GENETIKA, Vol. 55, 2 (2023)
Viliana VASILEVA, Georgi GEORGIEV i Vera POPOVIĆ
GENOTIPSKA SPECIFIČNOST SOJE [Glycine max (L.) MERR.] ZA SADRŽAJ PLASTIDNIH PIGMENTA PRI RAZLIČITIM DATUMIMA SETVE I MEĐUREDNOG RAZMAKA [Izvod] [Rad]
Maryam Jamshidnia, Sedigheh ASGARY, Mahmoud RAFIEIAN-KOPAEI
PROCENA STRUKTURE I GENETIČKOG DIVERZITETA KOD IRANSKOG MLEČNOG ČIČKA (Silibum marianum L.) ISSR MARKERIMA [Izvod] [Rad]
IZOLACIJA I BIOINFORMATIČKA KARAKTERIZACIJA HOMOLOGA (MuTFL1 i MuLFI) GENA KOJI KONTROLISU RAST VRSTE Macrotiloma uniflorum (Lam.) Verdc. [Izvod] [Rad]
ANALIZA STABILNOSTI PRINOSA ZRNA HIBRIDA KUKURUZA KASNE GRUPE ZRENJA IZ SRBIJE [Izvod] [Rad]
Mahsa KAVOUSI i Afsaneh DELFANI
Solanum pseudo-capsicum EFFEKTI NA Bax I Bcl-2 EKSPRESIJU GENA I APOPTOZU U MCF-7 ĆELIJSKOJ LINJI [Izvod] [Rad]
Adikant PRADHAN, A. SAO, S. K. NAG,
Nilamani DIKSHIT
KONZERVACIJA I PROCENA PROSTORNE I
VREMENSKE VARIJABILNOSTI LOKALNIH POPULACIJA PIRINČA U BASTAR REGIJI ČATISGARA,
INDIJA [Izvod]
[Rad]
Deniz ŞUMNULU
SUPROTNO RAŠIRENOM MIŠLJENJU, SILIBININ NIJE SREDSTVO PROTIV KANCERA NITI SUPLEMENT ZA ZAŠTITU JETRE [Izvod] [Rad]
Zine El Abidine FELLAHI, Abderrahmane HANNACHI, Susanne DREISIGACKER, Deepmala SEHGAL, Amor YAHYAOUI, Hamenna BOUZERZOUR
GENETIČKI EFEKTI Rht-B1b I Rht-D1b PATULJASTIH ALELA NA VISINU BILJKE I AGRONOMSKA SVOJSTVA OPLEMENJIVAČKIH LINIJA HLEBNE PŠENICE (Triticum aestivum L.) [Izvod] [Rad]
Yong WANG, Yuling LI, Feng SUN, Guohong WU, Aizezi SUlAIMAN, Shijian BAI, Ronghua ZHAO, Pingfeng GUO
F1 POTOMSTVO “RUBY BEZ SEMENA”× “HONGQITEZAO” RAZVIJENO I ODABRANO UPOTREBOM MARKERA ZA SPASAVANJE EMBRIONA I MOLEKULARNIH MARKERA [Izvod] [Rad]
Aydın UZUN, Emine DIRIM, Mehmet YAMAN
MORFOLOŠKA I MOLEKULARNA IDENTIFIKACIJA HIBRIDNIH GENOTIPA KASEIJA DOBIJENIH INTRASPECIFIČNOM HIBRIDIZACIJOM [Izvod] [Rad]
Olivera DJORDJEVIĆ MELNIK, Sofija BOŽINOVIĆ, Radmila VUKADINOVIĆ, Marija MILIVOJEVIĆ, Tanja PETROVIĆ, Tomislav ŽIVANOVIĆ, Jelena VANČETOVIĆ
KVALITET SEMENA RECIPROČNIH DVOLINIJSKIH HIBRIDA KUKURUZA I NJIHOVIH RODITELJSKIH KOMPONENT [Izvod] [Rad]
Amit T. ADSUL, Vivek P. CHIMOTE, Dilip S. THAKARE, Milind P. DESHMUKH
MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA DUGOVEĆNOSTI SEMENA SOJE [Glycine max (L.) Merrill] KORIŠĆENJEM SSR MARKERA [Izvod] [Rad]
Ayesha SADDIQA, Asif NADEEM, Maryam JAVED, Tahir YAQUB, Nadia MUKHTAR, Jahanzaib AZHAR, Muhammad Salman TARIQ
ISTRAŽIVANJE CC HEMOKINSKOG RECEPTORA 5 (CCR5) DELTA32 I VARIJANTE GENA KOD BOLESNIKA ZARAŽENIH HIV-om [Izvod] [Rad]
Sena ARDİCLİ i Fazli ALPAY
EFEKTI POLIMORFIZMA GENA MC4R I CACNA2D1 NA
SVOJSTVA TRUPA I KVALITET MESA KOD TURSKIH RASA GOVEDA I NJIHOVIH UKRŠTANJA SA
HOLŠTAJN-FRIZIJSKOM RASOM [Izvod] [Rad]
Larisa Nikolayevna SKORYKH, Nadezhda Sergeevna SAFONOVA, Arslan Akhmetovich OMAROV,
Nina Ivanovna EFIMOVA, Konstantin Alexsandrovich KATKOV, Violeta Caro PETROVIC, Natalia Igorevna KIZILOVA
ASOCIJACIJA SNP-ova GH, LEP, MSTN GENA SA KARAKTERISTIKAMA RASTA KOD MESNATIH I MERINO OVACA [Izvod] [Rad]
Bita ALIASGHAR, Saba SANE, Masoud SHEIDAI, Fahime KOOHDAR, Naser KALHOR
ASOCIJATIVNO PROUČAVANJE RS323344 U TEX15 SA NEOPSTRUKTIVNOM AZOOSPERMIJOM U IRANSKOJ POPULACIJI [Izvod] [Rad]
Zeynep DEMİRTAŞ ŞAHİN, Levent MERCAN
ANALIZA GENETSKIH VARIJACIJA KOD TURSKIH DOMAĆIH POPULACIJA GUSAKA I UKRŠTANJA KINESKA × EMBDEN KORIŠĆENJEM MIKROSATELITSKIH MARKERA [Izvod] [Rad]
Gozde CEYLAN, Sefika Nur GUMUS, Sule SECKIN, Oner SANLI, Selcuk ERDEM, Canan KUCUKGERGIN
GENETIČKE VARIJANTE ENDOTELIJALNE SINTAZE AZOTOKSIDA (eNOS4a/b) I OSETLJIVOST NA KARCINOM BUBREŽNIH ĆELIJA U TURSKOJ POPULACIJI [Izvod] [Rad]
Marija VUKOVIĆ, Milica MIHAJLOVIĆ SREJIĆ, Katarina ŠAPIĆ, Vanja TANASIĆ, Verica RADOJIČIĆ, Milica KECKAREVIĆ MARKOVIĆ, Miljana KECMANOVIĆ, Dušan KECKAREVIĆ
EVALUACIJA IRISPLEX SISTEMA ZA PREDIKCIJU BOJE OČIJU U SRPSKOJ POPULACIJI [Izvod] [Rad]
Aeer S. D., S. K. JINDAL, S. A. H. PATEL, N. CHAWLA
OCENA KOMBINACIONE SPOSOBNOSTI KOJA OBUHVATA alc, nor I rin MUTANTNE ALELE PARADAJZA U GLAVNOJ I SEZONI KASNE SETVE [Izvod] [Rad]
Asuman KAPLAN EVLİCE, Şule KESKİN, Aliye PEHLİVAN, Turgay ŞANAL, Ferda ÜNSAL CANAY, Ramazan AVCIOĞLU, Ayten SALANTUR, Selami YAZAR, Bayram ÖZDEMİR, Mehmet Emin ALYAMAÇ, Gökhan KILIÇ, Muhsin İbrahim AVCI, Fatma Betül SADE
KARAKTERISTIKE PRINOSA I KVALITETA GENOTIPOVA DURUM PŠENICE U SUŠNIM USLOVIMA U REGIONU CENTRALNE ANATOLIJE [Izvod] [Rad]
Francisco J. AYALA (in memeoriam)
TWO REVOLUTIONS: COPERNICUS AND DARWIN [Izvod] [Rad]
UREDNIK
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55 broj 2(2023), str: 455-472
© 2023 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575. 633
https://doi.org/10.2298/GENSR2302455V
Orginalni naučni rad
GENOTIPSKA SPECIFIČNOST SOJE [Glycine max (L.) MERR.] ZA SADRŽAJ PLASTIDNIH PIGMENTA PRI RAZLIČITIM DATUMIMA SETVE I MEĐUREDNOG RAZMAKA
Viliana VASILEVA1*, Georgi GEORGIEV2 i Vera POPOVIĆ3
1Institut za kukuruz, Kneža, Poljoprivredna akademija, Bugarska
2Ogledna stanica za soju i žitarice, Pavlikeni, Poljoprivredna akademija, Bugarska
3Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Srbija
Izvod
Soja [Glycine max (L.) Merr.] je mahunarka i druga najzastupljenija gajena biljka posle kukuruza u svetu. Cilj ovog istraživanja bio je da se proceni promena sadržaja ukupnih plastidnih pigmenata u tri sorte soje u zavisnosti od datuma setve i međurednog razmaka tokom četiri uzastopne godine (2018-2021). U poljskim uslovima proučavane su sorte Avigea, Isidor i Richi, posejane u tri roka (I - 28. mart - 05. april; II - 19-24. april; III - 09-14. maj) na razmaku redova 25, 45 i 70 cm. Plastidni pigmenti (hlorofil a, hlorofil b, karotenoidi) određivani su u svežim biljnim uzorcima u početku faze formiranja mahuna. Izračunati su ukupan sadržaj plastidnih pigmenata i odnos hlorofil a/hlorofil b i hlorofil a + hlorofil b/karotenoidi. Ukupan sadržaj plastidnih pigmenata varirao je po godinama i sortama u zavisnosti od datuma setve i međurednog razmaka. Datum setve je utvrđen kao faktor sa snažnijim uticajem na sadržaj plastidnih pigmenata u odnosu na međuredni razmak. U proseku za navedeni period utvrđeno je da se ukupni sadržaj plastidnih pigmenata kod sorte Avigea smanjio u odnosu na prvi datum setve na sva tri reda, što je bilo najizraženije na 45 cm. Smanjenje je dostiglo 25,59% u drugom roku i 19,02% u trećem roku setve. Najjači uticaj roka setve na sadržaj plastidnih pigmenata uočen je kod sorte Riči trećeg roka setve, gde je povećanje iznosilo do 64,33% pri razmaku između 25 cm i do 36,02% pri razmaku između redova od 70 cm u odnosu na prvi rok setve. Faktor razmaka u redovima je imao manji efekat - za sortu Avigea zabeleženo je smanjenje od 12,31% na drugi datum setve i razmak između redova od 45 cm u poređenju sa razmakom između redova od 70 cm za sortu Richi za 15,79% na prvi datum i razmak redova 45 cm. Odnos hlorofil a/hlorofil b se smanjio kod razmaka između redova od 25 u drugom (za Isidor i Richi) i trećem roku setve (za Avigea i Isidor).
Autor za kontakt: Viliana Vasileva, Institut za kukuruz, 5835 Knezha, Poljoprivredna akademija, Bugarska,
E-mail:viliana.vasileva@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 473-490
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2302473J
Orginalni
naučni rad
PROCENA STRUKTURE I GENETIČKOG DIVERZITETA KOD IRANSKOG MLEČNOG ČIČKA (Silibum marianum L.) ISSR MARKERIMA
Maryam Jamshidnia1, Sedigheh ASGARY2, Mahmoud RAFIEIAN-KOPAEI3
1Odsek za oplemenjivanje biljaka i biotehnologiju, Univerzitet za poljoprivredne nauke
i prirodne resurse Sari (SANRU), Sari, Iran
2Centar za kardiovaskularna istraživanja u Isfahanu, Institut za kardiovaskularna istraživanja, Univerzitet medicinskih nauka u Isfahanu, Isfahan, Iran
3Centar za istraživanje medicinskih biljaka, Institut za osnovne zdravstvene nauke, Univerzitet medicinskih nauka Shahrekord, Shahrekord, Iran
Izvod
Cilj ovog istraživanja bio je ispitivanje genetičkih varijacija uzoraka iranske S. marianum korišćenjem ISSR markera. Dvadeset devet primeraka iz različitih regiona Irana i uzorak iz Mađarske je odabrano i ocenjeno pomoću 19 ISSR prajmera. Detektovana je jasna šema traka koju je proizvelo 9 prajmera i ukupno 85 ponovljivih polimorfnih traka. Prajmeri ISSR7 i ISSR8 identifikovali su najpolimorfniji informacioni sadržaj (PIC) sa 100% među svim prajmerima. U testiranim uzorcima, sadržaj informacija o polimorfizmu (0,45), procenat polimorfnosti (83 %) i Šenonov indeks informacija (0,53) procenjuju visok nivo genetsičke varijacije. Na osnovu Žakardovog rastojanja, molekularne osobine klaster analize sa UPGMA metodom su uzete u obzir, a uzorci su grupisani u devet klastera što je i potvrđeno analizom glavnih koordinata. Bajesovom strukturnom analizom identifikovana su četiri klastera, a 12 jedinki je zadržano unutar mešanih klastera. Prema nalazima, ISSR markeri se mogu smatrati moćnim sredstvom za detekciju genetičkog diverziteta uzoraka S. marianum. Rezultati ukazuju na postojanje velike varijacije među iranskim uzorcima S. marianum za početak programa oplemenjivanja.
Autor za kontakt: Maryam Jamshidnia, Odsek za oplemenjivanje biljaka i biotehnologiju, Univerzitet za poljoprivredne nauke i prirodne resurse Sari (SANRU), Sari, Iran; Phone: +989132068624, E-mail: m.jamshidnia@stu.sanru.ac.ir
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 491-503
© 2023Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302491C
Orginalni naučni rad
IZOLACIJA I BIOINFORMATIČKA KARAKTERIZACIJA HOMOLOGA
(MuTFL1 i MuLFI) GENA KOJI KONTROLISU RAST VRSTE Macrotiloma uniflorum (Lam.) Verdc.
Basalapura Rangegowda CHANDANA, Sampangi RAMESH*, Rotti KIRANKUMAR,
Gonal BASANAGOUDA and Mugali Pundalik KALPANA
Odeljenje za genetiku i oplemenjivanje biljaka, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet poljoprivrednih nauka, Bangalor, Karnataka, Indija
Izvod
Tip rasta (nedetrminisan/determinisan) je jedna od evolucijski oblikovanih, ekonomski važnih biljnih arhitektonskih osobina zrnastih mahunarki, uključujući Macrotiloma uniflorum (Lam.). Poznato je da geni Arabidopsisa AtTFL1 i AtLFI i njihovi homolozi u drugim vrstama mahunarki kontrolišu način rasta. Uzimajući znake iz visoko konzerviranih domena u proteinima kodiranih TFL1 i LFI genima, izolovali smo homologe Macrotiloma uniflorum (Lam.) (MuTFL1 i MuLFI) koristeći prajmere dizajnirane za očuvane domene. MuTFL1 i MuLFI homolozi su izolovani i sekvencionirani korišćenjem Sangerovog protokola sekvenciranja. Nukleotidne sekvence MuTFL1 i MuLFI homologa su prevedene u njihove odgovarajuće sekvence aminokiselina korišćenjem „EkPASi“ alata. BLAST analiza prevedenih aminokiselinskih sekvenci MuTFL1 i MuLFI homologa pokazala je veliku sličnost sa onima TFL1 i LFI homologa soje i graška. Višestruko poravnanje nukleotidnih sekvenci MuTFL1 i MuLFI sa srodnim mahunarkama i model vrsta (Medicago sp. i Lotus japonicas) korišćenjem „ClustalV“ otkrilo je prisustvo četiri SNP mesta u MuTFL1 i tri nesinonimna SNP u MuLFI. Ovi rezultati sugerišu da MuLFI može biti glavni regulator načina rasta kod ove vrste za razliku od drugih mahunarki gde je TFL1 prijavljen kao ključni gen koji kontroliše vrsturasta. Zamena glutamina u (determinisani genotipovi) sa histidinom (nedeterminisani genotipovi) u LFI kodiranom proteinu je izgleda bila uzrok prelaska sa nedetrminisanog na determinisani tip rasta. Ovi rezultati se razmatraju u vezi sa strategijama oplemenjivanja sorti sa željenim tipom rasta.
Autor za kontakt: Sampangi Ramesh, Department of Genetics and Plant Breeding, College of Agriculture, University of Agricultural Sciences, Bangalore, Karnataka, India, Phone +919480704010, E-mail: ramesh_uasb@rediffmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 505-522
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.633.15
https://doi.org/10.2298/GENSR2302505P
Orginalni naučni rad
ANALIZA STABILNOSTI PRINOSA ZRNA HIBRIDA KUKURUZA KASNE GRUPE ZRENJA IZ SRBIJE
Jovan PAVLOV1*, Nenad DELIĆ1, Zoran ČAMDŽIJA1, Gordana BRANKOVIĆ2,
Nataša MILOSAVLJEVIĆ3, Nikola GRČIĆ1, Sofija BOŽINOVIĆ1
1Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Beograd, Srbija
2Univerzitet u Beogradu; Poljoprivredni fakultet; Katedra za genetiku, oplemenjivanje biljaka i semenarstvo; Beograd, Srbija
3Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Katedra za matematiku i fiziku, Beograd, Srbija
Izvod
Ciljevi ovog istraživanja su:
i) ocena parametrijskih i neparametrijskih pokazatelja stabilnosti prinosa zrna
hibrida kukuruza kasne grupe zrenja, ii) utvrđivanje korelacija između
pokazatelja stabilnosti i njihovog grupisanja. Osam hibrida FAO 700 grupe
zrenja (ZP1-ZP7, kontrola (Ch)) su testirani za prinos zrna tokom
višelokacijskog ogleda u Srbiji sa pet lokaliteta i dve godine. Suma rangova za
testirane hibride kukuruza je bila u intervalu od 37 (ZP6) do 146 (ZP4). Na osnovu analize stabilnosti
utvrđeno je da je najstabilniji hibrid ZP6 sa sumom rangova 37, prosečnim
rangom 1,8, i standardnom devijacijom prosečnog ranga po sredinama od 1,5, a da
je najprinosniji ZP1 koji je bio drugi po stabilnosti. Analiza glavnih komponenti je pokazala
postojanje dve grupe pokazatelja stabilnosti: I grupa-koeficijent varijacije (CVi), koeficijent
regresije po Eberhart i Russel (bi), koeficijent regresije po Perkins
i Jinks (Bi), komponenta varijanse
interakcije (θ(i)), koeficijent
determinacije (), II grupa- devijacija od regresije po Eberhart i Russel
, ekovalenca po Wricke
varijansa stabilnosti po Shukla
devijacija od regresije po Perkins i Jinks
, indeks
superiornosti
prosečna razlika ranga genotipa po sredinama
varijansa ranga genotipa po sredinama (
, suma odstupanja ranga svakog genotipa u odnosu na
prosečni rang
, suma kvadrata ranga za svaki genotip u odnosu na prosečni
rang
-neparametrijski pokazatelji stabilnosti po Thennarasu,
komponenta prosečne varijanse (θi), suma rangova po Kang (KRi).
Pearson-ova korelaciona analiza je ukazala da je korišćenje svih pokazatelja
stabilnosti suvišno i da se može izabrati jedan od dva:
, bi
ili Bi,
ili θi,
ili θi.
Autor za kontakt: Jovan Pavlov, 1Institut za kukuruz “Zemun Polje”, Slobodana Bajića 1, 11185 Beograd, Srbija, email.jpavlov@mrizp.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 21(2023), str: 523–536
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302523K
Orginalni naučni rad
Solanum pseudo-capsicum EFFEKTI NA Bax I Bcl-2 EKSPRESIJU GENA I APOPTOZU U MCF-7 ĆELIJSKOJ LINJI
Mahsa KAVOUSI i Afsaneh DELFANI
Odsek za biologiju, ogranak Istočni Teheran, Islamski univerzitet Azad, Teheran, Iran
Izvod
U ovoj studiji istražen je efekat ekstrakta Solanum pseudo-capsicum na ćelijsku liniju MCF-7. Kontrolna ćelijska linija u ovoj studiji bila je ćelijska linija fibroblasta kože HFF. Ćelije su bile izložene tretmanu 24h, 48h i 72h respektivno. Zatim je procenjena viabilnost dvostrukih ćelijskih linija korišćenjem MTT testa. Rezultati su pokazali da je 72-časovni tretman biljnim ekstraktom u koncentraciji IC50 imao najveći efekat na smrt ćelija raka. Rezultati protočne citometrije su pokazali da se nakon 48 sati tretmana biljnim ekstraktom u koncentraciji IC50 javlja najveća stopa indukovane apoptoze. Zatim je izvršen RT PCR test da bi se izmerile promene u ekspresiji Bax i Bcl-2 gena. Referentni gen u ovoj studiji je bio β-actin. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je u ćelijama raka tretiranim biljnim ekstraktom povećana ekspresija Bax pro-apoptotičkog gena i smanjena ekspresija anti-apoptotičkog gena Bcl-2. Stoga je 72-časovni tretman imao najveći efekat na povećanje ekspresije Bax gena i smanjenje ekspresije gena Bcl-2. Zbog nižih neželjenih efekata biljaka u poređenju sa konvencionalnim hemijskim lekovima koji se koriste u lečenju raka, moguće je preduzeti efikasan korak u lečenju ove bolesti korišćenjem novih metoda u identifikaciji efikasnih biljnih jedinjenja i njihovom prečišćavanju.
Autor za kontakt: Mahsa Kavousi, Department of Biology, East Tehran Branch, Islamic Azad University, Tehran, Iran, Tel/Fax: ++989127380035, Email: mkavoosi@iauet.ac.ir
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str:537-552
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.633
https://doi.org/10.2298/GENSR2302537P
Orginalni naučni rad
KONZERVACIJA I PROCENA PROSTORNE I VREMENSKE VARIJABILNOSTI LOKALNIH POPULACIJA PIRINČA U BASTAR REGIJI ČATISGARA, INDIJA
Adikant PRADHAN1, A. SAO2, S. K. NAG3, Nilamani DIKSHIT4*
1S.G. Poljoprivredni fakultet i istraživačka stanica, IGKV, Jagdalpur-494001, Indija
2Poljoprivredni koledž, IGKV, Raipur-492012, Indija
3Krishi Vigian Kendra, IGKV, Bastar- 494005, Indija
4ICAR-Indijski institut za istraživanje travnjaka i stočne hrane, Jhansi -284003, Indija
Izvod
Pirinač (Oriza sativa L.) je osnovna hrana za više od polovine svetske populacije. U Indiji, obezbeđuje sigurnost hrane i ishranu za više od dve trećine stanovništva i doprinosi 20-25% u indijskoj poljoprivredi. Država Čatisgar ima bogatu genetsku raznovrsnost gajenih i divljih srodnika pirinča. Gajenje pirinča se praktikuje u nekoliko agroekoloških uslova, u rasponu od ekosistema pirinča sa planinskim kišom, ekosistema pirinča sa kišom, ekosistema pirinča sa navodnjavanjem i ekosistema pirinča sklonog poplavama. Opsežna terenska istraživanja i lični intervjui sprovedeni su u okrugu Bastar u Čatisgarhu, Indija, od septembra do novembra tokom 2017-2019, a uzorci pirinča su prikupljeni. Tokom terenskog pregleda, prikupljene su ukupno 193 sorte koje se razlikuju po karakteristikama semena tj. prikupljene su crvene, tamnocrvene, svetlo crvene i bele boje zrna. Veličina zrna sorti se kreće od vitkih do masnih tipova, a dužina zrna varira od dugačkih (8,1 do 11,0 mm), srednjeg (5,0 do 8,0 mm) do malih (2,5 do 4,0 mm). Crveni pirinač je veoma omiljen među plemenskim ljudima u regionu zbog svoje boje i ukusa sa sporom svarljivošću jer im održava energiju duže vremena na polju. Od ukupno prikupljenih sorti iz regiona, 41 sorta je zabeležena kao tip crvenog zrna, 36 u kategoriji smeđeg pirinča i pet u svetlobraon tipu. Regresiona linija bila je R2= 0,211 u poređenju boje semena i zrna.
Autor za kontakt: Nilamani Dikshit, Division of Crop Improvement, ICAR-Indian Grassland and Fodder Research Institute, Jhansi -284003, India, email nilamani.dikshit@icar.gov.in
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str:553-564
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302553S
Orginalni naučni rad
SUPROTNO RAŠIRENOM MIŠLJENJU, SILIBININ NIJE SREDSTVO PROTIV KANCERA NITI SUPLEMENT ZA ZAŠTITU JETRE
Deniz ŞUMNULU*
Centar za primenu i istraživanje razvoja tehnologije (TUTAGEM), Univerzitet Trakija, Jedrene, Turska
Izvod
Silibinin je flavinoid koji je glavna komponenta biljke čička i široko se koristi širom sveta, jer se smatra da ima zaštitno i antikancerogeno dejstvo na jetru. U ovoj studiji, suprotno onome što je opšte poznato, cilj je bio da se pokaže da silibinin nije ni zdrav dodatak za zaštitu jetre, niti sredstvo protiv raka za ćelije hepatocelularnog raka. U tu svrhu, molekularni efekti silibinina su ispitivani u ćelijama HepG2 (hepatocelularni kancer) i AML-12 (zdrava jetra). Citotoksične koncentracije silibinina ispitane su MTT analizom. Proliferacija ćelija testovima zarastanja rana, intracelularna apoptoza i deoba ćelija demonstrirani su fluorescentnim mikroskopskim snimanjem putem Aneksina V/PI i Hoechst 34580 bojenja. Promene nivoa ekspresije gena su ispitivane RT-PCR metodom. U studiji, IC50 vrednosti su izračunate 739,9 mM za AML-12 i 1,35 M za HepG2 za 24 h, 529,23 µM za AML-12 i 15,51 mM za HepG2 za 48 h primene silibinina. Iz ovih podataka, vrednost IC50 od 48 h primene silibinina za AML-12 ćelijsku liniju je rezultirala smanjenjem količine AML-12 ćelija, dok je povećanje HepG2 ćelija. Studije fluorescentnog bojenja pokazuju da je došlo do intenzivne proliferacije u ćelijama HepG2, dok je važan apoptotički efekat izazvan u ćelijskoj liniji AML-12 kao rezultat primene 529,23 µM silibinina. Takođe, svi nivoi ekspresije proliferacije i onkogena su povećani u HepG2 ćelijama, ali nivoi ekspresije Akt, ErbB2 su smanjeni u AML-12 ćelijama, dok su nivoi ekspresije gena za popravku APEKS1 DNK, CuZn-SOD oksidativni stres povećani. Kao rezultat, utvrđeno je da je primena 529,23 µM silibinina citotoksična za ćelije AML-12, kao i proliferativni efekat na HepG2.
Autor za kontakt: Deniz Şumnulu, Centar za primenu i istraživanje razvoja tehnologije (TUTAGEM), Univerzitet Trakija, Jedrene, Turska, Phone:+90 (546) 938 05 92, E-mail: denizsumnulu@trakya.edu.tr
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 565-581
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.633.11
https://doi.org/10.2298/GENSR2302565F
Orginalni naučni rad
GENETIČKI EFEKTI Rht-B1b I Rht-D1b PATULJASTIH ALELA NA VISINU BILJKE
I AGRONOMSKA SVOJSTVA OPLEMENJIVAČKIH LINIJA HLEBNE PŠENICE
(Triticum aestivum L.)
Zine El Abidine FELLAHI1,2,*, Abderrahmane HANNACHI3, Susanne DREISIGACKER4, Deepmala SEHGAL4, Amor YAHYAOUI4, Hamenna BOUZERZOUR2,5
1Odjeljenje za agronomske nauke, Fakultet prirodnih nauka, nauke o životu i Zemlji i univerzumu, Univerzitet Mohamed El Bachir El Ibrahimi iz Bordj Bou Arreridj, 34030, Alžir
2Laboratorija za valorizaciju prirodnih bioloških resursa, Fakultet prirodnih nauka Univerziteta Ferhat Abbas Setif-1, 19000, Alžir
3Nacionalni institut za agronomska istraživanja Alžira (INRAA), jedinica Setif, 19000, Alži.
4Međunarodni centar za poboljšanje kukuruza i pšenice (CIMMYT) Carretera Meksiko-Verakruz CP 56130. Tekskoko, Estado de Meksiko, Meksiko
5Odsek za ekologiju i biologiju biljaka, Fakultet prirodnih nauka Univerziteta Ferhat Abbas Setif-1, 19000, Alžir
Izvod
Visina biljke je važna agronomska osobina vezana za arhitekturu biljke i prinos zrna kod pšenice. Istraživali smo efekte polu-patuljastih alela Rht-B1b i Rht-D1b neosetljivih na giberelinsku kiselinu (GA) u setu od 599 F4:5 linija za oplemenjivanje jare pšenice uzgajanih u kišovitim uslovima i uslovima dodatnog navodnjavanja u regionu polusušne visoravni Setif. (Alžir). Genotipizacija dijagnostičkih markera je izvršena korišćenjem kompetitivnih alel specifičnih PCR testova. Rht-B1b mutantni alel je bio prisutan u 66% ispitivanih linija, dok je alel Rht-D1b pronađen samo u 8% linija. U odnosu na divlji tip, Rht-B1b ili Rht-D1b sami su smanjili visinu biljke za 16,0 i 16,3% u kišnim, odnosno za 20,7 i 21,8% u navodnjavanim sredinama. Dva patuljasta alela kada su kombinovana smanjila su visinu za 39,3 i 56,6% u kišnim uslovima i u navodnjavanju, respektivno. Polupatuljaste linije za uzgoj su generalno nadmašile visoke genotipove u pogledu prinosa i komponenti prinosa, uključujući broj zrna po klasu i indeks žetve, bez obzira na okruženje. Pored toga, nadzemna biomasa je smanjena u većini niskih linija, u poređenju sa njihovim visokim genotipovima u različitim sredinama. Takođe demonstrirana je jasno smanjenje prinosa i komponenti prinosa za Rht-B1b + Rht-D1b kod linija sa dvostruko patuljastim poreklom.
Autor za kontakt: Zine El Abidine Fellahi, Department of Agronomic Sciences, Faculty of Natural, Life and Earth Sciences and the Universe, University Mohamed El Bachir El Ibrahimi of Bordj Bou Arreridj, 34030, Algeria. E-mail : zinou.agro@gmail.com / zineelabidine.fellahi@univ-bba.dz
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 583-595
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2302583W
Orginalni naučni rad
F1 POTOMSTVO “RUBY BEZ SEMENA”× “HONGQITEZAO” RAZVIJENO
I ODABRANO UPOTREBOM MARKERA ZA SPASAVANJE EMBRIONA
I MOLEKULARNIH MARKERA
Yong WANG1, Yuling LI1, Feng SUN*, Guohong WU, Aizezi SUlAIMAN, Shijian BAI, Ronghua ZHAO, Pingfeng GUO
Institut za istraživanje grožđa i dinja Autonomne regije Xinjiang Uygur, grad Shanshan, Autonomna regija Xinjiang Uygur, 838200 Kina
Izvod
Grožđe bez semena igra važnu ulogu u proizvodnji sveže i suve hrane. Stvaranje novih sorti hibridizacijom sa sortama bez semena kao ženskim roditeljima najefikasniji je način oplemenjivanja sorti bez semena. Ipak, embrioni sorti bez semena ne mogu se normalno razviti tako da je teško dobiti hibridno potomstvo od hibridnog ženskog roditelja. Pored toga, vinova loza je višegodišnja vrsta drveća s visokoheterozigotnim genima s dugim ciklusom razmnožavanja i niskom efikasnošću. U ovoj studiji, tehnika spašavanja embriona korišćena je za dobijanje hibridnog potomstva ukrštavanjem “Ruby bez semena” kao ženskog roditelja i “Hongqitezao” kao muškog, čime se rešava problem da sorte bez semena ne mogu biti ženski roditelj; tehnologija molekularnih markera korišćena je da bi se rešili problemi dugog ciklusa oplemenjivanja i niske efikasnosti. TP-M13-SSR tehnika je korišćena za obavljanje autentničkog oplemenjivanja. SCAR marker SCF27-2000 korišćen je za otkrivanje svojstava hibridnih biljaka bez semena, fenotipska svojstva korišćena su za proveru rezultata molekularnih markera, a SSR markeri vezani uz svojstva bez semena VMC7F2, VrSD10 i P3_VvAGL11 korišćeni su za otkrivanje i proveru genotipova pojedinih biljaka s nekonzistentnim rezultatima dobijenih na ova dva načina. Rezultati su pokazali da je ukupno dobijeno 384 hibirdnih potomaka, te je stopa hibridiziracije 84.43%. Identifikovani su fenotipovi semena 163 plodonosne biljke, a koincidencija fenotipskih i genotipskih analiza bila je 95.71%. Dodatno, 305 F1 biljaka otkriveno je upotrebom SCF27-2000 markera dok je stopa prekida bila 64.92%. Ova studija pokazuje da je spašavanje embriona efikasan način za oplemenjivanje kultivara grožđa bez semena, a primena molekularnih markera mogla bi da olakša rano identifikovanje hibridnih svojstava i poboljša efikasnost oplemenjivanja.
Autor za kontakt: Feng Sun, Research Institute of Grape and Melon of Xinjiang Uygur Autonomous Region, Shanshan County, Xinjiang Uygur Autonomous Region, 838200, China, Telephone:0995-8382064, E-mail: sunfeng8302871@163.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 597-610
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2302597U
Orginalni naučni rad
MORFOLOŠKA I MOLEKULARNA IDENTIFIKACIJA HIBRIDNIH GENOTIPA KASEIJA DOBIJENIH INTRASPECIFIČNOM HIBRIDIZACIJOM
Aydın UZUN1, Emine DIRIM 2*, Mehmet YAMAN 3
1Univerzitet Ercies, Poljoprivredni fakultet, Odsek za hortikulturu, Kajseri, Turska.
2Univerzitet Ercies, Poljoprivredni fakultet, Odsek za poljoprivrednu biotehnologiju, Kajseri, Turska.
3Univerzitet Erciies, Poljoprivredni fakultet, Odsek za hortikulturu, Kajseri, Turska.
Izvod
Kajsija je jedna od važnih koštičavih voća koje se proizvode u svetu. U ovoj studiji, genetske varijacije su istraživane na osnovu SRAP markerske tehnike i morfoloških podataka u 120 genotipova i roditeljskih biljaka dobijenih inbridingom u nekim sortama kajsije kao što su Ninfa, Proce de Tirinthe, Palstein, Hacıhaliloglu, Hasanbei, Aprikoz i Kabaası. U studiji je korišćeno 15 različitih kombinacija SRAP markera i dobijeno je ukupno 105 traka od kojih je 76 određeno kao polimorfno. Prosečne dužine baza ovih prajmera su između 200-1700 bp, prosečan broj polimorfnih traka po prajmeru je 7,0. Srednja vrednost polimorfizma je 71,64%. Koeficijent sličnosti u dendrogramu kreiranom po UPGMA metodi bio je između 0,61 i 0,96. Prema dendrogramu formirane su 2 glavne grupe. Najbliži genotipovi imaju indeks sličnosti od 0,96. U analizi morfološke karakterizacije ispitano je 120 hibridnih jedinki po 19 kriterijuma UPOV. Nisu nađene varijacije u pogledu broja nektarijuma peteljki, dominantnog broja i karakteristika oblika peteljki. Varijacije između hibrida utvrđene su u pogledu 16 karakteristika kao što su razvoj biljke, habitus biljke, količina grananja u stablu, karakteristike listova i izdanaka. 119 hibrida je pokazalo „crvenkastosmeđu“ obojenost, 87 hibrida prosečan vrh lista, a 116 biljaka „dvostruku nazubljenu“ u smislu rezova na ivici lista. 84 hibrida su pokazala srednju inciziju peteljki, 101 hibrid je pokazao srednju debljinu peteljki, a 117 biljaka je pokazalo slabu antocijansku obojenost peteljki. Predviđa se da će morfološke i molekularne analize hibridnih biljaka omogućiti razvoj novih sorti i genotipova kandidata za podloge. Sa rezultatima ove studije, genetske varijacije i morfološke klasifikacije utvrđene u genotipovima će voditi ka daljim studijama o programima stvaranja hibrida kajsije.
Autor za kontakt: Emine Dirim, Erciyes University, Faculty of Agriculture, Department of Agricultural Biotechnology, Kayseri, Turkey; E-mail: e.arikan.drm@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 611–629
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.633.15
https://doi.org/10.2298/GENSR2302611D
Orginalni naučni rad
KVALITET SEMENA RECIPROČNIH DVOLINIJSKIH HIBRIDA KUKURUZA
I NJIHOVIH RODITELJSKIH KOMPONENTI
Olivera DJORDJEVIĆ MELNIK1*, Sofija BOŽINOVIĆ1, Radmila VUKADINOVIĆ2, Marija MILIVOJEVIĆ2, Tanja PETROVIĆ2, Tomislav ŽIVANOVIĆ3, Jelena VANČETOVIĆ1
1Odeljenje za oplemenjivanje, Institut za kukuruz Zemun Polje, Zemun Polje - Beograd, Republika Srbija
2ISTA akreditovana Laboratorija za ispitivanje semena, Institut za kukuruz Zemun Polje, Zemun Polje - Beograd, Republika Srbija
3 Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu
Izvod
Cilj ovog istraživanja bilo je ispitivanje recipročnog efekta kod 10 F1 hibrida kukuruza u fazi klijanja, kao i njihovih roditeljskih inbred linija. Prema ISTA standardima korišćeni su standardni test klijavosti (SGT), cold-test (CT) i test pojave primarnog korena (radicle emergeny test - RE). Po pet hibrida imalo je po jednu zajedničku inbred liniju Lancaster osnove i ispitivano je pet ranih i pet kasnih hibrida kukuruza. Značajan recipročni efekat dobijen je za RE i tri od četiri parametra iz SGT za prvih pet ranih hibrida, dok je za kasne hibride samo RE bio značajan. Primentom CT nije bilo značajnih recipročnih razlika. Što se tiče linija, dve Lancaster linije su se pokazale bolje kao materinska komponenta u ispitivanim hibridima u odnosu na ne-Lancaster linije, dok u ispitivanjima per se nisu pokazale ovo svojstvo. Heterozis u odnosu na prosek roditelja (MPH) bio je u proseku 44,26% u RE testu, 6,27 % u SGT testu i 0,64% u CT testu. Kod MPH nije bilo pravilnosti u pogledu recipročnih ukrštanja. Svi ovi rezultati ukazuju na kompleksnost nasleđivanja klijavosti u uslovima različitih testova, kao i fenomena heterozisa u ovom ranom uzrastu biljaka kukuruza.
Autor za kontakt: Olivera Djordjević Melnik, Breeding department, Maize Research Institute Zemun Polje, Slobodana Bajića 1, 11185 Zemun Polje - Belgrade, Republic of Serbia, Phone.: ++381648406056, E-mail: djolivera@mrizp.rs
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 631-645
© 2023 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.633
https://doi.org/10.2298/GENSR2302631A
Orginalni naučni rad
MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA DUGOVEĆNOSTI SEMENA SOJE
[Glycine max (L.) Merrill] KORIŠĆENJEM SSR MARKERA
Amit T. ADSUL1*, Vivek P. CHIMOTE2, Dilip S. THAKARE1, Milind P. DESHMUKH3
1Odeljenje za genetiku i oplemenjivanje biljaka, Mahatma Phule Krishi Vidiapeeth, Rahuri 413722 Ahmednagar (MH) Indija
2Odeljenje za botaniku, Biotehnološki centar na državnom nivou, Mahatma Phule Krishi, Indija
3Agriculture Research Station, Kasbe Digraj 416310 Sangli (MH) Indija
Izvod
Soja je najvažnija uljarica u tropskim i suptropskim delovima sveta, nažalost, nema dovoljno sposobnosti za dugovečnost semena. Na njega snažno utiče okruženje (temperatura i relativna vlažnost) tokom formiranja semena, žetve i skladištenja. Označavanje markera vezanih za dugovečnost semena u ukrštanjima (Birsa Soia1 × DS-228) koji su genotipovi dobri i loši za skladištenje, urađeno je korišćenjem 26 SSR prajmera. Polimorfizam je primećen između genotipova koji se razlikuju po osobinama dugovečnosti semena za šest parova prajmera, tj. Sat_162, Satt632, Sat_202, Satt523, Satt184 i Satt460, među njima QTL za otpornost omotača semena, SCH 1-2 povezani sa Satt632 amplifikovali su različite markere. Grupna segregantna analiza je sprovedena korišćenjem SSR markera u segregaciji 93 F2 populacije. Satt632-237 bp marker je dalje validiran u pojedinačnoj populaciji biljaka F2. Utvrđeno je da su genotip Birsa Soya1 i marker Satt632-237 bp usko povezani sa dugotrajnošću semena soje. Dakle, prajmer Satt632 je marker za oplemenjivanje uz pomoć markera, povezan sa dugovečnošću semena i otpornosti omotača semena na lokusu qSCH1-2 koji je prisutan na hromozomu A2. Svojstvo dugovečnosti semena je regulisano jednim ili sa nekoliko gena sa posmatranim odnosom segregacije od 3,65:1 u odnosu na očekivani odnos segregacije 3:1. Analiza gena kandidata na qSCH1-2 lokusu, ukazuje na ulogu ili proteina regulisanog brasinosteriodom ili pentatrikopeptida, značajnog za regulisanje dugovečnosti semena.
Autor za kontakt: Amit T. Adsul, Department of Genetics and Plant Breeding, MPKV, Rahuri 413722 Ahmednagar (MH) India. E-mail: amitadsul444@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 647-654
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302647S
Orginalni naučni rad
ISTRAŽIVANJE CC HEMOKINSKOG RECEPTORA 5 (CCR5) DELTA32
I VARIJANTE GENA KOD BOLESNIKA ZARAŽENIH HIV-om
Ayesha SADDIQA1, Asif NADEEM2*, Maryam JAVED1, Tahir YAQUB3, Nadia MUKHTAR3, Jahanzaib AZHAR2, Muhammad Salman TARIQ4
1Institut za biohemiju i biotehnologiju, Univerzitet veterinarskih i animalnih nauka, Lahor, Pakistan
2Odsek za biotehnologiju, Virtuelni univerzitet Pakistana, Lahor, Pakistan
3Institut za mikrobiologiju, Univerzitet veterinarskih i animalnih nauka, Lahor, Pakistan
4Farmaceutski fakultet, Odsek za farmakologiju, Univerzitet u Lahoru. Pakistan
Izvod
CCR5 je važan CC hemokinski receptor za normalan ulazak virusa humane imunodeficijencije (HIV) u ćelije domaćina. Mutacije ovog gena su povezane sa odloženom HIV infekcijom, stoga je ovo proučavanje sprovedeno da bi se identifikovao genetski polimorfizam u CCR5 genu u pakistanskoj populaciji i da bi se procenila njegova povezanost sa otpornošću na HIV infekcije. Svi propisi MOOSE i Helsinške deklaracije su striktno poštovani tokom čitave studije. DNK je ekstrahovan iz uzoraka krvi HIV pozitivnih i HIV negativnih pacijenata. Ekstrahovana DNK je amplifikovana za CCR5 gen pomoću PCR-a. Amplifikovani proizvod je sekvencioniran da bi se izdvojila mutacija polimorfizma, uključujući najčešću deleciju 32 para baza putem Bioedit-a. CRYP-SKIP server je identifikovao i ispitao novi SNP u 5’UTR regionu. Nijedan od proučavanih uzoraka nije pokazao ranije prijavljeni polimorfizam. CRYP-SKIP server je predvideo da ovaj polimorfizam nema efekta na spajanje ili transkripciju gena CCR5. Genetski polimorfizam delta32 mutacije u genu CCR5 pronađen je kod pakistanskih pojedinaca. Prema našim saznanjima, ovo je prvi izveštaj sa ovog područja. Međutim, treba sprovesti velike studije da bi se opširno sagledalo povezanost mutacije delta32 u genu CCR5 i otpornosti na HIV infekciju.
Autor za kontakt: Asif Nadeem, Odsek za biotehnologiju, Virtuelni univerzitet Pakistana, Lahor, Pakistan, E-mail: asif.nadeem@vu.edu.pk
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 655–672
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302655A
Orginalni naučni rad
EFEKTI POLIMORFIZMA GENA MC4R I CACNA2D1 NA SVOJSTVA TRUPA
I KVALITET MESAKOD TURSKIH RASA GOVEDA I NJIHOVIH UKRŠTANJA
SA HOLŠTAJN-FRIZIJSKOM RASOM
Sena ARDİCLİ1* i Fazli ALPAY2
1Odsek za genetiku, Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet Bursa Uludag, Bursa, 16059, Turska
2Odsek za nauku o životinjama, Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet Bursa Uludag, Bursa, 16059, Turska
Izvod
Osobine trupa i kvalitet govedine su ekonomski važne osobine, čija je ekspresija pod uticajem više gena. Efekti polimorfizama MC4R c.856C>G i CACNA2D1 c.2027A>G na osobine kvaliteta trupa i mesa su ograničeni. Stoga je ova studija imala za cilj da proceni povezanost goveđih markera MC4R i CACNA2D1 sa karakteristikama trupa i kvalitetom mesa. A total of 102 cattle including Turkish Grey Steppe, East Anatolian Red, Zavot, and their F 1 crossbreds with the Holstein-Friesians were genotyped using the PCR-RFLP method. The phenotypic traits measured were slaughter weight, hot carcass weight, chilled carcass weight, dressing percentage, chilling loss, carcass fatness score, carcass pH 24 , and marbling score. Statistical analyses were
performed using linear mixed models in the entire cattle population and also from a breed-specific aspect. Ukupno 102 goveda uključujući Tursku sivu stepsku, istočnoanadolsku crvenu, zavot i njihova F1 ukrštanja sa holštajn-frizijskom rasom su genotipizirana korišćenjem PCR-RFLP metode. Izmerene fenotipske osobine bile su masa prilikom klanja, težina vrućeg trupa, težina ohlađenog trupa, procenat kože, gubitak na hlađenju, ocena debljine trupa, pH 24 trupa. Statističke analize su vršene korišćenjem linearnih mešovitih modela u celokupnoj populaciji goveda, a takođe i sa aspekta specifičnog za rasu. Takođe je procenjena genetika populacija i indeksi diverziteta. Rezultati su otkrili da su genetski markeri u ovoj studiji prilično informativni za proučavanu populaciju goveda i da pokazuju srednju genetsku raznolikost. Što se tiče polimorfizma MC4R c.856C>G, nije bilo značajne povezanosti sa bilo kojom od analiziranih osobina, što ukazuje da ovaj MC4R c.856C>G nije poželjan marker za osobine trupa i kvalitet mesa. Ovde je prikazana nova povezanost između CACNA2D1 c.2027A>G polimorfizma i ocene kvaliteta. Genotip GG je bio okarakterisan višim vrednostima (P<0,05). Goveđi CACNA2D1 se nalazi na BTA 4, koji se sastoji od važnih QTL-ova za kvalitet mesa, i stoga, procena genetskih markera unutar ovog genomskog regiona može otkriti nove genetske asocijacije kroz kvalitet mesa.
Autor za kontakt: Sena Ardicli, DVM, PhD,Associate Professor, Department of Genetics, Faculty of Veterinary Medicine, Bursa Uludag University, Bursa, 16059, Turkey, sardicli@uludag.edu.tr, Tel: +905414875448
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 673–688
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302673S
Orginalni
naučni rad
ASOCIJACIJA SNP-ova GH, LEP, MSTN GENA SA KARAKTERISTIKAMA RASTA KOD MESNATIH I MERINO OVACA
Larisa Nikolayevna SKORYKH1*, Nadezhda Sergeevna SAFONOVA1, Arslan Akhmetovich OMAROV1,
Nina Ivanovna EFIMOVA1, Konstantin Alexsandrovich KATKOV1, Violeta Caro PETROVIC2, Natalia Igorevna KIZILOVA3
1Severnokavkaski savezni agrarni istraživački centar, Mihajlovsk, Rusija
2Institut za stočarstvo, Beograd, Srbija
3Stavropoljski državni agrarni univerzitet, Stavropolj, Rusija
Izvod
Glavni trend u razvoju ovčarstva u poslednjoj deceniji u celom svetu postao je stalni porast proizvodnje ovčetine. Ova studija je osmišljena za proučavanje polimorfizama gena GH, LEP, MSTN kod dve rase severnokavkaske mesne vune i sovjetskih merino ovaca u Rusiji, kao i za identifikaciju potencijalnih polimorfizama pojedinačnih nukleotida (SNP) povezanih sa osobinama rasta radi poboljšanja genetskog potencijal ovaca. Delovi gena GH, LEP, MSTN su amplifikovani u severnokavkaskim ovcama za meso-vunu i sovjetskim merino ovcama da bi se identifikovali SNP pomoću Sanger sekvenciranja i korišćenjem PCR protokola. Ovi genotipovi su bili u korelaciji sa osobinama mesa kao što su težina pri rođenju, stopa rasta, težina pri odbiću.Takođe je sprovedena genetička analiza i analiza varijanse dobijenih podataka. Starost i paritet ovaca su imali značajan uticaj (p <0,05) na porođajnu težinu, brzinu rasta i težinu pri odbijanju. Sekvenciranjem su otkrivene mutacije gena somatotropina, leptina i miostatina u strukturi genoma ovaca ispitivanih rasa. Otkrivene su mutacije gena GH (c.476G> A) i gena LEP (c.541G> T), kao i sinonimna zamena MSTN gena (c. 212C> A). Prema rezultatima istraživanja na severnokavkaskim mesno-vunastim ovcama, identifikovana su tri genotipa GHCC, GHCT, GHTT za GH gen i tri LEPGG, LEPGT, LEPT genotipa za LEP. Pokazalo se da je proučavani region MSTN gena kod ovaca severnokavkaske rase meso-vuna monomorfan. Prema rezultatima studija na sovjetskim merino ovcama ustanovljena su tri genotipa GHCC, GHCT, GHTT za GH gen, tri genotipa MSTNSS, MSTNSA, MSTNAA za MSTN gen, dva genotipa LEPGG, LEPGT za LEP gen. Analiza asocijacija je pokazala značajan uticaj (p <0,05) genotipova GHST i LEPGT na znake rasta ovaca. Zanimljivo je da je prisustvo T-alela kod ovaca severnokavkaske mesno-vunene rase imalo tendenciju povećanja težine tokom odbijanja (+2,2 kg) i za GH gen i za LEP gen (+1,6 kg). Zanimljivo je da su slični rezultati primećeni kod ovaca sovjetske merino rase, gde je mutacija dovela do povećanja težine odbića (+1,2 kg) za GH gen i za LEP gen (+1,3 kg). Sinonimna supstitucija MSTN gena ne dovodi do supstitucije kodirajuće amino kiseline, ali može dalje dovesti do ekspresije gena. Geni GH, LEP i MSTN su predloženi markeri za poboljšanje osobina rasta kod mesno-vunenih ovaca, što će povećati sposobnost razumevanja genetske arhitekture gena koji su u osnovi SNP-a koji utiču na takve osobine.
Autor za kontakt:Larisa Nikolayevna Skorykh, North Caucasus Federal Agrarian Research Centre, Mikhailovsk, Russia, E-mail: lara02.76@mail.ru
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str:689–705
© 2023 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2301229S
Orginalni naučni rad
MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA POPULACIJA Dittrichia viscosa (L.) GREUTER (ASOCIJATIVNO PROUČAVANJE RS323344 U TEX15 SA NEOPSTRUKTIVNOM AZOOSPERMIJOM U IRANSKOJ POPULACIJI
Bita ALIASGHAR1, Saba SANE1, Masoud SHEIDAI2*, Fahime KOOHDAR2, Naser KALHOR3
1Odsek za ćelijsku i molekularnu biologiju, Fakultet prirodnih nauka i biotehnologije, Univerzitet Shahid Beheshti, Teheran
2Fakultet prirodnih nauka i biotehnologije, Univerzitet Shahid Beheshti, Teheran, Iran
3Odeljenje za mezenhimalne matične ćelije, Akademski centar za obrazovanje, kulturu i istraživanje, ogranak Kom, Iran
Izvod
Neplodnost je globalni zdravstveni problem koji pogađa oko 15% parova širom sveta. U ispoljavanju muške neplodnosti značajnu ulogu imaju genetski i ekološki faktori. Genetski faktori doprinose 15-30% muške neplodnosti. Testis eksprimiran 15 (TEX15) gen igra važnu ulogu u sinapsi hromozoma, popravci dvostrukog lanca DNK i mejotičkoj rekombinaciji. Popravka dvostrukog lanca DNK je neophodna tokom homolognog uparivanja hromozoma i sinapse hromozoma. TEX15 gen je neophodan za normalnu gametogenezu i održavanje integriteta genoma. Ova studija je sprovedena da bi se istražila povezanost SNP rs323344 (p.Leu1720Val, c.5158 T>G) u TEX15 genu sa azoospermijom muške neplodnosti u iranskoj populaciji. Da bi se sprovela ova studija, regrutovano je ukupno 100 iranskih muškaraca, uključujući 50 neplodnih sa dijagnozom neopstruktivne azoospermije i 50 fertilnih kontrola iz 5 različitih etničkih grupa. SNP rs323344 je genotipiziran korišćenjem metode PCR-RFLP. Pored toga, određeni broj uzoraka je sekvencioniran metodom Senger. Varijante rs323344 u TEX15 su pokazale nedostatak statistički značajnih razlika u distribuciji genotipova između muškaraca sa dijagnozom neplodnosti azoospermije i fertilne grupe u našim proučavanim u Iranu. Generalno, naš proučavani segment genoma pokazao je visok stepen očuvanosti i nizak nivo varijabilnosti nukleotida. Naši nalazi su pokazali da SNP rs323344 i njegovi susedni nukleotidi ne igraju nikakvu ulogu u muškoj neplodnosti. Ova varijanta se ne može smatrati biomarkerom za azoospermiju u iranskoj populaciji. Potrebne su dalje studije sa većim uzorcima i različitim etničkim poreklom da bi se potvrdili sadašnji nalazi.
Autor za kontakt: Masoud Sheidai, Fakultet prirodnih nauka i biotehnologije, Univerzitet Shahid Beheshti, Teheran, Iran, Emailmsheidai@yahoo.com, msheidai@sbu.ac.ir
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj2(2023), str: 707-718
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302707S
Orginalni
naučni rad
ANALIZA GENETSKIH VARIJACIJA KOD TURSKIH DOMAĆIH POPULACIJA GUSAKA I UKRŠTANJA KINESKA × EMBDEN KORIŠĆENJEM MIKROSATELITSKIH MARKERA
Zeynep DEMİRTAŞ ŞAHİN, Levent MERCAN*
Katedra za poljoprivrednu biotehnologiju, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet Ondokuz Maiıs, 55139, Samsun, Turska
Izvod
Studija istražuje intra-populacijske i međupopulacijske genetske varijacije domaćih populacija guske u Turskoj i komercijalnih genotipova nastalih ukrštanjem kineska x Embden korišćenjem mikrosatelitskih markera. Uzorci DNK su prikupljeni od 110 gusaka iz četiri različite populacije. Genetski diverzitet populacija je procenjen korišćenjem mikrosatelitskih lokusa Ans02, Ans17, Ans25, Aal1b, Aph19b i TTUCG5. Najveći broj alela otkriven je na Ans25 (28) lokusu, dok je Aph19b (14) lokus imao najmanji broj. Rajtova F-statistika se izračunava odvojeno za svaki lokus bez diskriminacije prema populaciji. Vrednost FST je varirala između 0,038 i 0,105 i imala je pozitivne vrednosti u svim lokusima. Nm kretao se od 2,12 do 6,34. Analiza strukture i glavnih koordinata pokazala je da lokalne populacije imaju različite karakteristike od ostalih populacija. Broj zajedničkih alela među populacijama je prihvaćen kao pokazatelj genetske erozije u autohtonim populacijama guske. Ovastudija je jedan od prvih izveštaja da egzotične rase genetski “zagađuju” turske autohtone populacije.
Autor za kontakt: : Levent Mercan, Agricultural Biotechnology Department, Faculty of Agriculture, Ondokuz Mayıs University, 55139, Samsun, Türkiye. E-mail: lmercan@omu.edu.tr, Phone: +90 362 312 19 19
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str:719-728
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302719C
Orginalni naučni rad
GENETIČKE VARIJANTE ENDOTELIJALNE SINTAZE AZOTOKSIDA (eNOS4a/b) I OSETLJIVOST NA KARCINOM BUBREŽNIH ĆELIJA U TURSKOJ POPULACIJI
Gozde CEYLAN1*, Sefika Nur GUMUS1, Sule SECKIN1, Oner SANLI2, Selcuk ERDEM2, Canan KUCUKGERGIN1
1Odsek za medicinsku biohemiju, Medicinski fakultet u Istanbulu, Univerzitet u Istanbulu, Istanbul, Turska
2Odsek za urologiju, Medicinski fakultet u Istanbulu, Univerzitet u Istanbulu, Istanbul, Turska
Izvod
Azot oksid (NO) igra značajnu ulogu u biološkim procesima. Endotelna sintaza azot oksida (eNOS), enzim koji katalizuje stvaranje NO u endotelu, sadrži genetske polimorfizme koji su povezani sa povećanim rizikom od razvoja raka. Svrha ovog istraživanja bila je da se utvrdi da li postoji bilo kakva veza između karcinoma bubrežnih ćelija (RCC) i polimorfizma gena eNOS 4a/b. Ova studija je obuhvatila 94 pacijenta (srednja starost: 54,2±10,5 godina) sa dijagnozom histopatološki potvrđenog RCC i 188 zdravih kontrola (srednja starost:56,7±11,1 godina). Polimorfizam gena eNOS 4a/b je ispitivan u uzorcima DNK uzetim od pacijenata i zdravih kontrola primenom metoda PCR i elektroforeze u agaroznom gelu. Grupa pacijenata i kontrolna grupa nisu se statistički značajno razlikovale u pogledu starosti ili indeksa telesne mase. Najčešći genotip polimorfizma gena eNOS 4a/b je bb genotip u turskoj populaciji. U poređenju sa kontrolnom grupom, pacijenti sa RCC su imali značajno veće stope genotipova aa i ab (p= .018 i p= .000, respektivno). Nije bilo vidljive razlike u polimorfizmu gena eNOS 4a/b između pacijenata sa visokom i uznapredovalom stadijumom bolesti i onih sa bolešću niskog stepena i stadijuma. Može se zaključiti da polimorfizam gena eNOS 4a/b može biti efikasan u nastanku raka bubrežnih ćelija, ali nije efikasan u razvoju.
Autor za kontakt: Gozde Ceylan, Department of Medical Biochemistry, Istanbul Faculty of Medicine, Istanbul University, Istanbul, Turkey, Tel.: +905079328999, Fax: 0212 414 21 89,E-mail: cyln.gozde@hotmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 729-741
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302729V
Orginalni naučni rad
EVALUACIJA IRISPLEX SISTEMA ZA PREDIKCIJU BOJE OČIJU U SRPSKOJ POPULACIJI
Marija VUKOVIĆ*, Milica MIHAJLOVIĆ SREJIĆ*, Katarina ŠAPIĆ, Vanja TANASIĆ,
Verica RADOJIČIĆ, Milica KECKAREVIĆ MARKOVIĆ, Miljana KECMANOVIĆ,
Dušan KECKAREVIĆ
Centar za forenzičku i primenjenu molekularnu genetiku, Biološki fakultet, Univerzitet
u Beogradu, Beograd, Srbija
*podjednako doprineli
Izvod
Predikcija fizičkog izgleda na osnovu analize DNK, takođe poznata kao DNK fenotipizacija, je polje koje se brzo razvija i poseduje značajan potencijal u rešavanju zahtevnih forenzičkih istraga. Spoljašnje karakteristike, kao što je boja očiju, su lako uočljive i genetički determinisane. Analiza visoko informativnih pojedinačnih nukleotidnih polimorfizama (eng. single nucleotide polymorphisms - SNP) lociranih u regionima gena asociranih sa pomenutim osobinama, pruža informacije o fenotipu nepoznate individue, što može biti ključno u slučajevima kada analiza pomoću standardnih STR lokusa nije informativna. IrisPlex esej je razvijen na uzorku 3804 ispitanika populacije Holandije kako bi se precizno predvidela braon, plava i prelazna boja očiju na osnovu šest SNP markera. Esej je validiran od strane nekoliko studija i pokazana je velika preciznost u predikciji braon i plave boje očiju u većini evropskih populacija. Cilj ove studije bila je evaluacija IrisPlex eseja u srpskoj populaciji i utvrđivanje potencijalnih odstupanja u preciznosti predikcije u poređenju sa prethodno objavljenim evropskim podacima. Sprovedena je analiza 65 ispitanika srpske populacije. Dobijeni rezultati su pokazali da je predikcija bila tačna za nešto više od polovine ispitanika. IrisPlex esej je imao veoma dobre performanse u prediktovanju plave i braon boje očiju. Sa druge strane, model se pokazao kao neefikasan u predikciji prelazne boje što sugeriše da je genetička osnova ovog fenotipa u Evropi nepoznata i moguće populaciono-specifična. Uzimajući u obzir veliki genetički diverzitet srpske populacije, potreban je dalji rad na većem uzorku i sa više SNP markera kako bi se identifikovale sve genetičke varijante koje su u osnovi ove osobine.
Autor za kontakt: Milica Keckarevic Markovic, Centar za forenzičku i primenjenu molekularnu genetiku, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija, milica@bio.bg.ac.rs, phone: +381653376868
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 743-757
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC
575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2302743A
Orginalni
naučni rad
OCENA KOMBINACIONE SPOSOBNOSTI KOJA OBUHVATA alc, nor I rin MUTANTNE ALELE PARADAJZA U GLAVNOJ I SEZONI KASNE SETVE
Aeer S. D., S. K. JINDAL*, S. A. H. PATEL, N. CHAWLA
Odeljenje za nauku o povrću, Poljoprivredni univerzitet u Pendžabu,
Ludhiana, Pendžab, Indija - 141 004.
Izvod
Sedamdeset četiri genotipa paradajza (14 linija, četiri testera mutanta zrenja i njihovih 56 F1 ukrštanja razvijenih ukrštanjem linija × tester) procenjena su u glavnoj (E1) i sezoni kasne setve (E2) na Odeljenju za nauku o povrću, Pendžab Poljoprivredni Univerzitet, Ludhiana, Pendžab, Indija. Da saznamo nekoliko opštih i specifičnih kombinatora, ako ih ima, koji bi se mogli koristiti u daljim programima oplemenjivanja da bi se produžio period berbe paradajza u uslovima Pendžaba. Rezultati su generalno nagoveštavali da se određeni roditelj ili hibrid ne može koristiti za procenu svih ispitivanih karaktera sa istom efikasnošću. U liniji glavne (E1) sezone, FL-556 je pronađen kao najbolji opšti kombinator za prosečnu masu ploda, debljinu perikarpa, P/E odnos, sadržaj suve materije i likopena; PAU 114 za prosečnu težinu ploda, debljinu perikarpa, TSS i suvu materiju. Tokom kasne (E2) sadnje, Punjab Ratta je imao dobre GCA vrednosti za prosečnu težinu ploda, debljinu perikarpa i sadržaj TSS; Romi za prosečnu masu ploda, debljinu perikarpa i P/E odnos. Slično, tester, alc-IIHR-2050 za održivost polena, minimalne dane od presađivanja do prve berbe, period berbe, prosečnu težinu ploda, debljinu perikarpa i P/E odnos u glavnoj (E1) sezoni, dok, za održivost polena, prosečnu težinu ploda, debljina perikarpa i P/E odnos u kasnoj setvi (E2). Dobijeni rezultati su dalje ilustrovali najbolje kombinacije koje su posedovale značajne vrednosti SCA koje se efikasno kombinuju da bi razvile ukrštanje sa dobrim performansama. U glavnoj (E1) sezoni iz kombinacija registrovani su F1 hibrid SMZ-867 × rin-Rutgers sa najboljim specifičnim kombinatorom za vitalnost polena, prosečnu masu ploda, debljinu perikarpa i P/E odnos; PAU 2381 × nor-RM-1 za raspon berbe, prosečnu masu ploda, debljinu perikarpa, ukupan prinos ploda i sadržaj likopena. Slično, u ukrštanjima u kasnoj (E2) setvi, SMZ-867 × nor-RM-1 za održivost polena, minimalne dane od presađivanja do prve berbe, raspon berbe i prinos ploda; LT-44 × alc-IIHR-2050 za vitalnost polena, prosečnu težinu ploda i debljinu perikarpa.
Autor za kontakt: Aeer S. D., S. K. Jindal, Odeljenje za nauku o povrću, Poljoprivredni univerzitet u Pendžabu,Ludhiana, Pendžab, Indija - 141 004.. E-mail: saleshjindal@pau.edu
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 1(2023), str: 769-773
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302759E
Orginalni naučni rad
KARAKTERISTIKE PRINOSA I KVALITETA GENOTIPOVA DURUM PŠENICE
U SUŠNIM USLOVIMA U REGIONU CENTRALNE ANATOLIJE
Asuman KAPLAN EVLİCE1*, Şule KESKİN2, Aliye PEHLİVAN2, Turgay ŞANAL2,
Ferda ÜNSAL CANAY2, Ramazan AVCIOĞLU2, Ayten SALANTUR3, Selami YAZAR3, Bayram ÖZDEMİR3, Mehmet Emin ALYAMAÇ3, Gökhan KILIÇ3, Muhsin İbrahim AVCI3, Fatma Betül SADE3
1Univerzitet nauke i tehnologije Sivas, Fakultet poljoprivrednih nauka i tehnologije, Odsek za biljnu proizvodnju i tehnologije, Sivas, Turska
2Odeljenje za kvalitet i tehnologiju, Centralni istraživački institut za ratarske kulture, Ankara, Turska
3Odsek za oplemenjivanje i genetiku, Centralni istraživački institut za ratarske kulture, Ankara, Turska
Izvod
Studija je imala za cilj da ispita mogućnost integrisane procene genotipova durum pšenice u multi-ekološkim ispitivanjima kvaliteta i prinosa zrna. Analizirani su najvažniji selekcioni parametri za kvalitet zrna durum pšenice: masa zrna, prečnik zrna, indeks tvrdoće, staklastost zrna, L, a, b vrednosti, sadržaj proteina u zrnu, SDS sedimentacija i modifikovana SDS sedimentacija. Uočena je velika varijacija za sve karakteristike kvaliteta kao i za prinos zrna. Varijacije u težini i prinosu zrna u različitim sredinama bile su značajno veće od onih utvrđenih među sortama, dok su varijacije u indeksu tvrdoće, staklastosti zrna, vrednostima boje L i b, sadržaju proteina u zrnu, sedimentaciji SDS i modifikovanoj sedimentaciji SDS među sortama bile značajno veće nego one koje su utvrđene između sredina. Varijacije u težini zrna, prečniku zrna i vrednosti boje a bile su slične za sorte i okruženje. Vrednosti heritabilnosti ispitivanih osobina kretale su se od 0,28 za prinos zrna do 0,99 za SDS test sedimentacije. Uočene su značajne veze među osobinama prema biplot i korelacionoj analizi. Lokacija İkizce, gde je dobijen najveći prosečan prinos zrna i najmanja varijacija (347 kg/da, 299-412 kg/da, respektivno), može se smatrati najpogodnijom lokacijom za proizvodnju pšenice. Devet od dvadeset četiri ocenjena genotipa pokazalo je dobre vrednosti za SDS sedimentaciju, vrednost boje b i prinos zrna i mogu se smatrati linijama koje najviše obećavaju za selekciju.
Autor za kontakt: Asuman Kaplan Evlice, 1Univerzitet nauke i tehnologije Sivas, Fakultet poljoprivrednih nauka i tehnologije, Odsek za biljnu proizvodnju i tehnologije, Sivas, Turska , Phone: +90 346 219 1398, Fax: +90 346 219 1678, E-mail: asuman.kaplanevlice@sivas.edu.tr, aevlice@gmail.com
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 1(2023), str: 775-784
© 2023Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
https://doi.org/10.2298/GENSR2302775A
TWO REVOLUTIONS: COPERNICUS AND DARWIN
Francisco J. AYALA
(1934-2023)
Inaugural lecture delivered on the 23rd of May 2006
at the Serbian Academy of Sciences and Arts
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 785
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
https://doi.org/10.2298/GENSR2302785E
CORRIGENDUM
by
Snežana Mladenović Drinić, Editor of the journal Genetika
request from Alireza IRANBAKHSH to remove names Alireza IRANBAKHSH, Yones ASRI, Saeed Zaker BOSTANABAD from the paper
GENETIC DIVERSITY AND POPULATION STRUCTURE ANALYSIS IN Lonicera L. (Caprifoliaceae) WITH THE USE OF ISSR MOLECULAR MARKERS
Shima GARSHASBI1, Alireza IRANBAKHSH1, Yones ASRI2, Saeed Zaker BOSTANABAD3
1Department of Biology, Science and Research Branch, Islamic Azad University, Tehran, Iran
2Research Institute of Forests and Rangelands, Agricultural Research Education and Extension Organization (AREEO), Tehran, Iran
3Department of Microbiology and Biology, Parand branch, Islamic Azad University, Tehran, Iran
Original scientific paper
https://doi.org/10.2298/GENSR2103273G
published in the journal Genetika, 2021, Vol 53, No.3, 1273 – 1286
due to misuse of the email address of Alireza IRANBAKHSH by the first author Shima Garshasbi. The first authors of the article are responsible for writing, submitting, and other unethical behaviors.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 1(2023), str: 786
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
.
https://doi.org/10.2298/GENSR2302787E
CORRIGENDUM
by
Snežana Mladenović Drinić, Editor of the journal Genetika
request from Alireza IRANBAKHSH to remove names Alireza IRANBAKHSH, Mostafa ASSADI, Silvio FICI from the paper
SPECIES DELIMITATION IN CAPPARIS (CAPPARACEAE): MORPHOLOGICAL AND MOLECULAR
Sakine NAJAFIAN1, Iraj MEHREGAN1, Alireza IRANBAKHSH1, Mostafa ASSADI2, Silvio FICI3
1 Department of Biology, Science and Research Branch, Islamic Azad University, Tehran, Iran
2 Research Institute of Forest and Rangelands, National Botanical Garden of Iran, Tehran, Iran
3 Dipartmento di Science Agrarie e Forestali, University di Palermo, Palermo, Italy
Original scientific paper
https://doi.org/10.2298/GENSR2102609N
published in the journal Genetika, 2021, Vol 53, No.2, 609 – 627
due to misuse of the email address of Alireza IRANBAKHSH by the first author Sakine NAJAFIAN. The first authors of the article are responsible for writing, submitting, and other unethical behaviors.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj 2(2023), str: 787
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
https://doi.org/10.2298/GENSR2302789E
CORRIGENDUM
by
Snežana Mladenović Drinić, Editor of the journal Genetika
request from Iraj Mehregan to remove name from the paper
SPECIES DELIMITATION IN CAPPARIS (CAPPARACEAE): MORPHOLOGICAL AND MOLECULAR
Sakine NAJAFIAN1, Iraj MEHREGAN1, Alireza IRANBAKHSH1, Mostafa ASSADI2, Silvio FICI3
1 Department of Biology, Science and Research Branch, Islamic Azad University, Tehran, Iran
2 Research Institute of Forest and Rangelands, National Botanical Garden of Iran, Tehran, Iran
3 Dipartmento di Science Agrarie e Forestali, University di Palermo, Palermo, Italy
Original scientific paper
https://doi.org/10.2298/GENSR2102609N
published in the journal Genetika, 2021, Vol 53, No.2, 609 – 627
The first author Sakine NAJAFIAN of the article are responsible for writing, submitting, and other unethical behaviors.
Štampano u „GENETIKA“ Vol. 55, broj2(2023), str: 791-793
© 2023 Društvo genetičara
Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun
Srbija
https://doi.org/10.2298/GENSR2302791E
RETRACTION NOTICE
Editor
The article listed below, published in journal Genetika has been retracted due to evidence indicating that the peer review of this paper was compromised, using of frauted data, high number of unfitting citation, overoll general misconduct related to professional codes of ethics. All papers which belong to this group have passed a regular review process. As part of the reviewing process, according to Journal policy, it is expected from reviewers to check all relevant data including citations probity. All papers were published after two positive reviewers’ opinions. The journal Genetika condemns such an unethical behavior and will take all necessary measures to ensure that such incidents do not happen again in the future.
Authors of those papers as well reviewers are barred from publishing in the journal Genetika in the future and will be blacklisted by the journal.
The list of retracted articles is:
1. Bouzarisaravani Z., F. Sharifnia, F. Salimpour, S. Arbabian, A. Geran (2021). Molecular systematic studies in the genus Glaucium (Papaveraceae). - Genetika, Vol 53, No.3, 1179-1192 https://doi.org/10.2298/GENSR2103179B
2. Hang L., L. Pan, T. Yong, L. Jianguo, X. Xingmin, Faisal (2021). Population genetic structure and gene flow in Alcea aucheri (boiss.) Alef.: a potential medicinal plant- Genetika, Vol 53, No.2, 867-882. https://doi.org/10.2298/GENSR2102867H
3. Jiao L., H. Xiao, X. Zhao, F. M. Abarghuei (2021). RAPD profiling in detecting genetic variation in Glaucium (Papaveraceae) species: Edible and Medicinal plant. - Genetika, Vol 53, No.3,1081 - 1092. https://doi.org/10.2298/GENSR2103081J
4. Li H., H. Yu, X. Zeng, S. Hussein Hamarashid (2021). Study on genetic diversity between Malva L. (Malvaceae): a high value medicinal plant using SCoT molecular markers.- Genetika, Vol 53, No.2, 895-910 https://doi.org/10.2298/GENSR2102895L
5. Li H., Y. Wang, R, Iqbal (2021). SCoT molecular markers and population differentiation in Hedera helix L.. - Genetika, Vol 53, No.2, 739-756. https://doi.org/10.2298/GENSR2102739L
6. Li J., X. Yang, S.Mehri (2021). Genetic diversity in Stellaria L. (Caryophyllaceae) using sequence related amplified polymorphism. - Genetika, Vol 53, No.3, 1369 - 1377. https://doi.org/10.2298/GENSR2103369L
7. Lin L., L. Lin, A.Waheed (2021). Assessment of genetic structure and diversity of Erodium (Geranaiceae) species. - Genetika, Vol 53, No.2, 507-520. https://doi.org/10.2298/GENSR2102507L
8. Li S. X. Jiang, S. Mehri (2021). Genetic diversity and gene-pool of Aegilops tauschii coss. (Poaceae) based on retrotransposon-based markers. - Genetika, Vol 53, No.3, 1331- 1340.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103331L
9. Ma X., H. Tian, H. Xia, Zeenat (2021). Genetic diversity of Lonicera L. (caprifoliaceae) estimated by molecular markers and morphological characters. - Genetika, Vol 53, No.2, 651-662. https://doi.org/10.2298/GENSR2102651M
10. Mahdavi M., F. Sharifnia, F.Salimpour, A. Esmaeili, M. Larypoor (2021). Genetic diversity and population structure of Iranian pistachio (Pistacia vera L.) cultivars.- Genetika, Vol 53, No.2, 671-686 https://doi.org/10.2298/GENSR2102671M
11. Meng K., J. Yao, C.Y. He and H. Morabbi Heravi (2021). Gene flow and genetic structure between populations of Hesperis L. (Brassicaceae) species using molecular markers. - Genetika, Vol 53, No.2, 769-782. https://doi.org/10.2298/GENSR2102769M
12. Mowang S.-C., F.-J. Chen, Zeenat (2021). Study on genetic diversity between Erodium (Geranaiceae) species based on inter-simple sequence repeat markers- Genetika, Vol 53, No.2, 927-939. https://doi.org/10.2298/GENSR2102837M
13. Najafian S., I.Mehregan, A. Iranbakhsh, M. Assadi, S. Fici (2021). Species delimitation in Capparis (Capparaceae): morphological and molecular. - Genetika, Vol 53, No.2, 609-627. https://doi.org/10.2298/GENSR2102609N
name mark red not autors of paper (corrigentdum)
14. Nikkhah M., S. Arbabian, A. Majd, F. Sharifnia (2022). Genetic diversity of Cordia myxa L. assessed by ISSR markers. - Genetika, Vol 54, No.1, 63-72. https://doi.org/10.2298/GENSR2201063N
15. Ou C., Z. Shen, Y. Liu, Z. Wang, M. Farshadfar (2021). Morphometric analysis and genetic diversity in Pistacia species populations using sequence related amplified polymorphism. - Genetika, Vol 53, No.3, 1193-1205 https://doi.org/10.2298/GENSR2103193O
16. Qian X. and S. Mehri (2021). Detecting DNA polymorphism and genetic diversity in a wide pistachio germplasm by RAPD markers- Genetika, Vol 53, No.2, 783-798 https://doi.org/10.2298/GENSR2102783Q
17. Xu P.,C. Xu, X.Huang, H.Wang, H. Morabbi Heravi (2021). Genetic diversity and genepool of Salicornia sinus-persica akhani based on retrotransposon-based markers. - Genetika, Vol 53, No.3, 1287 - 1296.https://doi.org/10.2298/GENSR2103287X
18. Garshasbi S., A. Iranbakhsh, Y. Asri, S. Z. Bostanabad (2021). Genetic diversity and population structure analysis in Lonicera L. (Caprifoliaceae) with the use of ISSR molecular markers. - Genetika, Vol 53, No.3, 1273 – 1286 https://doi.org/10.2298/GENSR2103273G
name mark red not autors of paper (corrigentdum)
19. Sun Y., H. Jiang, F. Zeng, X. Pan, X. Wu, Y. Qi, X. Wu (2022). Species identification and genetic diversity of Alcea (Malvaceae) using SCOT molecular markers: medicinal plant. - Genetika, Vol 54, No.1, 369-378. https://doi.org/10.2298/GENSR2201369S
20. Ting S. and Y. Yibing (2022). Population differentiation and gene flow of Glaucium flavum (Papaveraceae). - Genetika, Vol 54, No.1, 275-288 https://doi.org/10.2298/GENSR2201275T
21. Xu P.,C. Xu, X.Huang, H.Wang, H. Morabbi Heravi (2021). Genetic diversity and genepool of Salicornia sinus-persica akhani based on retrotransposon-based markers. - Genetika, Vol 53, No.3, 1287 - 1296. https://doi.org/10.2298/GENSR2103287X
22. Yanpeng Z., W. Hongmei, L. Wei, M. Khayatnezhad, Faisal (2021). Genetic diversity and relationships among Salvia species by ISSR markers. - Genetika, Vol 53, No.2, 559-574. https://doi.org/10.2298/GENSR2102559Y
23. Yao X., R. Zhou, M.Farshadfar (2021). Comparison of individual based approaches using RAPD markers for identifying genetic relationships in Erodium (Geranaiceae)- Genetika, Vol 53, No.3, 1229 - 1238 https://doi.org/10.2298/GENSR2103229Y
24. Yin J. (2022). Evaluation of genetic variability Rindera using RAPD markers. - Genetika, Vol 54, No.1, 173-186. https://doi.org/10.2298/GENSR2201173Y
25. Zhang X. and A. Shakoor (2021). Strong genetic differentiation of the Paracaryum species (Boraginaceae) detected by inter-simple sequence repeats (ISSR).- Genetika, Vol 53, No.2, 883-894 https://doi.org/10.2298/GENSR2102883Z
26. Zhang Z., H. Yu, S. Feng, A. A. Minaeifar (2021). Species identification and population structure analysis in Hesperis L. (Brassicaceae). - Genetika, Vol 53, No.3, 1357 - 1368 https://doi.org/10.2298/GENSR2103357Z
27. Zhou Y. and Z. Zheng (2022). Genetic Diversity and inter-relationship among Stellaria L. (Caryophyllaceae) species ISSR markers. - Genetika, Vol 54, No.1, 119-130. https://doi.org/10.2298/GENSR2201119Z
In addition, Clarivate provided the publisher with evidence of inappropriate manipulation of citations of five paper published in journal Genetika in journal Bioscenece research:
Authors who misused the papers published in Genetika by citing them unjustifiably as well as authors of the cited papers are barred from publishing in that journal in the future and will be blacklisted by the journal.
We would like to apologize authors, readers and all scientific community that we are having to make those retractions, and we will take all necessary steps to ensure our editorial and peer review processes keep pace with the evolving threat and advancements in scientific fraud.
Snežana Mladenović Drinić
editor