GENETIKA, Vol. 53, 3 (2021)

 

Bojana PETROVIĆ i Milica KOMNENIĆ RADOVANOVIĆ

ANALIZA HROMOZOMA 110 PACIJENTKINJA SA PRIMARNOM AMENOREJOM [Izvod] [Rad]

 

Sneha ADHIKARI, Anjali JOSHI, Amarjeet KUMAR, Narendra Kumar SINGH, Jai Prakash JAISWAL, Anand Singh JEENA, Usha PANT

IDENTIFIKACIJA QTL-ova ZA PRINOS I KOMPONENTE PRINOSA KOD KUKURUZA-BILs DOBIJENIH IZ TEOZINTE U OPTIMALNIM I USLOVIMA BIOTIČKOG STRESA [Izvod] [Rad] 

Krasimira TANEVA, Violeta BOZHANOVA, Elena TODOROVSKA
ISPITIVANJE SADRŽAJA KAROTENOIDA U DURUM PŠENICI [Izvod] [Rad]               

Dragana JUGOVIĆ, Perica VASILJEVIĆ, Ljiljana BRANKOVIĆ, Radovan MILIĆEVIĆ, Višnja MADIĆ, Marija VUKELIĆ-NIKOLIĆ

UČESTALOST MUTACIJA U NRAS GENU KOD PACIJENATA SA DIVLJIM TIPOM KRAS GENA KOLOREKTALNOG KARCINOMA U JUGOISTOČNOJ SRBIJI  [Izvod] [Rad]

 

Seyed Mehdi HASHEMI, Atena FARSI, Gholamreza BAHARI, Hoseinali DANESH, Kamran ROUDINI

EVALUACIJA POLIMORFIZMA 40-bp DELECIJE/ INSERCIJE mdm2 I POLIMORFIZMA 16-bp DELECIJE/ INSERCIJE p53 GENA KOD PACIJENATA SA LIMFOMOM U PERSIJSKOJ POPULACIJI   [Izvod] [Rad]

 

Jelena STAMENKOVIĆ, Bojana PETROVIĆ, Nela MAKSIMOVIĆ, Jovana JOKSIMOVIĆ, Luka JOKSIMOVIĆ, Olivera KONTIĆ-VUČINIĆ

UDRUŽENOST BLAGE IZOLOVANE SIMETRIČNE VENTRIKULOMEGALIJE SA HROMOZOMSKIM ABERACIJAMA FETUSA [Izvod] [Rad]

 

Rutaba GUL, Sabika FIRASAT, Mulazim HUSSAIN, Muhammad TUFAIL, Waheed AHMAD, Kiran AFSHAN

NEUROLOŠKE MANIFESTACIJE POREMEĆAJA SKLADIŠTENJA LIZOZOMA I MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA GAUCHER -ove BOLESTI U PAKISTANU [Izvod] [Rad]

 

Valentin KOSEV i Viliana VASILEVA

KORELACIONE ZAVISNOSTI KVANTITATIVNIH PARAMETARA U sastrici (Lathirus sativus L.) [Izvod] [Rad]

 

Kazım MAVİ, Kazim GÜNDÜZ, Fulya UZUNOĞLU, Fırat Ege KARAAT

MORFOLOŠKA KARAKTERIZACIJA GENOTIPA SUNĐERA (Luffa aegyptiaca Mill.) IZ ISTOČNOMEDITERANSKE REGIJE TURSKE [Izvod] [Rad]

 

Madiha AMJAD, Qaisar AKRAM, Humara KAUSER, Azam ALI, Qurban ALI

MOLEKULARNO ZASNOVANA IDENTIFIKACIJA Tem ß-lactamase I Tet A REZISTENTNIH GENA KOD E. coli  [Izvod] [Rad]

 

Lei JIAO, HuaPing XIAO, Xu ZHAO, Faezeh Mirazimi ABARGHUEI

RAPD PROFIL U OTKRIVANJU GENETSKIH VARIJACIJA KOD VRSTA GLAUCIJUMA (PAPAVERACEAE): JESTIVA I LJEKOVITA BILJKA [Izvod] [Rad] [Dodatak]

 

Faiza TAWAB, Afaq AHMAD Adnan NASIM, Saleha TAWAB, Iqbal MUNIR

TOLERANCIJA NA STRES SOLI KOD KULTIVARA PIRINČA U PAKISTANU [Izvod] [Rad]

 

Radmila BESKOROVAJNI, Rade JOVANOVIĆ, Lato PEZO, Nikola POPOVIĆ, Nataša TOLIMIR, Ljubiša MIHAJLOVIĆ, Gordana ŠURLAN-MOMIROVIĆ

MATEMATIČKO MODELIRANJE ZA GENOMSKU SELEKCIJU MLEČNIH GOVEDA U SRBIJI [Izvod] [Rad]

 

Sonja TANČIĆ ŽIVANOV, Boško DEDIĆ, Sandra CVEJIĆ, Siniša JOCIĆ, Vladimir MIKLIČ

RAZNOVRSNOST GENOTIPOVA SUNCOKRETA U TOLERANTNOSTI PREMA UGLJENASTOJ TRULEŽI (Macrophomina phaseolina (TASSI) GOID.) U USLOVIMA POLJA [Izvod] [Rad]

 

Ayşe Nilgün ATAY

OCENA PROMENE BOJE PLODA JABUKE KOD SORTE „AMASIA“ I DVE SRODNE SORTE [Izvod] [Rad]

 

Manja BOŽIĆ, Aleksandra STANOJEVIĆ, Ksenija MARKOVIĆ, Dragana IGNJATOVIĆ MICIĆ, Dragana NIKOLIĆ, Marija MILIVOJEVIĆ, Ana NIKOLIĆ

FIZIOLOŠKE I PROMENE U GENSKOJ EKSPRESIJI TOKOM IMBIBICIJE SEMENA KUKURUZA U USLOVIMA NISKE TEMPERATURE [Izvod] [Rad]

 

Fahimeh ZANGANEH  i Masoud SHEIDAI

ASOCIJACIJA RS1294845152 U CRISP2 SA MUŠKOM NEPLODNOŠĆU: RFLP I ANALIZA DNK SEKVENCE [Izvod] [Rad]

 

Zahra BOUZARISARAVANI, Fariba SHARIFNIA, Fahimeh SALIMPOUR, Sedigheh ARBABIAN, Afsaneh GERAN

MOLEKULARNO PROUČAVANJE RODA Glaucium (Papaveraceae) [Izvod] [Rad]

 

Chun OUZhongyuan SHENYu LIU, Zelu WANG and Mohsen FARSHADFAR

MORFOMETRIJSKA ANALIZA I GENETIČKA RAZNOVRSNOST U POPULACIJAMA VRSTE Pistacia KORIŠĆENJEM SRAP (Sequence-related amplified polymorphism) [Izvod] [Rad]

 

Kenneth C. ONYEGBULA, Benjamin O. EMIKPE, Akinyele O. ADISA, Chiaka I. ANUMUDU

RUNKS3 PROMOTER METILACIJA JE POVEZANA SA LOKACIJOM ORALNIH SKVAMOCELULARNIH KARCINOMA Izvod] [Rad]

 

Sanja PERIĆ, Milan STEVANOVIĆ, Slaven PRODANOVIĆ, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ, Nikola GRČIĆ, Vesna KANDIĆ, Jovan PAVLOV

GENETIČKA DISTANCA INBRED LINIJA KUKURUZA ZASNOVANA NA SNP MARKERIMA ZA PREDVIĐANJE HETEROZISA I KOMBINACIONIH SPOSOBNOSTI  [Izvod] [Rad]

 

Xixi YAORui ZHOU, Mohsen FARSHADFAR

POREĐENJE INDIVIDUALNIH PRISTUPA KORIŠĆENJEM RAPD MARKERA ZA IDENTIFIKACIJU GENETSKIH VEZA U Erodium (Geranaiceae) [Izvod] [Rad]

 

Maria KOMAL, Kiran AFSHAN, Seemi ZAFAR, Muhammad Asim KHAN, Sabika FIRASAT, Mazhar QAYYUM

BRZA IMUNODETEKCIJSKA ANALIZA ZASNOVANA NA SOMATSKOM I EKSRETORNO SEKRETORNOM ANTIGENU VRSTE Fasciola KOD VELIKIH PREŽIVARA [Izvod] [Rad]

 

Firdes ULAS, Saliha ERDOGDU, Halit YETISIR, Abdullah ULAS

PROUČAVANJE MORFOLOGIJE I FIZIOLOGIJE EFIKASNOG ISKORIŠĆAVANJA AZOTA KOD PAPRIKE (Capsicum annuum L.)  [Izvod] [Rad]

 

Shima GARSHASBI, Alireza IRANBAKHSH, Yones ASRI, Saeed Zaker BOSTANABAD

GENETIČKI DIVERZITET I ANALIZA STRUKTURE POPULACIJE KOD Lonicera L. (Caprifoliaceae) POMOĆU ISSR MOLEKULARNIH MARKERA [Izvod] [Rad]

 

Pengyuan XU, Chenheng XU, Xuan HUANG, Hua WANGand Hakimeh MORABBI HERAVI

GENETIČKI DIVERZITET I GENSKI FOND Salicornia sinus-persica Akhani NA OSNOVU RETROTRANSPOZON MARKERIMA  [Izvod] [Rad]

K.R.UTHAYAN, S.MOHANAVALLI, B.NIVETHA and S. DHIVYA

OPTIMIZOVANI IZBOR KARAKTERISTIKA ZA RANO OTKRIVANJE RAKA [Izvod] [Rad]

Milica NIKOLIĆ, Jelena SRDIĆ, Iva SAVIĆ, Slađana ŽILIĆ, Milan STEVANOVIĆ, Vesna KANDIĆ, Slavica STANKOVIĆ

POJAVA MIKOTOKSINA U HIBRIDIMA KUKURUZA ŠEĆERCA [Izvod] [Rad]

 

Kuanhong MENG, Jia YAO, CongYing HE, Mohsen FARSHADFAR

GENETIČKA POVEZANOST IZMEĐU POPULACIJA Consolida (RANUNCULACEAE) NA OSNOVU ISSR MARKERA [Izvod] [Rad]

 

Sha LI, Xiaomei JIANG, Shahram MEHRI

GENETIČKI DIVERZITET I GENSKI FOND Aegilops tauschii Coss. (Poaceae) NA OSNOVU MARKERA ZASNOVANIH NA RETROTRANSPOZONIMA  [Izvod] [Rad]

 

V. JAIN i S. SHARMA

PARAMETRI KVALITETA PROTEINA I PROFIL REZERVNIH PROTEINA KOD INTERSPECIFIČNIH LINIJA MUNGO PASULJA (Vigna radiata L. Wilczek) [Izvod] [Rad] [Dodatak]

 

Zhiwei ZHANG, Hangcheng YU, Shuowen FENG, Amir Abbas MINAEIFAR

IDENTIFIKACIJA VRSTA I ANALIZA STRUKTURE POPULACIJE U Hesperis L. (Brassicaceae) [Izvod] [Rad]

 

Jialing LI, Xin YANG, Shahram MEHRI

GENETIČKI DIVERZITET Stellaria L. (Caryophyllaceae) OCENJEN POMOĆU SRAP [Izvod] [Rad]

 

Azam ALI, Nazim HUSSAIN, Muhammad Saqib SHAHZAD, Inamullah, Qurban ALI

X HROMOZOMSKA ANALIZA U POPULACIONOJ GENETICI I FOREZNICI: MALI PREGLEDNI RAD   [Izvod] [Rad]

 

Editor

CORRIGENDUM [tekst] [Rad]

 

Editor

CORRIGENDUM [tekst] [Rad]

 

Editor

CORRIGENDUM [tekst] [Rad]

 

Editor

CORRIGENDUM [tekst] [Rad]

 

Editor

CORRIGENDUM [tekst] [Rad]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53 broj 3(2021), str: 943-950

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103943P
Orginalni naučni rad

 

 

ANALIZA HROMOZOMA 110 PACIJENTKINJA SA PRIMARNOM AMENOREJOM

 

 

Bojana PETROVIĆ i Milica KOMNENIĆ RADOVANOVIĆ

 

Klinika za ginekologiju i akušerstvo, Klinički centar Srbije, Beograd

 

Izvod

Istraživanje smo sproveli u cilju utvrđivanja učestalosti i tipa hromozomskih aberacija koje uzrokuju primarnu amenoreju kod naših pacijentkinja. Studijom je obuhvaćeno 110 pacijentkinja sa primarnom amenorejom, kojima je rađena analiza kariotipa u cilju dijagnostike i genetičkog savetovanja. Primarna amenoreja definisana je kao odsustvo menstruacije i sekundarnih seksualnih karakteristika kod žena starih 14 i više godina, ili 16 i više godina ukoliko su prisutne sekundarne seksualne karakteristike. Uzorci periferne krvi obrađeni su standardnim tehnikama. Nakom bojenja preparata G-tehnikom traka, u svakom uzorku je analizirano po 22 ćelije u metafazi. U slučaju sumnje na mozaicizam analizarano je po 100 ćelija u metafazi. Analizirali smo kariotip 110 pacijentkinja sa primarnom amenorejom. Hromozomske aberacije su detektovane u 21 slučaju (19,1%). Muški kariotip i monozomija X hromozoma nađeni su u po sedam slučajeva. U tri slučaja detektovan je izohromozom X (46,XiXq). U dva slučaja smo našli mozaični kariotip 46,XX/45,X, a u po jednom trizomiju X hromozoma (47,XXX) i mozaični kariotip 45,X/46,XiXq. Hromozomske aberacije su jedan od najčešćih uzroka primarne amenoreje. Traganje za genetičkom komponentom je od velike važnosti za  dijagnozu, procenu rizika i genetičko savetovanje.

 

Autor za kontakt: Bojana Petrović,  Klinika za ginekologiju i akušerstvo, Klinički centar Srbije, Beograd, Srbija, e-mail: mrdrbojaninmail@gmail.com

 

Povratak na sadržaj


 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 951-972

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

                                                                                                                                                        

UDC 575.633.15

                                                                                                                https://doi.org/10.2298/GENSR2103951A
Orginalni naučni rad

 

 

IDENTIFIKACIJA QTL-ova ZA PRINOS I KOMPONENTE PRINOSA KOD KUKURUZA-BILs DOBIJENIH IZ TEOZINTE U OPTIMALNIM I USLOVIMA BIOTIČKOG STRESA

 

Sneha ADHIKARI*1, 2, Anjali JOSHI1, 3, Amarjeet KUMAR1, 4, Narendra Kumar SINGH1,

Jai Prakash JAISWAL1, Anand Singh JEENA1, Usha PANT1

 

1Departman za genetiku i oplemenjivanje biljaka, G.B.P.U.A. & T. Pantnagar, U. S. Nagar, Uttarakhand -263145, Indija

2ICAR-Indijski Institut za istraživanja pšenice i ječma, Regionalna stanica Flowerdale, Shimla, H.P., 171002, Indija

3Odeljenje za genetiku i poboljšanje drveća, Istraživački Institut za šume, Jodhpur, Rajasthan-342005, Indija

4Departman za genetiku I oplemenjivanje biljaka, Koledž za hortikulturu, Thenzawl, CAU, Imphal, Indija

 

Izvod

Kod kukuruza, prinos zrna je najvažnija osobina koja ima složen obrazac nasleđivanja. Osobine koje doprinose prinosu stabilnije su i imaju veću heritabilnost od prinosa. Stoga je ovo istraživanje sprovedeno da bi se identifikovali kvantitativni lokusi svojstava (QTLs) povezani sa prinosom zrna i njegovim komponentama pomoću SSR markera.  Populacija od 169 linija BC1F5 izvedena je ukrštanjem inbred linije kukuruza DI-103 i teozinte-parviglumis i korišćena je za genotipizaciju i fenotipizaciju. U bolesnom stanju (E1), dužina klasa (EL), prečnik klasa (ED), redovi zrna po klasu (KR/E), zrna po redu (K/R), ispitna težina (TW) i prinos zrna po biljci (GY/P) je imao 7, 6, 7, 4, 6 i 5 QTL -ova, dok je u kontrolisanom stanju (E2) 5, 2, 5, 4, 5 i 3 QTL-a otkriveno za navedene osobine, respektivno. Dosledni QTL-ovi u svim okruženjima otkriveni su za 5 od 6 ispitivanih osobina, a broj QTL-ova je bio EL (2), ED (1), KR/E (3), TW (1) i GY/P (1), dok, za K/R nijedan QTL nije bio zajednički između E1 i E2. Analizom mapiranja identifikovali smo genomska područja povezana sa dve osobine na način koji je u skladu sa fenotipskim korelacijama među osobinama, podržavajući ili pleiotropiju ili tesnu vezu između QTL-ova. Identifikovana su tri ko-lokalizovana QTL-a između prinosa zrna i osobina koje doprinose prinosu. Posebno je umc1720 povezan QTL u binu 4.10 istovremeno bio odgovoran za GY i EL, ED, KR/E, K/R; umc1215-vezani QTL u binu 6.03 bio je istovremeno odgovoran za GY i ED, KR/E, K/R, TW; umc1279-QTL je bio odgovoran za GY i ED, TW. Rezultati sugerišu da su hromozomske regije koje sadrže ko-lokalizovane QTL-ove koje upravljaju sa više osobina povezanih sa prinosom potencijalni ciljevi za selekciju. Osim toga, za 6 proučavanih osobina identifikovane su 44 superiorne linije, a zajedno sa oba roditelja, odnosno kukuruzom (DI-103) i teosintetom, grupisane su u 11 grupa. Stoga se linije grupisane nezavisno mogu koristiti u programu hibridizacije za akumulaciju osobina koje doprinose prinosu za njegovo povećanje.

                                

Autor za kontakt: Sneha Adhikari, Departman za genetiku i oplemenjivanje biljaka, G.B.P.U.A. & T. Pantnagar, U. S. Nagar, Uttarakhand -263145, Indija, Email: snehaadhikari24@gmail.com, Tel: 9917823448

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 973-983

© 2021Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.633.11
https://doi.org/10.2298/GENSR2103973T
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

ISPITIVANJE SADRŽAJA KAROTENOIDA U DURUM PŠENICI

 

Krasimira TANEVA1*, Violeta BOZHANOVA1, Elena TODOROVSKA2

 

1 Poljoprivredna akademija, Institut za ratarstvo, Chirpan, Bugarska

2 Poljoprivredna akademija, Agrobioinstitut, Sofija, Bugarska

 

Izvod

Cilj istrživanja je da se odredi varijabilnost i stabilnost osobina povezanih sa količinom žutog pigmenta u zrnu, grizu i testenini. Osim toga, otkriven je polimorfizam u jednom od gena fitoen sintaze na hromozomu 7A povezan sa sintezom karotenoida. U istraživanje je uključeno 10 genotipova tvrde pšenice - sorte i linije različitog porekla - Bugarska - Institut za ratarstvo - Poljoprivredni institut Čirpan i Dobroudja - General Toševo, Evropa, CIMIT -Meksiko. Svi genotipovi su uzgajani u poljskim uslovima u konkurentnim ogledima sorti u tri ponavljanja u godini berbe 2014/2016. Dobijeni rezultati su statistički obrađeni pomoću osnovnih statistika (programski paket TIBCO statistica 13.3.0). Utvrđena je velika varijabilnost među genotipovima za ispitivane osobine. Linije: M-431 (10,71 ppm u zrnu, 10,42 ppm u grizu i 8,96 ppm u testeninama) i TD-97 (9,83 ppm u zrnu, 9,58 ppm u grizu i 8,52 ppm u testeninama) i bugarska standardna sorta Predel (9,25 ppm u zrnu, 8,87 ppm u grizu i 7,27 ppm u testeninama) karakteriše najveći sadržaj žutog pigmenta u zrnu, grizu i testenini. Obe linije se odlikuju i najmanjim ukupnim gubicima pigmenta (2,6%) pri mlevenju zrna do griza i pri preradi do testenine (11-11,4%), dok linija TD-97 ima najmanji ukupni gubitak pigmenta (13,6%). Nadalje, genotipovi koje karakteriše najveći sadržaj žutog pigmenta (M-431 i TD-97) imaju prihvatljivu stabilnost i mogu se koristiti u programu hibridizacije za poboljšanje potencijala boje za bugarske sorte durum pšenice. Kodominantni marker Psi-A1, zasnovan na umetanju od 37 bp na 5 'kraju introna 2 gena PsiA1, pojačava dva fragmenta. Alel Psi-A1a sa fragmentom od 194 bp je primećen u svih 7 proučavanih sorti i linija durum pšenice. Alel Psi-A1b od 231 bp nalazi se u 3 genotipa. Dobijeni rezultati se ne mogu dovesti u vezu sa fenotipskim razlikama u sadržaju žutog pigmenta u ispitivanim genotipovima durum pšenice.

 

Autor za kontakt: Krasimira Taneva, Poljoprivredna akademija, Institut za ratarstvo, Chirpan, Bugarska, email: krasimira.taneva@abv.bg

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 985-996

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103985J
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

UČESTALOST MUTACIJA U NRAS GENU KOD PACIJENATA SA DIVLJIM TIPOM KRAS GENA KOLOREKTALNOG KARCINOMA U JUGOISTOČNOJ SRBIJI

Dragana JUGOVIĆ1*, Perica VASILJEVIĆ2, Ljiljana BRANKOVIĆ1, Radovan MILIĆEVIĆ1, Višnja MADIĆ2, Marija VUKELIĆ-NIKOLIĆ3

1 Laboratorija za imunologiju i genetiku, Centar za medicinsku i kliničku biohemiju, Klinički centar, Niš, Srbija

2 Univerzitet u Nišu, Prirodno matematički fakultet,  Odsek za biologiju i ekologiju, Niš, Srbija

3 Univerzitet u Nišu, Medicinski fakultet, Naučno-istraživački centar za biomedicinu, Niš, Srbija

 

Izvod

Kolorektalni kancer (KRK) je četvrti najčešći kancer na svetu, sa 1.1 miliona dijagnostikovanih slučajeva u 2018. Obzirom da su KRAS i NRAS najvažniji molekularni biomarkeri KRK-a, pacijenti se, pre početka anti-EGFR terapije, moraju testirati na odsustvo mutacije u ovim genima. Cilj ove studije bila je procena učestalosti mutacija u NRAS genu kod pacijenata sa divljim tipom (wt) KRAS gena kolorektalnog karcinoma na teritoriji jugoistočne Srbije. Istraživanje je radjeno u Laboratoriji za imunologiju i genetiku, Centra za medicinsku i kliničku biohemiju Kliničkog centra u Nišu, Srbija. Analizirana su 55 parafinski ukalupljena tkiva pacijenata sa KRK wt KRAS-om u period od 2017. do 2019.  Nakon ekstrakcije DNK, uzorci su testirani na prisustvo uobičajenih mutacija u egzonima 2, 3 i 4 KRAS i NRAS gena korišćenjem dve dijagnostičke tehnike: ‘real-time’ PCR i KRAS/NRAS Test Eseja. Od 55 pacijenata kolorektalnog kancera sa wt KRAS-om, mutacija u NRAS genu nađena je kod tri pacijenta (5,4%). Jedna mutacija uočena je u kodonu 13 a dve u kodonu 61. Nije pronadjena nijedna mutacija u kodonu 12. Dva od tri slučaja bili su muškarci sa KRK u stadijumu T3 infiltracije tumora i metastazama na jetri. Treći slučaj bila je žena sa KRK u stadijumu T3 infiltracije tumora i metastazama na plućima. Naši rezultati pokazuju da je učestalost NRAS mutacija u KRK niska, što se slaže sa studijama rađenim na pacijentima drugih geografskih oblasti u svetu.

Autor za kontakt: Dragana Jugović, Laboratorija za imunologiju i genetiku, Centar za medicinsku i kliničku biohemiju, Klinički centar Niš, Bulevar Dr Zorana Đinđića 48, 18000 Niš, Srbija, Tel.: +381 603450233, Email: dragana.jugovic@live.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 997–1005

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103997H
Orginalni naučni rad

 

 

 

EVALUACIJA POLIMORFIZMA 40-bp DELECIJE/ INSERCIJE mdm2

I POLIMORFIZMA 16-bp DELECIJE/ INSERCIJE p53 GENA KOD PACIJENATA

SA LIMFOMOM U PERSIJSKOJ POPULACIJI 

 

Seyed Mehdi HASHEMI1, Atena FARSI2, Gholamreza BAHARI3, Hoseinali DANESH4, Kamran ROUDINI5*

 

1Departmant Interne Medicine, Medicinski fakultet, Klinika za imunologiju, Ali Ibne bitaleb Bolnica, Zahedan Univerzitet za medicinske nauke, Zahedan, Iran

2GP, Zahedan Univerzitet za medicinske nauke, Zahedan, Iran

3Departmant za biohemiju, Medicinski fakultet, Resistant Tuberculosis Institut, Zahedan Univerzitet za medicinske nauke, Zahedan, Iran

4Plastična, Rekonstruktivna & estetska hirurgija, Zahedan Univerzitet za medicinske nauke, Zahedan, Iran

5 Departmant Interne Medicine, Medicinski fakultet, Imam Khomeini Bolnica, Tehran Univerzitet za medicinske nauke, Tehran, Iran

 

Izvod

Uzimajući u obzir značaj limfoma i njegovu prevalenciju u zajednicama, kao i njegov odnos sa genetskim faktorima (P53 & MDM2), kao i kontradiktorne rezultate o mogućoj ulozi brisanja/ umetanja polimorfizama u različitim vrstama karcinoma. Cilj ove studije je bio da se ispita delecija / insercija 40 bp polimorfizma mdm2 i 16-bp polimorfizma p53 kod pacijenata sa limfomom. U ovoj studiji kontrole slučaja, 152 pacijenta sa non- Hodgkinovim limfomom i 155 zdravih pojedinaca odabrano je pogodnom metodom uzorkovanja. Polimorfizmi MDM2 i P53 ispitani su PCR -om. Za tumačenje rezultata korišćen je softver SPSS V22. Rezultati studije su pokazali da je vrsta rs3730485 povezana sa rizikom od limfoma. Genotipovi Ins / Del i Del / Del smanjuju rizik od limfoma u poređenju sa genotipom Ins / Ins (OR = 0,41,95% CI = 0,25-0,65 P <0,001 i OR = 0,33,95% CI = 0,12). 0,96, P = 0,035 U odnosu na Ins / Del + Del / Del i Ins / Del, rezultati su takođe pokazali da smanjuju rizik od limfoma (OR = 0,40,95% CI = 0,25-0,63, P <0,001). Rezultati su pokazali da genotipovi alela Ins / Del, Del / Del, Ins / Del + Del / Del i D imaju statistički značajnu vezu sa rizikom od limfoma. Zbog činjenice da su ORgenotipovi ove lokacije udaljeni manje od jednog koraka, on je zaštitni faktor za limfom, tako da ti aleli i pomenuti genotip smanjuju rizik od limfoma.

 

Autor za kontakt: Kamran Roudini, Departmant Interne Medicine, Medicinski fakultet, Imam Khomeini Bolnica, Tehran Univerzitet za medicinske nauke, Tehran, Iran, Email:  Kroudini@sina.tums.ac.ir

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str:1007-1015

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103007S
Orginalni naučni rad

 

 

 

UDRUŽENOST BLAGE IZOLOVANE SIMETRIČNE VENTRIKULOMEGALIJE

SA HROMOZOMSKIM ABERACIJAMA FETUSA

 

Jelena STAMENKOVIĆ1, Bojana PETROVIĆ2, Nela MAKSIMOVIĆ1, Jovana JOKSIMOVIĆ3,

Luka JOKSIMOVIĆ4, Olivera KONTIĆ-VUČINIĆ1

 

1Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

2Klinika za ginekologiju i akušerstvo, Klinički centar Srbije, Beograd, Srbija

3Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije, Beograd, Srbija

4Institut za medicinu rada Srbije “Dr Dragomir Karajovic”, Beograd, Srbija

 

Izvod

Detekcija blage ventrikulomegalije fetusa zahteva dalju evaluaciju usmerenu na otkrivanje pridruženih strukturnih anomalija, genetičkih abnormalnosti ili urođenih infekcija. Cilj studije je procena učestalosti hromozomskih aberacija kod fetusa sa izolovanom blagom simetričnom ventrikulomegalijom i utvrđivanje rizika za pridružene hromozomske abnormalnosti kod ovih fetusa. Dodatno, sprovedena je array-CGH analiza u seriji od pet fetusa sa izolovanom blagom simetričnom ventrikulomegalijom i normalnim kariotipom. Retrospektivna opservaciona studija uključivala je rezultate analize kariotipa 102 fetusa sa izolovanom blagom simetričnom ventrikulomegalijom detektovanom tokom rutinskog ultrasonografskog pregleda u drugom trimestru trudnoće. Hromozomske aberacije nađene su kod 2 (1,96%) fetusa sa izolovanom blagom simetričnom ventrikulomegalijom. U oba slučaja otkrivene su aneuploidije autozoma, trisomija 21 u jednom, i trisomija 18 u drugom slučaju. Nalaz blage simetrične izolovane ventrikulomegalije na rutinskom ultrazvučnom pregledu fetusa u drugom tromesečju imao je nisku osetljivost, ali visoku specifičnost i negativnu prediktivnu vrednost u predviđanju hromozomskih anomalija. ArrayCGH analiza sprovedena je kod 5 fetusa sa ultrazvučno otkrivenom izolovanom umerenom ventrikulomegalijom, uz uredan nalaz kariotipa. Varijacije u broja kopija (mikroduplikacije/mikrodelecije) otkrivene su u četiri slučaja (80%). Poređenjem dobijenih rezultata sa podacima u bioinformatičkim bazama podataka NCBI ClinVar, DECIPHER, OMIM i ENSEMBL, nisu utvrđene varijante gena koji mogu biti povezani s razvojem ventrikulomegalije. Naši nalazi pokazuju da kariotipizacija nije opravdana kod fetusa sa izolovanom blagom simetričnom ventrikulomegalijom (10–15 mm), u populaciji niskog rizika. Stoga se, kada se pronađe blaga fetalna ventrikulomegalija u populaciji niskog rizika, preporučuju dodatne neinvazivne procedure za skrining hromozomskih aberacija (kao što je neinvazivni prenatalni skrining zasnovan na slobodno-cirkulišućoj fetalnoj DNK), pre donošenja odluke o izvođenju invazivnih dijagnostičkih procedura.

 

Autor za kontakt: Bojana Petrović, Klinika za ginekologiju i akušerstvo, Klinički centar Srbije, Beograd, Srbija, e-mail: mrdrbojaninmail@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str:1017-1029

© 2021  Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103017G
Orginalni naučni rad

 

 

 

NEUROLOŠKE MANIFESTACIJE POREMEĆAJA SKLADIŠTENJA LIZOZOMA

 I MOLEKULARNA KARAKTERIZACIJA GAUCHER -ove BOLESTI U PAKISTANU

 

Rutaba GUL1, Sabika FIRASAT1*, Mulazim HUSSAIN2, Muhammad TUFAIL1,

Waheed AHMAD1, Kiran AFSHAN1

 

1Departman za zoologiju, Fakultet za biološke nauke, Quaid-i-Azam Univerzitet, Islamabad, Pakistan

2 Dečija bolnica, Pakistanski institut za medincinske nauke, Islamabad, Pakistan

 

Izvod

Poremećaji skladištenja lizozoma (LSD) su velika grupa urođenih grešaka u metabolizmu, od kojih je svaka uzrokovana genetskim mutacijama određenog gena koji kodira lizozomalni protein. Ova nasledna stanja karakteriše lizozomalna disfunkcija sa velikim brojem uticaja na organe, a sa godinama ponekad i otkazivanje organa. Neurološke komplikacije u slučajevima LSD -a kreću se od teških neurodegeneracija u 70% slučajeva do blagih simptoma ili odsustva neuropatije u drugih. Svaki LSD je monogen, ali heterogen sa molekularnog stanovišta sa velikim brojem mutacija opisanih u odgovarajućem genu. Neke mutacije su specifične za određene populacije, odražavajući posledice efekta osnivača. Ova studija imala je za cilj da pristupi demografskim i kliničkim profilima četrdeset pet porodica pogođenih LSD-om upisanih u periodu od januara 2018. do decembra 2019. godine u lokalne bolnice kako bi se otkrili neurološki simptomi u pakistanskim slučajevima LSD-a. Štaviše, izvršena je molekularno -genetska analiza porodica pogođenih Gaucherovom bolešću kako bi se otkrile osnovne bolesti koje izazivaju mutacije. Neurološke manifestacije bile su prisutne u dvadeset osam porodica, uključujući jedanaest mukopolisaharidoza-1 (MPS-I), četiri Gaucherove bolesti (GD) i sve slučajeve MPS-II, MPS-III, Niemann-Pick, Griscelli i Chediak-Higashi. Neurološka uključenost nije pronađena u osam porodica pogođenih MPS-I, jednim GD-om, svim MPS-IV i piknodizostozom. Skrining GBA gena u GD porodicama otkrio je prijavljenu mutaciju p.L483P u svim analiziranim porodicama. Klinička heterogenost MPS-1 i GD evidentna je iz literature, međutim mutaciona analiza svih upisanih GD porodica pokazala je segregaciju prijavljene varijante p.L483P GBA gena sa fenotipom bolesti u svim porodicama. Klinička heterogenost MPS-1 i GD evidentna je iz literature, međutim mutaciona analiza svih upisanih GD porodica pokazala je segregaciju prijavljene varijante p.L483P GBA gena sa fenotipom bolesti u svim porodicama. Naši nalazi ukazuju na važnost homeostatske uloge lizozoma u razvoju neurona jer je dvadeset osam od četrdeset porodica imalo neurološke manifestacije. Štaviše, identifikacija iste mutacije kod pacijenata sa GD sa ili bez neuronske uključenosti može biti povezana sa nekim nepoznatim razlikama u ekspresiji genetskih modifikatora ili izloženosti okidačima iz okruženja.

 

Autor za kontakt: Sabika Firasat, Departman za zoologiju, Fakultet za biološke nauke, Quaid-i-Azam Univerzitet, Islamabad, Pakistan, Telephone: 00925190643209, E-mail: sabika.firasat@qau.edu.pk.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1031-1042

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575. 633

https://doi.org/10.2298/GENSR2103031K  
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

 

KORELACIONE ZAVISNOSTI KVANTITATIVNIH PARAMETARA U sastrici

(Lathirus sativus L.)

 

Valentin KOSEV i Viliana VASILEVA

 

Institut za krmno bilje, Pleven, Bugarska

 

 

Izvod

Da bi se procenili fenotipski i genotipski odnosi među osnovnim kvantitativnim parametrima u sastrici, poljski eksperiment je izveden u Institutu za krmno bilje, Pleven, Bugarska, u periodu 2014-2016. Primenjene su korelacione (r) i regresione (r) analize. Korišćeno je šest genotipova sastrice. Za većinu pokazatelja, fenotipski odnosi su pronađeni nešto niže od vrednosti koeficijenata njihovih genetskih korelacija. Sledeći fenotipski i genotipski koeficijent korelacije razlikovani su sa značajnim srednjim do jakim odnosima: težina sveže biljke sa: brojem listova (r = 0,99; r = 0,86; r = 0,88), masa svežeg lišća (r = 0,98, r = 0,96, r = 0,99) i težina svežih stabljika (r = 0,85; r = 0,97; r = 0,91); težina svežeg lišća sa: brojem grana (r = 0,66; r = 0,69; r = 0,58) i brojem mahuna (r = 0,48; r = 0,12; r = 0,48); broj grana sa: težinom sveže biljke (r = 0,52, r = 0,69; r = 0,62), brojem listova (r = 0,54, r = 0,53; r = 0,49) i težinom svežeg lišća (r = 0,66, r = 0,69 ; r = 0,58). Najvažniji efekat na formiranje produktivnosti semena u različitim uslovima godina proučavanja imaju pokazatelji mase svežeg korena (r = 4,829; r = 2,449; r = 0,01), težine suvih stabljika (r = 0,369; r = 0,507 ; r = 0,387), masa svežeg lišća (r = 0,297; r = 0,101; r = 0,097), masa svežih stabljika (r = 0,059; r = 2,027; r = 0,95) i broj mahuna (r = 0,184; r = 0,095; r = 0,052), ali negativno deluju na težinu sveže biljke (r = - 0,044; r = - 1,882; r = - 1,017) i broj čvorova (r = - 0,04; r = - 0,03; r = - 0,034). U selekcijskim radovima produktivnost semena može se povećati obraćajući pažnju na ove parameter.

 

Autor za kontakt: Viliana Vasileva, Institut za krmno bilje, Pleven, Bugarska, E-mail: viliana.vasileva@gmail.com, phone: + 359 886 06 54 61

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1043-1064

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103043M
Orginalni naučni rad

 

 

 

MORFOLOŠKA KARAKTERIZACIJA GENOTIPA SUNĐERA (Luffa aegyptiaca Mill.) IZ ISTOČNOMEDITERANSKE REGIJE TURSKE

 

Kazım MAVİ1, Kazim GÜNDÜZ2, Fulya UZUNOĞLU1, Fırat Ege KARAAT3*

 

1Hatay Mustafa Kemal Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Departman za hortikulturu, Hataj, Turska

2Malatya Turgut Özal Univerzitet, Poljoprivredni fakultet, Departman za hortikulturu, Malatja, Turska

3Adiyaman Univerzitet, Fakultet za poljoprivredne nauke i tehnologiju, Departman za zaštitu bilja, Adijaman, Turska

 

Izvod

Sa širokim spektrom genetskih resursa, Hatay je najveći proizvođač tikvica od sunđera u odnosu na ostale provincije Turske. Ova studija je sprovedena radi utvrđivanja statusa i morfološke raznovrsnosti stočarstva terenskim istraživanjem u okruzima provincije Hataj. Kao rezultat istraživanja prikupljena su 34 genotipa za koja se smatra da su morfološki različita. Kada su ispitane distribucije genotipova, genotipovi su odabrani između Arsuz (5 genotipova), Defne (7 genotipova), Samandağ (1 genotip), Antakya (5 genotipova), Dörtyol (6 genotipova), Yayladağı (4 genotipa), Altınözü (4 genotipa), Payas (1 genotip) i Erzin (1 genotip). Dva genotipa („31 AN 03“ i „31 AL 04“) iz kojih seme nije klijalo ekstrahovana su iz studija morfološke karakterizacije. Trideset i dva genotipa odabrana iz Hataja sa 3 genotipa dobijena iz Adane, Južne Koreje i Kine, ukupno 35 genotipova, upoređena su prema 49 različitih morfoloških karakteristika. Varijacije između genotipova nisu identifikovane za posmatranja ovih 49 karakteristika u vezi sa bojom kotiledona, oblikom stabljike, viticama, rubom lista, tipom pola i odvajanjem peteljke od ploda. Kao rezultat analize osnovnih komponenti i klaster analize na osnovu morfoloških karakteristika, genotipovi su uključeni u šest različitih grupa. Međutim, uticaj okruga u kojima su genotipovi prikupljeni na ovo grupisanje nije mogao da se utvrdi.

 

Autor za kontakt: Fırat Ege Karaat, Adiyaman Univerzitet, Fakultet za poljoprivredne nauke i tehnologiju, Departman za zaštitu bilja, Adijaman, Turska, E-mail: fkaraat@adiyaman.edu.tr 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1065-1079

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.

https://doi.org/10.2298/GENSR2103065A
Orginalni naučni rad

 

 

 

MOLEKULARNO ZASNOVANA IDENTIFIKACIJA Tem ß-lactamase I Tet A REZISTENTNIH GENA KOD E. coli

 

Madiha AMJAD1, Qaisar AKRAM1,2, Humara KAUSER1, Azam ALI1* and Qurban ALI1

 

1Institut za molekularnu biologiju i biotehnologiju,  Univerzitet u Lahoru, Lahor,

Pakistan

2Departman za mikrobiologiju, Univerzitet za veterinu i animalne nauke, Lahor, Pakistan

 

Izvod

Escherichia coli je univerzalna bakterija koja izaziva infekcije kod ljudi i životinja i služi kao glavni patogen urinarnih infekcija (UTI) i ekstraintestinalnih infekcija. Ova studija je sprovedena za trenutni obrazac rezistencije E. coli na antibiotike i molekularnu detekciju gena povezanog sa rezistencijom u kliničkim izolatima E. coli. Studija je sprovedena u bolnici I rađena je u periodu od dvanaest meseci. Ova studija je urađena primenom standardnih tehnika culture urina, gnoja, sperme i ispljuvka. Maksimalan broj je bio iz uzoraka urina 73, zatim gnoja 23, sperme 2 i ispljuvka 2. Standardnom mikrobiološkom tehnikom dalje je identifikovano stotinu patogenih izolata E. coli kao što su morfologija kolonija, bojenje po Gramu i biohemijske metode ispitivanja. Otpornost na lekove je procenjivana metodom disfuzije diska, a odgovarajuća detekcija rezistencije gena na lekove izvršena je Multiplex PCR-om. Od 130 kliničkih uzoraka, ukupni (n = 100) izolati su identifikovani kao E. coli i utvrđeni su njihovi obrasci osetljivosti na različite antibiotike. Rezultati su pokazali da su gentamicin među aminoglikozidima i kolistin sulfat među polimiksinima pokazali relativno manju rezistenciju E. coli. Bacitracin, ampicilin, trimetoprim, eritromicin, tetraciklin, ciprofloksacin, amoksicilin i piperacilin su bili otporniji. Imepenum, meropenum među β laktamima bili su najefikasniji lek. PCR je korišćen za identifikaciju gena koji izaziva rezistenciju. Među 100 patogenih izolata E. coli 87 % je pokazalo rezistenciju na ampicilin kodiran genom Tem B laktamaza, a 86 % pokazalo rezistenciju na tetraciklin uzrokovanu genom Tet A. Najviši nivo rezistencije na lekove primećen je kod  ampicilina i tetraciklina (AMP-TET) među kliničkim izolatima patogene E. coli prikupljenim od hospitalizovanih pacijenata.

 

Autor za kontakt: Azam Ali, Institut za molekularnu biologiju i biotehnologiju,  Univerzitet u Lahoru, Lahor, Pakistan, E-mails: azam.skyblue@gmail.com, saim1692@gmail.com 

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1081–1092

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2103081J
Orginalni naučni rad

 

 

 

RAPD PROFIL U OTKRIVANJU GENETSKIH VARIJACIJA KOD VRSTA GLAUCIJUMA (PAPAVERACEAE): JESTIVA I LJEKOVITA BILJKA

 

Lei JIAO¹,*, HuaPing XIAO²#, Xu ZHAO3#and Faezeh Mirazimi ABARGHUEI4

 

1Medicinski fakultet u Jejlu, Univerzitet Jejl, 333 Kedar Ulica, New Haven,CT 06510, SAD

2Odeljenje za anesteziologiju, Jiangxi Bolnica za rak, Nanchang, Jiang, 330029, Kina

3Odeljenje za anesteziologiju, Druga bolnica Ksiangia, Central South Universiti, Changsha, Hu Nan 410011, Kina

4Odsek za hortikulturu, Poljoprivredna škola, Univerzitet u Širazu, Širaz, 71441-65186, Iran

                                                                                                                            

Izvod

Glaucium je rod koji pripada podfam Papaveraceae. Chelidonoideae Ernest koji sadrži oko 23 vrste. Rasprostranjenost vrsta Glaucium relativno široko pokriva zapadnu Aziju i region Mediterana i smanjena je od centralne Azije do evropskih zemalja. Kao država, Iran ima relativno više vrsta iz roda Glaucium (10 vrsta) i stoga se ova zemlja smatra vrućom tačkom roda. Nisu sprovedene detaljne studije nasumično pojačane polimorfne DNK (RAPD) za proučavanje genetske raznolikosti Glaucium. Stoga smo prikupili i analizirali tri vrste iz 6 provincija iranskih regiona. Ukupno je prikupljeno 60 biljnih primeraka. Naši ciljevi su bili 1) da procenimo genetičku raznovrsnost među vrstama Glaucium 2) da li postoji korelacija između genetske i geografske udaljenosti vrsta? 3) Genetička struktura populacija i taksona. Pokazali smo značajne razlike u kvantitativnim morfološkim karakteristikama kod biljnih vrsta. G. flavum var. serpieri je prikazao nepristrasnu očekivanu heterozigotnost (UHe) u opsegu od 0,188. Mantelov test je pokazao korelaciju (r = 0,66, p=0,0001) između genetičke i geografske udaljenosti. Prijavili smo visoku genetsku raznovrsnost, što jasno pokazuje da se vrste Glaucium mogu prilagoditi promenljivim sredinama jer je visoka genetska raznolikost povezana sa prilagodljivošću vrsta. Sadašnji rezultati su istakli korisnost RAPD markera i metoda morfometrije za istraživanje genetske raznolikosti vrsta Glaucium.

Autor za kontakt: Lei Jiao, Medicinski fakultet u Jejlu, Univerzitet Jejl, 333 Kedar Ulica, New Haven,CT 06510, SAD, luzyueyy@163.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1093-1103

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 633.11
https://doi.org/10.2298/GENSR2103093T
Orginalni naučni rad

 

 

 

TOLERANCIJA NA STRES SOLI KOD KULTIVARA PIRINČA U PAKISTANU

 

Faiza TAWAB*1, Afaq AHMAD3 Adnan NASIM2, Saleha TAWAB2, Iqbal MUNIR3

 

1Shaheed Benazir Bhutto Women University, Larama Peshawar

2Agriculture Research Khyber Pakhtunkhwa, Pakistan

3Institut za biotehnologiju i genetički inžinjering, Univerzitet za poljoprivredu, Pešavar, Pakistan

 

Izvod

Deset lokalnih sorti pirinča (Sarshar, Pakhal, Sada Hayat, Jajai-77, NIR-9, RI-DR-92, JP-5, Shaheen Basmati, Shadab-31 and TN-1) ocenjeni su na tolerantnost na stres soli (0, 50, 75 and 100 mM of NaCl) u fazi klijanaca, u kompletno randomiziranom dizajnu (CRD). U proseku dužina korena, dužina izdanaka i relativna stopa rasta svih sorti pirinča opadali su linearno sa povećanjem nivoa slanosti. Na osnovu pojedinačnih rezultata svih proučavanih parametara, utvrđeno je da je Pakhal sorta koja najviše podnosi salinitet. Klijavost sorti RI-DR-92 i TN-1 bila je bolja na višim nivoima saliniteta (75 i 100 mM NaCl) među svim ispitivanim sortama, dok je kod Jajai-77 zabeleženo značajno smanjenje klijanja. Sorte RI-DR-92 i TN-1 koje su bile više pogođene pokazuju veće smanjenje dužine izdanaka (4,2 cm i 4,4 cm), dužine korena (2,9 i 3,2 cm) i relativne brzine rasta (0,22 i 0,14 g/gdan), uzgajane na 75 i 100 mM NaCl respektivno. Sorta Pakhal pokazala je manje smanjenje dužine izdanaka (1,5 i 2,7 cm), dužine korena (0,95 i 1,0 cm) i relativne brzine rasta (0,073 i 0,075 g/gdan), uzgajane na 75 i 100 mM NaCl, respektivno u poređenju sa kontrolom. Međutim, prema Indeksu osetljivosti na stres (SSI), primećeno je da je TN-1 najtolerantniji, a Jajai-77 najpodložnija vrsta stresu soli. Najtolerantnije sorte pirinča diferencirane u ovoj studiji mogu se koristiti za proizvodnju većih prinosa u fiziološkim uslovima.

                                                                                                                                                                             

Autor za kontakt: Faiza Tawab, Institut za biotehnologiju i genetički inžinjering, Univerzitet za poljoprivredu, Pešavar, Pakistan, E-mail: faizatawab@gmail.com, Phone:+923369966726

 

Povratak na sadržaj



                                                                                                                                                                                                                               

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1105-1115

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103105B

 Orginalni naučni rad

 

 

MATEMATIČKO MODELIRANJE ZA GENOMSKU SELEKCIJU

MLEČNIH GOVEDA U SRBIJI

 

Radmila BESKOROVAJNI1, Rade JOVANOVIĆ1, Lato PEZO2, Nikola POPOVIĆ1,

Nataša TOLIMIR1, Ljubiša MIHAJLOVIĆ3, Gordana ŠURLAN-MOMIROVIĆ4

 

1Institut za primenu nauke u poljoprivredi, Beograd, Srbija

2Instiut za opštu i fizičku hemiju, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

3Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Beograd, Srbija

4Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija

 

Izvod

Ovaj rad je nastao kao rezultat efikasanog uzgojnog programa u populacijama goveda u Srbiji, za neke ekonomski važne osobine. Genomska selekcija je u poslednje dve decenije bila glavni izazov u programima genetike i oplemenjivanja životinja. U statističkoj analizi za predviđanje stvarnih priplodnih vrednosti mladih životinja koristio se veliki broj SNP markera koji ne uključuju performanse životinja. Nova tendencija uzgoja u selekciji mladih životinja omogućava njihov genetički napredak uz smanjenje troškova. U ovom radu analizirane su 92 krave rase holštajn iz različitih regiona Srbije, na osnovu SNP molekularnih markera. U okviru ovog istraživanja razvijen je empirijski model za predviđanje varijabli osobina prinosa i plodnosti, prema podacima o ključnim osobinama za mlečna goveda. Razvijeni model je dao razumno prilagođavanje podacima i uspešno predvideo osobine prinosa (kao što su udeo masti i proteina, indeks za proizvodnju sira, indeks za proizvodnju mleka i životna sposobnost krava) i varijable osobina plodnosti (kao što su lakoća teljenja po očevima, stopa začeća junica, stopa začeća krava, mrtvorođenost po kćerima, mrtvorođenost po očevima i dužina bremenitosti). Ukupno 92 podatka o mlečnim govedima su korišćena za izgradnju modela za predviđanje varijabli osobina prinosa i plodnosti. Model veštačke neuronske mreže, zasnovan na Broiden-Fletcher- Goldfarb-Shanno iterativnom algoritmu, pokazao je dobre mogućnosti predviđanja (vrednosti r2 tokom ciklusa obuke za prethodno pomenute izlazne varijable bile su u opsegu između 0,444 i 0,989).

 

Autor za kontakt: Gordana Šurlan-Momirović, Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Beograd, Srbija, Tel: 064 31 70 511. E-mail: surlang@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1117–1131

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633
https://doi.org/10.2298/GENSR2103117T
Orginalni naučni rad

 

 

RAZNOVRSNOST GENOTIPOVA SUNCOKRETA U TOLERANTNOSTI PREMA UGLJENASTOJ TRULEŽI (Macrophomina phaseolina (TASSI) GOID.) U USLOVIMA POLJA

 

Sonja TANČIĆ ŽIVANOV*, Boško DEDIĆ, Sandra CVEJIĆ, Siniša JOCIĆ,

Vladimir MIKLIČ

 

Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad

 

 

Izvod

Suncokret (Helianthus annuus L.) je jedna od najvažnijih ratarskih kultura gajena širom sveta, koju može parazitirati više od 30 različitih patogena. Areal vrste Macrophomina phaseolina (Tassi) Goid., koja je jedan od čestih patogena suncokreta u umerenom klimatskom pojasu, se u poslednje vreme širi usled klimatskih promena. Najefikasniji metod za kontrolu ugljenaste truleži suncokreta koju izaziva M. phaseolina jeste gajenje otpornih genotipova suncokreta. Stoga je 24 komercijalno dostupnih hibrida i 70 inbred linija testirano na tolerantnost prema M. phaseolina u dvogodišnjem ogledu. U uslovima polja, dve različite metode inokulacije su korišćene – Inokulacija bez povrede osnove stabla (USBI) i metoda čačkalica (TP). Istraživanja su identifikovala 5 visoko tolerantnih hibrida i 12 inbred linija koje mogu biti korišćene u oplemenjivačkim programima za unapređenje budućih genotipova suncokreta. Skrining testovi za tolerantnost genotipova suncokreta na M. phaseolina su ukazali da je preporučljivo istovremeno primenjivati obe metode inokulacije kako bi se obezbedili pouzdani rezultati, kao i da je dužina lezija na stablu pouzdan karakter za procenu intenziteta oboljenja.    

 

Autor za kontakt: Sonja Tančić Živanov, Institut za ratarstvo i povrtarstvo,  Maksima Gorkog 20, 21000 Novi Sad. E-mail: sonja.tancic@ifvcns.ns.ac.rs; phone: +381 64 8706073

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1133–1146

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2103133A
Orginalni naučni rad

 

 

OCENA PROMENE BOJE PLODA JABUKE KOD SORTE „AMASIA“

 I DVE SRODNE SORTE

 

Ayşe Nilgün ATAY*

 

Burdur Mehmet Akif Ersoy Univerzitet, Departman za biljnu i animalnu proizvodnju,

Program za hortikulturu, Burdur, Turska

 

Izvod

Promena boje unutrašnjeg mesa jabuka nakon rezanja glavno je ograničenje prihvatljivosti za potrošače jer uzrokuje neprivlačan izgled i uti;e na aromu svežeg voća. Promena boje jabuka je takođe značajna za prerađene proizvode, kao što su sveže isečeni, voćni sokovi, konzervirani, smrznuti i osušeni. U ovom radu ispitana je unutrašnja osetljivost na promenu boje unutrašnjosti ploda kod sorte jabuke „Amasia“ i dva superiorna srodnika  (nazvana „109“ i „120“), od kojih je ženski roditelj „Amasia“, i vizuelno i objektivno. Parametri boje odsečene površine su mereni svakih deset minuta tokom prvih trideset minuta nakon sečenja. Najbrža početna promena boje unutrašnjosti ploda dogodila se u prvih deset minuta nakon sečenja i kod srodnika i kod sorte “Amasia”. Primećeno je da je „Amasia“ prvo pretrpela značajnu promenu boje, a zatim srodnik „120“ u svim proučavanim parametrima boje, dok srodnik „109“ nije značajno menjao boju. Stoga se može zaključiti da bi srodnik „109“ moglo biti koristan u industriji prerade voća zahvaljujući izvanrednim svojstvima sprečavanja tamnjenja nakon sečenja. Pronađene su značajne korelacije između pH vrednosti i parametara boje površine sečenja u trideset minuta nakon sečenja. Međutim, parametri promene boje nisu ili su bili slabo povezani sa drugim osobinama ploda. Rezultati ovog rada pokazuju važnost kvaliteta unutrašnjeg mesa ploda u programima oplemenjivanja za održavanje kvaliteta.

 

Autor za kontakt: Ayşe Nilgün Atay, Burdur Mehmet Akif Ersoy Univerzitetsity, Departman za biljnu i animalnu proizvodnju, Program za hortikulturu, Burdur, Turska, E-mail:  anatay@mehmetakif.edu.tr

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str:1147–1165

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 633.15
https://doi.org/10.2298/GENSR2103147B
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

FIZIOLOŠKE I PROMENE U GENSKOJ EKSPRESIJI TOKOM IMBIBICIJE SEMENA KUKURUZA U USLOVIMA NISKE TEMPERATURE

 

Manja BOŽIĆ*1, Aleksandra STANOJEVIĆ2, Ksenija MARKOVIĆ1, Dragana IGNJATOVIĆ MICIĆ1, Dragana NIKOLIĆ3, Marija MILIVOJEVIĆ1, Ana NIKOLIĆ1

 

1Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd, Srbija

2 Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija

3Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija

 

 

Izvod

Kukuruz je usev od izuzetne važnosti za poljoprivredu, koji se takođe odlikuje značajnom osetljivošću na visoke temperature i sušu tokom letnjih meseci, odnosno tokom faze cvetanja i nalivanja zrna. Jedna od strategija obezbeđivanja zadovoljavajuće produktivnosti i prinosa kukuruza, uprkos nepovoljnim uslovima životne sredine, jeste ranija setva. Ipak u tom slučaju su biljke kukuruza izložene suboptimalnim temperaturama u ranim fazama razvića, što stvara potrebu za razvojem linija tolerantnih na niske temperature u tim fazama, što je i fokus ovog istraživanja. Odgovor kukuruza na niske temperature je kompleksan i uključuje niz različitih mehanizama i strategija koje obezbeđuju opstanak, a takođe zavisi i od samog genotipa, faze razvića, itd. Iz tog razloga, odgovor kukuruza na niske temperature (8°C) je posmatran tokom faze imbibicije, kod dva genotipa, i to na nivou promena genske ekspresije (gid1; fad2; fad6; pap2), aktivnosti antioksidativnih enzima (SOD, CAT), integriteta ćelijskih membrana, stopa germinacije, kao i samog preživljavanja. Rezultati ukazuju da postoje statistički značajne razlike između genotipova kada je reč o stopi preživljavanja, integritetu ćelijskih membrana i ekspresiji gena gid1i fad6 (p<0,05). Ovo istraživanje ukazuje na moguće mehanizme aklimatizacije na niske temperature tokom faze imbibicije i ističe značaj odabira odgovarajućih linija za raniju setvu.

 

Autor za kontakt: Manja Božić, Institut za kukuruz „Zemun Polj“, Slobodana Bajića 1, 11185, Beograd, Srbija, Email: mbozic@mrizp.rs; Tel.: +381648406221

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1167-1178

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103167Z
Orginalni naučni rad

 

 

ASOCIJACIJA RS1294845152 U CRISP2 SA MUŠKOM NEPLODNOŠĆU:

RFLP I ANALIZA DNK SEKVENCE

 

Fahimeh ZANGANEHa  i Masoud SHEIDAIb*

 

aDepartman za mikrobiologiju, Ogranak Qom, Islamski Azad Univerzitet, Qom, Iran

bDepartman za  biljne nauke i biotehnologiju, Faculet za prirodne nauke i biotehnologiju,  Shahid Beheshti Univerzitet, Teheran, Iran

 

Izvod

Neplodnost je veliki zdravstveni problem ljudi sa 10% do 15% pojavljivanja širom sveta. Može se desiti iz različitih razloga uključujući fiziološke, ekološke, društvene i genetske faktore. Nedavna genetska istraživanja pokazuju da stotine gena mogu delovati na neplodnost, svaki sa manlim efektima. Astenozoospermija je jedan od uobičajenih tipova neplodnosti kod muškaraca koji se određuje smanjenjem pokretljivosti spermatozoida. CRISP2 gen se nalazi na akrozomu i repu spermatozoida i igra ključnu ulogu u spermatogenezi, regulaciji pokretljivosti flageluma sperme, reakciji akrozoma i fuziji gameta. Uopšteno govoreći, prisutni su heterogeni rezultati za povezanost gena CRISP2 sa astenoteratozoospermičnom muškom neplodnošću, stoga smo sproveli početno istraživanje da bismo pokazali povezanost rs1294845152 gena CRISP2 sa muškom neplodnošću RFLP analizom. Takođe smo pokušali da identifikujemo poznate SNP-ove i varijante nukleotida pored ovog SNP-a sekvenciranjem. Ova studija je otkrila da nijedan rs1294845152, niti susedne sekvence ne pokazuju nikakvu povezanost sa ovom vrstom muške neplodnosti u ograničenim uzorcima proučavanim u Iranu. Generalno, čini se da ovaj deo muškog genetskog materijala pokazuje visok stepen očuvanosti i veoma nizak nivo varijabilnosti nukleotida.

 

Autor za kontakt: Masoud Sheidai, Departman za  biljne nauke i biotehnologiju, Faкulet za prirodne nauke i biotehnologiju,  Shahid Beheshti Univerzitet, Teheran, Iran,  E-mail: msheidai@yahoo.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str:1179-1192

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103179B
Orginalni naučni rad

 

 

 

MOLEKULARNO PROUČAVANJE RODA Glaucium (Papaveraceae)

 

Zahra BOUZARISARAVANI1, Fariba SHARIFNIA1*, Fahimeh SALIMPOUR1,

Sedigheh ARBABIAN1, Afsaneh GERAN2

 

1Departman za biologiju, Ogranak severni Teheran, Islamski Azad Univerzitet, Teheran, Iran.

2Departman za biologiju, Ogranak Gorgan, Islamski Azad Univerzitet, Gorgan, Iran.

 

Izvod

Glaucium uglavnom je distribuiran iz Atlantske Evrope u centralnu Aziju. Rod se sastoji od dva dela i 23 vrste: sect. Acropetala Mori sa četiri vrste, četiri podvrste i dve sorte i sec. Glaucium sa 19 vrsta, osam podvrsta i 16 sorti. Identifikacija vrsta je fundamentalno važna u oblastima biologije, biogeografije, ekologije i konzervacije. U Iranu postoji 10 vrsta, uključujući 4 podvrste i 14 sorti Glaucium. Taksonomija i filogenija roda veoma su komplikovane i kontroverzne. Ovo istraživanje je urađeno korišćenjem morfoloških karakteristika, kao i Baiesovim analizama molekularnih podataka (ITS sekvence) radi ilustracije odnosa vrsta, taksonomske klasifikacije, monofilije naspram parafilije vrste u rodu Glaucium. Za molekularna istraživanja koristili smo deset vrsta Glaucium, od kojih su nrDNA, ITS sekvence novodobijene za 7 vrsta. Molekularna analiza, zasnovana na uzastopnom ponovnom ponderisanju indeksom konzistentne promene, otkrila je da su maksimalna oskudnost, maksimalna verovatnoća i Baiesove metode dale vrlo slične rezultate zasnovane na ITS skupu podataka. Generalno, ova studija je otkrila da se vrste mogu razlikovati po morfološkim karakteristikama. PCA i klaster analiza (Ward -ova metoda) sprovedena za morfološke osobine podelila je vrste Glaucium u ​​dve grupe. Filogenetski odnosi unutar Glaucium su poznati, a filogenetska stabla zasnovana na ITS-u i morfološki karakteri bili su u skladu.

 

Autor za kontakt: Fariba Sharifnia, Departman za biologiju, Ogranak severni Teheran, Islamski Azad Univerzitet, Teheran, Iran, E-mail: fa.sharifnia@gmail.com, f_sharifnia@iau_tnb.ac.ir

 

 Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1193-1205

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 630
https://doi.org/10.2298/GENSR2103193O
Orginalni naučni rad

 

 

 

MORFOMETRIJSKA ANALIZA I GENETIČKA RAZNOVRSNOST

U POPULACIJAMA VRSTE Pistacia KORIŠĆENJEM SRAP

(Sequence-related amplified polymorphism)

 

Chun OU1,2Zhongyuan SHEN1Yu LIU3,*, Zelu WANG1 and Mohsen FARSHADFAR4

 

1Biološko-prehrambena škola, Fuyang Normal Univerzitet, Fujang 236037, AnhuejKina

2Istraživački centar za inženjersku tehnologiju kineske biljne medicine protiv starenja, Fujang 236037, AnhuejKina

3Fakultet za arhikteturu i inžinjering, Suqian College, Suqian 223800, Jiangsu, Kina

4Department za poljoprivredu, Payame Noor Univerzitet (PNU), Tehran, Iran

 

 

Izvod

Rod Pistacia je član porodice Anacardiaceae, koja obuhvata 11 ili više vrsta. Među njima, Pistacia vera L. je glavna ekonomski razvijena vrsta, zbog ukusnog semena orašastih plodova. Iran je centar porekla četiri važne vrste Pistacia: P. vera, P. khinjuk Stocks, P. eurycarpa Yalt. (P. atlantica subsp. Kurdica Zoh.), i P. atlantica Dsef. Cilj ovog istraživanja bio je da se analiziraju markeri SRAP (Sequence-related amplified polymorphism) kod ukupno 13 uzoraka divljih vrsta pistaća, među kojima su tri vrste Pistacia vera, Pistacia khinjuk, Pistacia atlantica. Ukupno 170 (Broj ukupnih lokusa) (NTL) DNK traka je proizvedeno PCR-om za tri vrste Pistacia. Ove trake su proizvedene kombinacijama 10 selektivnih prajmera. Ukupan broj amplifikovanih fragmenata kretao se od 9 do 26. Predviđena nepristrasna genska raznovrsnost (UHe) varirala je između 0,053 (Pistacia khinjuk) i 0,417 (Pistacia atlantica subsp. Kurdica). Genetske sličnosti između tri vrste se procenjuju od 0,61 do 0,90. Rezultati grupisanja su pokazali dva glavna klastera. Prema SRAP (Sequence-related amplified polymorphism) analizi markera, Pistacia khinjuk i Pistacia atlantica subsp. Kurdica su imale najmanju sličnost. Naši rezultati su dali odličnu molekularnu identifikaciju svih ispitivanih genotipova, koji su pokazali da postoji velika količina genetske raznovrsnosti među uzorcima pistacija. Rezultati bi mogli da pruže upečatljive informacije u strategijama upravljanja oplemenjivanjem za konzerviranje genetičkih resursa i razvoj novih sorata.

Autor za kontakt: Yu Liu, Fakultet za arhikteturu i inžinjering, Suqian College, Suqian 223800, Jiangsu, Kina, E-mail: 718111060@qq.com; aras0990m@gmail.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1207-1217

© 2021Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103207O
Orginalni naučni rad

 

 

 

RUNKS3 PROMOTER METILACIJA JE POVEZANA SA LOKACIJOM ORALNIH SKVAMOCELULARNIH KARCINOMA

 

Kenneth C. ONYEGBULA1, Benjamin O. EMIKPE2, Akinyele O. ADISA3,

Chiaka I. ANUMUDU4,*

 

1Departman za biomedicinske laboratorijske nauke, Fakultet za osnovne medicinske nauke, Koledž za medicinu, Univerzitet Ibadan, Nigerija

2Departman za veterinarsku patologiju, Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet Ibadan,

Nigerija

3Departman za oralnu patologiju, Stomatološki fakultet, Koledž za medicinu, Univerzitet Ibadan, Nigerija

4Departman za zoologiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet Ibadan, Nigerija

 

Izvod

Etiologija OSCC-a ostaje nejasna, međutim, aberantna metilacija CpG ostrva promotera tumorskih supresorskih gena identifikovana je kao dodatni razvojni put kod nekoliko karcinoma. Cilj ove studije je bio da se utvrdi prisustvo metilacije gena RUNX3 i kako njegova povezanost sa demografskim varijablama pacijenata kao što su pol, starost, histološka klasa i lokacija tumora može biti od dijagnostičkog značaja za OSCC. Šezdeset sedam formalinom fiksiranih parafinom ugrađenih (FFPE) čvrstih blokova tkiva OSCC-a i devet blokova benignih oralnih lezija epitelnog porekla preuzetih iz arhive Odeljenja za oralnu patologiju, Univerzitetske bolnice, Ibadan, jugozapadna Nigerija koristi su se za analize. Učestalost metilacije CpG ostrva u promotorskom regionu RUNX3 određena je lančanom reakcijom polimeraze specifične za metilaciju (MSP). Povezanost između pola, starosti, lokacije tumora, histološke klase i metilacije promotera u RUNX3 procenjena je Pearsonovim χ2 testom. Sve u svemu, 45% (30/67) OSCC je pokazalo metilaciju u promotoru RUNX3 što ukazuje na visoku učestalost metilacije regiona promotera CpG ostrva RUNX3. Nije bilo veze između pola, starosti, histološke klase i metilacije promotera u RUNX3 (P > 0,05), međutim uočena je značajna povezanost između lokacije tumora i metilacije promotera RUNX3 (P < 0,05). Aberantna metilacija regiona promotora CpG ostrva RUNX3 zajedno sa lokacijom tumora mogla bi stoga biti značajna u razvoju i dijagnozi OSCC-a.

                                                                                                                                 

Autor za kontakt: Chiaka I. Anumudu, Departman za zoologiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet Ibadan, Nigerija, E-mail: cianumudu@yahoo.com; Tel.: 234-802-359-0478.

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1219-1228

© 2021Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

                                        UDC575.633.15
https://doi.org/10.2298/GENSR2103219P

Orginalni naučni rad

 

 

 

GENETIČKA DISTANCA INBRED LINIJA KUKURUZA ZASNOVANA NA SNP MARKERIMA ZA PREDVIĐANJE HETEROZISA I KOMBINACIONIH SPOSOBNOSTI

 

Sanja PERIĆ 2, Milan STEVANOVIĆ1, Slaven PRODANOVIĆ2, Snežana MLADENOVIĆ DRINIĆ1,

Nikola GRČIĆ1, Vesna KANDIĆ1, Jovan PAVLOV1

 

1Institut za kukuruz „Zemun Polje“, Beograd, Srbija

2 Poljoprivredni fakultet – Univerzitet u Beogradu, Srbija

 

Izvod

Panel od sedam inbred linija kukuruza koje pripadaju komercijalnom pulu Instituta za kukuruz u Zemun Polju je analiziran pomoću SNP čipa. Hibridi dobijeni po metodu nepotpunog dialela su ispitivani u polju zajedno sa inbred linijama per se. Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi genetička distanca između inbred linija kukuruza i da se ispita da li postoji značajna korelacija između genetičke distance roditeljskih linija, posebnih kombinacionih sposobnosti (PKS) i heterozisa u odnosu na boljeg roditelja (HPH) za osobinu prinos zrna. Genetički najudaljenije linije su bile ZPL2 i ZPL4 sa genetičkom distancom 0.487, dok su najbliže bile inbred linije ZPL1 i ZPL2 sa genetičkom distancom 0.191, kao i inbred linije ZPL5 i ZPL6 sa genetičkom distancom 0.196. Dendrogram je podelio inbred linije u tri različita subklastera. Prvom subklasteru pripadaju inbred linije ZPL5, ZPL6, ZPL3 i ZPL7, drugom inbred linije ZPL1 i ZPL2 i trećem inbred linija ZPL4. Vrednosti Sperman-ovog koeficijenta korelacije ranga između genetičke distance zasnovane na SNP markerima, prinosa zrna, posebnih kombinacionih sposobnosti (PKS) i heterozisa u odnosu na boljeg roditelja (HPH) su bile pozitivne i statistički značajne. Najviši koeficijent korelacije je bio između prinosa zrna i HPH (0,93), zatim između genetičke distance i prinosa (0.92) i između genetičke distance i HPH (0.91).

 

Autor za kontakt: Milan Stevanović, Institut za kukuruz „Zemun Polje“,Slobodana Bajića 1, 11185 Beograd, Srbija email.mstevanovic@mrizp.rs

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1229-1238

© 2021Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

     UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2103229Y

Orginalni naučni rad

 

 

 

POREĐENJE INDIVIDUALNIH PRISTUPA KORIŠĆENJEM RAPD MARKERA ZA IDENTIFIKACIJU GENETSKIH VEZA U Erodium (Geranaiceae)

Xixi YAO1Rui ZHOU2*, Mohsen FARSHADFAR3
1Visoka poljoprivredna i stočarska škola, Qinghai Univerzitet, Xining, Qinghai, 810016, Kina
2Akademija stočarstva i veterine,  Qinghai UniverzitetXining, Qinghai, 810016Kina

3 Department za poljoprivredu, Payamee Noor Univerzitet (PNU), Tehran, Iran

 

Izvod

Studije genetičke raznovrsnosti su od suštinskog značaja za razumevanje očuvanja i upravljanja biljnim resursima u bilo kom okruženju. U Iranu je prijavljeno 15 vrsta Erodium. Nisu sprovedena detaljna RAPD proučavanja da bi se proučavala genetska raznolikost Erodium vrste. Stoga smo prikupili i analizirali šest vrsta iz šest provincija Irana. Ukupno su prikupljena 82 primerka biljaka. Naši ciljevi su bili: 1) da procenimo genetičku raznovrsnost među vrstama Erodium 2) da utvrdimo da li postoji korelacija između genetske i geografske udaljenosti vrsta? 3) da se utvrdi genetička struktura populacija i taksona. Metoda grupe neponderisanih parova sa analizom aritmetičke sredine i glavne komponente podelila je vrste Erodium u dve grupe. Protok gena (Nm) je bio relativno nizak (0,33). Mantelov test je pokazao korelaciju (r = 0,77, p=0,0001) između genetičke i geografske udaljenosti. Prijavili smo visoku genetsku raznovrsnost, što jasno pokazuje da se vrste Erodium mogu prilagoditi promenljivim sredinama jer je visoka genetska raznolikost povezana sa prilagodljivošću vrsta. Sadašnji rezultati su istakli korisnost RAPD markera i metoda morfometrije za istraživanje genetske raznolikosti vrsta Erodium.

 

Autor za kontakt: Rui Zhou, Akademija stočarstva i veterine,  Qinghai UniverzitetXining, Qinghai, 810016Kina. E-mail: 13893632442@163.com; jamshidman389@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1239-1251

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103239K

                                                                                 Orginalni naučni rad

 

 

 

BRZA IMUNODETEKCIJSKA ANALIZA ZASNOVANA NA SOMATSKOM

I EKSRETORNO SEKRETORNOM ANTIGENU VRSTE Fasciola KOD VELIKIH PREŽIVARA

 

Maria KOMAL1, Kiran AFSHAN1*, Seemi ZAFAR1, Muhammad Asim KHAN1, Sabika FIRASAT1,

Mazhar QAYYUM2

 

1Departman za zoologiju, Fakultet bioloških nauka, Quaid-i-Azam Univerzitet, Islamabad, 45320, Pakistan

2Departman za zoologiju i biologiju, Prirodno-matematički fakultet, PMAS-Arid Poljoprivredni Univerzitet, Ravalpindi-46300, Pakistan

 

Izvod

Fasciolijaza, uzrokovana vrstama jetrenih metilja iz roda Fasciola, dobro je poznata zbog svog velikog veterinarskog uticaja. Ispitivanje stolice na prisustvo jaja Fasciole nije osetljiva metoda, a mogućnosti pronalaženja pouzdanog i jeftinijeg načina  za detekciju su ograničene. Ova studija je imala za cilj razvoj brzog dijagnostičkog ELISA testa za detekciju fasciolijaze. Ekskretorni/sekretorni (ES) i somatski (SA) produkti crevne gliste Fasciola analizirani su primenom elektroforeze na poliakrilamidnom gelu (PAGE). Imunogenost je procenjena imunoblotingom korišćenjem hiperimunih seruma proizvedenih kod zečeva, a seroprevalencija je određena indirektnim ELISA testom. Rezultati SA antigena vrste Fasciola pokazali su polipeptidne trake u rasponu od 10kDa-100kDa, dok je ES antigen Fasciola pokazao trake od 15kDa-55kDa. Rezultati imunoblotinga su pokazali da su najistaknutije trake za ES antitela bile 25, 35, 55-70, 100 i 250 kDa, a SA antigeni su pokazali polipeptidne trake od 10, 15-25, 35, 70, 100 i 250 kDa. Osetljivost i specifičnost razvijene indirektne ELISA analize za SA antigene iznosila je 95,45% i 87,1%, dok je za ES antigene bila 100% i 77,42% respektivno. Ukupna seroprevalencija zabeležena za fasciolijazu zasnovanu na SA antigenu bila je 39,8% i 29,8% za ES antigen. Fasciolijaza nije pokazala značajnu povezanost sa tipom domaćina, polom i starosnim grupama ispitivanih životinja, ali je značajno veća infekcija utvrđena u mesecima septembru i oktobru. Dobijeni rezultati pružaju osetljivu kućnu imunodetekciju za dijagnozu fasciolijze koja je alternativa komercijalnim setovima sa visokim uvoznim troškovima.

 

Autor za kontakt: Kiran Afshan, Departman za zoologiju, Fakultet bioloških nauka, Quaid-i-Azam Univerzitet, Islamabad, 45320, Pakistan, E-mail: kafshan@qau.edu.pk; Phone:+92 51 90643252

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1253-1272

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

.

UDC 575.633
https://doi.org/10.2298/GENSR2103253U
Orginalni naučni rad

 

 

 

PROUČAVANJE MORFOLOGIJE I FIZIOLOGIJE EFIKASNOG ISKORIŠĆAVANJA AZOTA KOD PAPRIKE (Capsicum annuum L.)

 

Firdes ULAS1*, Saliha ERDOGDU1, Halit YETISIR1, Abdullah ULAS2

 

1Departman za hortikulturu, Poljprivredni fakultet, Ercies Univerzitet, Kajzer, Turska.

2Departman za proučavanje zemljišta i ishranu biljaka, Poljprivredni fakultet, Ercies Univerzitet, Kajzer, Turska.

 

Izvod

U ovom radu su izvedena dva hidroponska eksperimenta u hranljivim rastvorima u komori za rast kako bi se utvrdila morfološka i fiziološka pozadina efikasnosti azota kod paprika (Capsicum annuum L.). U prvom eksperimentu, 16 inbred linija paprike i 2 komercijalna uzorka paprike su ispitivani u uslovima primene dve doze azota (N) (0,3 mM i 3,0 mM N) u potpuno randomiziranom blok dizajnu sa tri ponavljanja. U drugom eksperimentu, četiri linije paprike (N-efikasne: 21-H-1-1 i AH-2-3, N-neefikasne: ERU 1248 i 24-H-6) odabrane u prvoj fazi studije, ukrštene su recipročno i testirane u uslovima dve primenjene doze azota. Linije sa efikasnim iskorišćavanjem azota (21-H-1-1/24-H-6, 21-H-1-1/ERU 1248, AH-2-3/ERU 1248, AH-2-3/24-H- 6) imale su povećan rast i proizvodnju biomase u poređenju sa kontrolnim biljkama (N-neefikasnim). Takođe se vidi da je dobro razvijen jak korenov sistem najvažniji faktor koji doprinosi efikasnosti upotrebe N kod paprika.

 

Autor za kontakt: Firdes Ulas, Departman za hortikulturu, Poljprivredni fakultet, Ercies Univerzitet, Kajzer, Turska. E-mail: fulas@erciyes.edu.tr, Tel:+90 537 919 3185

 

Povratak na sadržaj

 



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1273-1286

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2103273G
Orginalni naučni rad

 

 

GENETIČKI DIVERZITET I ANALIZA STRUKTURE POPULACIJE KOD Lonicera L. (Caprifoliaceae) POMOĆU ISSR MOLEKULARNIH MARKERA

 

Shima GARSHASBI1, Alireza IRANBAKHSH*1, Yones ASRI2, Saeed Zaker BOSTANABAD3

 

1Departman za biologiju, nauku i istraživanja, Islamski Azad Univerzitet, Teheran, Iran

2Istraživački institut  za šume i pašnjake, Poljoprivredna istraživačka i obrazovna organizacija (AREEO), Teheran, Iran

3Departman za mikrobiologiju i biologiju, Parand ogranak, Islamski Azad Univerzitet, Teheran, Iran

 

Izvod

Razgraničenje vrsta je bitno jer se vrste smatraju osnovnom jedinicom analize u gotovo svim biološkim disciplinama, kao što su ekologija, biogeografija, biologija očuvanja i makroevolucija. Rod Lonicera, koji obuhvata približno 200 vrsta, glavna je komponenta porodice Caprifoliaceae, koja obuhvata veliki broj hortikulturnih i ekonomski važnih grmova i vrsta drveća. Ovaj rod je u Iranu zastupljen sa 9 vrsta. Uprkos velikoj rasprostranjenosti mnogih vrsta Lonicera koje rastu u Iranu, nema dostupnih izveštaja o njihovoj genetskoj raznolikosti, načinu divergencije i obrascima širenja. Zbog toga su molekularni podaci (ISSR markeri) sa četiri para prajmera generisali 77 polimorfnih traka. Izvršena su i morfološka ispitivanja 70 pristupa iz 7 vrsta Lonicera, koji su prikupljeni sa različitih staništa u Iranu. Ciljevi ove studije su: 1) pronaći dijagnostičku vrednost ISSR markera u razgraničenju vrsta Lonicera, 2) pronaći genetsku strukturu ovih taksona u Iranu, i 3) istražiti povezanost između vrsta. AMOVA i STRUCTURE analiza otkrile su da su vrste Lonicera genetski diferencirane, ali imaju određeni stepen zajedničkih alela.

 

Autor za kontakt: Alireza Iranbakhsh, Departman za biologiju, nauku i istraživanja, Islamski Azad Univerzitet, Teheran, Iran. E-mail: iranbakhshar@yahoo.com; nasar.nas1990@gmail.com

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj3(2021), str: 1287-1296

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103287X
Orginalni naučni rad

 

 

GENETIČKI DIVERZITET I GENSKI FOND Salicornia sinus-persica Akhani

 NA OSNOVU RETROTRANSPOZON MARKERIMA

 

Pengyuan XU1*,Chenheng XU2, Xuan HUANG3, Hua WANG4and Hakimeh MORABBI HERAVI5

 

1Jiangsu Normal Univerzitet, Xuzhou City, Jiangsu provincija, Kina

2Tianjin Univerzitet za trgovinu, Ekonomska škola, Tianjin, Kina

3Pekinški univerzitet za inostrane studije, Međunarodna poslovna škola, Peking, Kina

4Hebei Univerzitet za tehnologiju, Škola za veštačku inteligenciju, Tianjin, Kina

5Departman za statistiku, Univerzitet Bojnord, Iran

 

Izvod

Salicornia sinus-persica Akhani je opisana od južnog Irana u provincijama Khuzestan, Bushehr i Hormozgan duž slanih i bočatih reka koje vode do Persijskog zaliva i estuara i obalnih staništa. Genetski diverzitet je jedan aspekt biološke raznovrsnosti koji je izuzetno važan za strategije očuvanja, posebno retkih i usko endemičnih vrsta. Nema informacija o njegovoj populacijskoj genetičkoj strukturi, genetskoj raznolikosti i morfološkoj varijabilnosti u Iranu. Zbog medicinskog značaja ove vrste, sprovedeno je proučavanje genetske varijabilnosti i strukture populacija na šest geografskih populacija Salicornia sinus-persica Akhani. Korišćeno je šest markera inter-retrotransposon pojačanog polimorfizma (IRAP) i 15 kombinovanih IRAP markera da bismo otkrili unutar i među populacijsku genetsku raznovrsnost u ovoj biljci. AMOVA test je proizveo značajnu genetsku razliku (PhiPT = 0,41, P = 0,010) među proučavanim populacijama i takođe je otkrio da je 80% ukupne genetske varijabilnosti posledica unutar populacijske raznolikosti, dok je 20% posledica genetske diferencijacije među populacijama. Mantel test je pokazao pozitivnu značajnu korelaciju između genetske udaljenosti i geografske udaljenosti ispitivanih populacija. Analiza STRUCTURE i test raspodele populacije otkrili su određeni stepen protoka gena među ovim populacijama. PCoA dijagram populacija bio je u saglasnosti sa UPGMA grupisanjem molekularnih podataka. Ovi rezultati su pokazali da su geografske populacije Salicornia sinus-persica dobro diferencirane na osnovu IRAP markera.

 

Autor za kontakt: Pengyuan Xu, Jiangsu Normal Univerzitet, Xuzhou City, Jiangsu provincija, Kina, E-mail: sabahmaryam707@gmail.com; qq.com@3272464246

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str 1297-1309

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.

  https://doi.org/10.2298/GENSR2103297U
Orginalni naučni rad

 

 

 

OPTIMIZOVANI IZBOR KARAKTERISTIKA ZA RANO OTKRIVANJE RAKA

K.R.UTHAYAN1*, S.MOHANAVALLI1, B.NIVETHA2, S. DHIVYA1

 

1Departman za informacione tehnologije, Sri Sivasubramaniya Nadar Koledž za inžinjerstvo, Indija

2Goldman Sachs, Bangalore, Indija

 

Izvod

Globalni izveštaj o pojavi, mortalitetu i rasprostranjenosti raka (GLOBOCAN) za 2020. godinu ukazuje na pojavu 10,0 miliona smrtnih slučajeva od raka i 19,3 miliona novih slučajeva raka. Jasno je da učestalost raka i smrtnost brzo rastu širom sveta. Takođe, utvrđeno je da su vodeći uzroci smrti od raka rak pluća i rak dojke. Ćelije raka imaju verovatnoću da se šire i na druge delove tela. Većina hroničnih karcinoma nije izlečiva, ali neki se mogu kontrolisati nekoliko meseci ili godina. Takođe, postoji mogućnost visoke stope relapsa bolesti. Ove remisije mogu biti delimične ili potpune. Ali, ako se rano otkriju, određeni karcinomi se mogu lečiti operacijom, hemoterapijom i terapijom zračenjem. Ovaj istraživački rad se fokusira na otkrivanje raka u ranoj fazi kako bi se mogle preduzeti prave mere za borbu protiv bolesti. U ovom pokušaju stvaranja korisnog radnog modela, kombinacija veštačke neuronske mreže (ANN), konvolucione neuronske mreže, neuronske mreže zasnovane na grafu sa genetskim algoritmom (GA) pokazala se uspešnom. Kao dokaz koncepta, predstavljamo kombinaciju tehnika selekcije karakteristika koje mogu efikasno smanjiti set karakteristika i optimizovati tehnike klasifikacije. Predložena metoda, kada je primenjena na referentni skup podataka, dala je veću tačnost odabirom najrelevantnijih karakteristika od 10 sa tačnošću od 95,7%. Korišćenjem konvolucione neuronske mreže, preciznost je poboljšana na 98,3% uz optimalno podešavanje hiperparametara.

 

Autor za kontakt: Uthayan K.R, Departman za informacione tehnologije, Sri Sivasubramaniya Nadar Koledž za inžinjerstvo, Indija, E-mail: uthayankr@ssn.edu

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1311-1320

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.633.15
https://doi.org/10.2298/GENSR2103311N
Orginalni naučni rad

 

 

 

 

POJAVA MIKOTOKSINA U HIBRIDIMA KUKURUZA ŠEĆERCA

 

Milica NIKOLIĆ*, Jelena SRDIĆ, Iva SAVIĆ, Slađana ŽILIĆ, Milan STEVANOVIĆ, Vesna KANDIĆ, Slavica STANKOVIĆ

 

Institut za kukuruz, Zemun Polje, Beograd, Srbija

 

 

Izvod

Cilj ovog rada bio je da se prouči osteljivost hibrida kukuruza na prirodnu kontaminaciju mikotoksinima (aflatoksin B1 (AFB1), deoksnivalenol (DON), zearalenol (ZEA) i fumonizini (FB)). Hibrdi su gajeni tokom dve proizvodne godine (2019. i 2020) u dve lokacije. Kontaminacija zrna kukuruza mikotoksinima ispitivana je na pet hibrida kukuruza šećerca. Nivo kontaminacije proučavanih hibrida prvog klastera bio je uglavnom ispod prosečnih vrednosti ZEA (sve vrednosti su bile nula) i DON. Vrednosti AFLA kod hibrida PK4 (S) 2020, PK6 (MS) 2020 i PK4 (MS) 2020 su bile ispod prosečne vrednosti, dok su vrednosti ovog mikotoksina bile više od prosečnih vrednosti za ostale tretmane ovog klastera. Nivoi kontaminacije proučavanih hibrida drugog klastera su uglavnom bili viši za mikotoksine ZEA i DON i niži za AFLA. Fumnonizni nisu utrvđreni u uzorcima. Na kontaminaciju mikotoksinima značajno su uticali hibiridi i godine. Utvrđeno je da su uslovi sredine uticali na nivoe DON i ZEA. Lokacija nije značajno uticala na nivo AFLA kod hibrida kukuruza šećerca. Hibridi su značajno uticali na variranje sadržaja mikotoksina (DON), dok hibrid × lokacija interakcija nije bila značajna. Razlike su bile izraženije za sadržaj ZEA i ALFA nego za sadržaj DON. Najniži sadržaj DON utvrđen je kod hibrida PK1, kod koga je sadržaj ZEA bio najviši. Analize mikotoksina pokazuju da su nivoi AFLA, DON, ZEA i FB u svim ispitivanim hibridima bili ispod maksimalno dozvoljenih nivoa koji su propisani zankonima Evropske Unije i Republike Srbije za kukuruz koji je namenjen za direktnu ljudsku konzumaciju. Ovi rezultati potvrđuju da je osetljivost hibrida jedan od važnih rizika pored klimatskih faktora za pojavu toksigenih gljiva i njihovih mikotoksima. Tolerantnost genotipa je veoma važna preventivna mera, na koju oplemenjivači moraju da obrate pažnju u programima oplemenjivanja kukuruza šećerca.

 

Autor za kontakt: Milica Nikolić, Institut za kukuruz, Zemun Polje, Slobodana Bajića 1, 11185, Beograd, Srbija, mnikolic@mrizp.rs 

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1321-1330

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.
https://doi.org/10.2298/GENSR2103321M
Orginalni naučni rad

 

 

GENETIČKA POVEZANOST IZMEĐU POPULACIJA Consolida (RANUNCULACEAE) NA OSNOVU ISSR MARKERA

 

Kuanhong MENG 1*, Jia YAO2, CongYing HE1, Mohsen FARSHADFAR3

 

1Ningbo Institut za okeanografiju Ningbo, Džeđang, 315832, Kina

2Skola za civilno inžinjerstvo i arhitekturu, NingboTech Univerzitet Ningbo, Džeđang, 315100, Kina

3Departman za poljoprivredu, Payame Noor Univerzitet, (PNU), Teheran, Iran

 

 Izvod

 

Razgraničenje vrsta je od suštinskog značaja jer se vrsta smatra osnovnom jedinicom analize u skoro svim biološkim disciplinama, kao što su ekologija, biogeografija, biologija očuvanja i makroevolucija. Grej (1821), koji je radio na britanskoj flori, smatrao je rod Consolida kao poseban rod zasnovan na jednoj vrsti (C. regalis). Ali neki istraživači su smatrali Consolida kao deo Delphiniuma. Uprkos velikoj rasprostranjenosti mnogih vrsta Consolida koje rastu u Iranu, nema dostupnih izveštaja o njihovoj genetskoj raznolikosti, načinu divergentnosti i obrascima širenja. Zbog toga su urađene molekularne (ISSR markeri) i morfološke analize 78 uzoraka iz 7 vrsta Consolida, koje su prikupljene sa različitih staništa. Ciljevi ove studije su: 1) da se pronađe dijagnostička vrednost ISSR markera u razgraničenju vrsta Consolida, 2) da se pronađe genetička struktura ovih taksona i 3) da se istraži međuodnos vrsta. Ova studija je otkrila da kombinacija morfoloških i ISSR podataka može razgraničiti vrstu. Analiza AMOVA i STRUKTURA otkrila je da su vrste Consolida genetski diferencirane, ali imaju određeni stepen zajedničkih alela.

 

Autor za kontakt: Kuanhong Meng, Ningbo Institut za okeanografiju Ningbo, Džeđang, 315832, Kina, E-mail: guxing_ge@163.com; shahramfadat1@gmail.com

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1331-1340

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2103331L
Orginalni naučni rad

 

 

GENETIČKI DIVERZITET I GENSKI FOND Aegilops tauschii Coss. (Poaceae)

NA OSNOVU MARKERA ZASNOVANIH NA RETROTRANSPOZONIMA

 

  Sha LI1*, Xiaomei JIANG2, Shahram MEHRI3

 

1Koledž za poljoprivredu, Chongqing Metropolitan Koledž za nauku i tehnologiju, Yongchuan, Chongqing, 402167, Kina

2Chengdu Celec Engineering Co.,Ltd., Chengdu, Sichuan, 610000, Kina

3Departman za poljoprivredu i oplemenjivanje biljaka, Ogranak ParsAbad Moghan,

Islamski Azad Univerzitet, ParsAbad Moghan, Iran

 

Izvod

Genetički diverzitet je jedan aspekt biološke raznovrsnosti koji je izuzetno važan za strategije očuvanja, posebno retkih i usko endemičnih vrsta. Nema informacija o njegovoj populacijskoj genetičkoj strukturi, genetskoj raznolikosti i morfološkoj varijabilnosti u Iranu. Zbog medicinskog značaja ove vrste, sprovedena je studija genetske varijabilnosti i strukture populacija proučavanjem šest geografskih populacija Aegilops tauschii. Stoga smo koristili šest markera inter-retrotransposon pojačanog polimorfizma (IRAP) i 15 kombinovanih IRAP markera da bismo otkrili unutar i među populacijsku genetsku raznovrsnost kod ove biljke. AMOVA test je proizveo značajnu genetsku razliku (PhiPT = 0,66, P = 0,010) među proučavanim populacijama i takođe je otkrio da je 85% ukupne genetske varijabilnosti posledica unutar populacijske raznolikosti, dok je 15% posledica genetske diferencijacije među populacijama. Mantel test je pokazao signifikantnu pozitivnu korelaciju između genetske udaljenosti i geografske udaljenosti ispitivanih populacija. Ovi rezultati su pokazali da su geografske populacije Aegilops tauschii dobro diferencirane na osnovu IRAP markera.

 

Autor za kontakt: Sha Li, Koledž za poljoprivredu, Chongqing Metropolitan Koledž za nauku i tehnologiju, Yongchuan, Chongqing, 402167, Kina, E-mail: forward0803@163.com; shahramfadat1@gmail.com

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1341-1356

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.633
https://doi.org/10.2298/GENSR2103341J
Orginalni naučni rad

 

 

PARAMETRI KVALITETA PROTEINA I PROFIL REZERVNIH PROTEINA KOD INTERSPECIFIČNIH LINIJA MUNGO PASULJA (Vigna radiata L. Wilczek)

 

V. JAIN and S. SHARMA*

 

Departman za biohemiju, Pendžab poljoprivredni Univerzitet, Ludhiana, 141004, Indija

 

 

Izvod

U ovom istraživanju prikazani su parametri kvaliteta proteina u interspecifičnim linijama iz ukrštanja mung pasulj x pirinač (MR) i mung pasulj x crni mungo pasulj (MU), u odnosu na standarde mung pasulja. Interspecifične linije su sadržale 138,4-230,3 mg/g ukupnih rastvorljivih proteina, 0,84-2,63 mg/g slobodnih amino kiselina, 3,21-7,10 mg/g metionina, 0,08-0,15 mg/g cisteina i 0,67-1,32 mg tritophana/g. Frakcije proteina su bile: 32,6-48,3 (albumini), 153,3-218,8 (globulini), 2,81-8,30 (prolamini) i 22,22-66,23 mg/g glutelini. Među MU linijama, prosečan sadržaj albumina je bio niži, a globulini, prolamini i glutelini su bili značajno viši nego kod standard mung pasulja. Globulini su pokazali pozitivnu korelaciju sa ukupnim rastvorljivim proteinima i triptofanom, dok su albumini imali negativnu korelaciju sa prolaminima i pozitivnu korelaciju sa metioninom. Visoka pozitivna korelacija zabeležena je između prolamina i glutelina, kao i prolamina i cisteina na nivou značajnosti od 1%. I prolamini i glutelini su pokazali negativnu korelaciju sa metioninom na P<0,05. Elektroforetskom analizom ukupnih proteina otkriveno je prisustvo 6-11 traka molekulske težine u rasponu od 13-162 kDa. Klaster analiza otkrila je 9 klastera sa 95% homologije sa SML 2011, najudaljenijom interspecifičnom linijom među svim genotipovima. Sve u svemu, SML 1827 i SML 2033 bili su bogati ukupnim rastvorljivim proteinima, slobodnim amino kiselinama, metioninom, triptofanom, albuminima i globulinima. Rezultati sugerišu da elektroforetski profili interspecifičnih linija mung pasulja pružaju vredne informacije sa potencijalom da se koriste u genetskom poboljšanju ove vrste.

 

Autor za kontakt: S. Sharma, Departman za biohemiju, Pendžab poljoprivredni Univerzitet, Ludhiana, 141004, Indija  E-mail:  suchetasharma_pau@pau.edu, +91-9888412565

 

Povratak na sadržaj



 

Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1357-1368

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

          UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2103357Z
Orginalni naučni rad

 

 

IDENTIFIKACIJA VRSTA I ANALIZA STRUKTURE POPULACIJE

U Hesperis L. (Brassicaceae)

 

Zhiwei ZHANG1,*, Hangcheng YU2, Shuowen FENG1, Amir Abbas MINAEIFAR3

 

1Škola za arhitekturu i civilno inžinjerstvo, Chongqing Metropolitan Koledž za nauku i tehnologiju, Yongchuan,Chongqing, 402167, Kina

 2Koledž za šumarstvo, Guizhou Univerzitet, Guiyang,Guizhou, 550000, Kina

3Departman za biologiju, Payame Noor Univerzitet, P.O. Box19395-3697 Teheran, Iran

 

Izvod

Identifikacija vrsta je fundamentalno važna u oblastima biologije, biogeografije, ekologije i očuvanja. Rod Hesperis L. pripada porodici Brassicaceae (Cruciferae) i obuhvata oko 46 vrsta rasprostranjenih na širokom geografskom području u umerenoj klimi severne hemisfere koje se proteže od južne i centralne Evrope, jugozapadne Azije, Kavkaza, do planinskih regiona Zapadne Kine i Mongolije. Prema najnovijim podacima,  Hesperis je u Iranu zastupljen sa šest vrsta. Uprkos velikoj rasprostranjenosti mnogih vrsta Hesperisa koje rastu u Iranu, nema dostupnih izveštaja o njihovoj genetskoj raznovrsnosti, načinu divergencije i obrascima širenja. Zbog toga smo uradili molekularne (ISSR markeri) i morfološke studije 122 uzoraka šest vrsta Hesperisa koje su prikupljene iz različitih staništa u Iranu. Korišćen je set od 10 ISSR markera. Genetske udaljenosti su procenjene na osnovu Jaccard koeficijenta sličnosti, a takođe je urađena deskriptivna statistika populacija za procenu genetskih parametara. Dobijeno je ukupno 118 polimorfnih traka. Ciljevi ovog rada su: 1) utvrditi da li ISSR markeri mogu da identifikuju vrste Hesperisa, 2) ispitati koja je genetika ovih taksona u Iranu, i 3) istražiti međuodnos vrsta? Ovo istraživanje je otkrilo da kombinacija morfoloških i ISSR podataka može identifikovati vrstu. Takođe, otkriveno je da kombinacija morfoloških i ISSR podataka može razgraničiti vrstu. Analiza AMOVA i STRUKTURA otkrila je da su vrste Hesperisa genetski diferencirane, ali imaju određeni stepen zajedničkih alela.

 

Autor za kontakt: Zhiwei Zhang, Škola za arhitekturu i civilno inžinjerstvo, Chongqing Metropolitan Koledž za nauku i tehnologiju, Yongchuan,Chongqing, 402167, Kina, E-mail:nasar.nas1990@gmail.com; xiaowei988211@163.com

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1369-1377

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575.630
https://doi.org/10.2298/GENSR2103369L
Orginalni naučni rad

 

 

GENETIČKI DIVERZITET Stellaria L. (Caryophyllaceae) OCENJEN POMOĆU SRAP

 

Jialing LI1, Xin YANG2,b*, Shahram Mehri3

 

1Koledž za inžinjerski menadžment, Nueva Ecija Univerzitet za nauku i tehnologiju, Cabanatuan, Filipini

2Koledž za bioinžinjering, Chongqing Univerzitet, Čongćing 400030, Kina

3Department za poljoprivredu i oplemenjivanje, ParsAbad Moghan Branch,

Islamic Azad Iniverzitet, ParsAbad Moghan, Iran

 

Izvod

Rod Stellaria L. (Caryophyllaceae, Alsinoideae) obuhvata oko 120 vrsta rasprostranjenih u umerenim zonama Evrope i Azije. Stellaria je predstavljena sa ukupno 9 taksona u Iranu. Genetički diverzitet je procenjen pomoću SRAP-a. U 7 provincija prikupljena su 72 uzorka iz 5 Stellaria. Ukupno 78 (broj ukupnih lokusa) (NTL) DNK traka je proizvedeno PCR-om kod pet vrsta Stellaria. Ove trake su proizvedene sa kombinacijama pet selektivnih prajmera. Ukupan broj amplifikovanih fragmenata kretao se od 8 do 15. Predviđena heterozigotnost (H) varirala je između 0,22 (S. persica) i 0,39 (S. holostea). Genetske sličnosti između pet vrsta se procenjuju od 0,73 do 0,92. Rezultati grupisanja su pokazali dva glavna klastera. Prema analizi markera SRAP (Sequence-related amplified polymorphism), S. holostea i S. pallida su imali najmanju sličnost. Ovi rezultati su pokazali da pojačani polimorfizam povezan sa sekvencom ima potencijal da identifikuje i dešifruje genetski afinitet kod vrsta Stellaria. Trenutni rezultati imaju implikacije na biodiverzitet i programe konzervacije. Osim toga, ovi rezultati bi mogli otvoriti put za odabir odgovarajućih ekotipova za ishranu i ispašu u Iranu.

 

Autor za kontakt: Xin Yang, 2oledž za bioinžinjering, Chongqing Univerzitet, Čongćing 400030, Kina, E-mail: yaaangx@126.com; esfandiarim80@gmail.com

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1379-1386

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

UDC 575. 
https://doi.org/10.2298/GENSR2103379A

Pregledni rad

 

 

 

X HROMOZOMSKA ANALIZA U POPULACIONOJ GENETICI I FOREZNICI:

MALI PREGLEDNI RAD

 

Azam ALI1,2*, Nazim HUSSAIN2, Muhammad Saqib SHAHZAD3, Inamullah2, Qurban ALI2*

 

1Institut za molekularnu biologiju i biotehnologiju (IMBB), Univerzitet u Lahoru, Lahor, Pakistan

2Centar za primenjenu molekularnu biologiju (CAMB), Univerzitet u Pendžabu, Lahor, Pakistan

3Departman za forezniku, Univerzitet za zdravstvene nauke, Khayaban-e-Jamia Pendžab, Lahor, Pakistan

 

Izvod

Analiza humanog X hromozoma primenjena je za dešifrovanje genetske strukture populacija za primenu u medicinskoj genetici i za identifikaciju ljudi, analizu roditeljstva i analizu srodstva. Iako nije proučavan na velikom nivou u odnosu na ljudsku populaciju u poređenju sa drugim njegovim pandanima poput autozomnih markera, Y hromozoma i mtDNK, ipak je važan za veliki potencijal u proučavanju onkologije, različitih bolesti i primena forenzičke nauke. U ovom mini pregledu, napravljen je snimak X hromozomskih svojstava kao genetskog markera. Raspravljalo se o strukturi i potencijalnim kompletima orijentisanim na multipleks koji koriste X hromozomske markere. Štaviše, zabrinutost različitih istraživača u vezi sa objavljenim podacima o X hromozomima ukazuje na potrebu analize X hromozomskih markera kako bi se otkrila njihova uloga u populacionoj genetici, medicinskoj genetici i identifikaciji ljudi.

 

Autor za kontakt: Azam Ali, Institut za molekularnu biologiju i biotehnologiju (IMBB), Univerzitet u Lahoru, Lahor, Pakistan, E-mail: azam.skyblue@gmail.com

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1387-1388

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

                                                                                                  https://doi.org/10.2298/GENSR2103387E

 

 

CORRIGENDUM

 

by

 

Snežana Mladenović Drinić, Editor of the journal Genetika

request from authors to replace Fig 3.  Electrophoresis gel of studied ecotypes from DNA fragments produced by ISSR in paper

 

GENETIC DIVERSITY AND RELATIONSHIPS AMONG SALVIA SPECIES

BY ISSR MARKERS

 

by

 

Zhao YANPENG1, Wang HONGMEI2*, Liang WEI3, Majid KHAYATNEZHAD4, FAISAL5

 

1Department of Fundamental Courses, Shandong University of Science and Technology, Taian, Shandong, China

2Dept. of Physical Education, University of Science and Technology Liaoning, Anshan, China

3Institute of Physical Education, Qingdao University of Science and Technology, Qingdao Shandong 266061, China

4Department of Environmental Sciences and Engineering, Ardabil Branch, Islamic Azad University, Ardabil, Iran

5 Institute of Plant Sciences, University of Sindh, Jamshoro, Pakistan

 

Original scientific paper

 

 https://doi.org/10.2298/GENSR2102559Y

 

published in the journal Genetika, 2021, Vol 53, No.2, 559 -574

 

 

 

Povratak na sadržaj

 



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1389-1390

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

                                                                                                                 https://doi.org/10.2298/GENSR2103389E

 

 

 

 

CORRIGENDUM

by

 

Snežana Mladenović Drinić, Editor of the journal Genetika

 

request from authors to replace Figure 4. Gel Electrophoresis image of DNA fragments of Geranium species.  in paper

 

DIVERSITY IN Geranium (Geraniaceae) USING RAPD MARKER

by

 

Juan YIN1*, Majid KHAYATNEZHAD2, Abdul SHAKOOR3,4

 

1Forestry College, Xinyang College of Agriculture and Forestry, Xinyang, Henan, 464000, China

 2Department of Environmental Sciences and Engineering, Ardabil Branch, Islamic Azad University, Ardabil, Iran

3College of Environment and Planning, Henan University, Kaifeng, 475004, Henan, China

4Key Laboratory of Geospatial Technology for the Middle and Lower Yellow River Regions, Ministry of Education, Kaifeng 475004, Henan, China

 

Original scientific paper

 

https://doi.org/10.2298/GENSR2101363Y

 

published in the journal Genetika, 2021, Vol 53, No.1, 363 -378

 

 

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1391-1392

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

                                                                                                             https://doi.org/10.2298/GENSR2103391E

 

 

 

CORRIGENDUM

by

 

Snežana Mladenović Drinić, Editor of the journal Genetika

Corresponding author request to replace Figure 3. in manuscript

 

STUDY ON GENETIC DIVERSITY BETWEEN Malva L. (Malvaceae): A HIGH VALUE MEDICINAL PLANT USING SCOT MOLECULAR MARKERS

 

by

 

 Huixing LI1*,Haiyan YU1, Xiancai ZENG1, Sahar HUSSEIN HAMARASHID2

 

1School of Biological and Chemical Engineering, Nanyang Institute of Technology, Nanyang 473004, Henan, China

2Sulaimany polytechnic University - College of applied science

 

 https://doi.org/10.2298/GENSR2102895L

 

published in the journal Genetika, 2021, Vol 53, No.2, 895-910

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1393

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

                                                                                                                 https://doi.org/10.2298/GENSR2103389E

 

 

 

 

CORRIGENDUM

by

 

Snežana Mladenović Drinić, Editor of the journal Genetika

request from authors to replace Figure 4. Gel Electrophoresis image of DNA fragments of Geranium species.  in paper

 

DIVERSITY IN Geranium (Geraniaceae) USING RAPD MARKER

by

 

Juan YIN1*, Majid KHAYATNEZHAD2, Abdul SHAKOOR3,4

 

1Forestry College, Xinyang College of Agriculture and Forestry, Xinyang, Henan, 464000, China

 2Department of Environmental Sciences and Engineering, Ardabil Branch, Islamic Azad University, Ardabil, Iran

3College of Environment and Planning, Henan University, Kaifeng, 475004, Henan, China

4Key Laboratory of Geospatial Technology for the Middle and Lower Yellow River Regions, Ministry of Education, Kaifeng 475004, Henan, China

 

Original scientific paper

 

https://doi.org/10.2298/GENSR2101363Y

 

published in the journal Genetika, 2021, Vol 53, No.1, 363 -378

 

 

 

Povratak na sadržaj



Štampano u „GENETIKA“ Vol. 53, broj 3(2021), str: 1395-1396

© 2021 Društvo genetičara Srbije
S. Bajića 1, 11185 Beograd – Zemun

Srbija

 

 

                                                                                                                 https://doi.org/10.2298/GENSR2103395E

 

 

 

 

CORRIGENDUM

 

by

 

Snežana Mladenović Drinić, Editor of the journal Genetika

request to replace section Discussion in paper

 

EXPRESSION OF CAVEOLIN-2 IN PATIENTS WITH ORAL CANCER AND CORRELATIONS WITH CLINICOPATHOLOGICAL PARAMETERS

 

by

 

 Chao WAN, Fang ZHANG, Liangming ZHU*

 

Department of Oral and Maxillofacial Surgery, Yijishan Hospital of Wannan Medical College, Wuhu 241000, Anhui Province, P. R. China

 

 https://doi.org/10.2298/GENSR2102703W

 

published in the journal Genetika, 2021, Vol 53, No.2, 703-716

 

due to technical error this part belong to another paper about Pistachio.

 

 

 

Povratak na sadržaj