GENETIKA, Vol. 52, broj 2 (2020)

 

Melekşen AKIN, Danijela POLJUHA, Sadiye Peral EYDURAN, Tim WEBER, Gürsel ÖZKAN, Sezai ERCIŞLİ

MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA GERMPLASME SMOKVE (Ficus carica L.) IZ SEVEROISTOČNOG REGIONA CRNOG MORA [Izvod]  [Rad]

 

Mohsen FARSHADFAR

PROMENLJIVOST I ADAPTABILNOST IZABORNIH KLONOVA TOPOLE (Populus nigra), ZASNOVANIH NA PARAMETRIMA STABILNOSTI I AMMI MODELU [Izvod] [Rad]

 

Asma AYAZ, Wajid ZAMAN, Saddam SAQIB, Fazal ULLAH, Tariq MAHMOOD

FILOGENIJA I DIVERZITET FAMILIJE LAMIACEAE U PAKISTANU NA OSNOVU GENA RPS14  [Izvod] [Rad]

               

Asghar EBADI, Asghar MEHREBAN, Morteza KAMRANI and Manochehr SHIRI

EVALUACIJA STABILNOSTI PRINOSA ZRNA I SELEKCIJA GENOTIPOVA HLEBNE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U RAZLIČITIM REŽIMIMA NAVODNJAVANJA [Izvod] [Rad]

 

JYOTI, Najif AKRAM, R. KUMAR, R.C. SHARMA, S. K. KASHYAP,G. R. GOWANE

MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA Myostatin GENA KOD MALPURA OVACA U RADŽASTANU [Izvod] [Rad] [Dodatak]

 

Silva G. KYURKCHIYA, Todor M. POPOV, Darina KACHAKOVA, Kalina MIHOVA, Veronika Y. PETKOVA, Julian RANGACHEV, Vanyo I. MITEV, Diana P. POPOVA, Radka P. KANEVA

PATOGENE SOMATSKE ALTERACIJE U HPV-NEGATIVNOJ ĆELIJI KOD  KARCINOMA GRKLJANA OTKRIVENE CILJANIM SEKVENCIONIRANJEM NOVE GENERACIJE  [Izvod] [Rad]

 

Seyyedeh Tahereh NABAVI, Farah FARAHANI, Masoud SHEIDAI, Katayoun POURSAKHI, Mohammad Reza NAEINI

GENETIČKA I MORFOLOŠKA VARIJABILNOST KOD Ziziphus jujuba Mill. [Izvod] [Rad]

 

Muhammed KUPE
AMPELOGRAFSKE I BIOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE LOKALNIH UZORAKA GROŽĐA IZ TURSKE [Izvod] [Rad]

 

Ayaz MALOOK, Azhar HUSSAIN SHAH, Muhammad IJAZ KHAN,  Inam ULLAH KHAN, Saad HUSSAIN SHAH, Ishtiaq HASSAN, Mushtaq Ur REHMAN , Sohail AHMAD JAN

BIOHEMIJSKA I MOLEKULARNA PROCENA MUNGO PASULJA (Vigna radiata L.) GENOTIPOVA POD RAZLIČITIM TRETMANIMA GAMA ZRACIMA [Izvod] [Rad]

 

Kerem MERTOĞLU, Yasemin EVRENOSOĞLU, Abdullah Nuri OZSOY

OCENA OSETLJIVOSTI, HETEROZISA I heterobeltioZisA NA PLAMENJAČU KRUŠKE  [Izvod] [Rad]

 

Gursel OZKAN, Sezai ERCISLI, Hafize FIDAN, Adriana F. SESTRAS, Rayda Ben AYED, Nilda ERSOY

AGRO-MORFOLOŠKE I BIOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE EVROPSKOG KESTENA (Castanea sativa Mill.) DOBIJENOG PROPAGACIJOM IZ SEMENA BEZ BOLESTI [Izvod] [Rad]

 

Ensieh Es'haghi SHAMSABADI, Hossein SABOURI, Habibollah SOUGHI, Seyed Javad SAJADI

GENETIČKA ANALIZA OSOBINA KLASA KOD PŠENICE (Triticum aestivum L.) [Izvod] [Rad]

 

Milena STOJANOVIĆ i Nenad MAGAZIN

VARIJABILNOST PITOMOG KESTENA (Castanea sativa Mill.) NA PODRUČJU CRNE GORE PREMA MORFOLOŠKIM OBELEŽJIMA PLODA I UPOV DESKRIPTORIMA [Izvod] [Rad]

 

Vesna DRAGIČEVIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Milena SIMIĆ, Milan BRANKOV, Zoran DUMANOVIĆ, Mile SEČANSKI, Milena MILENKOVIĆ

VARIJABILNOST INBRED LINIJA KUKURUZA U EFIKASNOSTI ISKORIŠĆENJA AZOTA [Izvod] [Rad]

 

Allo A. DIDO, Dawit T. DEGEFU, B.J.K. SINGH, Kassahun TESFAYE and M.S.R. KRISHNA

MULTIVARIACIONA ANALIZA VARIJABILNOSTI KVANTITATIVNIH OSOBINA KOD POPULACIJA ETIOPSKOG JEČMA (Hordeum vulgare L.): NA OSNOVU REGIJA I VISINE  [Izvod] [Rad]

 

Vellaichamy Gandhimeyyan RENGANATHAN, Chockalingam VANNIARAJAN, Angamuthu NIRMALAKUMARI, Paramasivam ARUNACHALAM, Subramanium THIYAGESHWARI, Adhimoolam KARTHIKEYAN and Mahalingam GOVINDARAJ

EFEKAT GENA I HETEROZIS ZA SADRŽAJ Fe I Zn U ZRNU PROSA (Echinochloa frumentacea (Roxb.) Link) [Izvod] [Rad]

 

Goran VUČKOVIĆ, Tina BOBIĆ, Pero MIJIĆ, Mirna GAVRAN, Maja GREGIĆ, Klemen POTOČNIK, Vladan BOGDANOVIĆ, Vesna GANTNER

PROCENA GENETSKIH PARAMETARA I OPLEMENJIVAČKIH  VREDNOSTI ZA DNEVNU PROIZVODNJU MLEKA SIMENTALSKE RASE U USLOVIMA TOPLOTNOG STRESA [Izvod] [Rad]

 

Mohit KUNDAL, Sapna THAKUR and G.P.S. DHILLON

OCENA PARAMETARA RASTA KOD POTOMSTVA U POLUSRODSTVU Toona ciliata M. ROEM U POLJSKIM USLOVIMA [Izvod] [Rad]

 

Mirjana JANKULOVSKA, Sonja IVANOVSKA, Ana MARJANOVIĆ JEROMELA, Dragana MILADINOVIĆ, Biljana KUZMANOVSKA, Dragana RAJKOVIĆ

PREDVIĐANJE HETEROZISA I  PERFORMANSE F1 HIBRIDA JARE ULJANE REPICE (Brassica napus L.): KORIŠĆENJE GENETIČKE DISTANCE NA OSNOVU MOLEKULARNIH ILI FENOTIPSKIH PODATAKA?  [Izvod] [Rad]

 

Ahmed EL-SAYED, Maged EL-ASHKER, Eman EBISSY, Ahmed ATEYA

EFEKAT PRENATALNE PRIMENE VITAMINA E I SELENA NA EKSPRESIJU GENA I METABOLIČKI PROFIL IMUNIH I OKSIDATIVNIH MARKERA KOD OVCE BARKI  Izvod] [Rad]

 

Ana NIKOLIĆ, Natalija KRAVIĆ, Danijela RISTIĆ, Violeta ANDJELKOVIĆ, Ksenija MARKOVIĆ, Jelena VANCETOVIĆ, Dragana IGNJATOVIC-MICIĆ
MORFOLOŠKI I FIZIOLOŠKI ODGOVOR KUKURUZA U RANIM FAZAMA RAZVIĆA NA STRES NISKIM TEMEPERATURAMA [Izvod] [Rad]

 

M. M. FOUDA, I. E. EL ARABY, A. I. ATEYA, A. A. ELZEER

GENETIČKI POLIMORFIZMI I NAČIN EKSPRESIJE TLR4 GENA KOD KOMERCIJALNIH BROJLERA [Izvod] [Rad]

 

G. HASAN-UD-DAULA, Umakanta SARKER

PROMENLJIVOST, HERITABILNOST, POVEZANOST OSOBINA I ANALIZA KOEFICIJENTA PUTA U LINIJAMA PIRINČA (Oriza sativa L.) [Izvod] [Rad]

 

Tanveer KAUR, R.K. DHALL, Sat Pal  SHARMA

STUDIJE O EFEKTIMA GENA ZA KARAKTERISTIKE KVALITETA KRASTAVCA (Cucumis sativus L.) KORIŠĆENJEM GINOECIOUS RODITELJA [Izvod] [Rad]

 

Ahmet KINAY,   Güngör YILMAZ,   Nejdet KANDEMIR

PRINOS I OSOBINE PRINOSA NEKIH ORJENTALNIH HIBRIDA DUVANA (Nicotiana tabacum L.) [Izvod] [Rad]

 

Zahra NOORMOHAMMADI, Elham TORABIZADEH, Farah FARAHANI, Omran ALISHAH, Masoud SHEIDAI

GENETSKA I FIZIOLOŠKA ANALIZA KULTIVARA PAMUKA U USLOVIMA STRESA SOLI [Izvod] [Rad]

 

Martin VIVODÍK, Ezzeddine SAADAOUI, Želmíra BALÁŽOVÁ, Zdenka GÁLOVÁ

GENETIČKI DIVERZITET I ODNOSI GENOTIPOVA TUNISKOG RICINUSA (Ricinus communis L.) NA OSNOVU SSR MARKERA [Izvod] [Rad]

 

Almas ASADOVA, Sevda BABAYEVA, Vusala IZZATULLAYEVA, Seadet AKBAROVA, Gunel AGHAZADE, Ilhama MIRZALIYEVA, Mehraj  ABBASOV   

MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA KOLEKCIJE L. sativus L. ISSR MARKERIMA [Izvod] [Rad]

 

Jafar KAZEMIAN, Masoud SHEIDAI, Fahimeh KOOHDAR, Hejraneh AZIZI, Somayyeh GHASEMZADEH-BARAKI

MIKRO-MORFOLOGIJA I MOLEKULARNA ISTRAŽIVANJA NA NEKIM VRSTAMA CARDUUS U IRANU  Izvod] [Rad]

 

Valiollah RAMEEH

KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA VISINU BILJKE, PRINOS ZRNA I SVOJSTVA KVALITETA KOD ULJANE REPICE Izvod] [Rad]

 

MEYSAM LATIFI i MEHDI BOHLOULI

ODREĐIVANJE PARAMATERA KRIVE RASTA KOD MEHRABAN OVACA PRIMENOM RAZLIČITIH NELINEARNIH MODELA Izvod] [Rad]

 

Čedomir RADENOVIĆ i Nenad DELIĆ

IN MEMORIAM

Prof dr Mile Ivanović [Tekst]

 

Marina Stamenković Radak

IN MEMORIAM

Akademik Prof dr Marko Anđelković [Tekst]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52 broj 2(2020), str: 411-420

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630.

 https://doi.org/10.2298/GENSR2002411A

Orginalni naučni rad

 

 

MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA GERMPLASME SMOKVE (Ficus carica L.) IZ SEVEROISTOČNOG REGIONA CRNOG MORA

 

Melekşen AKIN1*, Danijela POLJUHA2, Sadiye Peral EYDURAN1, Tim WEBER3,

Gürsel ÖZKAN4, Sezai ERCIŞLİ4

 

1Igdir Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Departman za hortikulturu Igdir, Turska 2Institut za poljoprivredu i turizam, Porec, Hrvatska

3Departman za prirodne nauke, Imperial koledž, London, SW7 2AZ Velika Britanija  4Ataturk Univerzitet,  Poljoprivredni fakultet, Departman za hortikulturu Erzurum, Turska

 

 

Izvod

Turska je dobro poznata u svetu po proizvodnji i raznolikosti smokava, koje su rasprostranjene u raznim delovima zemlje. U regionu Istočnog Crnog mora se proizvodi smokva, a zajedno sa lokalnim kultivarima u regionu su prisutni i brojni neimenovani genotipovi. Napredak u oplemenjivanju smokava zahteva iskorištavanje genetičkih varijacija među kultivarima, populacijama i drugim izvorima gena. Lokalni kultivari (Patlican, Kara Patlican, Beiaz Torosun, Kara Torosun), standardna sorta (Bursa siiahi) i neimenovani genotipovi takođe su analizirani korišćenjem SSR markera. Analizom je utvrđeno 116 alela i svi su bili polimorfni. Genetska sličnost kretala se u rasponu od 0,24 do 0,90. T24 i T25 genotipovi (0,90) bili su najbliži kultivari, dok su kultivar Bursa Siiahi i genotip T19 bili najudaljeniji genotipovi (0,24). Broj alela po lokusu kretao se od 2 (LMFC37 i MFC4 prajmeri) do 9 (LMFC30 prajmer). LMFC30 (9 alela), MFC3 (8 alela), FCUP038 i LMFC32 (7 alela) SSR prajmeri ​​su bili najviše polimorfni. Izabrani SSR prajmeri ​​su su se pokazali veoma dobrim u proceni međuodnosa kod domaće smokve zahvaljujući njihovoj bogatoj alelnoj raznolikosti i kodominantnosti.

 

Autor za kontakt: Melekşen Akin, Igdir Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Department za Horticulturu 76100 Igdir, Turska. E-mails:akinmeleksen@gmail.com; peralatilla@gmail.com

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 421-434

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

                                                                                                                                                                 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002421
Orginalni naučni rad

 

 

PROMENLJIVOST I ADAPTABILNOST IZABORNIH KLONOVA TOPOLE (Populus nigra), ZASNOVANIH NA PARAMETRIMA STABILNOSTI I AMMI MODELU

 

Mohsen FARSHADFAR

Departman za poljoprivredu, Payamee Noor Univerzitet (PNU), Teheran, Iran

 

 

Izvod

Topole su jedno od najvažnijih drvnih stabala koja igraju ključnu ulogu u obezbeđivanju sirovina za industriju celuloze. Da bi se proučila genetska raznolikost, selekcija i uvođenje superiornih i kompatibilnih klonova na zapadu Irana, sprovedeno je ovo istraživanje. Eksperiment je postavljen na osnovu randomiziranog kompletnog blok dizajna (RCBD) sa tri ponavljanja u osam godina (2007. do 2014.) u Centru za istraživanje poljoprivrednih i prirodnih resursa u Kermanshahu, Iran. Od svakog klona posađeno je 25 sadnica sa razmakom 3 × 3 metra. Proučene osobine uključuju: prsni prečnik, ukupnu visinu, trenutni godišnji prirast i zapreminu drveta. Rezultati poređenja sredina Duncan-ovim testom pokazali su značajnu razliku između klonova na nivou od 5%. Klon 62/154 imao je najveću visinu, prečnik i zapreminu drveta. Kombinovana analiza varijanse otkrila je značajan efekat interakcije klon x godina za sve osobine sa verovatnoćom od 5%. Na osnovu analize klastera, deset klonova je grupirano u tri klastera. Klonovi 62/149 i 62/154 imali su najveću udaljenost od svih klonova. Na osnovu AMMI modela i ostalih parametara stabilnosti, klonovi P. nigra 56/75, P. nigra betulifolia, P. nigra mehregan, P. nigra 63/135, P. nigra 56/72 odabrani su kao najproduktivniji klonovi i preporučuje gajenje.

                                 

Autor za kontakt: Mohsen Farshadfar, Department za poljoprivredu, Payamee Noor Univerzitet (PNU), Tehran, Iran, E-mail: farshadfarmohsen@yahoo.com, Tel. +989183313221

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 435-452

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002435A
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

FILOGENIJA I DIVERZITET FAMILIJE LAMIACEAE U PAKISTANU

 NA OSNOVU GENA RPS14

 

Asma AYAZ1,2*, Wajid ZAMAN2, Saddam SAQIB2, Fazal ULLAH2, Tariq MAHMOOD2*

 

1Državna ključna laboratorija za biokatalizu i inženjerstvo enzima, Škola nauka o životu, Univerzitet Hubei, 434200 Wuhan, China

2Departman biljnih nauka, Quaid- i- Azam Univerzitet Islamabad, 45320, Pakistan

 

 

Izvod

Ovaj rad je sproveden u skladu sa molekularnim podacima i filogenetskim odnosom između odabranih vrsta Lamiaceae. Proučavali smo 34 vrste sakupljene iz različitih fitogeografskih područja Pakistana. Molekularna DNK je izolovana iz svežih uzoraka lista odabranih taksona. Gen rps14 je amplifikovan radi sekvenciranja i dalje filogenetske analize. Sekvencionirani proizvodi su analizirani pomoću alata za bioinformatiku kao što su MEGA7, I-TASSER i SAVES. Alat za prevođenje ExPASY korišćen je za prevođenje nukleotidnih sekvenci u aminokiselinske sekvence. Phlomis cashmeriana sa Origanum vulgare i Lamium album sa Lamium amplexicaul pokazali su blisku vezu u oba filogenetska stable. Rastojanje u paru se kretalo od 0,013 do 0,19, sa ukupnom srednjim rastojanjem od 0,068. Softver I-TASSER korišćen je za predviđanje 3D proteinskih struktura praćenih stereohemijskim analizama. Na osnovu dobijenih rezultata utvrđeno je da bi se rps14 gen mogao koristiti kao DNK barkod za identifikaciju biljnih taksona. Pored toga, potreban je I razvoj dodatnih pouzdanih molekularnih markera za rešavanje problema sistematike u porodici Lamiaceae.

 

Autor za kontakt: Asma Ayaz/Tariq Mahmood, Fakultet za prirodne nauke, Hubei Univerzitet, Wuhan 434200, Kina/ Department za biljne nauke, Quaid- i- Azam Univerzitet Islamabad, 45320, Pakistan, E-mail: asmaayaz@bs.qau.edu.pk/tmahmood@qau.edu.pk

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 453-464

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633.11

https://doi.org/10.2298/GENSR2002453E

Orginalni naučni rad

 

 

 

 

EVALUACIJA STABILNOSTI PRINOSA ZRNA I SELEKCIJA GENOTIPOVA HLEBNE PŠENICE (Triticum aestivum L.) U RAZLIČITIM REŽIMIMA NAVODNJAVANJA

 

Asghar EBADI1*, Asghar MEHREBAN2, Morteza KAMRANI1 and Manochehr SHIRI1

 

1Departman za biljnu proizvodnju, Mogan koledž za poljoprivredu i prirodne resurse, Ardabil, Iran

2Poljoprivredni istraživački institut za suva zemljišta (DARI), Mogan, Iran

 

Izvod

Stres suše jedan je od najvažnijih ograničavajućih faktora za proizvodnju useva u sušnim i polusušnim regionima sveta. Manjak vode tokom različitih razvojnih faza može da promeni vrednosti komponenata prinosa. Stabilnost prinosa sorti pšenice u različitim režimima navodnjavanja jedan je od važnih ciljeva oplemenjivača i agronoma. Da bi se utvrdilo koji kultivar može da se klasifikuje kao prinosan i stabilan pri različitim režimima navodnjavanja, ocenjeno je 10 sorti hleba pšenice (C1-C10) na prinos zrna, u pet režima navodnjavanja u toku dve godine. Značajna interakcija genotipa i životne sredine (GE) za prinos potvrđuje različitu reakciju kultivara na stres  suše u različitim fazama razvoja biljke. Analiza aditivnog glavnog efekta i multiplikativne interakcije (AMMI) korišćena je za razumevanje interakcije GE. Na osnovu AMMI parametara, genotipovi C3, C6 i C7 pokazuju najveću stabilnost u različitim uslovima vlage. Sva tri kultivara poboljšana su za sušne uslove. Na osnovu analize većeg broja spoljašnjih sredina AMMI2, režimi navodnjavanja su svrstani u tri grupe. Prva grupa je sadržavala E1 (suvo) i E2 (prekid navodnjavanja u fazi klasanja), druga grupa je sadržavala okruženja E3 (u fazi izduživanja) i E4 (nakon polinacije), a tercijarna grupa je sadržavala E5 (optimalno navodnjavanje). Rezultati su pokazali da bi AMMI analiza stabilnosti bila korisna kada se naglašava statički koncept stabilnosti. Ali ako je vreme pojave stresa suše u datom regionu konstantno, tada će AMMI analiza za mega-spoljašnje sredine biti pogodnija.

                                                                                                    

Autor za kontakt: Asghar Ebadi, Department za biljnu proizvodnju, Moghan koledž za poljoprivrdu i prirodne resurse, Univerzitet Mohaghegh Ardabili, Ardabil, Iran. Tel: 989142909840; E-mail: asghar_ebadi@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 465–476

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2002465J

Orginalni naučni rad

 

 

 

MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA Myostatin GENA KOD MALPURA OVACA

U RADŽASTANU

 

Jyoti1, Najif AKRAM2, R. KUMAR2, R.C. SHARMA2, S. K. KASHYAP1,G. R. GOWANE2*

 

1Departman za veterinarsku mikrobiologiju i biotehnologiju, Radžastan Univerzitet za veterinu i stočarstvo, Bikaner, Radžastan, 334001, Indija

2Odeljenje za genetiku i opemenjivanje životinja, ICAR-Centralni  Institut za ovčarstvo i vunu, Avikanagar via Jaipur Radžastan, 304501, Indija

 

Izvod

Cilj ovog rada je bio da se karakteriše kompletna sekvenca gena Miostatin (MSTN) kod ovaca Malpur i da se prouči njegova genetska varijabilnost u populaciji. Ova studija je prvi izveštaj o potpunoj karakterizaciji gena Miostatin među indijskim rasama ovaca. Nađeno je da je MSTN (GDF-8) negativan regulator rasta skeletnih mišića koji je odgovoran za dvostruko uvećanje mišića. Sekvenca gena MSTN je podeljena u 18 različitih fragmenata koji se preklapaju (P1 do P18). Dobili smo sekvencu od 8002 bp (MH025940) za kompletan MSTN gen. Filogenetska analiza otkrila je da je MSTN gen rase ovaca Malpura u bliskoj vezi s genima Tekel ovaca,  i daleko udaljen od svinja. Identifikovano je ukupno 16 nukleotidnih supstitucija, otkrivajući bogatu genetsku raznolikost. Od ovih 16 supstitucija nije primećena nijedna u regiji egzona, 2 su bile u prisutne u promotoru,  3 u 5ꞌUTR, 6 u intronu-1, 1 u intronu-2 i 4 u 3ꞌUTR. Dve supstitucije c.373 + 1189 A ili G i c. * 202 A ili G pronađene su u intron-1 i 3'UTR, i bile su nove. Pretpostavljene mutacije za dvostruko uvećanje mišića kod ovaca (c. * 1232A) nisu bile prisutne u populaciji Malpura (c. * 12132G).

         

Autor za kontakt: G.R. Gowane, Animalna genetikai oplemenjivanje, ICAR-Centralni Naučni institut za ovce  & vunu, Avikanagar via Jaipur Rajasthan, 304501, Indija, E-mail:gopalgowane@gmail.com, Mob:+91-75972887899

               

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str:477-494

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2002477K

Orginalni naučni rad

 

 

 

PATOGENE SOMATSKE ALTERACIJE U HPV-NEGATIVNOJ ĆELIJI KOD  KARCINOMA GRKLJANA OTKRIVENE CILJANIM SEKVENCIONIRANJEM NOVE GENERACIJE

 

Silva G. KYURKCHIYAN1*, Todor M. POPOV2, Darina KACHAKOVA1, Kalina MIHOVA1, Veronika Y. PETKOVA1, Julian RANGACHEV2, Vanyo I. MITEV1, Diana P. POPOVA2, Radka P. KANEVA1

 

1Molekularni Medicinski Centar, Departman za medicinsku hemiju i biohemiju, Medicinski Univerzitet – Sofija, Bugarska

2Klinika za ENT, Departman za ENT, Medicinski Fakultet, Medicinski Univerzitet – Sofija, Bugarska

 

Izvod

Tokom poslednje decenije, sekvencioniranje nove generacije (NGS) postalo je glavno sredstvo za otkrivanje somatskih mutacija u karcinomu, ali podaci o mutacijama kod pločastih ćelija karcinoma grkljana još uvek su malobrojni. Cilj ove studije je analiza profila mutacije ključnih onkogena i gena za supresiju tumora u uznapredovalom HPV-negativnom karcinomu pločastih ćelija grkljana. Ukupno je uključeno 57 bugarskih bolesnika s LSCC-om. DNK je izolovana iz sveže smrznutih tkiva. Ciljani NGS je primenjen korišćenjem TruSeq Amplicon Panel na Illumina platformi, a podaci su analizirani VarSeq softverom. Rezultati su otkrili ukupno 92 poznate patogene i verovatno patogene varijante u 27 gena povezanih sa tumorima. Predviđeno je da trinaest novih varijanti bude patogeno sa četiri ili više programa predviđanja. Najčešći mutirani gen bio je TP53, sa mutacijama kod 84,2%, zatim MET kod 19,3%, CDKN2A kod 15,8%, PIK3CA kod 14% i FBKSV7 kod 8,8% pacijenata. Zanimljivo je da su kod osam supraglotskih LSCC pacijenata pronađene dve mutacije TP53, a kod jednog subglotičnog LSCC pacijenta - tri TP53 mutacije. Prvi put je analiziran mutacijski spektar tri LSCC pod-lokacije i supraglottis LSCC pokazao je više mutiranih gena (n = 20) u poređenju sa tumorima glottis (n = 10) i subglottis (n = 12). U 9% uzoraka pronašli smo kombinovane mutacije visokog rizika TP53 i RAS, prethodno povezane sa lošim ukupnim preživljavanjem i otpornošću na lekove. Analiza je pokazala da NOTCH1 mutacije nisu uobičajene za LSCC u poređenju s drugim HNC lokusima. Pored toga, pronašli smo tri uobičajena polimorfizma u genima TP53 (p.Pro72Arg), KDR (p.Gln472His) i KIT (p.Met541Leu), snažno povezanim sa angiogenezom, lošom prognozom i metastazama i osetljivošću na lekove kod bolesti raka. Može se zaključiti da NGS ciljano sekvenciranje omogućava otkrivanje novih mutacija u ključnim genima relevantnim za LSCC, od kojih bi neke mogle biti korisne u odabiru ili razvoju preciznijih LSCC pristupa u budućnosti.

 

Autor za kontakt: Silva Garo Kyurkchiyan, Molecular Medicinski Centar, Department za medicinsku hemiju i biohemiju, Medicinski Univerzitet – Sofija, Bugarska, sggiragosyan@abv.bg ; Tel: +359 887 762467

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str:495-511

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2002495N

Orginalni naučni rad

 

 

 

GENETIČKA I MORFOLOŠKA VARIJABILNOST KOD Ziziphus jujuba Mill.

 

 

Seyyedeh Tahereh NABAVI1, Farah FARAHANI2*, Masoud SHEIDAI3, Katayoun POURSAKHI1,

Mohammad Reza NAEINI4

 

1Department za Horticulturu, Isfahan (Khorasgan) Branch, Islamic Azad Univerzitet, Isfahan, Iran

2Department za Microbiologiju Qom Branch, Islamic Azad Univerzitet, Qom, Iran

3Faculty za prirodne nauke i biotehnologiju, Shahid Beheshti Univerzitet, Tehran, Iran

4 Department za Horticulturu, AREEO, Qom, Iran

Izvod

Ziziphus jujuba (jujuba) je jedna od dobro poznatih vrsta medicinski važne vrste drveta zizifusis koja se takođe koristi kao izvor hrane zbog njenih plodova. Studije konzervacije i oplemenjivanja su u toku za ovu hortikulturnu biljku i iz tog razloga je urađeno temeljno istraživanje populacione genetike. Obavili smo molekularna (inter-retrotransposon pojačani polimorfizam: IRAP) i morfološka (karakteristike ploda) na 71 drveću jujube sakupljenom nasumično iz 8 geografskih regiona u Iranu. IRAP markeri mogu razlikovati proučavane populacije, jer je AMOVA otkrila značajnu genetsku razliku između proučavanih populacija. Mrežne i STRUCTURE analize pokazale su da se populacija jujube može svrstati u dve glavne genetske grupe. Nm analiza otkrila je ograničeni protok gena među populacijom. Populacije jujube takođe su se značajno razlikovale po karakteristikama plodova, a to je pokazala i PCA analiza. Dobijeni podaci mogu se koristiti u budućim studijama konzervacije i oplemenjivanja ove važne hortikulturne biljke.

 

Autor za kontakt: Farah Farahani, Department za mikrobiologiju, Qom Branch, Islamic Azad Univerzitet, Qom, Iran. farahfarahani2000@yahoo.com

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 513-525

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002513K

Orginalni naučni rad

 

 

 

AMPELOGRAFSKE I BIOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE LOKALNIH UZORAKA GROŽĐA IZ TURSKE

 

Muhammed KUPE

Ataturk Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Department za Horticulturu, Erzurum-Turska

 

Izvod

U radu su određene neke ampelografske i biohemijske karakteristike osam lokalnih uzoraka grožđa gajenih u dolini Coruh na severoistoku Turske. Uključena je I standardna turska sorta grožđa Cavus kako bi se što bolje uporedile sa lokalnim. Ampelografske karakteristike uključile su veličinu grozda, boju i oblik bobica i upotrebu. Biohemijski parametri bili su fenolna jedinjenja, organske kiseline, vitamin C i specifični šećeri. Rezultati su pokazali da postoji velika raznolikost među lokalnim uzorcima grožđa u pogledu većine ampelografskih i biohemijskih karakteristika. Veličina grozda se kretala od niskog do srednjeg. Većina uzoraka imala je okrugli oblik bobica, ali su takođe određeni eliptični, elipsoidni i ovalni oblik. Većina uzoraka imala je ljubičasto crnu boju bobica. Među fenolnim jedinjenjima dominantna su jedinjenja hlorogena kiselina, siringinska  kiselina i rutin i varirala su između 1.394 do 4.858 mg / L; 0,731 do 1,934 mg / L i 0,986 do 1,068 mg / L, respektivno. Za sve uzorke, dominantna je bila vinska kiselina (u rasponu od 2.636 do 5.376 g / L), a zatim jabučna kiselina (u rasponu od 1.079 do 2.646 g / L). Među šećerima najzastupljenija je bila glukoza. Sveukupno, uzorci su ocenjeni i ampelografskim i biohemijskim karakteristikama, a pretpostavlja se da je većina imala obećavajuće karakteristike koje će ih uključiti u buduće oplemenjivačke aktivnosti.                      

 

Autor za kontakt: Muhammed Kupe, Ataturk Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Department za poljoprivredu, Erzurum-Turska, e-mail: muhammed.kupe@atauni.edu.tr, phone number: +905365000607.

 

 Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 527-536

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2002527M

Orginalni naučni rad

 

 

BIOHEMIJSKA I MOLEKULARNA PROCENA MUNGO PASULJA (Vigna radiata L.) GENOTIPOVA POD RAZLIČITIM TRETMANIMA GAMA ZRACIMA

 

Ayaz MALOOK1, Azhar HUSSAIN SHAH*2, Muhammad IJAZ KHAN3,  Inam ULLAH KHAN4, Saad HUSSAIN SHAH5, Ishtiaq HASSAN6, Mushtaq Ur REHMAN7 , Sohail AHMAD JAN*2

 

1Departman za botaniku Hazara Univerzitet, Mansehra, Khyber Pakhtunkhwa (KP), Pakistan

2Departman za biotehnologiju, Hazara Univerzitet Mansera, KP, Pakistan

3Poljoprivredna isatraživačka stanica, Ahmad Vala Karak, KP, Pakistan

4Fakultet za veterinu i stočarstvo, Institut za mikrobiologiju, Gomal Univerzitet, D.I. Kan, Pakistan

5Institut za biotehnologiju i genetičko inžinjerstvo, Poljoprivredni Univerzitet, Pešavar, KP, Pakistan

6Departman za genetiku, Hazara Univerzitet Mansera, KP, Pakistan.

7 Laboratorijski kompleks Pakistanskog saveta za naučna i industrijska istraživanja (PCSIR), Pešavar, Pakistan.

 

Izvod

Seme četiri vrste mung pasulja (V1 = NM-98, V2 = KM1, V3 = Inkilab mung i V4 = Sona mung) tretirano gama zracima analizirano je na molekularnom i biohemijskom nivou. Randomiziran kompletan blok dizajn (RCBD) korišćten je za eksperiment sa četiri tretmana I tri ponavljanja (T0 = kontrola, T1 = 5 krad, T2 = 10 krad, T3 = 15 krad i T4 = 20 Krad). Zabeležena je maksimalna biohemijska i molekularna varijabilnost  među genotipima. Utvrđena je i veća količina ukupnog sadržaja šećera i prolina u biljkama izraslim iz semena tretiranog T1, T2, T3 i T4 u odnosu na kontrolne (T0) biljke. S druge strane, uticaj na sadržaj proteina bio je obrnuto proporcionalan rastućem opsegu zračenja, tj. u biljkama tretiranim T4 sadržaj belančevina bio je nizak u poređenju sa T3, T2, T1 i T0. Međutim, zabeležen je niži sadržaj proteina u svim tretiranim uzorcima sa povećanjem doza gama zračenja. Random amplificirani  polimorfni DNK (RAPD) prajmeri ​​su korišćeni za proveru varijabilnosti na molekularnom nivou pri različitim tretmanima gama zračenja. Tri prajmera (OPS-03, OPB-1 i B-11) amplifikovala su četiri dodatna alela u tretiranim biljkama. Ove  dodatne tarke evidentirane su kod NM-98 (posle T1, T2 i T3 tretmana), KM-1 (posle T2, T3 i T4 tretmana), Inkilabmung (posle T1 tretmana) i Sonamung (posle T2, T3 i T4 tretmana). Varijacije na  fiziološkom, biohemijskom i, što je još interesantnije, molekularnom (amplifikacija dodatnih alela / traka) nivou kod tretiranih biljaka mogu biti posledica promena u genomu ovih sorti. Ova studija može poslužiti kao model za proveru uticaja gama zraka na druge ekonomski važne vrste useva.

 

Autor za kontakt: Sohail Ahmad Jan i Azhar Husain Shah, Department za biotehnologiju, Hazara Univerzitet Mansehra, KP, Pakistan, Email: sjan.parc@gmail.com@gmail.com; drahshu@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 537-545

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2002537M

Orginalni naučni rad

 

 

 

OCENA OSETLJIVOSTI, HETEROZISA I heterobeltioZisA NA PLAMENJAČU KRUŠKE

 

Kerem MERTOĞLU1* Yasemin EVRENOSOĞLU1 Abdullah Nuri OZSOY2

 

1Eskisehir Osmangazi Univerzitet, poljoprivredni fakultet, Departman za hortikulturu, Eskisehir, Turska

2Isparta univerzitet za primenjenje nauke, Departman za stočarstvo, Fakultet za poljoprivredne nauke i tehnologiju, Isparta, Turska

 

Izvod

Seme četiri vrste mung pasulja (V1 = NM-98, V2 = KM1, V3 = Inkilab mung i V4 = Sona mung) tretirano gama zracima analizirano je na molekularnom i biohemijskom nivou. Randomiziran kompletan blok dizajn (RCBD) korišćten je za eksperiment sa četiri tretmana I tri ponavljanja (T0 = kontrola, T1 = 5 krad, T2 = 10 krad, T3 = 15 krad i T4 = 20 Krad). Zabeležena je maksimalna biohemijska i molekularna varijabilnost među genotipima. Utvrđena je i veća količina ukupnog sadržaja šećera i prolina u biljkama izraslim iz semena tretiranog T1, T2, T3 i T4 u odnosu na kontrolne (T0) biljke. S druge strane, uticaj na sadržaj proteina bio je obrnuto proporcionalan rastućem opsegu zračenja, tj. u biljkama tretiranim T4 sadržaj belančevina bio je nizak u poređenju sa T3, T2, T1 i T0. Međutim, zabeležen je niži sadržaj proteina u svim tretiranim uzorcima sa povećanjem doza gama zračenja. Random amplificirani polimorfni DNK (RAPD) prajmeri ​​su korišćeni za proveru varijabilnosti na molekularnom nivou pri različitim tretmanima gama zračenja. Tri prajmera (OPS-03, OPB-1 i B-11) amplifikovala su četiri dodatna alela u tretiranim biljkama. Ove dodatne tarke evidentirane su kod NM-98 (posle T1, T2 i T3 tretmana), KM-1 (posle T2, T3 i T4 tretmana), Inkilabmung (posle T1 tretmana) i Sonamung (posle T2, T3 i T4 tretmana). Varijacije na fiziološkom, biohemijskom i, što je još interesantnije, molekularnom (amplifikacija dodatnih alela / traka) nivou kod tretiranih biljaka mogu biti posledica promena u genomu ovih sorti. Ova studija može poslužiti kao model za proveru uticaja gama zraka na druge ekonomski važne vrste useva.

 

Autor za kontakt: Kerem Mertoglu, Eskisehir Osmangazi Univerzitet, Poljoprivrendi fakultet, Department za hortikulturu, Eskisehir, 26160, Turska, tel: +902223242991; kmertoglu@ogu.edu.tr.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 547–558

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.

                      https://doi.org/10.2298/GENSR2002547O
                                                                                 Orginalni naučni rad

 

 

 

AGRO-MORFOLOŠKE I BIOHEMIJSKE KARAKTERISTIKE EVROPSKOG KESTENA (Castanea sativa Mill.) DOBIJENOG PROPAGACIJOM IZ SEMENA BEZ BOLESTI

 

Gursel OZKAN1, Sezai ERCISLI1*, Hafize FIDAN2, Adriana F. SESTRAS3,

Rayda Ben AYED4, Nilda ERSOY5

 

1Ataturk Univerzitet, poljoprivredni fakultet, Department za Horticulturu, Erzurum, Turska

2Department za Nutricionizam i Turizam, Univerzitet za tehnologiju hrane, Plovdiv, Bugarska

3Univerzitet za poljoprivredne nauke i veterinarstvo, Fakultet za Horticulturu, Department za šumarstvo,

 Cluj-Napoca, Rumunija

4 Laboratory   za molekularni i ćelijski skrining, Centar za biotehnologiju Sfax, BP, Univerzitet Sfax, Tunis

5Vocational Škola za tehničke nauke, Akdeniz Univerzitet, Antalija, Turska

 

                                                                                                                                     

Izvod

Plodovi kestena (Castanea sativa Mill.) bez bolesti i štetočina sakupljeni su od 13 različitih genotipova poreklom iz sadnica tokom sezone berbe 2016. iz mediteranskog regiona Turske. Određeni su parametric rasta drveća, težina ploda, odnos zrna, boja zrna, vlaga, sirovi proteini, sirova masnoća, dijetalna vlakna, ukupni polifenoli, antioksidativna aktivnost i sadržaj masnih kiselina u kestenu. Rezultati su pokazali da je većina genotipova imala polu-uspravni rast drveta. Masa ploda i odnos zrna bili su 5,87 g (A-9), 11,13 g (A-1), 73,38% (A-1) i 82,84% (A-12)kod različitih genotipovima. Ukupni sadržaj sirovih masti kretao se u rasponu od 0,80% (A-11) do 2,14% (A-12), dok je sadržaj sirovih proteina bio između 4,78% (A-10) i 7,96% (A-9). Otkriveno je da ukupni polifenoli variraju od 78 (A-12) do 124 (A-3) µg GAE / g, a antioksidativna aktivnost varira između 5,33 (A-12) i 9,83 (A-3) µmoles Trolox ekvivalent / g suve težine. Oleinska i linoleinska kiselina bile su glavne masne kiseline u svim plodovima kestena, a slede palmitinska i linolenska kiselina. Uvođenje ovih genotipova kao novih kultivara vegetativnim razmnožavanjem može rezultirati povećanjem kvaliteta kestena iz mediteranskog regiona Turske.

 

Autor za kontakt: Hafize Fidan, Department za Nutricionizam i Turizam, Univerzitet za tehnologiju hrane, Plovdiv, Bugarska, hafizefidan@abv.bg.

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 559-569

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633.11

https://doi.org/10.2298/GENSR2002559S

Orginalni naučni rad

 

 

 

GENETIČKA ANALIZA OSOBINA KLASA KOD PŠENICE (Triticum aestivum L.)

 

Ensieh Es'haghi SHAMSABADI1, Hossein SABOURI1*, Habibollah SOUGHI2,

Seyed Javad SAJADI1

 

1Departman za biljnu proizvodnju, Koledž za poljoprivredne nauke i prirodne resurse, Gonbad Kavous Univerzitet, Gonbad, Golestan, Iran

2Departman za hortikulturu i poljoprivredu, Golestan Centar za istraživanje i edukaciju u poljoprivredi i prirodnim resursima, Poljoprivredna istraživačka, obrazovna i savetodavna organizacija (AREEO), Gorgan, Iran

 

Izvod

Dizajn polu-dialelnog ukrštanja (8 × 8) izveden je Griffing-ovom metodom II fiksnog modela (I) u kompletnom randomiziranom blok dizajnu koristeći Kouhdasht, Mehregan, Karim, Line17, N80-19, Atrak, N-92-9 i Ehsan kultivare u dva ponavljanja na istraživačkom polju Univerziteta Gonbad Kavous 2017. Da bi se proučio uticaj opšte kombinacione sposobnosti (GCA) i specifične kombinacione sposobnosti (SCA) osobina zrelosti pšenice, uključujući dužinu klasa, težinu klasa, broj zrna po klasu, težinu zrna po klasu, dužina osja i prinos zrna.

Srednji kvadrat opšte kombinacione sposobnosti (GCA) i specifična kombinaciona sposobnost (SCA) bili su značajani za sve osobine sa nivoom verovatnoće od 1% zbog važnosti kako aditivnog delovanja gena tako i ne-aditivnog delovanja gena na nasleđivanje osobina. Dobijeni rezultati iz odnosa srednjeg kvadrata GCA prema SCA pokazali su da je doprinos dominacije bio veći od aditivnog efekta gena u kontroli mase klasa i prinosa zrna, dok je efekat aditivnog gena igrao odlučujuću ulogu u broju zrna po klasu, dužini osja, dužini klasa i težina zrna po klasu zbog značajnog odnosa SCA prema GCA. Prema rezultatima, broj zrna po klasu, dužina osja, dužina klasa i težina zrna po klasu u velikoj meri su imali aditivnu varijansu gena i pokazali su mogućnost za ciljanu selekciju na ta svojstva. 

                                              

Autor za kontakt: Hossein Sabouri. Departman za biljnu proizvodnju, Koledž za poljoprivredne nauke i prirodne resurse, Gonbad Kavous Univerzitet, Gonbad, Golestan, Iran. Phone: +98 09 111 438 917, Email: Hossein.sabouri@gonbad.ac.ir

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 571-584

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2002571S

 Orginalni naučni rad

 

VARIJABILNOST PITOMOG KESTENA (Castanea sativa Mill.) NA PODRUČJU CRNE GORE PREMA MORFOLOŠKIM OBELEŽJIMA PLODA I UPOV DESKRIPTORIMA

 

Milena STOJANOVIĆ¹* i Nenad MAGAZIN²

 

¹Biotehnički fakultet, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, Crna Gora

²Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, Srbija

 

Izvod

U radu je prikazana varijabilnost četiri populacije pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) na području Crne Gore (Koštanjica, Ostros, Stoliv i Kostanjica). Unutarpopulacijska i međupopulacijska varijabilnost utvrđena je na osnovu šest morfoloških karakteristika plodova, šest izvedenih odnosa kao i sedam deskriptora za morfologiju ploda i fenofazu otvaranja lisnih pupoljaka razvijenih od strane Međunarodne unije za zaštitu novih biljnih sorti (UPOV). Analizirane su sledeće osobine ploda: masa, dužina, širina i debljina ploda; dužina i širina hiluma. Ispitani su sledeći UPOV deskriptori: embrionija ploda, stepen ureza endokarpa u plod, oblik, veličina i boja ploda, boja mezokarpa i vrijeme otvaranja lisnih pupoljaka. Rezultati su pokazali da se mediteranske populacije (Stoliv i Kostanjica) odlikuju manjim plodovima od submediteranskih populacija (Ostros i Koštanjica); njihovi plodovi se odlikuju većim stepenom ureza endokarpa u plod kao i većim udelom poliembrionalnih plodova. Prosečna vrednost Šenon indeksa raznovrsnosti za sedam ispitivanih UPOV deskriptora iznosila je 0.66. UPGMA klaster analiza morfoloških karakteristika i njihovih odnosa omogućila je deskripciju četiri grupe pri čemu je grupisanje stabala bilo u skladu sa geografskim porieklom; mediteranske populacije formirale su dva klastera koja su sadržala stabla iz mediteranskih populacija dok isti slučaj važi i za submediteranske populacije. Rezultati ove preliminarne studije ukazuju na veliku varijabilnost ispitivanih populacija što je jedan od preduslova za očuvanje genetskog fonda ove vrste. Za kompletniju studiju varijabilnosti pitomog kestena u prirodnim populacijama Crne Gore, istraživanje je potrebno proširiti na primenu genetičkih markera. U toku je dalja studija morfoloških svojstava ove vrste.

                                               

Autor za kontakt: Milena Stojanović, Biotehnički fakultet, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, Crna Gora,

 E-mail: milenas@ucg.ac.me, phone: +38269088118  

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 585–596

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633.15

https://doi.org/10.2298/GENSR2002585D
Orginalni naučni rad

 

 

VARIJABILNOST INBRED LINIJA KUKURUZA U EFIKASNOSTI ISKORIŠĆENJA AZOTA

 

Vesna DRAGIČEVIĆ*, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Milena SIMIĆ, Milan BRANKOV,

Zoran DUMANOVIĆ, Mile SEČANSKI, Milena MILENKOVIĆ

 

Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Beograd, Srbija

 

Izvod

Azot je element koji je važan za brojne fiziološke procese, kao i ostvarenje prinosa useva. Veliki gubici azota se ostvaruju putem ispiranja i evaporacije i stoga se preporučuju niže doze ovog elementa za đubrenje. Genotip može predstavljati važnu bazu za efikasniji menadžment azotom kod useva. Selekcija genotipova sa visokim prinosom i efikasnošću iskorišćenja nutritiva predstavlja važnu strategiju za istovremeno obezbeđivanje sigurnosti hrane, rešavanje nedostatka resursa i zagađenja životne sredine. Varijabilnost u reakciji 36 linija kukuruza gajenih u uslovima optimalne N obezbeđenosti i niskog N (bez đubrenja) praćena je tokom 2017. i 2018. godine, preko prinosa zrna, mase 1000 zrna, efikasnosti iskorišćenja N (NUtE) i nadoknade N (NUE). Genotip i godina su predstavljali važne izvore variranja prinosa zrna, mase 1000 zrna i NutE, kao faktora koji definišu efikasnost iskorišćenja N. Linije L1, L6, L13, L16, L26, L27, L32 i L34 su imale veće vrednosti prinosa u uslovima niskog N. Osim toga, L16, L22, L24 i L26 su imale veće vrednosti NutE tokom obe eksperimentalne sezone (čak i u 2017, sezoni sa nižim nivoom i lošijim rasporedom padavina), posebno pri niskom N. Sa te tačke gledašta, navedene linije bi mogle biti okarakerisane kao efikasni N potrošači, kao i genotipovi sa većom toleratnošću na stresne uslove. Takođe, L1, L6 i L27, sa negativnim NUE vrednostima bi mogle predstavljati najekonomičnije N potrošače u uslovima niske N obezbeđenosti. Na osnovu sličnosti NutE vrednosti, genotipovi L2, L3, L4, L8, L11, L12, L14, L15, L16, L18, L19, L24, L26, L32, L33, L34 bi mogli da predstavljaju fokus, odnosno, mogli bi načelno da se uzmu u razmatranje u selekcionim programima, s obzirom da nemaju samo poboljšan NUE, već i visok prinos (čak i tokom nepovoljne sezone), u odnosu na ostale genotipove, što bi ih moglo okarakterisati kao genotipove sa poboljšanom tolerantnošću na abiotički stres.

 

Autor za kontakt: Vesna Dragičević, Institut za kukuruz “Zemun Polje”,  Slobodana Bajića 1, 11185 Beograd, Srbija, email:vdragicevic@mrizp.rs

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 597–620

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2002597D

Orginalni naučni rad

 

MULTIVARIACIONA ANALIZA VARIJABILNOSTI KVANTITATIVNIH OSOBINA KOD POPULACIJA ETIOPSKOG JEČMA (Hordeum vulgare L.): NA OSNOVU REGIJA I VISINE

 

Allo A. DIDO1, 2*, Dawit T. DEGEFU3, B.J.K. SINGH2, Kassahun TESFAYE1 and M.S.R. KRISHNA2

 

1Etiopski Biotehnološki Institut, Adis Abeba, Etiopija

2KL Univerzitet, Departman za biotehnologiju, Zeleno Polje, Vaddeswaram, Indija

3Etiopski Institut za poljoprivredna istraživanja, Melkasa poljoprivredni istraživački centar, Istraživački program za biljnu biotehnologiju, Adama, Etiopija

 

 

Izvod

Ječam (Hordeum vulgare L.) je najznačajnija žitarica viših predela u Etiopiji i široko je rasprostranjena u većem dijelu zemlje. Ukupno 585 populacija ječma i 10 standarda ocenjeno je korišćenjem proširenog randomiziranog kompletnog blok dizajna koji se sastojao od šest blokova. Svih 585 populacija posađeno je na parcelama bez ponavljanja, a 10 standarda je ponovljeno šest puta (u svakom bloku po jedan) kako bi se procenila varijansa greške. Podaci o 13 kvantitativnih osobina korišćeno je za izračunavanje deskriptivne statistike, ANOVA-e i multivarijacijske analize (UPGMA i analiza glavnih komponenti). Bilo je značajnih razlika (ANOVA, P <0,01) među biljkama za visinu biljke, težinu 1000 zrna, broj zrna po klasu, broj dana do klasanja  I broj dana do zrenja. Svi genotipovi su grupisani u pet klastera gde 74,02% uzoraka (433) spada u klastere I, IV i V. Ranostasni uzorci grupisani su u klaster I, dok su kasnostasni, visoko prinosni i visoki uzorci grupisani su u klaster IV. Najviša udaljenost unutar klastera bila je 23,12 za klaster III, dok je najveća udaljenost između klastera bila 57,37 između klastera IV i V. Prve tri glavne komponente doprinele su 51,76% ukupnim varijacijama među genotipima. Samo glavna komponenta (PC1) je doprinela 22,56% ukupnim varijacijama, uglavnom zbog visine biljke, mase 1000 zrna, prinosa zrna i dužine stabljike. Glavna komponenta PC2 doprinela je sa 18,94% ukupnim varijacijama uglavnom kroz gustinu klasa, broj zrna po klasu, težinu klasa i broj dana do pune zrelosti. Glavna komponenta PC3 doprinela je sa 10,94% ukupnim varijacijama ukupnim brojem stabljika po bokoru,  brojem stabljika sa ozrnjenim klasovima, brojem dana do 90% zrelosti  i brojem dana do 50% klasanja. Nadmorska visina izvornih mesta sakupljanja populacija takođe je značajno uticala na različite proučavane kvantitativne osobine. Regionalne razlike vidljive su i među kolekcijama populacija. Ovi rezultati otkrivaju postojanje značajnih agro-morfoloških varijacija među populacijama uključenim u ovo istraživanje. Na osnovu proučavanih osobina ocenjenih populacija, značajan diverzitet koji je primećen među populacijama ječma u Etiopiji mogla bi se iskoristiti u budućem poboljšanju useva za razne agronomski značajne osobine. Dobijene informacije dopunjuju robusni program oplemenjivanja ječma u cilju stvaranja konkurentnih, stabilnih i klimatski otpornih sorti koje preferiraju krajnji korisnici u različitim agroekološkim uslovima Etiopije.

 

Autor za kontakt: Allo A. Dido, Etiopski Biotehnološki Institut, Adis Abeba, Etiopija, P. O. Box 32853, Addis Ababa, Ethiopia, E-mail: alloaman2010@gmail.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 621–639

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633.11

https://doi.org/10.2298/GENSR2002621R

Orginalni naučni rad

 

 

EFEKAT GENA I HETEROZIS ZA SADRŽAJ Fe I Zn U ZRNU PROSA

  (Echinochloa frumentacea (Roxb.) Link)

 

 

Vellaichamy Gandhimeyyan RENGANATHAN1*, Chockalingam VANNIARAJAN1, Angamuthu NIRMALAKUMARI2, Paramasivam ARUNACHALAM1, Subramanium THIYAGESHWARI3, Adhimoolam KARTHIKEYAN4 and Mahalingam GOVINDARAJ5

 

1Departman za oplemenjivanje biljaka i genetiku, Poljoprivredni koledž i istraživački institut, Tamil Nadu poljoprivredni univerzitet, Madurai, Indija

2Centar izuzetnosti za proso, Tamil Nadu poljoprivredni univerzitet, Tiruvannamalai, Indija

3Departman za zemljište i nauku o okolini, Poljoprivredni koledž i istraživački institut, Tamil Nadu poljoprivredni univerzitet, Madurai, Indija

4Departman za biotehnologiju, Poljoprivredni koledž i istraživački institut, Tamil Nadu poljoprivredni univerzitet, Madurai, Indija

5Internacionalni istraživački institut za useve u poluaridnim tropima (ICRISAT), Patancheru, Hyderabad, Indija.

 

Izvod

Japanski proso (Echinochloa frumentacea) je neistražena kultura bogata hranljivim sastojcima koja dobro uspeva u nepovoljnim sredinama i značajna je za mnoge male poljoprivrednike u južnoj i istočnoj Aziji. Iako ima bogate izvore mikronutrijenata, genetske studije su malobrojne, što dodatno ometa njegovo genetsko poboljšanje. Zbog toga smo pokušali da procenimo genetski diverzitet za sadržaj Fe i Zn kod  40 uzoraka prosa i da procijenimo kombinacionu sposobnost i heterozis u šesnaest F1 kombinacija ukrštanjem pomoću linija × tester modela. Mahalanobis D2 analiza grupisala je 40 genotipova u devet različitih klastera. Klasteri III i I bili su najveće grupe koje su sadržale 22 i 6 genotipova, a ostalih sedam klastera sadržali su samo po jedan ili dva genotipa. Primećena je pozitivna korelacija između sadržaja Fe i Zn, mada su oba nutrijenta imala značajnu povezanost sa prinosom zrna. Ovo ukazuje da ne bi trebalo biti kompromisa za povećanje ili smanjenje prinosa zrna tokom oplemenjivanja za stvaranje sortata sa visokim sadržajem mikronutrijenata. Analiza kombinacione sposopbnosti  otkrila je da su linije, testeri i komponente njihove interakciju značajni. Koeficijent predvidljivosti ukazivao je na prevladavanje aditivne varijanse za sadržaj Fe i Zn i neaditivne varijanse u nasleđivanju komponenata prinosa. Genotipovi, ACM 331, ACM 333, ACM 335 i MA 10 pokazali su pozitivne gca efekte na sadržaj Fe i Zn i prinos zrna. Dve kombinacije ukrštanja, ACM 331 × ACM 335 i ACM 331 × MA 10 uključivale su jednog ili oba roditelja sa dobrim gca  efektima, pokazale su visoku srednju, pozitivni heterozis srednjeg roditelja i uticaj sca na sadržaje Fe, Zn i prinos. Dakle, ovo istraživanje je omogućilo značajno razumevanje delovanja gena i mogućnosti korišćenja odabranih roditelja i kombinacija ukrštanja za iskorišćavanje mikrohranjivih sastojaka iz useva prosa.

 

Autor za kontakt: Vellaichamy Gandhimeyyan Renganathan, Departman za oplemenjivanje biljaka i genetiku, Poljoprivredni koledž i istraživački institut, Tamil Nadu Poljoprivredni univerzitet, Madurai, Indija, E-mail: vgrenga@gmail.com, mobile: 91+9843376275

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 641-650

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2002641V

Orginalni naučni rad

 

 

PROCENA GENETSKIH PARAMETARA I OPLEMENJIVAČKIH  VREDNOSTI ZA DNEVNU PROIZVODNJU MLEKA SIMENTALSKE RASE U USLOVIMA TOPLOTNOG STRESA

 

Goran VUČKOVIĆ1, Tina BOBIĆ2, Pero MIJIĆ2, Mirna GAVRAN2, Maja GREGIĆ2,

Klemen POTOČNIK3, Vladan BOGDANOVIĆ4, Vesna GANTNER2

 

1Rinderunion Baden-Württemberg, Herbertingen, Nemačka

2Zavod za animalnu proizvodnju i biotehnologiju, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska

3Odeljenje za zootehniku, Biotehnički fakultet, Univerzitet u Ljubljani, Ljubljana, Slovenija

4Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

 

Izvod

Komponente varijanse za dnevnu proizvodnju mleka kao i oplemenjivačka vrednost mlečnih krava simentalske rase za dnevnu proizvodnju mleka u uslovima toplotnog stresa definisanoj pri različitim vrednosti THI-a (72, 74 i 76) procenjene su upotrebom 1.636.192 zapisa na kontrolni dan. Temperaturno-humidni indeks (THI) izračunat na osnovu temperature okoline i relativne vlage izmerene u stajama na kontrolni dan, korišćen je kao mera toplotnog stresa. Bivarijatni model procene uvažio je varijance usled stadijuma laktacije, sezone telenja, dobu na telenju, regije uzgoja, pariteta, permanentne spoljašnje sredine, interakcije između stada i godine te pojedine životinje. Dobijena visoka genetska korelacija između dnevne proizvodnje mleka u normalnim i uslovima toplotnog stresa, kao i vrlo visoka korelacija između procenjenih oplemenjivačkoh vrednosti (EBV) u normalnim i toplotno stresnim uslovima, ukazuju na visok nivo aklimatizacije životinja na spoljašnju sredinu na farmama mlečnih goveda. Budući da su merenja mikroklime sprovedena samo jednom na kontrolni dan, ove je rezultate potrebno uzimati s oprezom. Nadalje, potrebna su dalja istraživanja s višestrukim dnevnim merenjima mikroklimatskih parametara u objektima kako bi se dobio potpuno nedvosmislen zaključak.

                                                                              

Autor za kontakt: Tina Bobić, Zavod za animalnu proizvodnju i biotehnologiju, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska, Tel: +385 31 554 859; fax: +385 31 554 853. E-mail: tbobic@fazos.hr

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 651-660

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002651K

Orginalni naučni rad

 

 

 

OCENA PARAMETARA RASTA KOD POTOMSTVA U POLUSRODSTVU Toona ciliata M. ROEM

U POLJSKIM USLOVIMA

 

Mohit KUNDAL, Sapna THAKUR* and G.P.S. DHILLON

 

Departman za šumarstvo i prirodne resurse, Koledž za hortikulturu i šumarstvo, Pendžab Poljoprivredni Univerzitet, Pendžab

 

Izvod

Istraživanje je sprovedeno kako bi se procenile performanse juvenilnog rasta potomstva u polusrodstvu kod dvadeset četiri genotipa vrste Toona ciliata M. Roem u poljskim uslovima u Pendžabu, Indija. Izvor semena (S3) Ludhiana pokazao je izvanredne performanse za parametre rasta. Među ispitivanim genotipovima, potomstva S3G7 (Ludhiana), S3G8 (Ludhiana), S1G1 (Talvara) i S2G4 (Kamahi Devi) nađene su kao najperspektivnija za osobine rasta. Primećeno je da je fenotipski koeficijent varijacije veći za sve parametre nego genotipski koeficijent varijacije. Utvrđena je umerena heritabilnost i genetička dobit za ugao grananja i visinu biljke. Zabeležene su visoko značajne i pozitivne genotipske i fenotipske korelacije za visinu biljaka sa prečnikom stable i prečnikom stable sa brojem grana po biljci. Genotipovi su grupisani u tri različite grupe sa maksimalnim diverzitetom (30.68) između klastera I i III grupe i mogu se ubuduće koristiti za oplemenjivanje.

 

Autor za kontakt: Sapna Thakur, Departman za šumarstvo i prirodne resurse, Koledž za hortikulturu i šumarstvo, Pendžab Poljoprivredni Univerzitet, Pendžab, sapnathakur@pau.edu

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 661-672

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002661J

Orginalni naučni rad

 

 

PREDVIĐANJE HETEROZISA I  PERFORMANSE F1 HIBRIDA JARE ULJANE REPICE (Brassica napus L.): KORIŠĆENJE GENETIČKE DISTANCE NA OSNOVU MOLEKULARNIH ILI FENOTIPSKIH PODATAKA?

 

Mirjana JANKULOVSKA1*, Sonja IVANOVSKA1, Ana MARJANOVIĆ JEROMELA2, Dragana MILADINOVIĆ2, Biljana KUZMANOVSKA1, Dragana RAJKOVIĆ2

 

1Univerzitet Sv. Ćirilo i Metohije Skoplje, Fakultet za poljoprivredne nauke i hranu- Skoplje, Skoplje, Republika Severna Makedonija

2Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija

 

 

Izvod

Usled stalne potrebe za povećanjem genetičkog diverziteta uljane repice, oplemenjivanjem hibridnih sorti se teži stvaranju genotipova sa poboljšanim prinosom semena, kao i drugim važnim agronomskim osobinama. Osobenosti hibrida zavise od izbora roditeljskih linija, te je poznavanje genetičkog diverziteta roditelja veoma važno za stvaranje komercijalnih hibrida. Zbog nedovoljno informacija o upotrebi genetičke udaljenosti za određivanje stepena heterozisa jare repice u Evropi, ciljevi ovog rada bili su određivanje genetičke varijabilnosti oplemenjivačkog materijala uljane repice za važne agronomske osobine, analiza razlika u grupisanju roditeljskih genotipova na osnovu genetičke udaljenosti određene morfološkim osobinama i molekularnim markerima. Cilj je bio i utvrđivanje korelacije između genetičke udaljenosti roditelja i performanse hibrida, heterozisa, opštih kombinacionih sposobnosti oba roditelja i posebnih kombinacionih sposobnosti u ukrštanjima. Dobijanje novih informacija za odabir roditelja će omogućiti razvijanje boljeg pristupa za predviđanje heterozisa u programu oplemenjivanja hibrida jare uljane repice. U ogled je uključeno 10 genotipova jare repice koji su ukrštani metodom nepotpunog dialela bez recipročnih ukrštanja uz dobijanje 45 hibridnih kombinacija. Udaljenost između roditelja je određena na osnovu 14 fenotipskih osobina i 64 SSR markera. Genetička udaljenost između roditelja određena na osnovu fenotipskih osobina je bila efikasnija u predviđanju heterozisa i kombinacionih sposobnosti u odnosu na udaljenost određenu SSR markerima. Iako dobijeni rezultati pokazuju da genetička udaljenost bazirana na molekularnim markerima nije u korelaciji sa heterozisom u odnosu na prosečnog, niti boljeg roditelja, potrebna su dodatna istraživanja sa većim brojem i različitim vrstama markera kako bi se potvrdili dobijeni rezultati.

 

Autor za kontakt: Mirjana Jankulovska, Univerzitet Sv. Ćirilo i Metohije Skoplje, Fakultet za poljoprivredne nauke i hranu- Skoplje, 16ta Makedonska brigada no. 3, 1000 Skoplje, Republika Severna Makedonija, mjankulovska@fznh.ukim.edu.mk phone: 0038971352252

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 673-688

© 2020Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2002673E

Orginalni naučni rad

 

 

 

EFEKAT PRENATALNE PRIMENE VITAMINA E I SELENA NA EKSPRESIJU GENA I METABOLIČKI PROFIL IMUNIH I OKSIDATIVNIH MARKERA KOD OVCE BARKI

 

Ahmed EL-SAYED1, Maged EL-ASHKER2, Eman EBISSY1, Ahmed ATEYA*3

 

1Departman za zdravlje stoke i živine, Odsek za proizvodnju stoke i živine, Pustinjski istraživački centar, (DRC), Matarija, Kairo, Egipat

2Departman za Internu Medicinu i infektivne bolesti, Fakultet veterinarske medicine, Mansoura Univerzitet, Mansoura 35516, Egipat

3Departman za stočarstvo i unapređenje zdravlja životinja, Fakultet verinarske medicine, Mansoura Univerzitet, Mansoura 35516, Egipat

 

Izvod

Ova studija imala je za cilj da proceni uticaj primene vitamina E i selena (VE / Se) na ekspresiju gena nekih imuno-metaboličkih promenljivih kao i markere oksidativnog stresa kod ovaca Barki tokom prelaznog perioda. Proučavanno je 60 klinički zdravih Barki ovaca.  Dve nedelje pre jagnjenja, ispitivane ovce su raspoređene u tri grupe jednake veličine i primale su jedan od sledećih dodataka: (G1) su primile sterilni fiziološki rastvor (0,9% NaCl) i smatrale se kontrolnom grupom; (G2) primili su jednu intramuskularnu injekciju VE / Se u dozi od 6,66 IU / kg BV VE i 0,133 mg / kg BV Se; dok je grupa G3 primila istu dozu VE / Se, koja je ponovljena  u vreme jagnjenja. Uzorci krvi prikupljeni su od svake ovce u sledećim vremenskim tačkama: dve nedelje pre jagnjenja (-14), u vreme jagnjenja (0) i dve nedelje nakon datuma jagnjenja (+14), za molekularne i biohemijske analize. Naši nalazi su pokazali da je suplementacija VE / Se poboljšala gensku ekspresiju interleukina (IL) 5, IL6, TLR4, roteina (Tollip), superoksid dismutaze 1 (SOD1), katalaze (CAT), acetil-CoA karboksilaza 1 (ACACA), masno-kiselinske sintaze (FASN) i stearoil-CoA desaturaza-1 (SCD). Umeren nivo negativne energetske ravnoteže primećen je u vreme jagnjenja i dve nedelje kasnije, što dokazuju vrednosti metaboličkih promenljivih, uključujući glukozu, ne-esterifikovane masne kiseline (NEFA), beta-hidroksibutirat (BHBA) i nivo holesterola. Ponovljena doza VE / Se dovela je do značajnog uticaja na glukozu, ukupni holesterol, NEFA, malondialdehid (MDA), ukupni antioksidativni kapacitet (TAC), glutation-peroksidazu (GPk) i telesnu težinu jagnjeta na rođenju u poređenju sa drugim grupama. Prenatalna suplementacija VE / Se može se smatrati efikasnom strategijom za poboljšanje metaboličkog i antioksidativnog statusa kasno trudnih Barki ovaca i proizvodnih performansi njihovih jagnjadi.

                                                                                                                                       

Autor za kontakt: Ahmed Ateya, Departman za stočarstvo i unapređenje zdravlja životinja, Fakultet verinarske medicine, Mansoura Univerzitet, Mansoura 35516, Egipat,Tel.: +2-01003541921; E-mail address: ahmed_ismail888@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 689-698

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.633.15

https://doi.org/10.2298/GENSR2002689N

Orginalni naučni rad

 

 

MORFOLOŠKI I FIZIOLOŠKI ODGOVOR KUKURUZA U RANIM FAZAMA RAZVIĆA NA STRES NISKIM TEMEPERATURAMA

 

Ana NIKOLIĆ*, Natalija KRAVIĆ, Danijela RISTIĆ, Violeta ANDJELKOVIĆ,

Ksenija MARKOVIĆ, Jelena VANCETOVIĆ, Dragana IGNJATOVIC-MICIĆ

 

Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Beograd, Srbija

 

 

Izvod

Ranom setvom kukuruza se može izbeći efekat suše u fazi cvetanja i tako preduprediti smanjenje prinosa uprkos nepovoljnim temperaturama u tom periodu. U ovom istraživanju prezentovani su rezultati efekta niskih temperatura na tri linije kukuruza: L1 (tolerantna), L2 (srednje osetljiva) i L3 (osetljiva). Biljke su gajene do faze trećeg lista u saksijama izloženim suboptimalnim (mart) i optimalnim (april) spoljnim temperaturama. Sadržaj hlorofila, flavonoida i antocijana kao i nitrogen balance index (NBI) su mereni korišćenjem uređaja Dualex Scientific (Force-A, Orsay, France). Takođe, mereni su i parametri rasta. U poređenju sa L2 i L3, L1 je imao značajno veću (p<0.05) svežu masu nadzemnog dela biljke (0.649 g vs. 0.406 g i 0.303 g), antocijana (0.17 vs. 0.13) i flavonoida (1.47 vs. 1.38 i 1.36). Biljke su presađene u polje radi procene oporavka. Presađene biljke genotipa L1 su pokazale najveći prinos po biljci u polju (55g). S obzirom na visoku korelaciju između sadržaja flavonoida u fazi trećeg lista i prinosa po biljci (p<0.01), flavonoidi mogu biti korišćeni kao indikator oporavka biljke kukuruza izloženih niskim temperaturama u fazi rane setve.

 

Autor za kontakt: Ana Nikolić, Institut za kukuruz “Zemun Polje”, ”, Slobodana Bajića 1, Beograd, Srbija,

E-mail: anikolic@mrizp.rs, Phone: + 381 64 840 6216

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 699-709

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

     UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2002699F

Orginalni naučni rad

 

 

 

GENETIČKI POLIMORFIZMI I NAČIN EKSPRESIJE TLR4 GENA KOD KOMERCIJALNIH BROJLERA

 

M. M. FOUDA1, I. E. EL ARABY2, A. I. ATEYA1*, A. A. ELZEER1

 

1Departman za stočarstvo i unapređenje, Fakultet veterinarske medicine, Mansoura Univerzitet, Egipat

2Departman za unapređenje stočarstva, Fakultet veterinarske medicine, Zagazig Univerzitet, Egipat

 

Izvod

Genetski polimorfizmi i način ekspresije TLR4 gena proučavani su kod 300 jednodnevnih pilića tri rase (Cobb, Avian i Ross) koristeći PCR-RFLP i RT-PCR. Uzorci krvi prikupljeni su od pilića svake rase radi ekstrakcije DNK. Slezine slučajno odabranih deset ženki pilića iz svake rase prikupljene su za ekstrakciju RNA. PCR-Taq digestija 596-bp fragmenta eksona 1 TLR4 gena otkrila je dva fragmenta (460 i 136-bp) za genotip BB kod svih rasa i tri fragmenta (596, 460 i 136-bp) za genotip AB u rasama Ross i Avian. Učestalost TLR4 genotipova i učestalost alela ukazivali su da je alel B češći od alela A u populaciji svih rasa. Način ekspresije gena TLR4 pokazao je značajnu ekspresiju kod rase Avian u odnosu na Cobb i Ross, što pokazuje i niža vrednost ΔCT. Moglo bi se zaključiti da se genetski TLR4/Taq polimorfizam lokusa može koristiti za selekciju pomoću markera (MAS) za imunološka svojstva komercijalnih rase brojlera. Takođe, promene u načinu ekspresije TLR4 gena mogu biti biomarker za praćenje imunološkog statusa pilića radi predviđanja najosetljivijeg vremena rizika za pojavu bolesti.

 

Autor za kontakt: A. I. Ateya, Departman za stočarstvo i unapređenje, Fakultet veterinarske medicine, Mansoura Univerzitet, Egipat, ahmed_ismail888@yahoo.com Tel: +2-01003541921, FAX: +2-050-2372592.

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 711-726

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633.11

                   https://doi.org/10.2298/GENSR2002711H
                                                                                 Orginalni naučni rad

 

 

 

PROMENLJIVOST, HERITABILNOST, POVEZANOST OSOBINA I ANALIZA KOEFICIJENTA PUTA U LINIJAMA PIRINČA (Oriza sativa L.)

 

G. HASAN-UD-DAULA1, Umakanta SARKER1*

 

1Odeljenje za genetiku i oplemenjivanje biljaka, Poljoprivredni fakultet, Poljoprivredni Univerzitet u Bangabandhuu Sheikh Mujibur Rahman, Gazipur-1706, Bangladeš.

 

Izvod

Sedam inbred linija razvijenih putem oplemenjivačkog programa hibridizacije i popularni kultivar korišćeno je za proučavanje varijabilnosti, heritabilnosti, povezanosti osobina i analize koeficijenta puta kod pirinča za prinos zrna i srodne agronomske osobine. Rezultati su pokazali da se genotipovi značajno razlikuju u pogledu prinosa zrna i srodnih agronomskih karakteristika. Izuzetne varijacije primećene su za sve osobine osim dužine trajanja rasta i žetvenog indeksa. Primećena je velika genetička varijabilnost za broj nalivenih zrna po klasu, broj sekundarnih grana po klasu, visinu biljke, sterilnost klasića (%), prinos zrna po kućici, broj primarnih grana po klasu, težinu 1000 zrna, trajanje cvetanja i zrelost, broj stabala po kućici, i dužinu klasića. Na osnovu visoke heritabilnosti i visokog GA i GAPM-a, uz bliske vrednosti između σ2g vs. σ2p i GCV u odnosu na PCV, sve osobine (osim žetvenog indeksa, broja primarnih grana po klasu, dana do zrelosti i dana do cvetanja) mogu biti izabrane za poboljšanje prinosa zrna pirinča, jer su ove osobine bile pod manjim uticajem spoljašnje sredine. Primećene su značajne i poželjne korelacije za broj nalivenih zrna po klasu, broj sekundarnih grana po klasu, sterilnost klasića (%), broj dana do cvetanja i na genotipskom i na fenotipskom nivou. Uzimajući u obzir genetske parametre, korelaciju i analizu koeficijenta puta, direktna selekcija na osnovu broja nalivenih zrna po klasu, i sterilnosti klasića, značajno bi povećala prinos zrna pirinča. Rezidualni efekat od 0.1386, ukazuje da je 86.14% varijabilnosti utvrđeno za prinos zrna i osobine koje doprinose prinosu koje su bile uključene u ovu studiju. Ostala varijabilnost od 13.86% može se kontrolisati drugim osobinama koje doprinose prinosu, a koje nisu bile obuhvaćene ovim istraživanjem. Dakle, direktan izbor na osnovu ovih osobina bio bi efikasan za poboljšanje ovih oplemenjivačkih materijala.

 

Autor za kontakt: Umakanta Sarker, Odeljenje za genetiku i oplemenjivanje biljaka, Poljoprivredni fakultet, Poljoprivredni Univerzitet u Bangabandhuu Sheikh Mujibur Rahman, Gazipur-1706, Bangladeš,

Phone: +880-1716606098, Email: umakanta@bsmrau.edu.bd

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 727-734

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

.

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002727K

Orginalni naučni rad

 

 

 

STUDIJE O EFEKTIMA GENA ZA KARAKTERISTIKE KVALITETA KRASTAVCA (Cucumis sativus L.) KORIŠĆENJEM GINOECIOUS RODITELJA

 

Tanveer KAUR, R.K. DHALL*, Sat Pal SHARMA

 

Departman za povrće, Pendžab poljoprivredni Univerzitet, Ludhiana-141004, Indija

 

                              

Izvod

Šest generacija (P1, P2, F1, F2, BC1P1 i BC1P2) krastavca razvijeno je ukrštanjem ginoecius roditelja (Gi-14) sa tri komercijalne sorte (Pusa Udai, Punjab Naveen i Pant Kheera-1) tokom februara-maja 2017. i septembra-decembra 2017. godine i ocenjivani su tokom februara-maja 2018. godine na Poljoprivrednom univerzitetu u Pendžabu, Indija, da bi se otkrila genetika svojstava kvaliteta kod krastavca. Iz ABCD testa skaliranja i tri parametrijska modela ispitivanja zajedničkog skaliranja, otkriveno je odsustvo nealelnih interakcija za ukupne rastvorljive čvrste materije, askorbinsku kiselinu u Gi-14 × Pusa Udai i Gi-14 × Pant Kheera-1 i mineralne materije, poboljšanih izborom poželjnih segreganata, a potom pedigree metodom.  Među epistatičkim interakcijama, u osobinama kao što je askorbinska kiselina u Gi-14 × Punjab Naveen, interakcija dominacija × dominacija bila je veća, pa se ove osobine mogu poboljšati heterozisom.

 

Autor za kontakt: R.K.Dhall, epartman za povrće, Pendžab poljoprivredni Univerzitet, Ludhiana-141004, Indija, Ph (M): +91-8283840078, E-mail: rajinderkumar@pau.edu

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 735-750

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002735K

Orginalni naučni rad

 

 

PRINOS I OSOBINE PRINOSA NEKIH ORJENTALNIH HIBRIDA DUVANA (Nicotiana tabacum L.)

 

Ahmet KINAY1,   Güngör YILMAZ1,   Nejdet KANDEMIR1

 

Tokat Gaziosmanpasa Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Department za useve, Tokat, Turska       

 

Izvod

Turska je važna zemlja za proizvodnju duvana i vodeća u svetu u proizvodnji orijentalnog duvana. U ovoj studiji istražen je uticaj heterozisa na prinos i kvalitet orijentalnog duvana, a posebno je istražen razvoj orijentalnih hibrida duvana visokih prinosa i kvalitetnih svojstava za crnomorski region Turske. Poređeno je sedam genotipova orijentalnog duvana sa znatnim površinama u Turskoj (Ksanthi-2A, Nail, Gumushacıkoi, Tasova, Katerini, Canik, Erbaa) i 21 hibrid proizveden polu-dialelnim ukrštanjima. Poljski ogledi su postavljeni na lokacijama Erbaa i Bafra u vegetacionim sezonama 2012. i 2013. godine. Proučavani su prinosi suvih listova, smanjenje sadržaja šećera i nikotina u lišću i ekspertiza kvaliteta. Ksanthi-2A × Katerini (1.70 t ha-1 prinos listova i 75% indeks kvaliteta) i hibridi nokta × Katerini (1,64 t ha-1 prinosa listova i 75% indeksa kvaliteta) pokazali su dobra prinosna i kvalitetna svojstva u Erbai uslovima, dok su Nail × Katerini (1,88 t ha-1 sušeni prinos lišća i 75% indeks kvaliteta) i Katerini × Erbaa (1,65 t ha-1 prinos sušenog lišća i 78% indeks kvaliteta) imali dobra svojstva u prinosu i kvalitetu u Bafri uslovima. Zaključeno je da bi se hibridni kultivari koji mogu zadovoljiti zahteve duvanskog sektora mogli razviti iz nekih trenutno gajenih orijentalnih sorti duvana u Turskoj. Na osnovu proseka lokacija utvrđeno je prosečno 16,20% i 6,85% heterozisa kao prosek svih hibrida za prinos suvog lišća i kvalitet. Efekti prinosa usled heterozisa mogli bi u budućnosti biti povećani primenom novih tehnika prilagođenih hibridima.

                                                                                                                                                                                                                                                                          

Autor za kontakt: Ahmet Kinay, Tokat Gaziosmanpasa Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Department za useve, Tokat, Turska, ahmetkinay@gmail.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 751-764

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002751N

Orginalni naučni rad

 

 

GENETSKA I FIZIOLOŠKA ANALIZA KULTIVARA PAMUKA U USLOVIMA STRESA SOLI

 

Zahra NOORMOHAMMADI1*, Elham TORABIZADEH1, Farah FARAHANI2,

Omran ALISHAH3, Masoud SHEIDAI4

 

1Departman za biologiju, nauku i istraživanje, Islamic Azad Univerzitet, Teheran, Iran

2Departman za mikrobiologiju, Islamic Azad Univerzitet, Qom, Iran

3 Istraživački institut Irana za pamuk, Poljoprivredna istraživačka, obrazovna i savetodavna organizacija (ARREO), Gorgan, Iran

4 Fakultet za prirodne nauke i biotehnologiju, Shahid Beheshti Univerzitet, Teheran, Iran

 

Izvod

Salinitet je uzrokovao promene u metaboličkim procesima u biljci. Proizvodnja pamuka je veoma važna u Iranu i na nju značajno može uticati stres soli. U ovoj studiji, ispitivani su uticaji stresa soli i salicilne kiseline (SA) na biohemijske osobine i profil markera zasnovanih na retrotranspozonu (IRAP i REMAP) kod sorti pamuka. Dve sorte pamuka (GT40 i NNC) gajane su u saksijama sa različitim tretmanima; kontrolne biljke sui male normalno navodnjavanje, tretmani su imali 0,5 i 1 mM SA, 100 i 150 mM NaCl tretmani i kombinaciju 0,5 mM SA i 150 mM NaCl. Fiziološki, morfološki, ćelijski i genetski parametri diverziteta su mereni nakon tretmana I narednih sedam dana tokom navodnjavanja. Aktivnost antioksidativnih enzima; katalaza, peroksidaza i prolin u biljkama tretiranim sa 150 mg NaCl bili su viši nego u drugim tretmanima. Kultivar GT40 imao je veću aktivnost antioksidativnih enzima. Na osnovu retrotransposonskih analiza markera, najviša heterozigotnost je pokazana u 0,5mM SA tretmanu GT40 kultivara, kao i u 0,5 mM SA, 150mM NaCl tretmanima u NNC kultivaru. Ukupno, GT40 je pokazao najveću genetsku varijaciju u retrotransposonskim profilima. Tretman sa stresom soli i salicilnom kiselinom pokazao je diskriminirajući profil u odnosu na retrotransposone.

 

Autor za kontakt: Zahra Noormohammadi, Departman za biologiju, nauku i istraživanje, Islamic Azad Univerzitet, Teheran, Iran,Tel/Fax Number: +98 44865939E-mail address: marjannm@yahoo.com z-nouri@srbiau.ac.ir

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str:765-776

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002765V

Orginalni naučni rad

 

 

 

GENETIČKI DIVERZITET I ODNOSI GENOTIPOVA TUNISKOG RICINUSA

(Ricinus communis L.) NA OSNOVU SSR MARKERA

 

Martin VIVODÍK*1, Ezzeddine SAADAOUI2, Želmíra BALÁŽOVÁ1, Zdenka GÁLOVÁ1

 

1Slovački univeryitet za poljoprivredu u Nitri, Fakultet za biotehnologiju i hranu, Departman za biohemiju i biotehnologiju, Nitra, Slovačka Republika

2Nacionalni Institut za istraživanje i ruralni inžinjering, vode i šumarstvo (INRGREF), Regionalna Stanica  Gabès, BP 67, Gabès Manara, 6011, Tunis

 

 

Izvod

Cilj ove studije bio je procena genetske raznolikosti unutar skupa od 55 tuniskih genotipova ricinusa koristeći 20 SSR prajmera. PCR amplifikacija DNK korišćenjem 20 prajmera za SSR analizu proizvela je 141 fragment DNK koji su se mogli oceniti u svih 55 genotipova ricinusa. Broj amplifikovanih fragmenata varirao je od 4 (Rco 15) do 10 (Rco 29 i Rco 33). Od 141 trake, sve su bile polimorfne, sa prosekom 7,05 polimorfnih traka po prajmeru. Vriednost sadržaja polimorfizma (PIC) varirala je od 0,719 (Rco 15) do 0,879 (Rco 29), sa prosekom 0,825, a vriednost indeksa diverziteta (DI) varirala je od 0,745 (Rco 15) do 0,881 (Rco 29) sa prosekom od 0.832. 100% korišćenih SSR markera imalo je vrednosti PIC i DI veće od 0,7 što znači visoki polimorfizam izabranih markera korišćenih za analizu. Verovatnoća identiteta (PI) je bila niska u rasponu od 0,002 (Rco 29 i Rco 41) do 0,018 (Rco 15), sa prosekom 0,007. Dendrogram na osnovu UPGMA analize razdvojio je 55 tuniskih genotipova ricinusa u 4 grupe (1, 2, 3, 4). Znanje o genetskoj raznolikosti ricinusa može se koristiti za buduće programe oplemenjivanja za povećanu proizvodnju ulja kako bi se zadovoljila sve veća potražnja ricinusovog ulja za industrijsku upotrebu kao i za proizvodnju biodizela.

 

Autor za kontakt: Martin Vivodík, Slovački univeryitet za poljoprivredu u Nitri, Fakultet za biotehnologiju i hranu, Departman za biohemiju i biotehnologiju,  Tr. A. Hlinku 2, Nitra, Slovačka Republika., phone: +421376414269, e-mail: martin.vivodik@uniag.sk

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 777-786

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002777A

Orginalni naučni rad

 

 

 

 

MOLEKULARNA KARACTERIZACIJA KOLEKCIJE L. sativus L. ISSR MARKERIMA

 

Almas ASADOVA1, Sevda BABAYEVA1, Vusala IZZATULLAYEVA1, Seadet AKBAROVA2, Gunel AGHAZADE3, Ilhama MIRZALIYEVA1, Mehraj  ABBASOV1,2*   

 

1 Geneticki Resursi Institut ANAS, Baku, Azerbedžijan

2Baku State Univerzitet, Fakultet za Biologiju, Baku, Azerbedžijan

3Azerbaijan Državni Agrarni Univerzitet, Ganja, Azerbedžijan

 

 

Izvod

Sistem markera ISSR korišćen je za procenu genetičkog diverziteta lokalnih i introdukovanih genotipova sastrice (Lathirus sativus L.). Ukupno je 144 traka amplifikovano korišćenjem 10 ISSR markera, od kojih je 122 bilo polimorfno. Procenat DNK polimorfizma varirao je od 66,6% do 96%, sa srednjim nivoom od 86%. UBC 857, UBC 810 i UBC 835 sa visokim efektivnim multipleksnim odnosom (EMR), markerskim indeksom (MI) i razlučujućom snagom (RP) procenjeni su kao najinformativniji prajmeri za razlikovanje genotipova L. sativus. U germplazmi sastrice otkrivena je velika genetska raznolikost. Indeks genetske raznolikosti (GDI) kretao se u rasponu od 0,42 do 0,92, sa prosečnom vrednošću od 0,75 za celu kolekciju. Analiza klastera sa 5000 vrednosti podelila je uzorke sastrice u četiri glavna klastera. Većina uzoraka je smeštena u isti klaster blizu jedan drugom na osnovu njihove botaničke srodnosti. Analiza glavnih koordinata (PCoA) složila se sa analizom klastera i jasno je razdvojila uzorke u dve genetski različite grupe. Prve tri koordinatne osi činile su 84,3% ukupne varijacije. Rezultat klaster i PCoA analiza podvlači važnost razmatranja botaničkih osobina u programima oplemenjivanja sastrice. Može se zaključiti da je ova germplazma važan izvor diverziteta za dalju genetsku analizu, mapiranje i oplemenjivačke aktivnosti.

 

Autor za kontakt: Mehraj Abbasov, Geneticki Resursi Institut ANAS, Baku, Azerbedžijan, Phone: +994505327819, E_mail: mehraj_genetic@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 787-803

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002787K

Orginalni naučni rad

 

 

MIKRO-MORFOLOGIJA I MOLEKULARNA ISTRAŽIVANJA NA NEKIM VRSTAMA CARDUUS U IRANU

 

Jafar KAZEMIAN, Masoud SHEIDAI*, Fahimeh KOOHDAR, Hejraneh AZIZI, Somayyeh GHASEMZADEH-BARAKI

 

Fakultet za prirodne nauke i biotehnologiju, Shahid Beheshti Univerzitet, Teheran, Iran

 

Izvod

 

Rod Carduus L. sastoji se od oko 90 vrsta, od kojih su neke medicinski važne i imaju visok sadržaj flavonoida i fenolnih kiselina. U Iranu raste oko devet vrsta Carduus carduusa, od kojih je jedna endemska. Biosistematska ispitivanja roda ograničena su samo na morfološka i palinološka ispitivanja i nemamo podatke o molekularnim istraživanjima, odnosima vrsta i genetskoj strukturi Carduus taksona u zemlji. Stoga smo prvi put izvršili više analiza podataka tih vrsta koristeći mikro-morfološke i molekularne karakteristike i prvi put pružili podatke o diverzifikaciji vrsta i njihovim afinitetima. Rezultati su pokazali da se mikromorfološki podaci mogu razlikovati unutar vrste Carduus, dok se odnos vrsta koji se dobija različitim pristupima u nekim tačkama može ne slagati. Rezultati pokazuju i da složenost primećena u taksonomiji roda Carduus može biti posledica istorijskih događaja introgresije koji su se dogodili između genoma jedra i hloroplasta tokom diverzifikacije vrsta.

 

Autor za kontakt: Masoud Sheidai, Fakultet za prirodne nauke i biotehnologiju, Shahid Beheshti Univerzitet, Teheran, Iran, Iran, E-mail: msheidai@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 805-814

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002805R

Orginalni naučni rad

 

 

KOMBINACIONA SPOSOBNOST ZA VISINU BILJKE, PRINOS ZRNA I SVOJSTVA KVALITETA KOD ULJANE REPICE

 

 

Valiollah RAMEEH

 

Agronomski i Hortikulturarni usevi istraživački Department, Mazandaran Istraživački i obrazovni centar za poljoprivredu i prirodne resurse, AREEO Sari

 

 

Izvod

Opšti i specifični efekti kombinacione sposobnosti (GCA i SCA) za visinu biljke, prinos semena, sadržaja ulja i proteina kao i prinos ulja i proteina procenjeni su za tri testera i šest linija ozimog tipa uljane repice koristeći dizajn linija × tester. Analiza varijanse za roditelje i ukrštanja za sve osobine pokazala je značajnu genetsku varijaciju roditelja i njihovog F1 potomstava. Srednji kvadrati roditelja i ukrštanja, koji ukazuju na prosečne efekte heterozisa, bili su značajni za sve osobine osim za sadržaj ulja i proteina. Pronađene su visoke procene heritabilnosti u užem smislu za sve osobine, osim prinosa proteina, što ukazuje na glavni značaj aditivnih genetskih efekata. Korelaciona analiza zasnovana na GCA efektima i srednjoj vrednosti ukazala je da su procenat ulja i prinos semena imali važan uticaj na prinos ulja. Opt × R01, RG06 × R01, RG06 × R08 i RG3 × R08 sa 3241,91, 3213,68, 3334,28 i 3237,45 kg ha-1 prinosa semena bile su pogodne kombinacije ukrštanja za poboljšanje ove osobine i sve ove kombinacije su takođe imale pozitivan efekat SCA za tu osobinu.

 

Autor za kontakt: Valiollah Rameeh, Agronomski i Hortikulturarni usevi istraživački Department, Mazandaran Istraživački i obrazovni centar za poljoprivredu i prirodne resurse, AREEO Sari, rameeh@gmail.com

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 52, broj 2(2020), str: 815-823

© 2020 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.630

https://doi.org/10.2298/GENSR2002815L

Orginalni naučni rad

 

ODREĐIVANJE PARAMATERA KRIVE RASTA KOD MEHRABAN OVACA PRIMENOM RAZLIČITIH NELINEARNIH MODELA

 

 

MEYSAM LATIFI1* i MEHDI BOHLOULI2

 

1 Nezavisan istraživač, Hamadan, Iran

2 Institut za animalno oplemenjivanje i genetiku, Univerzitetf Giessen, 35390 Giessen, Nemačka

 

Izvod

Cilj rada je poređenje nelinearnih modela da se odredi koji model opisuje uzorak rasta bolje za dnevno merenu težinu Mehraban ovaca. Ne-linear negativni eksponencijalni, Brody, Gompertz, Logistic, i von Bertalanffy modeli su primenjeni. Podaci su sakupljani između 2001 i 2010 godine iz Agriculture Organization of Hamadan provinciencije u zapadnom Iranu, inicijalno je uključeno  8299 dnevnih merenja težine od 2206 životinja od rođenja do 409 dana. NLIN procedura u SAS softveru je korišćena da se ispitaju promene u težini između različitih težinskih doba. Najbolji model je određen sa Adjusted Coefficient of Determination (), Root Mean Square Error (RMSE) kriterijumima, Akaike’s informacionim kriterijumom (AIC) i Bayesian informacionim kriterijumom (BIC). Za sve modele,  je bio veći od 93%. Na osnovu korišćenih kriterijuma, Brody model je izabran kao najbolji model da objasni biološki rast Mehraban ovaca. Rezultati dobijeni sa Brody modelom imaju praktičnu primenu za pravljenje strategija menadžmenta kao što su određivanje nutritivnog programa. 

 

Autor za kontakt: Meysam Latifi, Nezavisan istraživač, Hamadan, Iran, mlganjnameh@gmail.com

 

Povratak na sadržaj