GENETIKA, Vol. 57, 2(2025)
Ašok Kumar DHAKAD, Vandna KUMARI, Prašant MOHANPURIJA, Anup ČANDRA, Adžaj TAKUR
GENETSKA VEZA Ougeinia oojeinensis (Roxb.) Hochr., UGROŽENE ENDEMIČKE VRSTE, NA OSNOVU cpDNA rbcL REGIONA [Izvod] [Rad]
Huma QAMAR, Muhammad AHMAD, Rujaab NADEEM, Huda Sarwar MAQBOOL, Arzish JAVAID, Sundus SHAHZAD, Mariam HASSAN, Muhammad JAHANZAIB, Haris KHURSHID, Amir HAMEED, Younas JAVED, Ghulam SARWAR
STABILNOST PRINOSA KROZ INTERAKCIJU GENOTIPXSPOLJAŠNJA SREDINA PRIMENOM AMMI I GGE BIPLOT ANALIZE KOD Brassica juncea (L.) [Izvod] [Rad]
Ibrahim SAYGILI, Fatmagul BAGI, Nejdet KANDEMIR
RAZVOJ EFIKASNOG SISTEMA ZA REGENERACIJU SORTI JEČMA U TURSKOJ [Izvod] [Rad]
GGE BIPLOT ANALIZA INTERAKCIJA GENOTIP SPOLJAŠNJA SREDINA ZA PRINOS KARFIOLA [Izvod] [Rad]
Abdul Sarki MUSA, Iliya MALLAM, Abdulmojeed YAKUBU
KARAKTERIZACIJA FULANI EKOTIPOVA KOKOŠKI NA OSNOVU KVALITATIVNIH OSOBINA U NIGERIJI [Izvod] [Rad]
Marija KOSTADINOVIĆ, Danijela RISTIĆ, Sofija BOŽINOVIĆ, Vlatko GALIĆ, Jelena VANČETOVIĆ, Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ
POBOLJŠANJE NUTRITIVNE VREDNOSTI ADAPTIRANOG QPM HIBRIDA DOBIJENOG SELEKCIJOM POMOĆU MOLEKULARNIH MARKERA [Izvod] [Rad]
Zala ROSTOHAR, Jana MUROVEC, Helena VOLK
POTENCIJAL VIROIDA PUCANJA KORE CITRUSA (CBCVD) DA INFICIRA KONOPLJU (Cannabis sativa L.) [Izvod] [Rad]
Fatemeh MORADI, Garshasb RIGI, Samira GHAEDMOHAMMADI, Sedigheh TAHMASEBI
miR-93-3p IMA POTENCIJAL DA SMANJI AKTIVNOST GENA NFATc4 I NFAT5 U MONONUKLEARNIM ĆELIJAMA PERIFERNE KRVI (PBMC) KOD PACIJENATA OBOLELIH OD RAKA DOJKE [Izvod] [Rad]
Danijela RISTIĆ, Marija KOSTADINOVIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Snežana GOŠIĆ DONDO, Vesna PERIĆ
VALIDACIJA MOLEKULARNIH MARKERA ZA KUNITZ TRIPSIN INHIBITOR PROTEIN KOD SOJE (Glycine max L. Merr.) [Izvod] [Rad]
Nikolaj TSENOV i Margarita NANKOVA
ODREĐIVANJE SORTI PŠENICE POGODNIH ZA STRESNE I NESTRESNE USLOVE KORIŠĆENJEM INDEKSA PRODUKTIVNOSTI I TOLERANCIJE ZASNOVANIH NA PRINOSU [Izvod] [Rad]
Valentin KOSEV, Viliana VASILEVA, Vera POPOVIĆ
GENETIČKA ANALIZA KVANTITATIVNIH OSOBINA GENOTIPA GRAŠKA [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57 broj 2(2025), str: 177-189
© 2025 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2502177D
Orginalni naučni rad
GENETSKA VEZA Ougeinia oojeinensis (Roxb.) Hochr., UGROŽENE ENDEMIČKE VRSTE, NA OSNOVU cpDNA rbcL REGIONA
Ašok Kumar DHAKAD1,2, Vandna KUMARI3, Prašant MOHANPURIJA4, Anup ČANDRA2, Adžaj TAKUR5
1 Odeljenje za šumarstvo i prirodne resurse, Poljoprivredni univerzitet Pendžab, Ludijana, Indija
2 Sistematska botanička disciplina, Institut za istraživanje šuma, Dehradun, Indija
3 Odeljenje za mikrobiološku i ekološku biotehnologiju, Univerzitet za veterinarstvo i stočarstvo Guru Angad Dev, Ludijana, Indija
4 Škola za poljoprivrednu biotehnologiju, Poljoprivredni univerzitet Pendžab, Ludijana, Indija
5 Odeljenje za genetiku i razmnožavanje drveća, Institut za istraživanje šuma, Dehradun, Indija
Izvod
Kosmopolitski rod Desmodium obuhvata brojne značajne vrste sa medicinskom i stočnom upotrebom. Rod Ougeinia formira sestrinsku grupu sa kladom Desmodium sa slabom podrškom, od kojih je maksimalan broj rodova Desmodieae uokvirivao nerešenu i slabo podržanu kladu. Pored toga, njegov filogenetski položaj je još uvek neizvestan. U vezi sa tim, ova studija je planirana da proceni njegov genetski odnos sa drugim vrstama Desmodium. Trideset osam vrsta Desmodium je istraženo koristeći nekodirajuće rbcL barkod regione u hloroplastičnom genomu. Sekvenca dužine 650 bp sa prosečnim sadržajem G+C od 43,30% uspešno je amplifikovana sa genima rbcL1F i rbcL724R. Nukleotidna raznovrsnost p i th je pronađena kao 0,682 i 0,238 respektivno; dok je haplotipska/genska raznovrsnost (Hd) bila 0,994, što je pokazalo visok nivo genetskih varijacija među vrstama koje pripadaju ovom rodu. Poređenje parnih razlika pokazalo je da geografski uobičajene vrste imaju veću sličnost. Ougeinia oujeinensis je pokazala veliku sličnost sa Tadehagi triquetrum na osnovu nukleotidne homologije i filogenetske analize. Iako je filogenetska studija pokazala da biogeografska cirkulacija vrsta ne pokazuje nikakvu povezanost koja bi ukazivala na lokalizaciju vrste. Međutim, ova studija bar-kod gena bi imala vrednost za tačnu identifikaciju O. oojeinensis i njegovu genetsku vezu sa drugim vrstama Desmodium.
Autor za kontakt: Ashok Kumar Dhakad, Odeljenje za šumarstvo i prirodne resurse, Poljoprivredni univerzitet Pendžab, Ludijana, Indija a, email: ashokdhakad@pau.edu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str: 191-208
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2502191Q
Orginalni
naučni rad
STABILNOST PRINOSA KROZ INTERAKCIJU GENOTIPXSPOLJAŠNJA SREDINA
PRIMENOM AMMI I GGE BIPLOT ANALIZE KOD Brassica juncea (L.)
Huma QAMAR1, Muhammad AHMAD2*, Rujaab NADEEM2, Huda Sarwar MAQBOOL2, Arzish JAVAID2,5, Sundus SHAHZAD1, Mariam HASSAN1, Muhammad JAHANZAIB3,
Haris KHURSHID3, Amir HAMEED4, Younas JAVED1, Ghulam SARWAR6
1 Ayub Poljoprivredni istraživački isntitut, Faisalabad, Pakistan
2 Odeljenje za oplemenjivanje i genetiku, Univezitet Poljoprivredni Faisalabad, Pakistan
3 Istraživački program uljarica, Institut za biljne nauke (CSI), Nacionalni poljoprivredni istraživački centar (NARC), Islamabad, Pakistan
4 Odelejnje za statistiku, Ayub Poljoprivredni istraživački institut, Faisalabad, Pakistan
5 Laboratorija za biljni genom i molekularno
oplemenjivanje, Nacionalni institut za biotehnologiju i genetski inženjering
(NIBGE), Faisalabad, Pakistan
6 Institut za istraživanje pamuka (CRI), Multan, Pakistan
Izvod
U promenljivim agro-klimatskim uslovima, uzgajivači su zainteresovani za informacije o kombinovanom efektu G × E i stabilnosti useva kako bi poboljšali selekcionarske programe. U ovom istraživanju sprovedena je procena jedanaest različitih genotipova Brassica juncea L. na pet različitih lokacija kako bi se odredio prinos zrna. Eksperimentalni dizajn koristio je slučajni blok dizajn s faktorijalnom raspodelom tokom perioda 2017-18. Izvršena je kombinovana analiza varijanse (ANOVA), koja je otkrila značajne varijacije u prinosu među genotipovima. Dalje, AMMI analiza je pokazala da je genotip ZBJ-10021 pokazao visoko željeni karakteristiku visokog prinosa koja je najmanje uticala na faktore okoline. Takođe, ZBJ-12011 je pokazao najviši prinos (2454 kg ha-1), a blisko za njim je bio ZBJ-10021 (2367 kg ha-1). Primena multivarijantnog pristupa poznatog kao Genotip glavni efekat plus interakcija Genotip × Okolina (GGE) biplot omogućila je istraživanje 86% ukupne varijabilnosti prinosa, efikasno prikazujući najbolje genotipove i okoline na grafikonu. Rezultati su pokazali da su genotipovi ZBJ-10021 i ZBJ-12011 ispoljili visok prinos zrna sa relativno stabilnom performansom u različitim okruženjima. Stoga, ovi genotipovi imaju potencijal za korišćenje u selekcionarskim programima usmerenim ka razvoju stabilnih genotipova sa visokim prinosom. Dodatno, preporučuje se uzgajanje genotipova specifičnih za okolinu kako bi se postigao veći prinos.
Autor za kontakt: Muhammad Ahmad, Odeljenje za oplemenjivanje i genetiku, Univezitet Poljoprivredni Faisalabad, Pakistan, Tel: +92 303 718 7813, Email: ahmaduaf2013@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str: 209-220
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2502209S
Orginalni naučni rad
RAZVOJ EFIKASNOG SISTEMA ZA REGENERACIJU SORTI JEČMA
U TURSKOJ
Ibrahim SAYGILI1*, Fatmagul BAGI2, Nejdet KANDEMIR1
1Tokat Gaziosmanpaşa Univerzitet, Poljoprivrednih fakultet, Odeljenje za ratarstvo Tokat, Turska
2Iğdır Univerzitet, Poljoprivrednih fakultet, Odeljneje za ratarstvo Iğdır, Turska
Izvod
Uspešna upotreba modernih tehnologija oplemenjivanja biljaka oslanja se na dostupnost efikasnih sistema regeneracije. Ova studija je sprovedena radi razvoja efikasnih sistema regeneracije kod 18 sorti ječma uzgajanih u Turskoj i njihovog upoređivanja sa sortom (cv.) Golden Promise, standardnom sortom ječma za kulturu tkiva. Proučavana su četiri različita tipa auksina (dikamba, 2,4-D, NAA i IAA). Regeneracija je sprovedena korišćenjem 1 mg/L kinetina i 0,25 mg/L 2,4-D. Procenat formiranja kalusa, količina proizvedenog kalusa i brzina regeneracije razlikovali su se među sortama, tipovima auksina i kombinacijama sorta x auksin. Dikamba je dala bolje rezultate za procenat formiranja kalusa i količinu kalusa proizvedenog direktno iz embriona, dok je 2,4-D bio bolji za količinu proizvedenih kalusa u subkulturama i brzinu regeneracije. U poređenju sa standardnom kulturom tkiva ječma, cv. Golden Promise, cv. Angora je imala bolji procenat proizvodnje kalusa, dok je cv. Sorta Çetin-2000 je bila bolja u pogledu količine kalusa proizvedenog direktno iz embriona, a sorta Tokak 157/37 je bila bolja u pogledu količine kalusa proizvedenog u subkulturi. Stope regeneracije sorti Cumhuriyet-50, Şerifehanım-98 i Çatalhöyük 2001 nisu se značajno razlikovale od stopa kod sorte Golden Promise. Uspešna regeneracija je postignuta i kod drugih korišćenih sorti, osim kod sorte Orza. Zaključno, većina turskih sorti imala je sličnu učestalost proizvodnje kalusa i količinu kao i sorta Golden Promise, ali niže stope regeneracije biljaka.
Autor za kontakt: Ibrahim Saygili Tokat Gaziosmanpaşa Univerzitet, Poljoprivrednih fakultet, Odeljenje za ratarstvo Tokat, Turska,e-mail: ibrahimsaygili50@gmail.com, Cell phone: +90 536 342 68 64
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str: 221-239
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2502221D
Orginalni naučni rad
GGE BIPLOT ANALIZA INTERAKCIJA GENOTIP SPOLJAŠNJA SREDINA ZA PRINOS KARFIOLA
Ruma DEVI i HIMANI
Odeljenje za povrće, Poljoprivredni Univerzitet Punjab, Ludhiana, Indija
Izvod
Procena genetske raznovrsnosti je veoma važna za unapređenje mnogih vrsta useva, uključujući pirinač. Studija je sprovedena radi procene genetske raznovrsnosti koja preovlađuje među deset komercijalno uzgajanih sorti pirinča u Pakistanu koristeći devet markera nasumično amplifikovane polimorfne DNK (RAPD). Svih devet prajmera je bilo u stanju da proizvede ukupno 444 amplikona sa prosekom od 49,33 amplikona po prajmeru. Ukupno je generisano 356 polimorfnih amplikona koji su pokazali 80,18% polimorfizma sa prosečnim brojem od 39,55 polimorfnih traka po prajmeru. RAPD marker, GL C-12, proizveo je maksimalan broj traka (76 kod svih sorti), dok je GL G-14 generisao minimalan broj traka (26) u genomskom pulu. Visok nivo genetskog polimorfizma na nivou DNK primećen je kod deset sorti Oryza sativa sa prosečnom genetskom udaljenošću u rasponu od 28% do 64% na osnovu matrice prosečnih koeficijenata različitosti nakon UPGMA. Dendrogram konstruisan korišćenjem informacija o matrici prosečnih koeficijenata različitosti svih deset sorti na osnovu podataka devet RAPD prajmera svrstao je sorte u dve kategorije. Klaster analiza je grupisala šest sorti pirinča, tj. Sarshar, TN-1, Jajai-77, JP-5, Pakhal i Shadab, u jednu grupu, što ukazuje na sličnosti između ovih sorti, dok su četiri sorte pirinča RI-DR-92, Shaheen Basmari, NIR-9 i Sada Hayat bile različite od šest sorti grupisanih zajedno. Klaster analiza koja je smestila RI-DR-92 i Sarshar u različite grupe potvrđuje maksimalnu genetsku udaljenost između dve sorte, što je prikazano genetskom udaljenošću (64%) procenjenom u procentima. Dendrogram je pokazao da su RI-DR-92 i Sarshar i JP-5 i Sada Hayat veoma udaljeni jedna od druge i da se mogu ukrštati kako bi se proširila genetska baza Oryza sativa. Pored toga, informativniji prajmeri mogu se konvertovati u mesta označena sekvencama (STS) i amplifikovane regione karakterisane sekvencama (SCAR) za amplifikaciju specifičnih alela, što može dalje pomoći u analizi genoma pirinča.
Autor za kontakt: Ruma Devi, Odeljenje za povrće, Poljoprivredni Univerzitet Punjab, Ludhiana, Indija,
E-mail: rumadevi@pau.edu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str: 241–257
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2502241M
Orginalni naučni rad
KARAKTERIZACIJA FULANI EKOTIPOVA KOKOŠKI NA OSNOVU KVALITATIVNIH OSBINA U NIGERIJI
Abdul Sarki MUSA1*, Iliya MALLAM2, Abdulmojeed YAKUBU1
1 Odeljnje zastočarstvo, Poljoprivredni fakultet, Nasarawa državni Univerzitet, Keffi,
Shabu-Lafia Campus, P.M.B. 135, Lafia, Nasarawa State, Nigerija
2 Odeljenje za stočarstvo, Kaduna Državni Univerzitet, Kafanchan Campus, Kaduna State, Nigerija
Izvod
Ova studija je sprovedena radi karakterizacije kvalitativnih osobina kokošaka ekotipa Fulani u Nigeriji. Za ovu studiju je korišćeno ukupno 300 zrelih kokošaka ekotipa Fulani (152 mužjaka i 148 ženki). Ptice su dobijene iz 30 nasumično odabranih domaćinstava u dva sela u oblastima lokalne samouprave Lafija, Doma, Obi, Keana i Ave, država Nasarava, Nigerija. Kvalitativne morfološke osobine (boja i šara perja, boja kože, boja očiju, boja ušnih resica i boja buba i morfologija i raspodela perja, tip i veličina češlja) kokošaka ekotipa Fulani analizirane su deskriptivnom statistikom korišćenjem frekventnih procedura i unakrsnog tabelarnog prikaza. Opcija Kruskal-Volisovog testa neparametarskih testova korišćena je za određivanje uticaja lokacije i pola kokošaka ekotipa Fulani na udeo svake kvalitativne morfološke osobine. Veza između lokacija i kvalitativnih osobina procenjena je korišćenjem analize korespondencije, CHAID i iscrpnih CHAID algoritama. Primećene su različite boje perja, očiju, kože, češlja, drške i ušne režnje, kao i oblik tela, oblik glave, morfologija perja, raspodela perja, veličina češlja i tipovi lokalnih kokošaka Fulani. Najčešća boja perja na lokacijama bila je pepeljasta (37,5%), zatim bela (32,3%), višebojna (27,3%), crna (27,0%), crvena (25,5%) i smeđa (24,0%). Značajne varijacije među kvalitativnim osobinama ukazuju na osnovnu genetsku raznolikost i adaptaciju na životnu sredinu. Ovi nalazi, u kombinaciji sa biometrijskim i proizvodnim osobinama, nude vredne uvide za dizajniranje ciljanih programa genetskog poboljšanja usmerenih na povećanje produktivnosti i otpornosti ekotipa Fulani u različitim okruženjima države Nasarava.
Autor za kontakt: Iliya Mallam, Odeljnje zastočarstvo, Poljoprivredni fakultet, Nasarawa državni Univerzitet, Keffi,Shabu-Lafia Campus, P.M.B. 135, Lafia, Nasarawa State, Nigerija, email: mallamiliya2011@gmail.com, Tel:+2348188146452, +2349032763552, +359894772330
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str:259-266
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.633.15
https://doi.org/10.2298/GENSR2502259K
Orginalni naučni rad
POBOLJŠANJE NUTRITIVNE VREDNOSTI ADAPTIRANOG QPM HIBRIDA DOBIJENOG SELEKCIJOM POMOĆU MOLEKULARNIH MARKERA
Marija KOSTADINOVIĆ1*, Danijela RISTIĆ1, Sofija BOŽINOVIĆ1, Vlatko GALIĆ2,
Jelena VANČETOVIĆ1, Dragana IGNJATOVIĆ-MICIĆ1
1Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd, Srbija
2Poljoprivredni institut Osijek, Osijek, Hrvatska
Izvod
Kukuruz poboljšanog kvaliteta proteina (eng. Quality Protein Maize - QPM) ima visok sadržaj esencijalnih aminokiselina lizina i triptofana koje su deficitarne kod kukuruza standardnog kvaliteta zrna (SM). Institut za kukuruz Zemun Polje ima program stvaranja QPM kombinovanim pristupom konvencionalnog i oplemenjivanja uz pomoć molekularnoih markera. Cilj ovog rada bila je biohemijska evaluacija QPM hibrida dobijenog ukrštanjem adaptiranih QPM inbred linija (QPM verzije komercijalnih linija). Analizirani su relevantni nutritivni parametri kao što su sadržaj proteina, skroba, masti i aminokiselina, a određen je i odnos triptofana i proteina (TPR). Sadržaj triptofana (TC) je statistički značajno (p<0.05) bio povećan kod QPM hibrida u odnosu na SM. Takođe, TC je bio 0.075%, što odgovara pragu za QPM. TPR, indikator poboljšanog nutritivnog kvaliteta proteina, bio je statistički značajno (p<0.05) povećan u poređenju sa SM. Sadržaji skroba i masti bili su statistički značajno (p<0.01 i p<0.05, redom) povećani u odnosu na SM. Takođe, visoko značajne korelacije (p<0.01) nađene su između TPR i sadržaja skroba, kao i značajne korelacije (p<0.05) između TPR i sadržaja masti, što ukazuje na mogućnost istovremene selekcije i poboljšanja ovih parametara. S obzirom na to da je biohemijska evaluacija potvrdila poboljšanu hranljivu vrednost QPM hibrida, može se smatrati pogodnim hibridom za industriju hrane za životinje.
Autor za kontakt: Marija Kostadinovic, Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Slobodana Bajica 1, 11185 Zemun-Beograd, Srbija email:kmarija@mrizp.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str:267-274
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2502267R
Orginalni naučni rad
POTENCIJAL VIROIDA PUCANJA KORE CITRUSA (CBCVD) DA INFICIRA KONOPLJU (Cannabis sativa L.)
Zala ROSTOHAR, Jana MUROVEC, Helena VOLK*
Biotehnički fakultet, Univerzitet Ljubljana, Jamnikarjeva Ljubljana, Slovenija
Izvod
Konoplja (Cannabis sativa L.) se suočava sa sve većim pretnjama od različitih patogena, uključujući Cocadviroid latenshumuli, poznat i kao Hop Latent Viroid (HLVd), koji izaziva duding bolest. Cocadviroid rimocitri, poznat i kao Citrus Bark Cracking Viroid (CBCVd), ozbiljno utiče na hmelj, bliskog srodnika konoplje, što izaziva zabrinutost zbog njegovog potencijala da zarazi konoplju. Ova studija je istražila da li CBCVd može da inficira konoplju i procenila upotrebu tkivnih kultura kao modela za proučavanje viroida. Takođe je upoređena efikasnost in vitro sintetisanih transkripata viroida u odnosu na infekciju RNK izolovanu iz biljaka. Tkivne kulture konoplje su uspostavljene i inokulirane CBCVd i HLVd transkriptima ili RNK koai sadrži CBCVd i HLVd. RT-PCR analiza i sekvenciranje su potvrdili infekcije, pri čemu se inokulacija transkriptima bila efikasnija od inokulacije biljnim RNK. CBCVd je uspešno inficirao konoplju, proširujući svoj poznati opseg domaćina. Simptomi nisu uočeni u tkivnim kulturama, ali su ex vitro aklimatizovane biljke pokazale smanjen rast, pri čemu su biljke zaražene HLVd-om imale izraženije negativne efekte u poređenju sa biljkama inficiranim CBCVd-om. Ova studija predstavlja prvi dokaz infekcije konoplje CBCVd-om, naglašavajući potencijalne rizike prenosa u poljoprivrednim uslovima. Takođe, tkivne culturesu se pokazakle kao vredan alat za istraživanje viroida, pri čemu je inokulacija zasnovana na transkriptima efikasnija.
Autor za kontakt: Helena Volk, Biotehnički fakultet, Univerzitet Ljubljana, Jamnikarjeva, Ljubljana, Slovenija, email: helena.volk@bf.uni-lj.si
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str: 275-288
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2502275M
Orginalni naučni rad
miR-93-3p IMA POTENCIJAL DA SMANJI AKTIVNOST GENA
NFATc4 I NFAT5
U
MONONUKLEARNIM ĆELIJAMA PERIFERNE KRVI (PBMC) KOD PACIJENATA OBOLELIH OD
RAKA DOJKE
Fatemeh MORADI1, 2, Garshasb RIGI1, 2*, Samira GHAEDMOHAMMADI3*,
Sedigheh TAHMASEBI4
1Odeljenje za genetiku, Fakultet za osnovna istraživanja, Shahrekord Univerzitet, Shahrekord, Iran
2 Odeljenje za industrisku biotehnologiju, Naučni institute za biotehnologiju, Shahrekord Univerzitet, Shahrekord, Iran
3Department of biology, College of sciences, Shiraz Univerzitet, Shiraz, Iran
4 Istraživački centar za bolesti dojke, Shiraz Univerzitet za medicinu, Shiraz, Iran
Izvod
Rak dojke je trenutno prepoznat kao najčešći maligni tumor koji pogađa žene. Pokazuje značajnu biološku složenost, delimično zbog regulatornih uloga mikroRNK (miRNK). S obzirom na kritičnu funkciju miRNK u modulaciji aktivnosti gena, poremećaji ekspresije ili funkcije miRNK se često primećuju u ćelijama raka, uključujući i one kod raka dojke. Takođe, NFATc4 i NFAT5 su identifikovani kao mete miR-93. Cilj ove studije je bio da se procene nivoi ekspresije miR-93-3p, zajedno sa genima NFATc4 i NFAT5, u mononuklearnim ćelijama periferne krvi (PBMC) kod zdravih žena i žena sa dijagnozom raka dojke. U ovoj studiji slučaj-kontrola, uzorci krvi su prikupljeni od 15 zdravih žena i 15 žena sa dijagnozom raka dojke u ranom stadijumu. PBMC su izolovane iz svakog uzorka, nakon čega je usledila ekstrakcija RNK i sinteza komplementarne DNK (cDNA). Nivoi ekspresije gena ciljnih gena su zatim kvantifikovani korišćenjem PCR u realnom vremenu. Rezultati su ukazali na značajno smanjenje ekspresije gena NFATc4 i NFAT5 u PBMC kod pacijenata obolelih od raka dojke u poređenju sa zdravim osobama. Nasuprot tome, ekspresija miR-93-3p je bila povišena kod pacijenata obolelih od raka dojke u odnosu na zdrave žene. Ove razlike u ekspresiji gena bile su statistički značajne na nivou od 0,05, što je određeno Studentovim T-testom. Ukratko, ova studija otkriva da je miR-93-3p povećan, dok su NFATc4 i NFAT5 smanjeni u PBMC pacijenata obolelih od raka dojke. Ove promene ekspresije naglašavaju potencijal miR-93-3p i njegovih meta kao biomarkera za rano otkrivanje raka dojke i mogu informisati buduće terapijske pristupe. Preporučuju se dalja istraživanja sa većim uzorcima kako bi se potvrdili ovi nalazi.
Autor za kontakt: Dr. Garshasb Rigi, Odeljenje za genetiku, Fakultet za osnovna istraživanja, Shahrekord Univerzitet, Rahbar Blvd, P O Box 115, Shahrekord 881 863 4141, Iran, Email: garshasbiotech@sku.ac.ir, Tel: 09133826040
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str: 289-297
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2502289R
Orginalni nauèni rad
VALIDACIJA MOLEKULARNIH MARKERA ZA KUNITZ TRIPSIN INHIBITOR PROTEIN KOD SOJE (Glycine max L. Merr.)
Danijela RISTIĆ, Marija KOSTADINOVIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ,
Snežana GOŠIĆ DONDO, Vesna PERIĆ
Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd, Srbija
Izvod
Soja (Glycine max L.) predstavlja jedan od glavnih izvora proteina, ali njena upotreba je ograničena prisustvom antinutritivnih faktora kao što je Kunitz tripsin inhibitor (KTI). Eliminacija KTI poboljšava svarljivost proteina i smanjuje troškove prerade u proizvodnji hrane i stočne hrane. Cilj ovog istraživanja bio je korišćenje mikrosatelitskih (SSR) markera u selekciji pomoću molekularnih markera (MAS) za genotipove soje bez KTI, razvijene u Institutu za kukuruz „Zemun Polje“ (MRIZP). Analizirana je nova oplemenjivačka linija L003, dobijena ukrštanjem standardne linije L584 i sorte ‘Laura’ bez KTI. Pedeset dva F₈ semena linije L003 su analizirana pomoću markera Satt228 i Satt409, a rezultati su potvrđeni detekcijom KTI proteina poliakrilamidnom gel elektroforezom (PAGE). Kod svih biljaka linije L003 oba SSR markera su potvrdila homozigotnost za KTI. Biohemijska analiza pokazala je odsustvo proteinske trake od 21,5 kDa kod L003, dok je kontrolni genotip ‘Lidija’ sa dominantnim alelom (TiTi) ispoljio prisustvo KTI. Dobijeni rezultati ukazuju na snažnu korelaciju između SSR profila i prisustva KTI proteina, kao i korišćenje Satt228 i Satt409 markera kao pouzdanih alati za MAS u efikasnom razvijanju KTI-slobodnih sorti soje. takođe, navedeni rezultati unapređuju strategije oplemenjivanja usmerene na dobijanje nutritivno poboljšanih sorti soje za prehrambenu i stočarsku industriju, bez potrebe za termalnom inaktivacijom KTI.
Autor za kontakt: Danijela Ristic Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Slobodana Bajica 1, 11185 Zemun-Beograd, Srbija,email:dristic@mrizp.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str: 299-314
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.633.11
https://doi.org/10.2298/GENSR2502299T
Orginalni naučni rad
ODREĐIVANJE SORTI PŠENICE POGODNIH ZA STRESNE I NESTRESNE USLOVE KORIŠĆENJEM INDEKSA PRODUKTIVNOSTI I TOLERANCIJE ZASNOVANIH NA PRINOSU
Nikolaj TSENOV* i Margarita NANKOVA
Katedra za agronomiju i stočarstvo, Dobruždanski poljoprivredni institut, General Toševo, Poljoprivredna akademija, Sofija, Bugarska
Izvod
Cilj je bio da se identifikuju najvrednije sorte koje kombinuju visoku produktivnost i toleranciju na stres. Sorte pšenice su gajene na dve lokacije u zemlji - Dobriču sa povoljnim i Straldži sa stresnim uslovima, tokom tri uzastopne godine. Analizirane osobine su bile (GY) - prinos zrna, (NPT) - broj produktivnih izdanaka po m2, (WGS) - težina zrna u klasu, (NGm) - broj zrna po m2, (TBM) - ukupna nadzemna biomasa i (DH) - datum klasenja, čije se vrednosti značajno smanjuju pod stresom. Sorte su ocenjene korišćenjem različitih vrsta indeksa oplemenjivanja za toleranciju na stres i stabilnost. Na osnovu pouzdano visokih korelacija između rangova indeksa i vrednosti osobina, utvrđeno je da samo dve od njih, geometrijska srednja produktivnost (GMP) i indeks tolerancije na stres (STI), pravilno procenjuju svaku kvantitativnu osobinu pod obe vrste uslova. Njihova primena dovela je do ispravne podele sorti u grupe, prema kombinaciji tolerancije i produktivnosti. Pokušaj procene prinosa zrna korišćenjem GMP i STI indeksa ostalih osobina pokazao se ne toliko efikasnim kao korišćenje same GY osobine. Procena sorti korišćenjem indeksa stabilnosti više osobina (MTSI) i indeksa udaljenosti genotipa i ideotipa više osobina (MGIDI) identifikovala je skup od tri vredne sorte za oplemenjivanje i proizvodnju: 9, 14 i 16. Podaci iz ove studije mogli bi biti korisni kao model za izdvajanje informacija o kvantitativnim karakteristikama osobina sorte, što bi bilo maksimalno korisno za praksu.
Autor za kontakt: Nikolay Tsenov, Katedra za agronomiju i stočarstvo, Dobruždanski poljoprivredni institut, General Toševo, Poljoprivredna akademija, Sofija, Bugarska, email: nick.tsenov@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 57, broj 2(2025), str: 315-331
© 2025 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2502315K
Orginalni naučni rad
GENETIČKA ANALIZA KVANTITATIVNIH OSOBINA GENOTIPA GRAŠKA
Valentin KOSEV1, Viliana VASILEVA2, Vera POPOVIĆ3
1 Institut za krmno bilje, Poljoprivredna akademija, Bugarska
2 Institut za kukuruz – Kneža, Poljoprivredna akademija, Bugarska
3 Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
Izvod
Studija je imala za cilj da analizira kvantitativne osobine genotipova graška kroz vrednosti genetskih parametara i da se odrede osobine od kojih varira produktivnost F1 i F2 hibridnih biljaka. Trogodišnji terenski ogled je sproveden u Institutu za krmno bilje – Pleven, Bugarska. Sledeća ukrštanja su proučavana, (CA1P × L020140; CA1P × Vt6803 i njihova uzajamnost) između sorti graška L020140 - Pisum sativum ssp. arvense, Vt6803 - Pisum sativum var. hiemale i CA1P - Pisum sativum ssp. sativum. Pozitivna prava heterozisa su otkrivena na ukrštanjima L020140 × CA1P i CA1P × L020140 prema težini svežeg korena i težine nodula; CA1P × Vt6803 po dužini korena i težini nodula i CA1P × L020140 po visini biljke na obe granice sredine. Znaci težine korena i broja kvržica po biljci na CA1P × Vt6803 i težina sveže biomase na CA1P k L020140 nasleđuju se sa jasnom pozitivnom dominacijom ili prekomernom dominacijom. Negativna je bila dominacija ili prekomerna dominacija Vt6803 × CA1P po dužini korena i težini svežeg korena, broju i težini biljnih nodula; kod CA1P × L020140 po broju nodula i kod L020140 × CA1P po težini nodula po biljci. U povoljnijim uslovima rasta, interakcije epitelnih gena igraju veću ulogu u nasleđivanju osobina i broja nodula kod CA1P × Vt6803 i L020140 × CA1P, a za gustu setvu kod L020140 × CA1P i CA1P × L020140 po težini svežeg nadzemnog bilja. Dominantna dejstva gena su bila od većeg značaja za broj nodula po biljci na Vt6803 × CA1P. Visoke stope nasleđivanja u obe sredine karakterišu hibridi Vt6803 × CA1P i L020140 × CA1P po težini svežeg korena i broju nodula po biljci, a svi hibridi po broju nodula. Za skoro sva ukrštanja, efikasnost tima je negativna i to na obe granice sredine, što implicira da će masovni tim biti efikasniji ako počne rano u F4-F5 i zasniva se na visini biljke, svežoj težini nadzemne biomase i svežem korenu.
Autor za kontakt: Viliana Vasileva, Maize Research Institute – Knezha 5835, Agricultural Academy, Bulgaria, email: viliana.vasileva@gmail.com; Vera Popović, Institute of Field and Vegetable Crops, Maksima Gorkog 30, Novi Sad, Serbia, vera.popovic@ifvcns.ns.ac.rs