GENETIKA, Vol. 58, 2(2026)
Iliya MALLAM, Abdulmojeed YAKUBU, Maikano Mohammed ARI, Ibrahim Suleiman MUSA, Neyu Patrick ACHI, Dauda GAMBO, Paul Apagu JOHN
UTICAJ RASE, ISHRANE I POLA NA PRINOS TRUPOVA KOD NIGERIJSKIH AUTOHTONIH RASA KOZA U TROPSKIM SISTEMIMA PROIZVODNJE [Izvod] [Rad]
Natalija GEORGIJEVA, Valentin KOSEV, Teodora MIHOVA, Vera POPOVIĆ, Mila POPOVIĆ
ADAPTABILNOST KLJUČNIH KVANTITATIVNIH OSOBINA GENOTIPOVA HENOMELESA I ZNAČAJ ZA ZDRAVLJE [Izvod] [Rad]
Humay Kamran NURI, Tofig Idrıs ALLAHVERDIYEV, Jabrail Tazakhan AGHAYEV
KASNA PLAMENJAČA, RANA PLAMENJAČA I PRAŠNA KRASTAVOST KROMPIRA: UTICAJ NA FIZIOLOŠKE OSOBINE I OSOBINE VEZANE ZA PRINOS RAZLIČITIH GENOTIPOVA KROMPIRA [Izvod] [Rad]
Barış KUZKUN, Alper ADAK, Senem Sabanci BAL, Sekip ERDAL
Evaluacija kukuruza za dvonamenske osobine u različitim uslovima vodenog režima primenom multi-osobinskih i G×E analiza [Izvod] [Rad]
Nikolaj TSENOV, Sonja DONEVA, Rumjana ANGELOVA
STABILNOST I ADAPTIBILNOST AKTUELNIH SORTI PŠENICE ZA PRINOS ZRNA U USLOVIMA JUŽNE DOBRUDŽE [Izvod] [Rad] [Dodatne tabele]
Pravin Kumar BIND i Arvind Kumar SING
NASUMIČNA DISTRIBUCIJA GENOTIPSKIH KOMBINACIJA NA MIKROSATELITSKIM LOKUSIMA U DVE INDIJSKE PRIRODNE POPULACIJE VRSTE Drosophila ananassae [Izvod] [Rad]
Tofig ALLAHVERDIYEV
PARAMETRI IZMENE GASOVA ZASTAVNIČNIH I PRETPOSLEDNJIH LISTOVA HLEBNE PŠENICE (Triticum aestivum L.) GENOTIPOVA U USLOVIMA PRIRODNOG STRESA SUŠE I USLOVIMA BEZ STRESA [Izvod] [Rad]
Milica KECKAREVIĆ MARKOVIĆ, Milica MIHAJLOVIĆ SREJIĆ, Vanja TANASIĆ. Tijana PETROVIĆ, Dušan KECKAREVIĆ
IZNENADNA SRČANA SMRT I EPILEPSIJA: KOLIKA JE ULOGA GENETIKE? [Izvod] [Rad]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 58 broj 2(2026), str: 83-100
© 2026 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2602083M
Orginalni naučni rad
UTICAJ RASE, ISHRANE I POLA NA PRINOS TRUPOVA KOD NIGERIJSKIH AUTOHTONIH RASA KOZA U TROPSKIM SISTEMIMA PROIZVODNJE
Iliya MALLAM1*, Abdulmojeed YAKUBU2, Maikano Mohammed ARI2, Ibrahim Suleiman MUSA2, Neyu Patrick ACHI3, Dauda GAMBO2 i Paul Apagu JOHN4
1Katedra za stočarstvo, Državni univerzitet Kaduna, država Kaduna, Nigerija
2Katedra za stočarstvo, Poljoprivredni fakultet, Državni univerzitet Nasarava, Lafija, 950101, Nigerija
3 Nacionalni istraživački institut za stočarsku proizvodnju/Univerzitet Ahmadu Belo, Šika-Zarija, Nigerija
4Centar za napredna istraživanja biotehnologije, Naučno-tehnološki kompleks Šeda, FCT, Abudža, Nigerija
Izvod
Ova studija je istraživala glavne i interaktivne efekte rase, ishrane i pola na karakteristike trupova dve nigerijske autohtone rase koza; Zapadnoafričke patuljaste koze i Crvene Sokoto koze pod kontrolisanim uslovima hranjenja. Trideset šest jaraca (starosti 3–4 meseca; n = 18 po rasi; uravnoteženo po polu) raspoređeno je u faktorijalni aranžman 2×3×2 u potpuno randomizovanom dizajnu. Eksperimentalne dijete su se sastojale od 100% Digitaria smutsii, 50% Digitaria smutsii + 50% izmeta kikirikija i 50% Digitaria smutsii + 50% ljuske vignjeg graška. Procenjeni trupovi obuhvataju živu težinu na gladno, težinu iskrvavljenog tela, težinu obrađenog tela, procenat obrađenog tela, primarne rezove i težinu visceralnih organa. Podaci su analizirani korišćenjem Statistix analitičkog softvera verzije 8.1. Značajne srednje vrednosti su razdvojene korišćenjem Dankanovog testa višestrukih opsega. Rezultati su pokazali da je rasa značajno uticala na živu težinu na gladno, težinu prednjih ekstremiteta, težinu vrata, težinu šapa i težinu bubrega (P<0,05), pri čemu su crvene koze rase Sokoto pokazale veće vrednosti od Zapadnoafričkih patuljastih koza. Ishrana je imala ograničen uticaj na osobine trupa, sa značajnim efektom primećenim samo na težinu praznog želuca. Pol je značajno uticao na živu težinu na gladno, težinu iskrvavenog želuca, težinu glave i težinu punog želuca, pri čemu su ženke pokazale veće vrednosti u poređenju sa mužjacima. Značajni efekti interakcije primećeni su za odabrane parametre trupa, posebno u kombinacijama rasa × ishrana i rasa × pol. Rezultati pokazuju da rasa igra dominantnu ulogu u određivanju prinosa trupa kod nigerijskih autohtonih koza, dok suplementacija u ishrani i pol doprinose varijacijama u specifičnim komponentama trupa. Rasa crveni Sokoto se preporučuje za poboljšani prinos trupa pod sličnim uslovima upravljanja.
Autor za kontakt: Iliya Mallam, Katedra za stočarstvo, Državni univerzitet Kaduna, država Kaduna, Nigerija, email:mallamiliya2011@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 58, broj 2(2026), str: 101-119
© 2026 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2602101G
Orginalni naueni rad
ADAPTABILNOST KLJUČNIH KVANTITATIVNIH OSOBINA GENOTIPOVA HENOMELESA I ZNAČAJ ZA ZDRAVLJE
Natalija GEORGIJEVA1, Valentin KOSEV1, Teodora MIHOVA2, Vera POPOVIĆ3,
Mila POPOVIĆ4
1Institut za krmno bilje, Pleven, Poljoprivredna akademija, Bugarska
2Institut za planinsko stočarstvo i poljoprivredu – Trojan, Poljoprivredna akademija, Bugarska,
3Odeljenje za povrtarske i alternativne biljne vrste, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
4Univerzitet u Novom Sadu, Medicinski fakultet, Novi Sad, Srbija
Izvod
Rod Henomeles pripada porodici ruža (potporodica Pomoideae). Biljka se vekovima koristi za lečenje kardiovaskularnih oboljenja, reumatizma, gihta i anemije. U uslovima značajnog povećanja negativnog uticaja životne sredine na proizvodnju voća kod voćnih vrsta, uključivanje novog materijala sa povećanom adaptabilnošću na faktore sredine u proces selekcije predstavlja značajan biološki resurs za uspešno upravljanje prioritetima u savremenim programima selekcije. Procena adaptabilnosti 10 genotipova henomelesa u uslovima centralne Stare planine različitim metodama i parametrima pokazuje, s jedne strane, da se među njima nije mogao utvrditi jasan favorit, a s druge strane, različite kvantitativne osobine su dobile različite procene adaptabilnosti. Utvrđeno je da je faktor genotipa imao najjači uticaj na fenotipsku manifestaciju ključnih kvantitativnih osobina. Faktor sredine je od sekundarnog značaja. Najprilagodljiviji uslovima sredine sa visokom ukupnom adaptabilnošću za prečnik i visinu ploda bili su G3 (7,91, 10,28) i G11 (6,56 i 11,22), dok su G2 (35,30, 42,75, 5,85, 1,64) i G3 (46,30, 53,92, 13,23, 3,96) bili za visinu žbuna, prečnik žbuna, težinu ploda/žbun i prinos ploda. Prema poslednje dve osobine, G2 i G3 su takođe okarakterisane visokim vrednostima genetske fleksibilnosti. Određivanje homeostaze i otpornosti na stres u smislu težine ploda/žbun i prinosa ploda dalo je visoke ocene genotipovima, kao što su G1, G2, G5 i G6. Odlikuju se visokom selektivnom vrednošću i to: G2 (156,81, 208,44, 7,02) i G 3 (133,29, 197,19, 4,49) po visini i prečniku žbuna i težini ploda/žbunu, G2 (33,77) i G6' (24,30) po prečniku ploda, G6' (32,95) i G1' (32,37) po visini ploda, G6' (8,42) po prinosu ploda. Vrednosti prinosa ploda i parametri, kao što su opšta adaptivnost i selektivna vrednost, određuju genotipove G6', G3 i G2 kao pogodne za gajenje u uslovima centralne Balkanske planine, kao i za njihovu upotrebu kao početnih roditeljskih oblika u programima selekcije.
Autor za kontakt: Valentin Kosev, Institut za krmno bilje, Pleven, Poljoprivredna akademija, Bugarska, email:valkosev@abv.bg
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 58, broj 2(2026), str: 121-133
© 2026 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2602121N
Orginalni naueni rad
KASNA PLAMENJAČA, RANA PLAMENJAČA I PRAŠNA KRASTAVOST KROMPIRA: UTICAJ NA FIZIOLOŠKE OSOBINE I OSOBINE VEZANE ZA PRINOS RAZLIČITIH GENOTIPOVA KROMPIRA
Humay Kamran NURI1, Tofig Idrıs ALLAHVERDIYEV2,3, Jabrail Tazakhan AGHAYEV4
1Naučnı istraživački institut za povrtarstvo, Baku, Azerbejdzan
2Istraživački institut za ratarstvo, Baku, Azerbejdzan
3 Institut za molekularnu biologiju Ministarstva nauke i obrazovanja Azerbejdzanske Republike, Baku, Azerbejdzan
4 Naučno istraživački institut za zaštitu bilja i tehničko bilje, Baku, Azerbejdzan
Izvod
Ova studija je procenila uticaj kasne plamenjače, rane plamenjače i prašne krastavosti na fiziološke osobine, kvalitet, prinos krompira i efikasnost integrisanog upravljanja bolestima. U kontrolnim uslovima, površina lista (PL) bila je najveća kod sorte Colomba (91.8 cm2), a najmanja kod sorte Captiva (79.5 cm2). Među varijantama zahvaćenim bolestima, Captiva je pokazala najveće smanjenje površine lista (kod kasne plamenjače - 29.2 cm2), dok je Colomba zadržala najveću površinu lista (kod prašne krastavosti - 44.3 cm2). Relativni sadržaj vode (RSV) tokom faze punog cvetanja u kontrolnim uslovima kretao se od 93.7% kod sorte Amiri-600 do 96.4% kod sorte Colomba. U uslovima prisustva bolesti, najveći RSV zabeležen je kod sorte Sevinj (76.8%), a najmanji kod sorte Captiva (49.1%). Sevinj je takođe imao najveću suvu biomasu u kontrolnim uslovima, kako u fazi pupoljaka (69.3 g), tako i u fazi punog cvetanja (94.1 g). Primenjeni integrisani sistem zaštite kod sorte Colomba bio je efikasan, smanjujući pojavu kasne plamenjače na 9.6% (87.4% biološke efikasnosti), rane plamenjače na 6.5% (87.7%), dok je pojava prašne krastavosti smanjena na 0% (100% efikasnosti). Prinos je dostigao 36.1 t/ha, uz profitabilnost od 411.5%. Kod standardnog tretmana, intenzitet bolesti bio je veći, a prinos je iznosio 25.4 t/ha. U kontrolnim uslovima, sadržaj vlage kretao se od 72.2% do 79.9%, dok je sadržaj skroba bio u rasponu od 10.8% do 16.4%, a sadržaj proteina od 1.3% do 1.6%. Colomba je zabeležila najveći prinos u kontrolnim uslovima (836.7 g/biljci) i zadržala najveći prinos i u uslovima prisustva bolesti (720.0-796.7 g/biljci). Razlike u prinosu između sorti i tretmana procenjene su analizom varijanse (ANOVA), nakon čega je primenjen Games-Howell post hoc test u programu IBM SPSS Statistics.
Autor za kontakt: Humay Kamran Nuri, Naučnı istraživački institut za povrtarstvo, Baku, Azerbejdzan, email: 12humay@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 58, broj 2(2026), str: 135-154
© 2026 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.633.15
https://doi.org/10.2298/GENSR2602135K
Orginalni naueni rad
Evaluacija kukuruza za dvonamenske osobine u različitim uslovima vodenog režima primenom multi-osobinskih i G×E analiza
Barış KUZKUN, Alper ADAK, Senem Sabanci BAL, Sekip ERDAL
Batı Akdeniz Poljoprivredni istraživački institut, Antalija, Turska
Izvod
U uslovima sve izraženije klimatske varijabilnosti u mediteranskoj poljoprivredi, razvoj dvonamenskih hibrida kukuruza koji mogu obezbediti i visok prinos silaže i zrna postaje od ključnog značaja. U ovom radu je evaluirano osam hibrida kukuruza (četiri kandidata i tri komercijalna hibrida) u osam različitih okruženja, uključujući navodnjavane i nenavodnjavane uslove u Antaliji i Ajdinu tokom 2022. i 2023. godine. Analizirani su prinos sveže biomase (FY), prinos suve materije (DMY), visina biljke, fenološke osobine, senescencija i prinos zrna. Rezultati su pokazali da je najveći deo varijabilnosti za ključne osobine uslovljen sredinom, pri čemu je uticaj sredine iznosio više od 80% ukupne varijacije za prinosne osobine. Iako je genetička varijacija bila relativno manja, visoke vrednosti ponovljivosti ukazuju na mogućnost efikasne selekcije.Hibrid C3 se izdvojio kao najproduktivniji za prinos biomase, dok je hibrid H3 pokazao veću stabilnost, naročito u uslovima bez navodnjavanja. Pozitivna korelacija između visine biljke i prinosa biomase ukazuje na njen potencijal kao indirektnog selekcionog kriterijuma. AMMI i GGE analize su otkrile značajne interakcije genotip × sredina, sa promenama u rangiranju hibrida između povoljnih i stresnih uslova. Primenom integrisanog dvonamenskog indeksa, koji obuhvata FY, DMY, prinos zrna i gubitak mase, hibridi C3 i H3 identifikovani su kao najperspektivniji. Ovi rezultati naglašavaju značaj multi-osobinskog i višesredinskog pristupa u selekciji hibrida prilagođenih promenljivim agroekološkim uslovima.
Autor za kontakt: Sekip Erdal, Batı Akdeniz Poljoprivredni istraživački institut, Antalija, Turska,, email: sekip.erdal@tarimorman.gov.tr
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 58, broj 2(2026), str: 155–178
© 2026 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630.11
https://doi.org/10.2298/GENSR2602155T
Orginalni naueni rad
STABILNOST I ADAPTIBILNOST AKTUELNIH SORTI PŠENICE ZA PRINOS ZRNA
U USLOVIMA JUŽNE DOBRUDŽE
Nikolaj TSENOV*¹, Sonja DONEVA², Rumjana ANGELOVA¹
¹ Katedra za agrotehnologiju i uzgoj životinja, Dobrudžanski poljoprivredni institut, BG-9520 General Toševo, Poljoprivredna akademija, BG-1000 Sofija, Bugarska
² Katedra za oplemenjivanje žitarica i mahunarki, Dobrudžanski poljoprivredni institut, BG-9520 General Toševo, Poljoprivredna akademija, BG-1000 Sofija, Bugarska
Izvod
Tokom perioda od šest uzastopnih vegetacionih sezona (2020–2025), procenjen je prinos zrna (PZ) trideset pet sorti ozime pšenice razvijenih u Dobrudžanskom poljoprivrednom institutu, General Toševo, tokom poslednje tri decenije. Studija je imala za cilj da proceni produktivnost, stabilnost i adaptabilnost modernih bugarskih sorti pšenice u agroekološkim uslovima severoistočne Bugarske u situaciji nekoliko sezonskih meteoroloških anomalija. Podaci o prinosu zrna (t ha⁻¹) dobijeni su sa poljskih parcela površine 12,5 m², raspoređenih po randomizovanom dizajnu sa tri ponavljanja. Sve sorte su gajene pod identičnim agronomskim uslovima. Setva je obavljana godišnje između 15. i 25. oktobra sa normom setve od 500 kalibilnih semena m⁻². Podaci o prinosu su podvrgnuti statističkim analizama više sredina kako bi se kvantifikovali efekti genotipa (G), sredine (E; godina) i njihove interakcije (G×E), i kako bi se procenila stabilnost i adaptabilnost sorte. Sezone rasta su se značajno razlikovale u pogledu formiranja prinosa zrna, pružajući osnovu za objektivnu procenu učinka sorte. Uslovi sredine, genotip i njihova interakcija imali su veoma značajan uticaj na prinos zrna. Interakcija G×E činila je približno 20% ukupne fenotipske varijacije, dok je kombinovani doprinos genotipa i G×E objasnio skoro polovinu ukupne varijabilnosti u prinosu zrna. Efekat interakcije bio je složen i višedimenzionalan, sa nekoliko glavnih komponenti (PC1–PC5) koje su značajno doprinosile, što ukazuje na heterogene odgovore sorti na sezonske uslove. Primena višestrukih statističkih modela i komplementarnih analitičkih pristupa na neuravnotežene podatke iz više sredina omogućila je efikasnu diskriminaciju među sortama na osnovu ostvarenog prinosa zrna i stabilnosti. Kombinovana upotreba utvrđenih indeksa stabilnosti i integrisanih pristupa rangiranju olakšala je identifikaciju sorti sa superiornim performansama u pogledu produktivnosti, stabilnosti i prilagodljivosti. Među najvrednijim sortama u uslovima Južne Dobrudže bile su Kami, Kosara, Roki-3, Radoslava, Korona, Julita, Fani, Kiara, Kalina i Lazarka.
Autor za kontakt: Nikolay Tsenov, Katedra za agrotehnologiju i uzgoj životinja, Dobrudžanski poljoprivredni institut, BG-9520 General Toševo, Poljoprivredna akademija, BG-1000 Sofija, Bugarska, email: nick.tsenov@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 58, broj 2(2026), str:179-191
© 2026 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
https://doi.org/10.2298/GENSR2602179B
Orginalni naueni rad
NASUMIČNA DISTRIBUCIJA GENOTIPSKIH KOMBINACIJA NA MIKROSATELITSKIM LOKUSIMA U DVE INDIJSKE PRIRODNE POPULACIJE VRSTE Drosophila ananassae
Pravin Kumar BIND i Arvind Kumar SING*
Laboratorija za genetiku, Odsek za zoologiju, Institut za nauke, Univerzitet Banaras Hindu, Varanasi-221 005, Indija
Izvod
Među vrstama roda Drosophila, D. ananassae je genetski prepoznatljiva vrsta, uglavnom zbog pojave spontanog krosingovera kod njenih mužjaka, što se ne dešava kod većine drugih vrsta roda. Ova vrsta je adekvatno proučena zbog svojih hromozomskih, alozimskih i nukleotidnih polimorfizama kako bi se predvidela genetska diferencijacija u njenim prirodnim i laboratorijskim populacijama. Njena široka upotreba u populaciono-genetskim istraživanjima pomogla je u dešifrovanju različitih mikroevolucionih fenomena. Ova studija se bavi genotipskim asocijacijama između sedam mikrosatelitskih genetskih lokusa u prirodnim populacijama D. ananassae. Svaki mikrosatelitski lokus, sa dva alelna oblika, varira zbog razlika u svojim dinukleotidnim ponavljanjima i prati kodominantni obrazac nasleđivanja. Dakle, poređenje između dva takva nezavisna lokusa daje devet genotipskih kombinacija. Rezultati studije pokazali su slučajnu pojavu svih mogućih genotipskih asocijacija u poređenju dvadeset jednog genetskog lokusa. Ova ravnoteža u različitim genetskim kombinacijama može se pripisati neutralnoj ulozi mikrosatelitskih genetskih lokusa, pružajući jednake šanse za preživljavanje jedinkama koje ih nose. Pored odsustva selekcije, nezavisno razlikovanje različitih kombinacija gena moglo je da podstakne pojavu ravnoteže vezanosti kod D. ananassae. Dalje, u ovom radu su razmotreni položaji mikrosatelitskih genskih lokusa na različitim hromozomima kod D. ananassae i njihov status u odnosu na neravnotežu vezanosti.
Autor za kontakt: Arvind Kumar Singh, Laboratorija za genetiku, Odsek za zoologiju, Institut za nauke, Univerzitet Banaras Hindu, Varanasi-221 005, Indija; email: ak.singh2@bhu.ac.in,
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 58, broj 2(2026), str:193-209
© 2026 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.633.11
https://doi.org/10.2298/GENSR2602193A
Orginalni naueni rad
PARAMETRI IZMENE GASOVA ZASTAVNIČNIH I PRETPOSLEDNJIH LISTOVA HLEBNE PŠENICE (Triticum aestivum L.) GENOTIPOVA U USLOVIMA PRIRODNOG STRESA SUŠE
I USLOVIMA BEZ STRESA
Tofig ALLAHVERDIYEV
Odeljenje za biljnu fiziologiju, Istraživački institut za gajenje biljaka Ministarstvo poljoprivrede, Baku, Azerbejdzan
Laboratorija za bioadaptaciju, Institut za molekularnu biologiju PLE Ministartvo nauke i obrazovanja, Baku, Azerbejdzan
Izvod
Dvogodišnji eksperiment je sproveden radi proučavanja uticaja stresa suše na parametre razmene gasova genotipova hlebne pšenice. Parametri razmene gasova mereni su korišćenjem prenosivog sistema za fotosintezu Li-6400XT. Brzina fotosinteze (Pn), stomatalna provodljivost (gs), međućelijske koncentracije CO2 (Ci) i brzina transpiracije (Tr) proučavane su kod pretposlednjeg i zastavičastog listova od faze bujanja do mlečne zrelosti zrna genotipova hlebne pšenice. Parametri razmene gasova u pretposlednjem listu održavaju se visokim tokom faza bujanja i klasifikacije, dok su parametri razmene gasova u zastavičastom listu visoki tokom faza klasifikacije i cvetanja. Ako se uporedi udeo zastavičastog lista i pretposlednjeg lista u fotosintezi, on iznosi oko 62% i 38% u fazama klasifikacije i cvetanja, respektivno. Udeo zastavičastog lista u fotosintezi se povećava u uslovima stresa suše. Prosečno smanjenje Pn, gs i Tr u pretposlednjim i zastavičastim listovima usled stresa od vode bilo je 28% i 19,5%, 31% i 20%, 22% i 14% u periodu 2021-2022, 37% i 32%, 49% i 33%, 38% i 20% u vegetacionim sezonama 2022-2023, respektivno. Provodljivost mezofila (gm) se smanjuje, efikasnost korišćenja vode (WUE) se prvo povećava, a zatim smanjuje u uslovima stresa izazvanog sušom. Korelacije između Pn i gm su jače (r=0,991** i r=0,982**) nego korelacije između Pn i gs (r=0,604** i r=0,464**), što ukazuje na preovlađujuću ulogu provodljivosti mezofila u regulaciji brzine fotosinteze.
Autor za kontakt: Tofig Allahverdıyev, Odeljenje za biljnu fiziologiju, Istraživački institut za gajenje biljaka Ministarstvo poljoprivrede, Baku, Azerbedžan,Laboratorija za bioadaptaciju, Institut za molekularnu biologiju PLE Ministartvo nauke i obrazovanja, Baku, Azerbejdzan, Tel.+994504631989, E-mail: tofiqa896@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 58, broj 2(2026), str: 211-222
© 2026 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575
https://doi.org/10.2298/GENSR2602211K
Orginalni naueni rad
IZNENADNA SRČANA SMRT I EPILEPSIJA: KOLIKA JE ULOGA GENETIKE?
Milica KECKAREVIĆ MARKOVIĆ1*, Milica MIHAJLOVIĆ SREJIĆ1, Vanja TANASIĆ1,
Tijana PETROVIĆ2, Dušan KECKAREVIĆ1
1 Centar za fernzičku i primenjenu molekularnu genetiku, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija
2 Institut za sudsku medicinu, Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija
Izvod
Glavni uzrok prevremene smrti kod osoba sa epilepsijom je SUDEP, koji se pogrešno može protumačiti kao iznenadna srčana smrt (SCD). Povećanom riziku od SUDEP-a doprinosi više faktora, pri čemu su najznačajniji tip epileptičnih napada, težina bolesti, kumulativni broj napada, pol, prateći simptomi i primenjena terapija. Direktna uloga genetičkih faktora rizika povezana je sa mehanizmima smrti kod SUDEP-a, a koja se može desiti usled srčane aritmije, respiratorne disfunkcije i/ili poremećaja autonomne regulacije. Među genetičkim faktorima, najveći rizik čine patogene varijante u genima koje su uzročnici aritmija kao što su sindrom produženog QT intervala i Brugada sindrom, ali i varijante koje leže u osnovi samih epilepsija, kao što je Draveov sindrom. Pojedine varijante identifikovane primenom genskih panela za aritmije i epilepsiju, iako bi prema predikciji patogenosti bile štetne ili odsutne u opštoj populaciji, ne ispunjavaju kriterijume za patogenost, te se stoga klasifikuju kao varijante nepoznatog značaja (VUS). Pored toga, neke identifikovane varijante se klasifikuju kao benigne ili verovatno benigne. Ipak, smatra se da rizik od SUDEP-a može proizaći i iz kumulativnog efekta većeg broja varijanti, kako VUS tako i benignih. S obzirom da je SUDEP najčešći uzrok prevremene smrti kod osoba sa epilepsijom, genetičko testiranje bi trebalo da postane sastavni deo dijagnostike, posebno kod pacijenata čija je epilepsija rezistentna na lekove ili kod pacijenata sa pridruženim srčanim smetnjama.
Autor za kontakt: Milica Keckarevic Markovic, Centar za fernzičku i primenjenu molekularnu biologiju, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Studenski trg 16, Beograd, Srbija, email: milica@bio.bg.ac.rs