

 

 

UPOTREBA LINEARNOG MODELIRANJA, MULTIVARIJANTNE ADAPTIVNE REGRESIJE

I STABLA ODLUČIVANJA U PREDVIĐANJU TELESNE TEŽINE KOD KOZA

 

Abdulmojeed YAKUBU1*, Ecevit EIDURAN2, Senol CELIK3, Juliana O. ISHAIA1

 

1Odsek za nauku o životinjama, Poljoprivredni fakultet, Državni univerzitet Nasarava, Keffi, kampus Šabu-Lafija, P.M.B. 135, Lafia, 950101, Nigerija

2 Odeljenja za nauku o životinjama i poslovnu administraciju, Univerzitet Igdir, Igdir, Turska

3Odsek za nauku o životinjama, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet Bingol, Bingol, Turska

 

Izvod

Upotreba robusnih algoritama regresije za bolje predviđanje telesne težine (BV) dobija sve veću pažnju. Ova studija je stoga imala za cilj predviđanje telesne mase na osnovu obima grudnog koša, rase i pola ukupno 1.012 koza. Životinje su se sastojale od 332 zrela zapadnoafrička patuljka (VAD) (197 dolara i 135 dolara), 374 crvenog sokota (RS) (216 dolara i 158 dolara) i 306 sahela (SH) (172 dolara i 134 dolara) nasumično odabranih u državi Nasarava , sever centralne Nigerije. BV predviđanje je napravljeno korišćenjem automatskog linearnog modeliranja (ALM), multivarijantnih adaptivnih regresionih splajnova (MARS), stabla klasifikacije i regresije (CART), hi-kvadrat automatske detekcije interakcije (CHAID) i iscrpnog CHAID-a. Prediktivna sposobnost svakog statističkog pristupa je merena korišćenjem kriterijuma dobrote uklapanja, tj. Pirsonovog koeficijenta korelacije (r), koeficijenta determinacije (R2), prilagođenog koeficijenta determinacije (Adj. R2), srednje kvadratne greške (RMSE), srednje vrednosti apsolutna procentualna greška (MAPE), srednja apsolutna devijacija (MAD), globalna relativna greška aproksimacije (RAE), odnos standardne devijacije (SD ratio), Akaike-ov informacioni kriterijum (AIC) i Akaike-ov informacioni kriterijum korigovan (AICc). Muškarci RS i SH koze su imale značajno (P<0,05) veće BV i CC u poređenju sa svojim ženkama, dok su u VAD muške koze imale značajno (P<0,05) veće CC (57,88±0,51 naspram 55,45±0,55). Utvrđeno je da je CC osobina od najveće važnosti u predviđanju BV, kao što se i očekivalo. Među pet modela, MARS algoritam se najbolje uklapa u BV predviđanje sa r, R2, Adj. R2, SDratio, RMSE, RAE, MAPE, MAD, AIC i AICc vrednosti od 0,966, 0,933, 0,932, 0,26, 1,078, 0,045, 3,245, 0,743, 186,0 i 187, respektivno. Sadašnje informacije mogu da usmere izbor modela koji se može iskoristiti u selekciji i genetskom poboljšanju životinja, uključujući upravljanje hranom i zdravljem i marketinške svrhe, a posebno u identifikaciji standarda proučavane rase.          

 

Autor za kontakt: Abdulmojeed Yakubu, Odsek za nauku o životinjama, Poljoprivredni fakultet, Državni univerzitet Nasarava, Keffi, kampus Šabu-Lafija, P.M.B. 135, Lafia, 950101, Nigerija, email address:  abdulmojyak@gmail.com; abdulkubu@nsuk.edu.ng

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 54, broj 3(2022), str: 1447-1463

© 2022 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 633.11
https://doi.org/10.2298/GENSR2203447R
Orginalni naučni rad

 

 

ANALIZA INTERAKCIJE GENOTIP ŽIVOTNA SREDINA ZA PRINOS ZRNA PŠENICE U MEGA SREDINAMA UNAVODNJAVANIM I KIŠNIM SREDINAMA POMOĆU AMMI I GGE BIPLOT MODELA

 

Mohamed Hosein ROMENA, Abdolah NAJAFI*, Mohsen SAEIDI, Mahmud KHORAMIVAFA

 

Katedra za biljnu proizvodnju i genetiku, Fakultet poljoprivrednih nauka i inženjerstva, Univerzitet Razi, Kermanšah, Iran

 

Izvod

Pšenica (Triticum aestivum L.) je glavna i strateška žitarica u svetu. Uzgaja se širom sveta u širokom spektru agroekoloških uslova. Performanse kvantitativnih osobina, na primer prinos zrna, često variraju zbog značajnih efekata interakcije genotipa i životne sredine (GEI). Stoga je integracija većeg prinosa zrna sa stabilnim performansama jedan od zajedničkih ciljeva u programima oplemenjivanja pšenice. Ovo istraživanje je sprovedeno da bi se procenio GEI kroz GGE biplot i AMMI analizu u šest okruženja (kišni uslovi i navodnjavanje tokom tri godine) korišćenjem 29 različitih genotipova pšenice. Analiza varijanse je pokazala da je uticaj okruženja (E), genotipova (G) i GEI značajan. Prve dve komponente AMMI opravdale su 72,6% GEI varijacije. S druge strane, prve dve glavne komponente GGE biplota objasnile su 58,3% uočene varijacije za prinos zrna. GGE biplot je sugerisao prikladnost testera E6 na osnovu sposobnosti diskriminacije i reprezentativnosti, što je idealno za odabir superiornih genotipova. Na osnovu sličnih rezultata AMMI i GGE-biplot metoda, genotip G6 je bio genotip sa najboljim učinkom u mega okruženju sa kišom. Pored toga, unosi G1 i G29 bili su pogodni za navodnjavano mega-okruženje.           

 

Autor za kontakt: Abdollah Najaphy, Katedra za biljnu proizvodnju i genetiku, Fakultet poljoprivrednih nauka i inženjerstva, Univerzitet Razi, Kermanšah, Iran, Email: anajaphy@razi.ac.ir; nadjaphy@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj