GENETIKA, Vol. 9, broj 1 (2005)

 

F.J. AYALA

ADAPTIVNA EVOLUCIJA PROTEINA [Izvod]

 

D. MARINKOVIĆ

NOVI MODEL ZA OBJAŠNJENJE VARIJABILNOSTI KVANTITATIVNIH KARAKTERISTIKA [Izvod]

 

Ana BANINA

BROJ I POLOŽAJ ČVORIĆA U LINIJAMA KUKURUZA ODABRANIH POSLE RAZLIČITOG VREMENA INBRIDOVANJA [Izvod]

 

Djurdjica VASILJ

GENOTIPSKE KORELACIJE I HERITABILITET NEKIH KOMPONENATA PRIRODA KUKURUZA [Izvod]

 

M. VIDAKOVIĆ

SAVLAĐIVANJE INKOMPATIBILNOSTI PRI KRIŽANjU NEKIH BOROVA [Izvod]

 

A. KRSTINIĆ

LETALNI EFEKAT GENA ZA KRIVUDAVI OBLIK DEBLA U HIBRIDA S. MATSUDANA TORTUOSA X S. ALBA [Izvod]

 

A. TUCOVIĆ i S. STILINOVIĆ

ISKUSTVA SA INBRIDINGOM U ŠUMSKOG I UKRASNOG DRVEĆA SA POSEBNIM OSVRTOM NA REZULTATE DOBIJENE U JUGOSLAVIJI [Izvod]

 

Sibila JELASKA i Z. DEVIDÉ

PRIMJENA KULTURE BILJNIH STANICA I TKIVA U SUVREMENOJ GENETICI [Izvod]

 

Slavica BUKVIĆ

O MOGUĆNOSTI UTICAJA POLA NA INDIVIDUALNI FENOTIP USNE RESICE [Izvod]

 

Nada  SAVKOVIĆ, Nataša MARIĆ, Jugoslava PEČEVSKI i Dušanka RADIVOJEVIĆ

EFEKAT HYCANTHONE METHANESULFONATE NA FERTILITET I INDUKCIJU HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA U TOKU PROCESA MEJOZE KOD DIREKTNO TRETIRANIH MIŠEVA I F1 GENERACIJE [Izvod]

 

Nataša MARIĆ, Jugoslava PEČEVSKI, Nada SAVKOVIĆ i Dušanka RADIVOJEVIĆ

EFEKAT 5 BROMODEOXYURIDINE-a NA FERTILITET I INDUKCIJU HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA U TOKU PROCESA MEJOZE U DIREKTNO TRETIRANIH MUŽJAKA I F1 GENERACIJE [Izvod]

 

G.D. EFREMOV

PROBLEMI HUMANE BIOHEMIJSKE GENETIKE. SADAŠNjE POZNAVANJE I PERSPEKTIVE [Izvod]

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 1-15
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

ADAPTIVNA EVOLUCIJA PROTEINA

 

F.J. AYALA

 

Department of Genetics, University of California, Davis, California 95616, USA

 

 

Izvod

 

Brojne analize proteinske varijabilnosti pokazale su da u prirodnim populacijama većine organizama postoji veoma velika genetička raznovrsnost. Od 20 do preko 50 procenata svih genskih lokusa su polimorfni u datoj populaciji, a diploidne jedinke su heterozigotne u 5-20% svojih gena.

Postoje mišljenja da je najveći deo proteinske varijabilnosti kojim se odlikuju prirodne populacije - adaptivno neutralan. Ova neutralistička teorija evolucije proteina podrazumeva da se organska evolucija jednim delom zasniva na slučajnom procesu preživljavanja nekih jedinki iz generacije u generaciju, a ne na njihovom prirodnom odabiranju.

Rezultati dobijeni na osnovu opsežnih analiza kod grupe vrsta Drosophila willistoni nisu saglasni sa neutralističkom teorijom. Trideset i šest genskih lokusa koji kodiraju različite enzime ovde su analizirani kod hiljada jedinki četrnaest međusobno bliskih vrsta, od kojih su neke insipientne. Nađeno je da se prema sličnosti prisutnih alela na datom lokusu može obrazovati nekoliko grupa vrsta. Pri tome, vrste koje pripadaju istoj grupi imaju skoro identičnu genetičku konfiguraciju, tj. iste alele u sličnim frekvencijama, dok vrste koje pripadaju različitim grupama ima­ju sasvim različit genetički sastav. Ove odlike se ne mogu pripisati evolucionoj istoriji određene vrste, pošto su grupe sastavljene od različitih vrsta, kada se uzmu u razmatranje različiti genski lokusi.

Tipovi genetičke varijabilnosti kod vrsta grupe Drosophila willistoni, ne mogu biti objašnjeni slučajnim procesima kao sto je genetički drift, iz čega proizlazi da se evolucija proteina kod ove grupe morala zasnivati na  prirodnoj selekciji. Izgleda da se na svakom od genskih lokusa mogu obra­zovati u toku evolucije posebne  konfiguracije  alelnih frekvencija  koje  su adaptivne za jednu populaciju, dok neke druge kombinacije nisu adaptivne. Ove adaptivne kombinacije gena možemo nazvati   »adaptivnim fokusima« vrste. Vrste nastaju menjajući se od jednog adaptivnog fokusa ka drugom, brzinom koja je veoma dinamična u evolucionoj skali vremena.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 17-27
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

NOVI MODEL ZA OBJAŠNJENJE VARIJABILNOSTI KVANTITATIVNIH KARAKTERISTIKA

 

D. MARINKOVIĆ

 

Faculty of Science, University of Beograd, 11000 Beograd, Yugoslavia

 

 

Izvod

 

Prema klasičnom objašnjenju, u determinaciji kvantitativnih karakteristika najvažniju ulogu ima tzv. aditivna komponenta genetičke varijabilnosti, tj. geni sa pretežno dominantnim efektom, čije zbirno delovanje uslovljava stepen izražajnosti pojedinih kvantitativnih odlika (Ni1so1l - Eh1e, 1909; Emerson and East, 1913; i drugi).

Međutim, postoji niz primera koji ukazuju da se održavanje varijabilnosti kvantitativnih odlika u prirodnim populacijama teško može objasniti ako se shvati da se ove odlike nalaze pod kontrolom isključivo, ili pretežno, aditivnih gena.

U ovome radu se iznosi pretpostavka da kvantitativna izražajnost pojedinih odlika pre zavisi od kumulativnog efekta kombinacija genskih alela lokusa koji učestvuju u poligenoj determinaciji tih odlika. Pretpostavka se zasniva na razlikama u broju proteinskih produkata, kojih je dva puta više kada se svi lokusi poligenog kompleksa nalaze u heterozjigotnom umesto u homozigotnom stanju. Oslanjajući se na ovakvu pretpostavku o kombinativnom efektu genskih alela, moguće je dobiti ne samo brojne odnose fenotipskih klasa na osnovu kojih je ranije zaključeno da se kvantitativne odli­ke nalaze pod pretežno aditivnom genetičkom determinacijom, već je na daleko lakši način moguće objasniti održanje genetičke ravnoteže u populaciji, uz stalno učešće intenzivne selekcije.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 29-38
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

BROJ I POLOŽAJ ČVORIĆA U LINIJAMA KUKURUZA ODABRANIH POSLE RAZLIČITOG VREMENA INBRIDOVANJA

 

Ana BANINA

 

Institut za biološka istraživanja, Odeljenje za genetiku, 11000 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 39-49
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

GENOTIPSKE KORELACIJE I HERITABILITET NEKIH KOMPONENATA PRIRODA KUKURUZA

 

Djurdjica VASILJ

 

Zavod za genetiku i  oplemenjivanje bilja, Poljoprivredni fakultet, 41000 Zagreb, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 51-63
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

SAVLAĐIVANJE INKOMPATIBILNOSTI PRI KRIŽANjU NEKIH BOROVA

 

M. VIDAKOVIĆ

 

Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarski fakultet, 41000 Zagreb, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 65-71
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

LETALNI EFEKAT GENA ZA KRIVUDAVI OBLIK DEBLA U HIBRIDA S. MATSUDANA TORTUOSA X S. ALBA

 

A. KRSTINIĆ

 

Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarski fakultet, 41000 Zagreb, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 73-83
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

ISKUSTVA SA INBRIDINGOM U ŠUMSKOG I UKRASNOG DRVEĆA SA POSEBNIM OSVRTOM NA REZULTATE DOBIJENE U JUGOSLAVIJI

 

A. TUCOVIĆ i S. STILINOVIĆ

 

Šumarski fakultet, 11030 Beograd, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 85-94
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

PRIMJENA KULTURE BILJNIH STANICA I TKIVA U SUVREMENOJ GENETICI

 

Sibila JELASKA i Z. DEVIDÉ

 

Prirodoslovno-matematički fakultet i Institut za botaniku veučilišta u Zagrebu, 41000 Zagreb, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 95-100
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

O MOGUĆNOSTI UTICAJA POLA NA INDIVIDUALNI FENOTIP USNE RESICE

 

Slavica BUKVIĆ


Pedagoška akademija, Titovo Užice, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 101-108
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

EFEKAT HYCANTHONE METHANESULFONATE NA FERTILITET I INDUKCIJU HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA U TOKU PROCESA MEJOZE KOD DIREKTNO TRETIRANIH MIŠEVA I F1 GENERACIJE

 

Nada  SAVKOVIĆ, Nataša MARIĆ, Jugoslava PEČEVSKI i Dušanka RADIVOJEVIĆ

 

Department of Radiobiology, »Boris Kidrič« Institute of Nuclear Sciences, Vinča, 11000 Beograd, Yugoslavia

 

 

Izvod

 

Hycanthone M. je lek vrlo efikasan u suzbijanju bolesti označene kao »Schistosomiasis«,  koju  prouzrokuje  parazit  Schistosoma  Mansoni,  a  jako je rasprostranjena u Africi, Aziji i Severnoj Americi. Ovaj lek ima veliku primenu u lečenju ljudi i životinja. Usled toga mnogobrojna ispitivanja su usmerena da se ispita da li ova supstanca ima mutageno svojstvo ili ne.

Cilj našeg eksperimenta je bio da se ispita da li hronična upotreba ove supstance indukuje promene u reproduktivnom sistemu mužjaka miševa. U eksperimentu su upotrebljeni C3H miševi. Mužjaci su bili tretirani hronično, svakodnevno, u toku 8 nedelja. HM (Hycanthone methanesulfonate) je apliciran i. p. u dozi od 10 i 20 mg/kg. Tretirano je 75 mužjaka (25 po dozi i 25 kao kontrola). Neposredno posle tretmana, tretirane i kontrolne životinje su bile sparene sa normalnim ženkama. Fertilitet je ocenjivan na osnovu broja gravidnih ženki u toku prve nedelje sparivanja. Naši rezultati pokazuju da HM ne redukuje reproduktivnu sposobnost mužjaka. Histološka analiza je pokazala da HM utiče na delije spermatogeneze, redukujući broj spermatogonidija i spermatocita. 100 primarnih spermatocita na stupnju dijakineze, prve mejotične deobe izučavano je za svaku životinju. Citogenetska analiza je vršena kod direktno tretiranih životinja, kao i kod svih sterilnih, semisterilnih i fertilnih muzjaka u F1 generacije. Citogenetska analiza je pokazala da HM ne indukuje recipročne hromozomske translokacije na stupnju dijakineze prve mejotične deobe.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 109-116
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

EFEKAT 5 BROMODEOXYURIDINE-a NA FERTILITET I INDUKCIJU HROMOZOMSKIH TRANSLOKACIJA U TOKU PROCESA MEJOZE U DIREKTNO TRETIRANIH MUŽJAKA I F1 GENERACIJE

 

Nataša MARIĆ, Jugoslava PEČEVSKI, Nada SAVKOVIĆ i Dušanka RADIVOJEVIĆ

 

Institute »Boris Kidrič« Radiobiological Laboratory, 11000 Belgrade, Yugoslavia

 

 

Izvod

 

Izučavan je efekat 5-BUdR-a na fertilitet mužjaka miševa i indukciju recipročnih hromozomskih translokacija na stupnju dijakineze prve mejotične deobe kod direktno tretiranih životinja i njihovog potomstva. Životinje su bile hronično tretirane, svakodnevno u periodu od 8 nedelja. Upotrebljene doze su bile: 50 i 100 mg/kg. U eksperimentu je bilo 75 mužjaka (25 po dozi i 25 kontrola). Neposredno posle hroničnog tretmana tretirane životinje su bile sparene sa normalnim ženkama. Fertilitet mužjaka je ocenjivan na osnovu broja gravidnih ženki u toku prve nedelje sparivanja.

Naši rezultati su pokazali izrazitu toksičnost ove supstance aplicirane hronično u dozi od 50 i 100 mg/kg. Tako, rezultati su pokazali da doza od 50 mg/kg redukuje procenat fertilnih mužjaka, a doza od 100 mg/kg izaziva kompletnu sterilnost. 5-BUdR ispoljio je izrazito dejstvo na spermatogenezu. Tako je težina reproduktivnih organa reducirana do 75% u poređenju sa kontrolom. Histološka analiza je pokazala takođe izrazite promene: atrofiju semenog epitela, redukovan broj ćelija spermatogeneze, degeneraciju pojedinih tipova ćelija. 100 primarnih spermatocita na stupnju dijakineze prve mejotične deobe izučavano je za svaku životinju. Gitogenetska analiza vršena kod direktno tretiranih životinja i F1 mužjaka je pokazala nesposobnost ove supstance u indukovanju recipročnih hromozomskih translokacija.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 9, broj 1 (1977), str: 117-128
© 1977 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

Originalni naučni rad

 

 

PROBLEMI HUMANE BIOHEMIJSKE GENETIKE. SADAŠNjE POZNAVANJE I PERSPEKTIVE

 

G.D. EFREMOV

 

Odeljenje za biohemiju Poljoprivrednog fakulteta u Skoplju i Dečja klinika Medicinskog fakulteta u Skoplju, 91000 Skoplje, Jugoslavija

 

 

Izvod

 

Izvod je štampan samo na engleskom jeziku.

 

 

Povratak na sadržaj