GENETIKA, Vol. 5, broj 1 (1973)
B. PEJKIĆ
CITOGENETIČKE OSOBINE ŠLJIVE POŽEGAČE PROSTIH I DUPLIH CVETOVA [Izvod]
A. POPOVIĆ, Lj. ZEČEVIĆ, M. KUBUROVIĆ i Sofija POPOVIĆ
KVALITATIVNE I KVANTITATIVNE OSOBINE NEKIH MUTANATA PŠENICE, SORTA FIORELLO [Izvod]
Č. JOVANOVIĆ i Kosana KONSTANTINOV
UTICAJ NEKIH MUTAGENIH SREDSTAVA NA UČESTALOST HROMOZOMSKIH ABERACIJA U M5 - GENERACIJI PŠENICE [Izvod]
Nada STATIĆ
FREKVENCIJA DALTONIZMA U SELU NADALJ I PRIKAZ PORODICE SA PROTAN I DEUTAN ALELIMA [Izvod]
H.D. KLEIN i M. MILUTINOVIĆ
METODOLOŠKA ISPITIVANJA U CILJU DOBIJANJA KARIOTIPA PISUM SATIVUM KAO OSNOVA CITOLOŠKE IDENTIFIKACIJE TRANSLOKACIJA [Izvod]
H.P. MULLER
GENETSKA KONTROLA KVANTITATIVNOG SASTAVA PROTEINA ZRNA MUTANATA I REKOMBINANATA GRAŠKA (PISUM SATIVUM) [Izvod]
W. GOTTSCHALK i VERA MILUTINOVIĆ
PROUČAVANJE EFEKTA HETEROZISA SAMOOPLODNIH BILJAKA. I. MORFOLOŠKE OSOBINE HIBRIDA RAZLIČITIH MUTANATA GRAŠKA U POREĐENJU SA RODITELJSKIM GENOTIPOVIMA [Izvod]
Nada SAVKOVIĆ, Jugoslava PEČEVSKI i Kaca MALČIĆ
PERZISTENCIJA HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA IZAZVANIH U SPERMATOGONIJAMA MIŠEVA POSLE TOTALNOG ZRAČENJA I MIŠEVA KOD KOJIH SU TESTISI LOKALNO OZRAČENI [Izvod]
M. TAŠKOVSKI, B. VASKOV, G. EFREMOV i T. TOKOVSKI
O ODNOSU HEMOGLOBINSKIH I TRANSFERINSKIH TIPOVA I KOLIČINE I KVALITETA VUNE ROD OVACA [Izvod]
S.E. HASHISH, B. BOTULA-MANYALA i W. NDOITE
PRILOG PROUČAVANJU UTICAJA ZRAČENJA NA KVALITATIVNA I KVANTITATIVNA SVOJSTVA ARASIDA (ARACHIS HYPOGAEA L.) [Izvod]
Jelena PAVLIČIĆ
PRILOG POZNAVANJU EVOLUCIONE SRODNOSTI DOMAĆIH TIPOVA TVRDUNACA KUKURUZA IZ NAŠIH BRDSKIH REJONA [Izvod]
N. PEŠEV i N. KRSTIĆ
KOMBINACIONA SPOSOBNOST NEKIH NOVIH DOMAĆIH SAMOOPLODNIH LINIJA KUKURUZA [Izvod]
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 1-11
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
CITOGENETIČKE OSOBINE ŠLJIVE POŽEGAČE PROSTIH I DUPLIH CVETOVA
B. PEJKIĆ
Institut za voćarstvo i vinogradarstvo Poljoprivrednog fakulteta, Zemun - Beograd, Jugoslavia
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 13-19
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
KVALITATIVNE I KVANTITATIVNE OSOBINE NEKIH MUTANATA PŠENICE, SORTA FIORELLO
A. POPOVIĆ, Lj. ZEČEVIĆ, M. KUBUROVIĆ i Sofija POPOVIĆ
Zavod za strna žita, Kragujevac i Institut za biološka istraživanja, Beograd, Jugoslavija
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 21-30
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
UTICAJ NEKIH MUTAGENIH SREDSTAVA NA UČESTALOST HROMOZOMSKIH ABERACIJA U M5 - GENERACIJI PŠENICE
Č. JOVANOVIĆ i Kosana KONSTANTINOV
Zavod za genetiku, INEP, Zemun, Jugoslavia
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 31-38
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
FREKVENCIJA DALTONIZMA U SELU NADALJ I PRIKAZ PORODICE SA PROTAN I DEUTAN ALELIMA
Nada STATIĆ
Zavod za biologiju, Medicinski fakultet Novi Sad, Jugoslavia
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 39-49
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
METODOLOŠKA ISPITIVANJA U CILJU DOBIJANJA KARIOTIPA PISUM SATIVUM KAO OSNOVA CITOLOŠKE IDENTIFIKACIJE TRANSLOKACIJA
H.D. KLEIN i M. MILUTINOVIĆ
Institut fur Genetik der Universitat Bonn und Landwirtschaftliche, Fakultat der Universitat Belgrad
Izvod
U cilju dobijanja kariotipa graška, radi identifikovanja indukovanih translokacija, razrađena je metoda tretiranja meristema korenčića 5,7 di-brom 8-hidroksihinolinom i kombinovanim bojenjem Sifovim reagensom i orceinom. Ovim postupkom postižu se povoljniji rezultati nego pri primeni drugih metoda. Prednost se ogleda u boljem, kontrastnijem i intenzivnijem bojenju hromozoma, mogućnosti kraćeg bojenja i prekida rada na tri mesta u toku spravljanja preparata i njihove analize. Spravljanjem trajnih preparata omogućava se njihovo duže čuvanje i po potrebi naknadno posmatranje i analiziranje.
Dobijeni kariotip graška sorte »Dippes gelbe Viktoria« u većini hromozoma se podudara sa rezultatima B 1 i x t-a (1959) za Hniju 110, osim za hromozom 2 koji ima veoma signifikantno odstupanje u pogledu odnosa jednog i drugog kraka hromozoma u relaciji prema centromeru.
U diskusiji je dat komentar primene ove metode i dosadašnjih metoda, kao i analiza razlika kariotipa sorte »Dippes gelbe Viktoria« i linije 110.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 51-58
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
GENETSKA KONTROLA KVANTITATIVNOG SASTAVA PROTEINA ZRNA MUTANATA I REKOMBINANATA GRAŠKA (PISUM SATIVUM)
H.P. MULLER
Institute of Genetics, University of Bonn, Bonn, F.R. Germany
Izvod
U cilju proučavanja distribucije glavnih frakcija proteina zrna u različitih genotipova graška, vršena su kvantitativna određivanja ukupnog sadržaja proteina kao i proteinskih frakcija albumina i globulina u jednom broju mutanata i rekombinanata.
Ova ispitivanja su pokazala da su u analiziranih genotipova albumini i globulini bili zastupljeni sa 34-60% od ukupnog sadržaja proteina. Korišćenjem odnosa globulin/albumin kao indeksa za ocenu relativnih količina ovih dveju frakcija pokazano je da je kod većine mutanata i rekombinanata frakcija albumina smanjena, a frakcija globulina povećana u poređenju sa izvornom materinskom linijom (Tab. 2). Upoređujući sadržaj albumina i globulina u rekombinanata i njihovih roditeljskih komponenata, zapažene su neke promene u odnosu globulin/albumin u korist albumina.
Rezultati ovih ispitivanja su razmatrani i sa aspekta oplemenjivanja graška u cilju poboljšanja kvaliteta proteina zrna.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 59-72
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PROUČAVANJE EFEKTA HETEROZISA SAMOOPLODNIH BILJAKA. I. MORFOLOŠKE OSOBINE HIBRIDA RAZLIČITIH MUTANATA GRAŠKA U POREĐENJU SA RODITELJSKIM GENOTIPOVIMA
W. GOTTSCHALK i VERA MILUTINOVIĆ
Institut fiir Genetik der Universitat Bonn, BRD
Izvod
U toku dva uzastopna vegetaciona perioda obavljena su uporedna is-pitivanja nekih osobina vegetacionog porasta indukovanih mutanata graSka i njdhovih F1 hibrida.
Mutant sa sortimentskom oznakom 489C, indukovan rendgen zracima, sa odlikom zadebljanog stabla (verbandert) i mahunama skoncentrisanim pri samom vrhu, pokazao je pri ukrštanju sa ishodnom sortom i 11 različitih mutanata neobično jak efekt heterozisa. Tako visok stepen heterozisa vezan je za genetičku konstituciju ovog mutanta.
U odnosu na različite kriterijume vegetativnog porasta, u zavisnosti od genotipa drugog roditeljskog partnera pri ukrštanju, poređenjem F1 hibrida sa ishodnom formom (= 100%) dobijene su sledeće ekstremne vrednosti:
za broj internodija: 117-137%,
za dužinu internodija: 105-155%,
za ukupnu dužinu biljke: 132-202%,
za težinu biljke: 193-381%.
U oba vegetaciona perioda dobijeni su u principu slični rezultati. Jače izražen stepen heterozisa u 1971. godini verovatno je posledica povoljnijih vremenskih uslova u tom vegetacionom periodu.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 73-77
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PERZISTENCIJA HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA IZAZVANIH U SPERMATOGONIJAMA MIŠEVA POSLE TOTALNOG ZRAČENJA I MIŠEVA KOD KOJIH SU TESTISI LOKALNO OZRAČENI
Nada SAVKOVIĆ, Jugoslava PEČEVSKI i Kaca MALČIĆ
Department of Radiobiology, Institute of Nuclear Sciences »Boris Kidrič«, Belgrade, Yugoslavia
Izvod
Cilj ovog istraživanja bio je da se ispita indukcija hromozomskih translokacija kod mužjaka miševa totalno ozračenih kao i mužjaka čiji su testisi lokalno ozračeni dozom od 500 r. Indukcija recipročnih translokacija u spermatogonijama miševa određivana je citološkim izučavanjem spermatocita u raznim vremenskim intervalima, tj. 30-og, 60-og, 90-og i 120-og dana posle zračenja.
Naši rezultati su pokazali da hromozomske translokacije perzistiraju dugo posle zračenja. Tako, hromozomske translokacije se ne eliminišu ni posle 120-og dana od zračenja. Procenat translokacija bio je u svim posmatranim intervalima znatno veći kod miševa koji su bili totalno ozračeni nego kod miševa ciji su testisi bili lokalno ozračeni istom dozom.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 73-77
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
O ODNOSU HEMOGLOBINSKIH I TRANSFERINSKIH TIPOVA I KOLIČINE I KVALITETA VUNE ROD OVACA
M. TAŠKOVSKI, B. VASKOV, G. EFREMOV i T. TOKOVSKI
Faculty of Agriculture and Forestry, Department of Animal Breeding Development of SR Macedonia, Skopje, Yugoslavia
Izvod
U periodu 1966-1969. godine vršena su proučavanja radi otkrivanja eventualne veze između hemoglobinskih i transferinskih tipova ovaca i njihovih proizvodnih sposobnosti za vunu. U ogledu je bilo 893 grla oplemenjene šarplaninske ovce, od kojih 375 zviski, 407 ovaca i 111 ovnova, svojina Poljo-privrednog dobra "Vardara", Gradsko, i 111 grla merino de L'est rase (86 ovaca i 25 ovnova) svojina Poljoprivrednog dobra »Gneotino«, Bitola.
Ispitivanje hemoglobinskih i, transferinskih tipova vršeno je pomoću elektroforeze na skrobnom gelu. Rezultati ispitivanja su pokazali da kod oplemenjene šarplaninske ovce postoje 3 hemoglobinska alela (Hb-A, Hb-B, fib-D) sa 4 fenotipa (Hb AA, Hb AB, Hb BB, Hb ABD) i 9 transferinskih alela sa 31 fenotipom, dok kod merino de L'est rase 2 hemoglobinska alela (Hb-A, Hb-B) i 5 transferinskih alela. Ispitivanja proizvodnih sposobnosti ovaca za vunu obuhvatila su određivanje težine runa, visine pramena, rastegljivosti vlakna, jačine vlakna i finoće vlakna.
Rezultati proučavanja o odnosu hemoglobinskog tipa i proizvodnih sposobnosti ovaca za vunu su pokazali da kod oplemenjene šarplaninske ovce ne postoji korelacija između Hb tipa i količine i kvaliteta vune. Međutim, kod ovaca merino de L'est rase (ne i ovnova) je utvrđeno da postoji korelacija između Hb tipa i jačine vlakna. Jačina vlakna bila je signifikantno veća kod ovaca sa Hb-A (P<0.01).
Proučavanja odnosa transferinskog tipa i proizvodnih sposobnosti ovaca za vunu su pokazala da kod oplemenjene šarplaninske ovce, no ne i kod merino de L'est rase, postoji korelacija između Tf tipa i količine vune, kao i između Tf tipa <i rastegljivosti vlakna kod zviski i Tf tipa i finoće vlakna kod ovnova. Zviske sa Tf tipom AA, AC i AD su dale signifikantno veću količinu vune od zvizke sa Tf tipom AE i DE (P<0.01 - 0,05). U odnosu na rastegljivost vlakna zvizke sa Tftipom BE, DG, AA, AB, DE, DD, AD, AC i BB su dale vunu sa većom rastegljivošću (39 do 42°/o) od zvizke sa Tf tipom AE, BD, BC i CD (35 do 38%), P<0.01 do 0.05). Međutim, utvrđene korelacije najverovatnije su slučajnog karaktera. Pouzdaniji zaključak o mogućnosti selekcije ovaca za proizvodnju vune na osnovu hemoglobinskih i transferinskih tipova moguće je doneti nakon ispitivanja brojnijeg materijala i proučavanja potomstva dobijenog parenjem roditelja određenih hemoglobinskih, odnosno transferinskih tipova.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 89-93
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PRILOG PROUČAVANJU UTICAJA ZRAČENJA NA KVALITATIVNA I KVANTITATIVNA SVOJSTVA ARAŠIDA (ARACHIS HYPOGAEA L.)
S. E. HASHISH, B. BOTULA-MANYALA i W. NDOITE
Regional Centre for Nuclear Studies, CREN, Kinshasa, Republic of Zaire
Izvod
Vazdušno suvo seme arašida (Arachis hypogaea) sorte A 1052, tretirano je serijom doza mešovitog gama-neutronskog zračenja u Triga MK I reaktoru u Centra za nuklearna istraživanja u Kinšasi, Zaire. Odnos doze neutronskog i gama zračenja je iznosio 3 : 1.
Ovim ispitivanjima je ustanovljeno da su LD50 oko 2000 rada (1500 rada neutronskog -I- 500 rada gama zračenja). S obzirom da bi za LD» bila potrebna oko 5-10 puta veća doza X-zračenja (Gregory, 1968), zapaženi efekti se mogu pripisati neutronima, tj. zračenju visokog LET-a.
U dve ispitivane generacije, X, i X2, zapaženi su sledeći signifikantni efekti: usporeno klijanje, redukovana visina biljaka, povećan broj mahuna po biljci (izuzev kod najvećih doza), povećan indeks zrna (broj zrna normalnog izgleda), kao i povećan sadržaj proteina u zrnu.
Efekti zapaženi u X1 generaciji su uglavnom posledica primarnih oštećenja embria. Međutim, promene zapažene u X2 generaciji se mogu pripisati kako za ostalim primarnim oštećenjima, tako isto i naslednim promenama.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 95-108
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
PRILOG POZNAVANJU EVOLUCIONE SRODNOSTI DOMAĆIH TIPOVA TVRDUNACA KUKURUZA IZ NAŠIH BRDSKIH REJONA
Jelena PAVLIČIĆ
Institut za kukuruz, Beograd - Zemun, Jugoslavia
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 5, broj 1 (1973),
str: 109-115
© 1973 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
Originalni naučni rad
KOMBINACIONA SPOSOBNOST NEKIH NOVIH DOMAĆIH SAMOOPLODNIH LINIJA KUKURUZA
N. PEŠEV i N. KRSTIĆ
Institut za kukuruz, Beograd - Zemun, Jugoslavia
Izvod
Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.